Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-65/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja OB, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĐB, vl. obrta [obrt], autoprijevoznički obrt, Gračac, Kneza Trpimira 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici LB, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 13. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UB i punomoćnice tuženika LB, na ročištu za objavu odluke 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Suzane Hrabra, Zadar, Don Ive Prodana 4, poslovni broj Ovrv-8904/2023, UPP/OS- Ovrv-802/2023 od 6. listopada 2023.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.751,92 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koje kamate teku od 29.7.2023. do isplate.“

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu koji se odnosi na iznos od 1.721,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 755,10 eura, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka za preostali iznos od 1.580,22 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Suzani Hrabra je tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 5.472,92 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javna bilježnica je donijela pod poslovnim brojem Ovrv-8904/2023, UPP/OS-Ovrv-802/2023 od 6. listopada 2023. rješenje o ovrsi protiv kojega je tuženik uložio prigovor, te predmet proslijedila Općinskom sudu u Zadru koji je dopisom od 19. srpnja 2024. spis predmet uputio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik je naveo, među ostalim, da tužitelju ne duguje predmetni iznos, jer da tužitelj tuženiku nije pružio uslugu, a koju je bio dužan pružiti i na što je pozivan od strane tuženika u više navrata.

4. Ovaj sud je u nastavku postupka pod poslovnim brojem Povrv-65/2024- 3 od 2. rujna 2024. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju sve provedene radnje te je odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga. Također je pozvao stranke na očitovanje, sukladno odredbi čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Tužitelj je u nastavku postupka naveo kako je tuženik u međuvremenu uplatio na ime dijela duga iznos od ukupno 1.721,00 eura. Naveo je kako je tuženiku izvršio servis strojeva i ugradio/zamijenio rezervne dijelove na strojevima. U dokazne svrhe predložio je saslušati zastupnike po zakonu stranaka, svjedoke EB i ČB, izvršiti uvid u spisu dostavljenu dokumentaciju te zatražiti od Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na utužene račune.

6. U ovom postupku je utvrđeno kako je tuženik tužitelju podmirio tri računa i to račun br. 59/POSL1/3 od 3. travnja 2023. u iznosu od 409,80 eura, račun br. 96/POSL1/3 od 5. lipnja 2023. u iznosu od 455,41 eura i račun br. 133/POSL1/3 od 13. srpnja 2023. u iznosu od 855,79 eura, odnosno sveukupno 1.721,00 eura.

7. Tužitelj je naveo kako je tuženik ta plaćanja izvršio 7. prosinca 2023. i za taj dio je djelomično povukao tužbu, a tuženik se tome nije protivio.

8. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I. odnosno utvrditi da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena.

9. Nadalje, a budući da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, nakon djelomičnog povlačenja, i to kao tužbu, valjalo je, a sukladno odredbi čl. 451. ZPP-a ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti odnosno odlučiti kao pod točkom I presude.

10. Tuženik je u nastavku postupka naveo kako mu tužitelj nije pružio uslugu u cijelosti, nije izvršio servis strojeva odnosno ugradio/zamijenio rezervne dijelove na strojevima, što je bio obvezan učiniti. Tuženik je pozivao tužitelja na ispunjenje u više navrata. Slijedom navedenoga tužitelju su i vraćeni računi – otpremnice. Navodi kako je radi tužiteljevog neispunjenja trpio štetu, jer nije bio u mogućnosti koristiti strojeve koje tužitelj nije popravio. Također je bio primoran angažirati i druge pružatelje usluge koje predlaže saslušati u ovom postupku pa tako u dokazne svrhe predlaže saslušati zastupnike po zakonu stranaka i svjedoke DB, IB, KB te HB, kao i izvršiti uvid u spisu dostavljenu dokumentaciju.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to naročito izvod otvorenih stavki, račune-otpremnice, e-mail korespondenciju, knjigu primljenih (ulaznih) računa tuženika, dopise Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar te u pisane iskaze tuženika, te svjedoka HB, DB, KB, tužitelja i svjedoka EB i ČB.

12. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

13. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos na ime naknade za izvršene usluge popravka/servisa strojeva.

16. Prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima(Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

17. Iz predmetnog poslovnog odnosa je razvidno kako su među strankama vrijedile odredbe ugovora o djelu, prema kojem je tužitelj bio dužan izvršiti popravke a tuženik, kao naručitelj, platiti tužitelju za izvedene radove (popravke strojeva) pa se tako radilo o ugovoru o djelu.

