REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P Ob-1122/2019-92
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Valentini Vedrina Parlov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Obradović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljat & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i odsutnosti stranaka osobno, dana 02. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označene kao 35/100 dijela zk.č.br. 708, u naravi DVORIŠTE, POMOĆNA ZGRADA I STAMBENA ZGRADA, ULICA PAVLA RADIĆA 56, ZAGREB, ukupne površine 457 2m, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, označenog kao (E-5), stan E, u naravi 4- sobni stan u potkrovlju koji se sastoji od dvije kuhinje, kupaonice, četiri sobe, dvije ostave i predsoblja sa stepenicama pov. 108,82 m2 s pripadcima spremište S 6 pov. 2,75 m2 i spremište S 7 pov. 3,00 m2, oba u podrumu, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao suvlasnik predmetne nekretnine u navedenom suvlasničkom omjeru.
II. Nalaže se tuženoj AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 02. ožujka 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tuženici-protutužiteljici AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 14.732,24 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 02. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim glasi:
„Nalaže se tuženoj AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 500.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 30.11.2019. pa do namirenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana“, kao i u dijelu za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 10.000,00 EUR za razdoblje od 01.01.2019. do 01. ožujka 2020., kao neosnovan.
V. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice za iznos od 267,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 01. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, kao i za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 14.732,24 EUR tekuću od 01. srpnja 2019. do 01. lipnja 2021.
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je protutužba tužene povučena u dijelu kojim glasi: „Utvrđuje se da je AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik ½ (jedne polovine) vozila marka MERCEDES, model: KLASA A, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje: 2013.“. Odbacuje se zahtjev tužiteljice kojim predlaže da sud dopusti i provode zabilježbu spora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Sv. Ivan Zelina, kojom će se uputiti trećim osobama učiniti vidljivim da je dvorište kraj kuće, kuća kraj kuće, ukupne površine 1042 m2 (kč. br. [katastarska čestica]) predmet parničnog postupka u kojem je istaknut zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice.
II. Dopušta se preinaka tužbe isticanjem (drugog) zahtjeva koji glasi: „Nalaže se tuženoj AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 01. studenoga 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana“.
III. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužene od 02. lipnja 2021., uređena na ročištu od 14. listopada 2021. i 24. rujna 2024. koja glasi:
„Nalaže se tužitelju-protutuženiku LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici-protutužiteljici isplatiti iznos od 15.000,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 01. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.659,00 EUR, u roku od 15 dana.
IV.I. Nalaže se tužnoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.995,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 10.144,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovome sudu 29. studenoga 2019., kao i tijekom postupka, navodi da ovdje stranke imaju zajedničko dijete, mlt. ŽO rođenog **.**.2010. i da su bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala sve do kraja ove godine (2019.). Tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranke su stekle nekretninu i to 35/100 dijela zkč. br. [katastarska čestica] dvorište, pomoćna zgrada i stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 457 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - (E-5), stan E, u naravi 4-sobni stan u potkrovlju koji se sastoji od dvije kuhinje, kupaonice, četiri sobe, dvije ostave i predsoblja sa stepenicama pov. 108,82 m2 s pripadcima spremište S 6 pov. 2,75 m2 i spremište S7 pov. 3,00 m2 oba u podrumu, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to temeljem dva kupoprodajna ugovora koja je tuženica u svojstvu kupca dana 4. listopada 2013. sklopila s JO i BO Gašpar kao