Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

K-94/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Veroniki Sajfert kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Edite Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika AI, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje – ODO) u Bjelovaru broj KO-DO-14/2024-1 od 10. siječnja 2024., nakon održane usmene i javne rasprave 29. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika ODO u Bjelovaru MI, optuženika AI i branitelja po službenoj dužnosti Josipa Jelića, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu odluke dana 2. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK AI – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i TI, rođene M, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sada se nalazi u Kaznionici u na izdržavanju kazne  zatvora  u  trajanju  od  7  godina, državljanin Republike Hrvatske, konobar, nezaposlen,  pismen,  sa  završenom srednjom školom, lošeg imovnog stanja, neoženjen,  bez  djece,  suvlasnik  u  1/2 obiteljske kuće na adresi stanovanja, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje pred ovim sudom, osuđivan

k r i v  j e

što je dana 18. listopada 2023. godine oko 19,00 sati u Zatvoru u Bjelovaru, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, u nakani da ustraši službenika Zatvora u Bjelovaru - medicinskog tehničara RI, kada je RI prilikom podjele redovne terapije zatvorenicima, krenuo po dodatnu terapiju lijekova protiv bolova namijenjenu za AI, istome rekao da će ga uhvatiti prvom prilikom, slomiti i ubiti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), za koje se

na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 optuženik AI

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik AI oslobađa se obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 kao troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Josipa Jelića, odvjetnika u Bjelovaru, o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovoga suda podiglo je optužnicu broj KO-DO-14/2024-1 od 10. siječnja 2024. protiv optuženika AI zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Upitan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženik AI izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (str. 109).

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitan je dopis Zatvora u Bjelovaru od 25. rujna 2023. (str. 8-12), službena zabilješka Zatvora u Bjelovaru od 18. listopada 2023. (str. 13-14, 15, 16, 39-40, 41-42), ispis izjave oštećenika (str. 17), ispis izjave ĐI (str. 18), ispis izjave UI (str. 19), ispis izjave SI (str. 20), ispis izjave CI (str. 22), ispis izjave T (str. 21), zapisnik o ispitivanju optuženika kod PP Bjelovar od 20. prosinca 2023. (str. 49-52), zapisnik o ispitivanju oštećenika RI kod PP Bjelovar od 15. prosinca 2023. (str. 58-61), zapisnik o ispitivanju svjedoka PI kod PP Bjelovar od 18. prosinca 2023. (str. 63-65), rješenje o rasporedu na radno mjesto oštećenika (str. 66-68), iskaz oštećenika JI s rasprave od 3. studenog 2025. (str. 110-111), iskaz svjedoka PI s rasprave od 29. siječnja 2026. (str. 130- 132), iskaz svjedoka ĐI s rasprave od 29. siječnja 2026. (str. 132- 133), iskaz svjedoka SI s rasprave od 29. siječnja 2026. (str. 133- 134), izvod iz prekršajne evidencije za optuženika (str.74-75, 106-107) i izvod iz kaznene evidencije za optuženika (str. 70-73, 113-116), a na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu (str. 135-136).