18. Dakle, nije sporno u ovom postupku da su stranke bile u poslovnom odnosu koji po svojoj naravi predstavlja ugovor o djelu, pri čemu je tuženik bio naručitelj a tužitelj izvođač radova popravka tuženikovih strojeva.

19. Nije sporno ni da je određeni dio radova popravka strojeva tužitelj i izvršio te da mu je tuženik za te radove isplatio naknadu i to kako u dijelu prvotno utuženih računa za koji dio je tužba djelomično povučena, tako i u dijelu računa koji su ranije podmireni, prije pokretanja ovoga postupka, a koji su se odnosili na ranije izvedene radove.

20. Sporno je u ovom postupku bilo je li tužitelj izvršio sve ugovorene radove te je li tuženik dužan isplatiti tužitelju po toj osnovi ukupan utuženi iznos.

21. Uvidom u utužene račune utvrđeno je kako nisu podmireni računi br. 72/POSL1/3 u iznosu od 2.853,75 eura (datum izdavanja računa 8. svibnja 2023., datum dospijeća računa 22. svibnja 2023.) i račun br. 116/POSL1/3 u iznosu od 898,17 eura (datum izdavanja računa 27. lipnja 2023., datum dospijeća računa 27. lipnja 2023).

22. Izvršenim uvidom u email korespondenciju među strankama kao i u dopise odaslane putem pošte utvrđeno je kako je tuženik tužitelju ova dva sporna računa vratio još 14. srpnja 2023. uz navod o tome da se radi o računima izdanim za neobavljene usluge popravka stroja. Putem pošte računi su vraćeni nešto kasnije, krajem srpnja odnosno početkom kolovoza.

23. Nadalje, uvidom u podnesak Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar od 18. ožujka 2025. utvrđeno je kako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu br. 72/POSL1/3 u iznosu od 2.853,75 eura (datum izdavanja računa 8. svibnja 2023., datum dospijeća računa 22. svibnja 2023.), dok iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar od 7. veljače 2025. proizlazi kako tuženik u odnosu na račun br. 116/POSL1/3 u iznosu od 898,17 eura (datum izdavanja računa 27. lipnja 2023., datum dospijeća računa 27. lipnja 2023) nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

24. Prema odredbi čl. 221. b ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

25. Nakon dostave naprijed citiranog dopisa Porezne uprave tuženik je dostavio izvadak iz Knjige ulaznih računa tuženika za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 31. svibnja 2023. iz koje je, među ostalim, vidljivo da je u odnosu na račun ovdje tužitelja br. 72/POSL1/3 od 8. svibnja 2023. u iznosu od 2.853,75 eura iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Nadalje, iz Knjige ulaznih računa tuženika za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. vidljivo je da je navedeni račun storniran.

26. Sud smatra kako je tuženik naprijed navedenom dokumentacijom valjano osporio ranije dostavljenu dokumentaciju Porezne uprave odnosno valjano osporio zakonsku presumpciju iz čl. 221. b ZPP-a.

27. Iz pisanog iskaza tuženika ĐB proizlazi kako je angažirao tužitelja za popravak strojeva za privlačenje drva iz šume. Na zahtjev tužitelja strojevi su odvezeni u njegovu radionicu i dogovoren je popravak za 15 dana. Nazvali su tuženika krajem listopada 2022. da je stoj popravljen (nakon više od 3 mjeseca). Račun je od strane tužitelja uredno ispostavljen 17. studenoga 2022. na iznos od 22.255,00 eura i uredno je plaćen. S obzirom na loše vremenske uvjete stroj je u konačnici isproban tek iza Sv. tri kralja 2023. kada je utvrđeno da nije ispravan i ponovno je pozvan tužitelj. Tužitelj i njegovi radnici su izašli na teren i vršili neke popravke i tražili gotov novac svaki puta što im je i plaćano i tako sve do srpnja 2023. kada su počeli raditi u šumi i kada su opet počeli problemi sa strojem. Do kraja lipnja 2023. tužitelj je tuženiku uzeo oko 10.000,00 eura za popravke, koji na kraju nisu bili učinkoviti. Uz sve te račune, stroj i dalje nije radio pa je tuženi bio prisiljen angažirati drugu firmu za popravak, tužitelju je vratio račune/otpremnice 72/POSL1/3 i 116/POSL1/3 – ti računi nisu plaćeni, jer tužitelj nije popravio stroj. Radnici koji su na kraju tuženiku popravili stroj bili su DB i HB.