prodavateljima za kupoprodajnu cijenu od 1.000.000,00 kn. Navedena je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženice. Premda je tužitelj čitavo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bio zaposlen u društvu Elton d.o.o., kojega je bio direktor, nije imao dovoljno sredstava za plaćanje kupoprodajne cijene, a niti je tužena imala vlastitu imovinu dostatnu za činidbu tolike vrijednosti te je uz to bila nezaposlena, pa je stoga tužitelj novac za kupnju nekretnine pozajmio od DO iz [adresa], direktorice društva Bernaton AG iz Berna, Švicarska, koje društvo poslovno surađuje s društvom Elton d.o.o., čime je tužena s realizacijom kupoprodaje bila povezana utoliko što je potpisala ugovore o kupoprodaji, a sve je faktične radnje vezane uz samu kupnju obavio tužitelj. Tako je tužitelj putem VO upoznao prodavatelje, kojemu je predao i novac za kupnju nekretnine, a VO je dalje taj novac predao prodavateljima, dok tužena nije nikada vidjela prodavatelje. Tužitelj je dalje pozajmljeni iznos novčanih sredstva za kupnju nekretnine samostalno otplaćivao i to na način da je pretežiti dio zajma vratio iz kupoprodajne cijene nekretnine koja je bila u vlasništvu tužitelja, a stekao ju je darovanjem od oca (stan u [adresa], na adresi T [adresa], upisan u KPU [broj poduloška] Vrapče Novo), te iz iznosa novčanih sredstava koji mu je ranije darovao otac. Spomenutu je nekretninu naime, tužitelj prodao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2015. GO. Kraj činjenice da stoga kupoprodajna cijena nekretnine u [adresa] od 1.000.000,00 kn nije isplaćena iz novaca stečenih s osnova rada, tužitelj smatra da sukladno institutu izvanbračne zajednice ima ovlaštenje od tužene zahtijevati da mu isplati pola navedenog iznosa, odnosno novčanu protuvrijednost ½ dijela te nekretnine koji pripada tuženoj. Stoga predlaže sudu po provedenom dokaznom postupku saslušanjem stranaka i svjedoka CO i VO, te uvidom u izvode iz zemljišne knjige za nekretninu, donijeti presudu kojom će utvrditi da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela uvodno opisane nekretnine-stana u [adresa] (t. I. tužbenog zahtjeva), naložiti tuženici da mu isplati iznos od 500.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva), kao i da mu nadoknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude od isplate.
1.1. Tužitelj je uz tužbu priložio aktivni i povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica], E-5, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovore o kupoprodaji nekretnina od 04. listopada 2013., izvadak iz zk za stan na IV. katu u [adresa], zkč. br. [katastarska čestica] upisana u [broj poduloška] KPU Vrapče Novo i dopis upućen tuženici od 26. prosinca 2019.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2020. navela kako priznaje točku I. tužbenog zahtijeva koja se odnosi na utvrđenje suvlasništva nekretnine u ½ dijela, dok se cijelosti protivi točki II. i III. tužbenog zahtjeva, odnosno zahtjevu za isplatu iznosa od 500.000,00 kn i zahtjevu za plaćanje troška postupka. Navodi da nije sporno da su stranke od 01. siječnja 2010. do 06. listopada 2019. bile u izvanbračnoj zajednici tijekom koje je rođeno zajedničko dijete i tijekom koje je tužena kao kupac od BO i JO kao prodavatelja na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 04. listopada 2013. stekla vlasništvo nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva. Kako je nekretnina stečena za vrijeme trajanja „bračne zajednice“, navodi da nije sporno da predstavlja „bračnu stečevinu“ odnosno da je tužitelj vlasnik ½ dijela te nekretnine prema čl. 249. st. 1. ObZ-a. Osporila je, međutim, tvrdnju da nekretnina nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, navodeći da je ista u cijelosti stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice iz kojeg je razloga i priznala točku I. tužbenog zahtjeva, kao i da je stoga tužitelj u tužbi priznao tuženici suvlasništvo nekretnine u ½ dijela. Iznijela je stav da su navodi historijata tužbe i postavljenog petita u točki I. i II. kontradiktorni, što obrazlaže navodeći da je tužitelj u točki VI. historijata tužbe priznao tuženici suvlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela kao bračnu stečevinu, pa kraj činjenice da je tuženica priznala točku I. tužbenog zahtjeva čime je tužitelj stekao suvlasništvo ½ dijela idealnog dijela nekretnine, to ne postoji osnova za isplatu navodnog tužiteljeva potraživanja u iznosu od 500.000,00 kn. Predložila je odbiti točku II. tužbenog zahtjeva u cijelosti.