4. Optuženik AI u prethodnom postupku branio se šutnjom (str. 49-53), dok je iznoseći obranu na raspravi (str. 135-136) naveo da dva dana prije spornog događaja koji mu se stavlja na teret nije oka sklopio jer mu u Zatvoru u Bjelovaru nisu dali terapiju. Komandiri su mu rekli da mu oni ne mogu dati terapiju bez medicinskog tehničara koji tih dana nije radio. Sat vremena prije podjele terapije toga dana uhvatili su ga strašni bolovi, imao je kamenac u bubregu. Dana 18. listopada 2023. bio je iscrpljen od bolova tijekom cijeloga dana. Na večeri taj dan nije puno pojeo, a nakon večere stavio je u uši čepiće i rekao je cimerima da ga zovu kada bude podjela terapije. Kada se dijelila terapija došao je do rešetke i uhvatio se za nju samo zato što ga je boljela lijeva strana tijela. Sigurno nije namjerno tresao tu rešetku, a moguće da ju je zatresao zbog bolova. Kada mu je predana terapija u ruke vidio je da nedostaje lijek za bolove i odmah je to rekao medicinskom tehničaru RI, a na što je on odgovorio da će mu donijeti i taj lijek. Međutim, tehničar je odmah vikao na njega govoreći mu „Što se nisi pisao doktoru?“. Misli da je medicinski tehničar vikao na njega jer je mislio da će on tražiti da ga vode na hitnu. Kada je tehničar otišao po lijek, komandir PI mu je rekao da vidi da ne može stajati i da sjedne na krevet. On je sjeo na krevet i čekao tu tabletu. U tom trenutku cimeri u sobi su nešto pričali, misli da su pričali u vezi neke „kafanske svađe“. Možda su oni spominjali riječi za koje ga se tereti. Tada je samo komandir PI stajao kod vrata, čekali su povratak medicinskog tehničara i u jednom trenutku PI ga je pitao zna li da je upravo izgovorio prijetnju. Moguće da je on čuo nekoga od njegovih cimera da izgovara riječi za koje ga se tereti. Tada nije ni pomislio da će se protiv njega pokretati neki postupak zbog toga. Ne vidi razlog zbog čega bi on prijetio RI jer mu je on i rekao da će mu donijeti zatraženu terapiju. Kasnije je komandir PI ušao u njihovu sobu jer se on kao nije smirio, a što nije točno, samo se tresao od bolova. Nije bio u sobi sutradan kada su cimeri pisali izjave o događaju. Ne sjeća se je li prilikom opisanog događaja spominjao da će RI uhvatiti, slomiti i ubiti. Nema u svom žargonu takve riječi, iako je donijeta nepravomoćna osuđujuća presuda protiv njega za kazneno djelo prijetnje. Žao mu je ako je ikoga povrijedio, ali misli da nije. Nakon što se drugi dan vratio s ispitivanja u sobu, ĐI mu je rekao da su oni dok ga nije bilo u sobi pisali izjave i da je policijski službenik PI rekao UI i njemu da napišu izjave onako kako on kaže i da će to biti dovoljno. Ne zna što su drugi cimeri pisali u tim izjavama. Bio je u dobrim odnosima i prije i poslije spornog događaja s RI i PI. Ne zna zašto bi oni iskazali da je on izgovorio terećene riječi RI, zna samo da tako nešto ne bi rekao svjesno, a možda su i cimeri iz njegove sobe tako nešto spominjali u pozadini. Nije čuo riječi „uhvatiti, slomiti, ubiti“ kada su dečki iza njega u sobi pričali, čuo je samo žamor.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik AI **.**.2023. bio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Bjelovaru, da je toga dana terapiju lijekovima zatvorenicima dijelio medicinski tehničar RI uz policijskog službenika PI.

6. Uzimajući u obzir obranu optuženika AI u odnosu na inkriminaciju, spornim se nalazi je li optuženik oštećeniku medicinskom tehničaru RI prilikom podjele redovite terapije rekao da će ga uhvatiti prvom prilikom, slomiti i ubiti.