28. Iz pisanog iskaza svjedoka HB proizlazi kako ga je u srpnju 2023. kontaktirao tužitelj i angažirao ga za popravak stroja za privlačenja drva iz šume. Uz njega je, odnosno dio posla prije njega, obavio DB, a HB je popravio stroj u cijelosti na način da se može koristiti za svoju namjenu. Naveo je kako ga je tuženik kontaktirao radi popravka stroja koji se pokvario u srpnju 2022. i prije njega ga je popravljao tužitelj, ali on niti njegov brat stroj čitavih godinu dana nisu popravili i radi toga se stroj nije mogao koristiti.

29. Iz pisanog iskaza svjedoka DB proizlazi kako ga je tuženik angažirao u srpnju 2023. radi popravka stroja koji se pokvario u srpnju 2022. Radi popravka stroja tuženik je prije njega angažirao tužitelja, a ni on ni njegov brat ga godinu dana nisu popravili pa se stroj nije mogao koristiti.

30. Iz iskaza svjedoka KB proizlazi kako je on radnik tuženika. U srpnju 2023. je tuženik angažirao DB i HB radi popravka stroja za privlačenje drva iz šume koji nisu mogli koristiti od srpnja 2022. kada se pokvario. Svjedok je naveo kako je radi popravka stroja tuženik najprije angažirao tužitelja ali ni on ni njegov brat ga godinu dana nisu popravili.

31. Iz pisanog iskaza tužitelja proizlazi kako nije istina da je tuženik plaćao tužitelju u kešu kao i da redovno plaća račune. Po otvorenim stavkama se vidi zakašnjenje u plaćanju od cca 5 mjeseci. Tužitelj navodi kako je tuženik čekao više od 2 mjeseca da mu vrati račune i u roku od ta dva mjeseca ga je zvao da se napravi naplata duga, a tuženik se izvlačio na to da ima problema s naplatom, da mu posao ne ide dobro i da se strpi te se poslije nije ni javljao na pozive tužitelja. Tužitelj je upozoravao tuženika da mu radnici ne čuvaju strojeve i da ne rukuju na stručan način, a tuženik je naveo da nema bolje i da mora njih trpjeti. Navodi da je njegov obrt registriran za popravljanje ovakvih strojeva, a tuženik sada tvrdi da su mu stroj osposobila dva radnika koja rade na crno. Napominje da su prilikom predaje stroja nakon popravka isti uvijek zaprimali radnici tuženika i s obzirom na vremenske razmake između kvarova je očito da su strojevima rukovali nestručno. Napominje da nije jasno zašto je tuženik platio tri manja računa a ostavio neplaćene dva veća – ukoliko nije bio zadovoljan uslugom tužitelja.

32. Iz iskaza svjedoka OB proizlazi kako je mehaničar po struci te radi kod tužitelja. U nekoliko navrata je poslan s kolegom ČB – mehaničarom preciznih mašina, zaposlenom kod tužitelja, na servis radnih strojeva kod tuženika. Neke od servisa manjeg obima su radili na terenu u šumi a neke u krugu istog obrta, a ono što nije bilo moguće popraviti na terenu popravljalo se u prostorijama tužitelja. Prilikom servisiranja na te druge dvije lokacije je dolazio i tuženik i nije nikada naveo neke propuste u radu. Svjedok je upozorio tuženika da mu radnici preopterećuju strojeve i da neki nisu stručno osposobljeni za obavljanje radnih zadataka na tim strojevima, na što je tuženik samo odmahnuo rukom. Nakon prvog servisa na dijelu koji se zove vitlo došlo je do toga da su odmah uslijed nestručnog rukovanja spaljene lamele koje je trebalo ponovno zamijenit. Na to je upozorio tuženika da to nije njihova odgovornost a on je rekao da prijeđu preko toga u duhu dobrog poduzetništva i buduće suradnje.

33. Pisani iskaz svjedoka ČB, radnika tužitelja koji je po struci mehaničar preciznih mašina, identičan je iskazu svjedoka OB.

34. Iskaze svjedoka je sud uzeo u obzir u onom dijelu u kojem su suglasni s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka, uz napomenu da se radi o strankama odnosno svjedocima koji su djelatnici stranaka ili su na bilo koji drugi način zainteresirani upravo za uspjeh te stranke u sporu. Ono što je nakon ovih iskaza kao nedvojbeno utvrđeno je činjenica da je strojeve tuženika najprije popravljao tužitelj, a potom svjedoci HB i DB. Jasno je i da su se strojevi kvarili u više navrata i da su isti jednako tako i popravljani u više navrata. Većinu računa je tuženik tužitelju podmirio – što ne osporava ni sam tužitelj. Isto tako, nije sporno u ovom postupku da su svjedoci HB i DB na koncu popravili strojeve.