2.1. Dalje navodi da su stranke tijekom trajanja izvanbračne zajednice stekle i druge nekretnine o kojima tužena trenutno ne posjeduje isprave, pa predlaže sudu da naloži tužitelju da dostavi sve isprave o svim nekretninama stečenim i otuđenim za vrijeme trajanja zajednice od 02. siječnja 2010. do 06. listopada 2019. Jednako tako, stranke su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stekle vozilo marke Mercedes, model: KLASA A, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2013. i procijenjene vrijednosti 120.000,00 kn, koje se nalazi u posjedu tuženice i vozilo marke RANGE ROVER, SPORT, procijenjene vrijednosti 320.000,00 kn koje se nalazi u posjedu tužitelja, te o kojemu tužena nema dodatnih podataka, pa predlaže da sud naloži tuženiku da dostavi presliku prometne dozvole potonjeg vozila. Tužitelj je naime, 06. listopada 2019. napustio zajednički stan i pritom otuđio sve isprave, radi čega za sada ne može postaviti konačan i određen protutužbeni zahtjev, već će isti postaviti nakon što sud od tužitelja pribavi sve isprave. Temeljem tako iznesenih navoda predložila je sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da su tuženica i tužitelj suvlasnici u ½ dijela vozila marke Mercedes, Klasa A, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2013. (točka I. protutužbenog zahtjeva) i vozila marke Range Rover, Sport (točka II. zahtjeva), kao i naknaditi tuženici trošak parničnog postupka (točka III.).
2.2. Kako dokaz navoda glede nekretnine je predložila saslušati stranke te je najavila po potrebi druge dokaze, dok je kao dokaz činjenica iznesenih u protutužbi dostavila prometnu dozvolu za vozilo Mercedes te predložila izvesti dokaz saslušanjem stranka.
3. Tužitelj je u podnesku od 02. ožujka 2020. pojasnio kako tužbeni zahtjev čini utvrđenje suvlasništva nad ½ dijela nekretnine (koji vrijedi 500.000,00 kn) i isplata iznosa od 500.000,00 kn koji iznos predstavlja novčanu protučinidbu za stjecanje suvlasničkog dijela tužene u odnosu na istu nekretninu obzirom je tu protučinidbu ispunio tužitelj. U podnesku dalje navodi kako nije nikada tvrdio da predmetna nekretnina nije stečena radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, već da tuženica nije imovinski participirala u kupnji iste. Ponovno ukazuje da u trenutku kupnje nekretnine nije imao dovoljno novčanih sredstva za isplatu kupoprodajne cijene, već je morao uzeti zajam da bi isplatio cijenu. Osim radnog odnosa, tužitelj u tom periodu nije imao nikakvih drugih imovinskih prihoda, kao dokaz čega je dostavio presliku izvoda iz Središnjeg registra osiguranika za razdoblje od 2010. do 2013., pa je stoga, kako za svoj suvlasnički dio, tako i za suvlasnički dio tužene, uzeo zajam od DO koji je naknadno samostalno otplaćivao i to na način da je pretežiti dio zajma vratio iz kupoprodajne cijene nekretnine koja je bila u vlasništvu tužitelja u Zagrebu, na adresi T [adresa], a dio novcem koji mu je darovao otac, pa zaključuje da nisu osnovani navodi tuženice da ne postoji nikakva osnova za isplatu iznosa od 500.000,00 kn. Kako tužena imovinski nije ni na koji način pridonijela stjecanju suvlasništva predmetne nekretnine, to posljedično tome, tužitelj ima ovlaštenje zahtijevati da mu ista isplati ½ dijela novčanog iznosa koji je tužitelj isplatio s osnova kupoprodaje iste nekretnine jer bi joj u protivnom besplatno pripalo imovinsko pravo u iznosu od 500.000,00 kn. Navodi i da između tužitelja i tuženice nikada nije sklopljen nikakav ugovor koji bi regulirao njihove imovinske odnose, pri čemu tužitelj istoj nije namjeravao besplatno omogućiti stjecanje imovinskog prava u odnosu na suvlasništvo predmetne nekretnine. Kraj činjenice da je tužena priznala točku I. tužbenog zahtjeva, predložio je u odnosnom dijelu donijeti presudu na temelju priznanja.