7. Radi razjašnjenja spornih činjenica, ispitan je u prethodnom postupku oštećenik RI (str. 58-61) koji je u svom iskazu naveo da je od 2015. zaposlen u Zatvoru u Bjelovaru na radnom mjestu medicinskog tehničara u odjelu tretmana te u sklopu posla radi pripremu i izdavanje lijekova zatvorenicima po potrebi. Davanje terapije zatvorenicima obavlja na način da uz prisustvo pravosudnog službenika idu od ćelije do ćelije i kroz otvor na vratima predaje zatvorenicima propisanu terapiju koju inače određuje liječnik ili psihijatar. Dana 18. listopada 2023. radio je drugu smjenu te je sa pravosudnim policajcem PI došao do ćelije broj 9 u kojoj se, između ostalih zatvorenika, nalazio i AI za kojeg je imao pripravljenu terapiju koju svakodnevno koristi. Nakon što je PI otvorio vrata i došao u međuprostor koji odvaja spomenuti prostor od hodnika ušao je u taj prostor i podijelio terapiju ostalim zatvorenicima. U jednom trenutku pozvao je AI kako bi mu dao njegovu terapiju, a kako je on u tom trenutku došao do rešetke tresući se, pitao ga je što mu je, a AI mu je odgovorio da ima grčeve zbog bubrežnog kamenca. Iz tog razloga pitao ga je zašto se nije prijavio za liječnički pregled ako je bolestan, na što je AI počeo negodovati pa je odlučio da će mu dati tabletu za bolove "Spasmex". Kada je krenuo prema prostoriji za službenike AI je gurnuo svoje ruke kroz otvor u rešetkama i pokušao ga dohvatiti, pritom vičući: "Ubit ću te, uhvatit ću te prvom prilikom i slomit", a što je ponovio više puta. Pravosudni policajac PI je rekao AI neka se smiri i da je upravo izrekao prijetnju smrću službenoj osobi. Nakon toga su dotrčali ostali pravosudni policajci, a pravosudni policajac PI je otvorio rešetku, ušao u ćeliju i odveo AI do njegovog kreveta. Iskazujući pred sudom oštećenik RI (str. 110-111) u bitnome je ponovio navode iz ranijeg iskaza te je dodao da je prilikom podjele terapije kritičnog dana AI bio rastresen i negodovao je. Rekao je da ga boli, a po njegovom sjećanju žalio se na bol u bubrezima. U rukama je imao njegovu propisanu terapiju, a on je tražio i dodatne tablete. Nakon što je to čuo krenuo je po dodatnu tabletu Spasmex od 5 miligrama i kada se okrenuo čuo ga je kako izgovara riječi "Uhvatit ću te, slomiti i ubiti prvom prilikom". Kako u zatvoru radi više od 10 godina, tako izgovorenu prijetnju shvatio je ozbiljno, a tako ju je shvatio i kolega PI. Pravosudni policajac PI pokušao je smiriti AI, a samu galamu na tom odjelu čuli su i pravosudni policajci s drugog odjela koji su došli smiriti situaciju i vidjeti što se događa, a to su bili VI, KI i ŽI. Njih trojica su zajedno s PI ušli u sobu u kojoj je bio AI i otpratili su ga do kreveta. Tada se on smirio. Prijetnje koje mu je optuženik izgovorio mogao je čuti PI, a u toj sobi broj 9 bilo je i drugih zatvorenika, ne zna točno njihova imena, ali misli da je jedan od njih bio CI. Nakon opisanog događaja PI i on obavijestili su dežurnog pravosudnog policajca ZI i o svemu su sastavili službene bilješke. Nije imao ranije nikakvih problema s AI, ne zna koji je bio razlog takvog njegovog postupanja kritične zgode, zna da je on sklon manipuliranju s lijekovima pa je možda navedeno bilo razlog njegova takvog postupanja. Terapiju lijekovima daju zatvorenicima prema popisu koji sačine liječnici, a ako se zatvorenicima propusti donijeti neka terapija, onda se to može donijeti i naknadno.

8. Svjedok PI u svom iskazu naveo je (str. 63-65, str. 131-132) da je pravosudni policajac od 1991., zaposlen je u Zatvoru u Bjelovaru u Službi osiguranja - Istražni odjel. Poznato mu je ime AI, on je više put bio u Zatvoru u Bjelovaru. Poznaje i RI, on je medicinski tehničar u Zatvoru u Bjelovaru. Sjeća se da je jedne prilike AI prijetio RI, toga dana dijelila se terapija lijekova, on je otvarao vrata svih soba, a terapiju je zatvorenicima davao RI. Kada su došli do sobe, po njegovom sjećanju broj 9, u kojoj je bio AI, AI je zatražio tabletu za bolove, a što mu se davalo po potrebi kada on zatraži. Ti lijekovi stajali su u jednoj prostoriji – dežurani na odjelu koja je od Tomislavove sobe bila udaljena nekih 10 metara. Medicinski tehničar RI uputio se prema dežurani kako bi mu donio terapiju za bolove, a u tom trenutku AI se jako uznemirio i počeo je prijetiti i vikati, misli da je dobio napad bijesa. U tom trenutku RI nije napravio niti korak, dva od Tomislavove sobe. Sjeća se da je AI govorio RI da će ga naći i da će ga ubiti. Ne sjeća se točnih riječi jer je od toga prošlo dosta vremena. Kako je AI tada bio u istražnom zatvoru zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, njegove riječi shvatio je ozbiljno. RI i on su bili sami prilikom podjele terapije zatvorenicima, ali kada je AI reagirao na način kako to opisuje, druge kolege čule su galamu i Tomislavovo urlikanje pa su do njih došla dva ili tri pravosudna policajca. Medicinski tehničar RI stajao je sa strane, a kako se AI nije smirivao, otvorio je rešetku i rekao mu je da se smiri. AI je tada sjedio na prvom krevetu do vrata, a koji nije bio njegov, tresao se, bio je bijesan i vidno uznemiren. Sve to završilo je tako da je AI na kraju poslušao naredbu da ode na svoj krevet. Niti u jednom trenutku nije dolazilo do fizičkog kontakta između policije i AI. Vremenski gledano, od samog početka konflikta pa do završetka prošlo je oko pet minuta. Zatvorenici koji su bili prisutni prilikom incidenta pisali su izjave o onome što su vidjeli i čuli, to je i inače praksa u zatvoru. Svatko od prisutnih zatvorenika iz sobe broj 9 pisao je izjavu, a te izjave pisali su u sobi. S obzirom da je AI zbog kaznenog djela za koje se tada teretio bio pod pojačanim motrenjem, češće se obilazila njihova soba. Postoji jedan prozorčić na vratima koji je on odškrinuo i vidio je zatvorenike u toj sobi da pišu izjavu, a osobno je i čuo da im je AI rekao „Napišite kako sam vam rekao“ ili „Jeste li napisali kako sam vam rekao?“. Ne zna što je AI njima rekao da napišu. Pretpostavlja da im je rekao da napišu nešto drugačije nego li se stvarno dogodilo, uvijek zatvorenici nastoje umanjiti ili otkloniti svoju odgovornost. Kada se cijeli ovaj događaj u sobi odvijao, drugi zatvorenici sjedili su mirno i nisu se upuštali u taj incident. Misli da je do eskalacije događaja došlo kada je on RI rekao da ode po dodatnu tabletu za bolove, AI je bio ljut što to nije dobio odmah s drugom terapijom, ali to mu se davalo po potrebi kada on to zatraži. AI je često tražio tablete za bolove jer je navodno imao problema s bubrežnim kamencima, međutim, on je bio i na pregledu i liječnici su rekli da on nema kamence u bubregu. Nikada AI nije uskraćivana terapija za bolove, uvijek bi mu je dali na njegovo traženje. Svjedok je nakon predočenja iskaza danog u prethodnom postupku potvrdio da je to njegov iskaz i ostao je kod navoda da je optuženik RI kritičnog dana rekao da će ga uhvatiti, slomiti i ubiti prvom prilikom, a pri tome je vikao i nabijao rešetke.