35. Ono što je bilo sporno i što je ostalo za utvrditi u ovom postupku je činjenica je li tužitelj u cijelosti izvršio sve što je bilo potrebno kao i je li tuženik pravovremeno prigovorio pa da bi time bio oslobođen od plaćanja utuženih računa ili ne.

36. Prema odredbi čl. 492. c ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud može odlučiti da stranke prilože pisane iskaze stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i da se saslušanje stranaka ili svjedoka svede na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. Ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje vještaka i ako sud to ocijeni nepotrebnim, sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka.

37. U ovoj pravnoj stvari, a budući da su prigovori stranaka dostavljenim pisanim iskazima bili isključivo paušalni – sud nije smatrao potrebnim usmeno saslušavati stranke odnosno svjedoke, već je dostavljene pisane iskaze uzeo kao mjerodavne. Naročito iz razloga što stranke, koje su tek na raspravi održanoj više od mjesec dana od dostavljenih pisanih stranaka navele da ustraju u neposrednom saslušanju stranaka odnosno svjedoka, nisu ničim posebno istaknule na koju bi to eventualno okolnosti te osobe trebalo neposredno saslušati, svoj su navod istakle uopćeno pa tako sud smatra da bi pozivanje stranaka odnosno svjedoka u ovoj situaciju radi neposrednog saslušanja pred sudom bilo usmjereno odugovlačenju postupka i kao takvo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

38. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

39. Naime, budući da je, po stavu ovoga suda, tuženik dokazao da je osporene račune tužitelju vratio radi nedovršenog posla još prije pokretanja ovoga postupka te da je kao nesporno utvrđeno da su posao popravka strojeva na koncu izvršile treće osobe, a tužitelj nije uspio nakon navedenoga dokazati suprotno – odnosno činjenicu da je upravo on izvršio radove za koje su izdani osporeni utuženi računi te da mu je tako onda tuženik dužan platiti utuženi iznos, sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim. Sud smatra životnim i logičnim navode tuženika, a kraj svih drugih dokaza provedenih u ovom postupku, o tome da je platio preostale račune jer se tu radilo o radovima tužitelja koji su doista i izvršeni dok predmetne nije platio i iste je tužitelju vratio, jer je smatrao da ti radovi nisu izvršeni.

40. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak prigovora na rješenja o ovrsi i četiri obrazložena podneska od 31. listopada 2024., 23. siječnja 2025., 2. travnja 2025. i 24. studenoga 2025. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak zastupanja na ročištima održanim 8. siječnja 2025., 4. ožujka 2025. i 13. siječnja 2026. od po 100 bodova, a prema važećim vrijednostima predmeta spora, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te uz pripadajući PDV i trošak javnobilježničke ovjere za četiri predana pisana iskaza od ukupno 35,32 eura (4 x 8,83 eura) ukupno iznosi 2.035,32 eura.

41. Sud nije priznao tuženiku zatražen trošak puta punomoćnice od Zagreba do Zadra i natrag za ročište održano 13. siječnja 2026. budući da taj trošak ne smatra potrebnim troškom sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, jer na području Trgovačkog suda u Zadru postoji dovoljan broj punomoćnika iz reda odvjetnika koji su mogli zastupati interese tuženika na zakazanom ročištu i nije opravdano ni ekonomično na teret druge strane u postupku staviti činjenicu da je stranka za punomoćnika odabrala osobu koja živi na tolikoj udaljenosti od suda pred kojim se vodi postupak.

42. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tuženik uspio u postupku u 68,55 % (jer je tužba djelomično povučena nakon što je te iznose tuženik podmirio, u tijeku postupka – sve sukladno čl. 158. ZPP-a), a tužitelj, prema tome, u 31,45 %, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tuženiku dosuditi 37,10 % priznatih troškova odnosno 37,10 % od 2.035,32 eura što iznosi 755,10 eura.

43. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja i naložiti tužitelju da tuženiku podmiri troškove postupka u iznosu od ukupno 755,10 eura, dok je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom preostalog troška u iznosu od 1.580,22 eura kao neosnovan, iz naprijed navedenih razloga.

44. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.

U Zadru 2. veljače 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 101,18 eura

- Tuženiku po pun.