3.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev, ne osporava da bi tijekom trajanja izvanbračne zajednice bila stečena vozila marke Mercedes A i Range Rover, Sport, međutim, navodi da vozilo Range Rover u ovome trenutku nije u vlasništvu i samostalnom posjedu tužitelja jer ga je prodao još u lipnju 2019., pa stoga smatra da u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nije pasivno legitimiran. U odnosu na vozilo marke Mercedes navodi da je vozilo u isključivom i samostalnom posjedu tužene koja je navedena i kao ugovorna strana (kupac) u ugovoru temeljem kojega je preneseno vlasništvo nad vozilom, kao i u upisnicima, pa da tužena stoga nema pravni interes tražiti utvrđenje da je vozilo suvlasništvo tužitelja i tuženice u jednakim dijelovima, već da bi pravo na takvu pravnu zaštitu imao isključivo tužitelj. Predložio je u odnosnom dijelu odbaciti tužbu uz naknadu prouzročenog mu troška postupka sastava predmetnog podneska u iznosu od ukupno 6.250,00 kn. U odnosu na vozilo marke Mercedes, za koje je tužena učinila nespornim da je stečeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, navodi da je kupnja istoga financirana sredstvima zajma na jednaki način kao i kupnja nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva. Vozilo je kupljeno od Glossa Centar d.o.o., a kupoprodajna cijena od 20.000,00 EUR je isplaćena od strane trgovačkog društva Bernafon AG iz Berna koje je u vlasništvu DO, na okolnost koje tvrdnje je priložio preslike računa od 20. svibnja 2017. te predložio saslušati tužitelja i u svojstvu svjedoka DO i PO, tadašnjeg direktora društva Glossa Centar d.o.o. Navodi da je DO isplatila zajam svojem društvu Bernafon AG, koje je iz istog potom isplatilo kupoprodajnu cijenu društvu Glossa Centar d.o.o., a tužitelj je tijekom 2018. vratio novac DO, pa kako je riječ o obvezi s osnova bračne stečevine, predlaže sudu donijeti i presudu kojom se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 01.01.2019. do isplate. Navedenu je dispoziciju tužitelja sud cijenio preinakom tužbe u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a, kojoj se preinaci tužena nije protivila, niti se o istoj očitovala. Sud je preinaku dopustio jer cijeni da je ista svrsishodna za konačno rješenje stranačkog odnosa, slijedno čemu je odlučeno kao u točki II. rješenja.
4. Tužena je po punomoćniku na ročištu od 27. studenoga 2020. opozvala izjavu o priznanju točke I. tužbenog zahtjeva koja se odnosi na utvrđenje da su stranke suvlasnici u ½ dijela nekretnine koja je predmetom tužbenog zahtjeva, obrazlažući istu dispoziciju pogrešno informiranim činjeničnim stanjem od svoje stranke i naknadno pribavljenim ispravama, kojom je dispozicijom oduzela ranijem priznanju značaj materijalne procesne dispozicije, slijedno čemu je prestala postojati osnova za donošenje presude na temelju priznanja u tom dijelu. Pritom ukazuje kako je u protutužbi pojasnila da ne može postaviti konačni protutužbeni zahtjev jer je tužitelj odnio sve isprave i dokumentaciju koja je bitna za utvrđenje svih činjenica u ovome postupku, a da se to posebice odnosi na cijenu nekretnine, odnosno kome, kada i gdje je ista predana te tko je predao cijenu nekretnine. Iznosi tvrdnju da je njezin otac prodao stan i iznos tako dobiven prodajom je dao tuženoj radi kupnje predmetne nekretnine. Na istom je ročištu zatražila rok za dostavu ugovora o prodaji stana od oca, navodeći da je otac u terminalnoj fazi karcinoma i s njim je teško uspostaviti komunikaciju.