9. Iz iskaza svjedoka ĐI (str. 132-133) proizlazi da je bio cijeli mjesec listopad 2023. godine u istražnom zatvoru u Zatvoru u Bjelovaru i bio je cimer u sobi sa AI. Sjeća se da je došlo do nekog incidenta između AI i medicinskog tehničara koji je dijelio terapiju. Sve se dogodilo onako kako je napisao u izjavi. Svi oni, zatvorenici koji su bili u sobi prilikom tog događaja, napisali su izjave koje su predali šefu policijskih službenika koji je tada tamo radio. Navedenu izjavu pisao je u sobi, nitko mu nije rekao što da napiše. Po njegovom sjećanju problem je bio oko terapije koju AI nije dobio, sjeća se da je AI tada medicinskom tehničaru rekao da će ga naći kada izađe, ne sjeća se sada točnih riječ i. Po njegovom sjećanju AI je to vikao dosta glasno, nije to trajalo dugo, možda minutu, a onda je u sobu ušao komandir i smirio ga. Bilo je više komandira. Kada je pisao izjavu AI nije bio u sobi, negdje su ga odveli, on nije utjecao na njih prilikom pisanja tih izjava, a niti je na to utjecao netko od policijskih službenika. Ne sjeća se je li AI lupao rešetkama ili vratima prilikom kritičnog događaja. Nakon što mu je predočen ispis izjave sa str. 18 sudskog spisa, svjedok je naveo da je to izjava koju je on napisao i potpisao i sve je bilo tako kako je u izjavi napisao.

10. Svjedok LI u svom iskazu pred sudom (str. 134) naveo je da je bio u istražnom zatvoru u [adresa] u [adresa] od lipnja 2023. godine do ožujka 2024. godine. Otprilike četiri do pet mjeseci bio je cimer s AI. Ne sjeća se baš situacije u kojoj je AI imao nekakav incident s medicinskim tehničarom koji je dijelio terapiju lijekovima. Zna da je AI dobio prijavu da je prijetio medicinskom tehničaru koji mu nije dao prepisanu terapiju lijekova. Za vrijeme boravka u istražnom zatvoru pisao je više izjava o nekim događajima, a ne sjeća se je li ikada pisao izjavu zbog postupanja AI. Nakon što mu je predočen ispis izjave sa stranice 20 sudskog spisa i nakon što ju je pročitao, svjedok je naveo da je to njegova izjava, on ju je napisao i potpisao. On o tom događaju zna samo ono što je napisao, osobno nije čuo da je AI prijetio smrću medicinskom tehničaru, a ne sjeća se niti jesu li ulazili policijski službenici u prostor njihove sobe zbog neke situacije. AI je bio izvan sobe kada su pisali izjave, vrata su se zatvorila, a oni su pisali izjave u sobi. Te izjave predali su policijskom službeniku prije nego li je AI vraćen u sobu i on nije utjecao na njih što da napiše u izjavi. AI mu nije rekao prije nego li je izveden iz sobe što da napiše u izjavi, a niti ga je po povratku u sobu pitao je li u izjavu napisao ono što mu je on rekao. Medicinski tehničar RI znao je ponekad zaboraviti dati im propisanu te rapiju pa tako i njemu osobno. Poznato mu je da je AI imao problem s kamenom u bubregu.