5. Očitujući se ranije iznesene dispozicije tužene, tužitelj u podnesku od 09. prosinca 2020. navodi da je otac tuženice temeljem Ugovora o kupoprodajni nekretnine od 19. travnja 2010. prodao stan upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, za kupoprodajnu cijenu od 88.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Ukazuje da iz teksta ugovora slijedi da ocu tuženice nije isplaćen cjelokupni iznos kupoprodajne cijene jer je isti iskorišten za podmirenje kredita prodavatelja po navedenoj osnovi, no sve i da je sav novac ugovoren temeljem navedene kupoprodaje doista i isplaćen tuženici, isti opet ne bi bio dostatan za isplatu cjelokupne kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu obzirom da prema prodajnom tečaju HNB-a za valutu EUR u navedenom razdoblju, 88.000,00 EUR je iznosilo 642.400,00 kn. Na okolnost utvrđenja koliki je iznos novaca i teoretski otac tuženice istoj mogao dati temeljem navedene kupoprodaje, tužitelj predlaže službenim putem od OTP banke d.d., kao pravne slijednice Splitske banke d.d., zatražiti podatak koliko je novaca isplaćeno na račun broj 40424927001 otvoren na ime SO, kao i promet po tom računu do 04. listopada 2013. kako bi se moglo utvrditi kako je isti raspolagao novcima koji su mu uplaćeni temeljem kupoprodaje. Ponovno ukazuje kako je doprinos tuženice izvanbračnoj zajednici iznosio „nula“ jer da u navedenom razdoblju tuženica nije bila zaposlena, za razliku od tužitelja koji je pored radnog odnosa nizom zajmova financirao zajednički život stranaka u cijelosti. Navodi da je razlog kupnje stana koji je predmet tužbenog zahtjeva na ime tužene porezne naravi obzirom je mogla ostvariti poreznu povlasticu u smislu djelomičnog poreznog oslobođenja (do 65 m2 površine stambenog prostora) na svoje ime i ime zajedničkog djeteta s osnova stjecanja prve nekretnine kojom se rješava stambeno pitanje, a što ne bi bilo moguće da su stranke bile u braku (obzirom je tužitelj u samovlasništvu imao stan), odnosno da su oboje bili kupci. Ukazuje i kako je tužitelj regulirao poreznu obvezu po navedenim rješenjima što da je vidljivo iz činjenice da raspolaže preslikama navedenih rješenja.
5.1. Podneskom od 25. svibnja 2021. tužitelj je naveo da je svjedokinja DO u međuvremenu prijavila boravište na adresi [adresa] u [adresa], te je predložio da se ista sasluša na okolnost porijekla novaca koji je poslužio kupoprodaji nekretnine koja je predmet spora, budući da je navedeni novac tužitelju dala temeljem zajma.
6. Tužena je u podnesku od 02. lipnja 2021. ustrajala kod tvrdnje da nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva ne predstavlja zajedničku imovinu već isključivo imovinu tuženice. Tvrdi da je cjelokupan iznos kupoprodajne cijene nekretnine isplatila iz sredstava koja nisu stečena za vrijeme trajanja braka, odnosno iz vlastite imovine i to darovanjima koje je izvršila njena obitelj, pok. otac tuženice, SO, njena sestra IO i teta UO, na okolnost kojih tvrdnji je predložila saslušati UO, IO, ZO i ŠO. Osporila je navode tužitelja kako ona nije ni na koji način doprinijela izvanbračnoj zajednici, potom da za vrijeme trajanja iste nije radila te da bi tužitelj iz zajmova financirao zajednički život stranaka. Navodi da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bila zaposlena i u društvu Elton čiji je imatelj poslovnih udjela upravo tužitelj te da je na traženje tužitelja prestala raditi te se posvetila brizi i odgoju zajedničkog djeteta. Osporila je navode tužitelja da bi razlog njezinog isključivog vlasništva nekretnine bio porezne naravi, navodeći kako je porezno oslobođenje bilo neotuđivo osobno pravo tuženice te je isto iskorišteno u korist tužitelja koji je radi navedenog platio manji iznos poreza, a iz čega dalje zaključuje da je već i samim korištenjem porezne olakšice tuženica doprinijela znatnom smanjenju porezne osnovice i time tužitelju umanjila iznos navodno plaćenog poreza. Jedini razlog zašto tužitelj, a ne tuženica, posjeduje navedena porezna rješenja je taj što je tužitelj bez ikakve prethodne najave, dovođenjem i održavanjem tužene u zabludi te zlouporabom njenog povjerenja napustio zajednički dom stranaka i ostavio je s mlt. djetetom, pritom otuđivši gotovo sve isprave vlasništvo tuženice. Kao dokaz navedenog ističe da je tužitelj od trgovačkog društva Dudi Speed d.o.o. koje je vršilo usluge knjigovodstvenog servisa za društvo Bernaton d.o.o., čiji je osnivač tužena, protivno nalogu tuženice, dana 02. prosinca 2019., četiri dana nakon podnošenja ove tužbe, otuđio sve knjigovodstvene isprave, čime je onemogućio poslovanje navedenog društva i tuženici nanio štetu. Ukazuje i kako tužitelj ne cijeni činjenicu da je ona velik dio vremena posvetila brizi oko zajedničkog djeteta i obavljanju kućanskih poslova te se dalje protivi navodima da bi nekretnina koja je predmet ovog postupka bila kupljena sredstvima pozajmljenim od DO. Navodi da su se tužitelj i DO nalazili u poslovnom i intimnom odnosu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, te je tužitelj upravo napustio izvanbračnu zajednicu stranaka radi zasnivanja nove zajednice s DO, pa ukazuje na indikativnost toga da je tužitelj od osobe s kojom je u vezi vršio navodne pozajmice. U odnosu na vozilo Range Rover i kraj činjenice da je tužitelj otuđio sve isprave koje se odnose na isto, predlaže naložiti tužitelju da dostavi izvornik ugovora o kupnji za to vozilo i da se službenim putem od Porezne uprave zatraži procjena tog vozila, proizvedenog 2014., s prijeđenih oko 100.000,00 km, te navodi da će po utvrđenju vrijednosti toga vozila postaviti konačan protutužbeni zahtjev. U podnesku dodatno pojašnjava razloge opoziva priznanja točke I. tužbenog zahtjeva. Navodi da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka vršile kupoprodaju nekoliko nekretnina te je tuženica svog punomoćnika pogrešno informirala o bitnim činjenicama i načinu stjecanja nekretnine koja je predmet ovog postupka iz razloga što je tužitelj otuđio gotovo sve isprave prilikom napuštanja nekretnine. Predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku usvoji protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju da tuženici isplati iznos koji će precizirati tijekom postupka (u odnosu na polovicu vrijednosti vozila Range Rover) s kamatama tekućim od 01. srpnja 2019. do isplate, kao i da se utvrdi da je tuženica suvlasnica u ½ dijela vozila marke Mercedes, model KLASA A, broj šasije: [broj šasije], god. proizvodnje 2013., sve uz naknadu prouzročenog troška postupka.
6.1. Tužena je na ročištu od 10. svibnja 2021. povukla točku II. protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da su stranke vlasnici vozila Mercedes svaki u ½ dijela, slijedno čemu sud u odnosnom dijelu nije po prijedlogu tužitelja odbacio tužbu. Tuženik se suglasio s povlačenjem, slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 156/23, dalje ZPP) odlučeno kao u točki I. rješenja.