11. Ocjenjujući obranu optuženika AI, sud istu nalazi neuvjerljivom i usmjerenom na ublažavanje, odnosno umanjivanje svoje odgovornosti za postupanje prilikom boravka u Zatvoru u Bjelovaru. Optuženik u svojoj obrani nastoji prikazati da je 18. listopada 2023. trpio jake bolove zbog kamena u bubregu te da se tresao od bolova kada se dijelila terapija, a ne da je bio nemiran kako je to zaključio pravosudni policajac PI, dok osporava da je medicinskom tehničaru RI uputio riječi da će ga uhvatiti prvom prilikom, slomiti i ubiti, već kao mogućnost dovodi da je netko od njegovih cimera u zatvorskoj ćeliji u pozadini izgovarao navedene riječi koje je možda PI Čuo. Takva obrana sudu je neprihvatljiva budući da suprotno proizlazi iz jasnog, detaljnog i objektivnog iskaza svjedoka PI koji je kritične zgode sudjelovao u podjeli terapije zatvorenicima i koji dosljedno, kako u prethodnom postupku, tako i na raspravi, iskazuje da se optuženik AI uznemirio i počeo prijetiti i vikati medicinskom tehničaru RI, koji je krenuo prema dežurani po dodatni lijek za bolove, da će ga uhvatiti, slomiti i ubiti. Štoviše, i sam optuženik u svojoj obrani navodi da nije čuo inkriminirane riječi kada su njegovi cimeri razgovarali u sobi, već je čuo samo žamor. Suglasno iskazu svjedoka PI, oštećenik RI u svom iskazu također potvrđuje da mu je optuženik uputio riječi: ''Ubit ću te, uhvatit ću te prvom prilikom i ubiti'', kada mu je krenuo po dodatnu tabletu za bolove, kao i svjedok ĐI.

11.1. Nadalje, na neuvjerljivost optuženikove obrane u dijelu u kojem opisuje da je mirno sjedio na krevetu i čekao povratak medicinskog tehničara s dodatnom tabletom kada mu je pravosudni policajac rekao da je upravo izrekao prijetnju, upućuje i činjenica da su pravosudni policajci s drugih odjela došli vidjeti što se događa i smiriti situaciju, a što upućuje na zaključak da se doista radilo o urlikanju i galami optuženika, kako to suglasno opisuju u svojima iskazima oštećenik RI i svjedoci PI i ĐI.

11.2. Dovodeći u vezu obranu optuženika s iskazima ispitanih svjedoka kao i samom materijalnom dokumentacijom u spisu, sud nema razloga sumnjati da se kritične zgode događaj odvio na način kako to opisuje oštećenik RI, posebno kada već iz same obrane optuženika proizlazi da je i prije i nakon spornog događaja bio u dobrim odnosima s RI i PI, dakle, ne nalazi se niti jedne okolnosti zbog koje bi oni lažno teretili optuženika da je bio revoltiran što nije dobio tabletu za bolove i da je medicinskom tehničaru – oštećeniku RI uputio prijeteće riječi da će ga uhvatiti prvom prilikom, slomiti i ubiti.

11.3. Stoga, sud iskaze oštećenika RI i svjedoka PI ocjenjuje vjerodostojnim te ih prihvaća u cijelosti budući da isti jasno, određeno i sigurno, a u bitnome suglasno iskazuju o spornim činjenicama. Sagledavajući navedene iskaze u ukupnosti, sud ih smatra istinitim posebno kada se uzme u obzir da nije pronađen niti jedan životno logičan motiv da bi isti lažno teretili optuženika.

11.4. Isto tako, sud prihvaća i iskaze svjedoka ĐI i SI, a koji su 18. listopada 2023. bili istražni zatvorenici i dijelili ćeliju s optuženikom u Zatvoru u Bjelovaru. Oba svjedoka potvrđuju da su pisali izjave o spornom događaju i oba svjedoka potvrdila su da su to one izjave koje se nalaze u spisu predmeta na stranicama 18 i 20. Svjedok LI navodi da nije čuo da optuženik prijeti oštećeniku, dok potvrđuje da je spornoga dana došlo do svađe i incidenta između optuženika AI i oštećenika – medicinskog tehničara RI u vezi terapije, a što dodatno ukazuje da dinamika događaja nije bila mirna kako ju nastoji prikazati optuženik u svojoj obrani.

12. Analizirajući svaki izvedeni i ocijenjeni dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, sud nalazi dokazanim da je optuženik AI počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice, odnosno u izreci ove presude.

13. Razmatrajući činjenična utvrđenja, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, sud nalazi dokazanim da je optuženik AI svojim postupanjem ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje i to prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. Da je oštećenik RI u inkriminirano vrijeme radio kao medicinski tehničar u Zatvoru u Bjelovaru nesporno proizlazi iz Rješenja o rasporedu na radno mjesto od Zatvora u Zagrebu od 20. studenog 2020. (str. 66-68), a kako su prijeteće riječi istome upućene od tada istražnog zatvorenika – optuženika AI, zaključuje se da su iste bile usmjerene oštećeniku kao djelatniku Zatvora u Bjelovaru iz čega proizlazi da je počinjeno kazneno djelo prijetnje prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom.

14. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je optuženik AI dana 18. listopada 2023. godine oko 19,00 sati u Zatvoru u Bjelovaru, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, kada je RI prilikom podjele redovne terapije zatvorenicima krenuo po dodatnu terapiju lijekova protiv bolova namijenjenu za AI, istome rekao da će ga uhvatiti prvom prilikom, slomiti i ubiti. Sud smatra da su takve riječi ozbiljne i objektivno prikladne da izazovu osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, ne samo kod oštećenika RI, nego i kod svakog prosječnog čovjeka. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza oštećenika RI koji u svom iskazu potvrđuje da je navedene riječi od optuženika shvatio ozbiljnima, posebno jer u zatvorskom sustavu radi preko 10 godina, a navedeno potvrđuje i svjedok PI navodeći da je optuženikove riječi shvatio ozbiljno, posebno jer je AI tada bio u istražnom zatvoru zbog sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstvo u pokušaju.

15. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje pa se zaključuje da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela znao što čini, a navedena činjenična utvrđenja jasno ukazuju da je optuženik htio to postupanje kao takvo i kao svoje iz čega proizlazi da je postupao s izravnom namjerom. Uzimajući u obzir životnu dob optuženika, nedvojbeno se smatra da je optuženik znao da je njegovo postupanje zabranjeno, a na strani istoga ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Stoga, nema dvojbe o krivnji optuženika AI za počinjeno kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, za koje ga je sud na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 ( jedne) godine.

16. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za počinjeno kazneno djelo, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kod optuženika cijenio sve one okolnosti od kojih ovisi sankcija pa se tako na strani optuženika otegotnim nalazi njegova višetruka kaznena osuđivanost, a što proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije (str. 70-73), a posebno činjenica da je optuženik u vrijeme boravka u istražnom zatvoru koji mu je određen u drugom predmetu počinio ovo kazneno djelo. Naime, takvo ponašanje optuženika pokazuje da on niti za vrijeme boravka u zatvoru nije stekao dovoljan stupanj samokritičnosti i samokontrole, već i dalje svojim postupanjem ostvaruje obilježja kaznenog djela. Olakotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

17. Uzimajući u obzir gore navedene okolnosti, sud smatra kako je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine prikladna počinjenom kaznenom djelu i težini posljedice kaznenog djela. Za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, iz čega proizlazi da je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine bliža propisanom minimumu, nego li maksimumu, a sud smatra da će se i tako izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Posebno se kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine nastoji utjecati na svijest optuženika AI da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, odnosno da ubuduće poštuje pravni sustav i da više ne čini kaznena djela kao i da ga se upozori da će svako buduće protupravno postupanje biti sankcionirano.

18. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik AI oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 kao troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 s osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Josipa Jelića, odvjetnika u [adresa], o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem. S obzirom da se optuženik nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od sedam godina i to od mjeseca srpnja 2023., dakle ne ostvaruje redovite prihode, sud smatra da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka u pitanje bila dovedena njegova materijalna egzistencija pa je iz navedenog razloga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

19. Iz svih obrazloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 2. veljače 2026.

Sudac:

Veronika Sajfert

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Oštećenik žalbu može podnijeti zbog odluke troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.