7. Na ročištu od 10. svibnja 2021. tužitelj je naveo da je vozilo Range Rover prodao u lipnju 2019. te da ne posjeduje dokumentaciju za to vozilo jer da je ostala u stanu na adresi [adresa] u kojem stanuje tužena. Tužena je u odnosu na isto navela kako tu dokumentaciju u stanu nije pronašla te je predložila sudu da službenim putem od MUP-a zatraži ugovor o kupoprodaji tog vozila sklopljen između tužitelja i ĆO kao kupca. Predala je na spis predmeta ugovor o davanju i primanju novčane pozajmice od 01. lipnja 2013. Na istom su ročištu stranke učinile nespornim da je tužitelj 31. listopada 2019. preuzeo sve isprave od društva koje je za društvo Bernaton vodilo knjigovodstvo, slijedno čemu je tužena povukla prijedlog za saslušanje svjedoka ČO.
8. Tužitelj u podnesku od 18. lipnja 2021., kraj činjenice da sud omaškom nije dostavio podnesak tuženice od 02. lipnja 2021. stranci tužitelja, već je isti za njega saznao, kako navodi samoinicijativnim uvidom u predmet, iznosi nove činjenice i dokaze u odnosu na sadržaj istog podneska tuženice. U odnosu na vozilo Range Rover, osporava da bi isto predstavljalo bračnu stečevinu stranaka. Navodi da je vozilo kupljeno od društva G-Matic d.o.o. u stečaju, koje ga je uvezlo iz inozemstva, a kupoprodajnu cijenu za isto su platili društvo Bernafon AG iz Berna u iznosu od 23.000,00 EUR i Elton d.o.o. u iznosu od 70.000,00 kn uplatom na račun tog društva kod Zagrebačke banke d.d. U odnosu na navedeno je dostavio bankovne naloge te je predložio je da se od Zagrebačke banke d.d. zatraže podaci o navedenim uplatama na račun društva G-Matic, odnosno da se ti podaci zatraže od stečajnog upravitelja tog društva. Protivio se preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tuženice od 02. lipnja 2021. te dodatno ističe da je takav zahtjev nepodoban za raspravljanje jer nije određen. Navodi i da bi isti zahtjev, kada bi glasio na isplatu konkretnog novca, bio neosnovan budući da novac za kupovinu istog nije isplatio tužitelj odnosno taj novac ne pripada tužitelju.
8.1. U odnosu na tako iznesene navode tužitelja, ovaj je sud uvidom u spis utvrdio da doista omaškom suda tužitelju nije dostavljen podnesak tužene od 02. lipnja 2021., međutim, navedeno nije bilo zapreka tužitelju da unutar eSpisa pogleda sadržaj tog podneska. Nove činjenice koje bi za predmet spora bile relevantne tužitelj iznosi u odnosu na vozilo Range Rover. Tužena je tužbeni zahtjev u odnosu na to vozilo postavila već u protutužbi od 27. siječnja 2020. na način da je vlasnica istoga u ½ dijela, na što je tužitelj u odgovoru na protutužbu 02. ožujka 2020. naveo da nije pasivno legitimiran jer je vozilo prodao u lipnju 2019. Cijeneći, međutim, da je tužena u podnesku od 02. lipnja 2021. i nastavno na takve navode tužitelja da je vozilo otuđio, preinačila tužbeni zahtjev na način da traži isplatu polovice vrijednosti toga vozila, pri čemu je dalje najavila konačno uređenje tužbenog zahtjeva nakon što tužitelj po nalogu suda dostavi izvornik ugovora o prodaji i nakon što se od Porezne uprave pribavi podatak o procijenjenoj vrijednosti vozila, sud je prihvatio stranačke navode tužitelja kojima sada osporava da bi Range Rover bio izvanbračna stečevina stranaka te dokaze kojima dostavlja naloge za plaćanje. Sud je također, usprkos protivljenju tužitelja dopustio preinaku tužbe tužene iz podneska od 02. lipnja 2021. jer cijeni da svrsishodna za konačno rješenje stranačkog prijepora kraj činjenice da uslijed tužiteljeva otuđenja vozila tužena niti ne može drugačije disponirati svojim procesnim ovlaštenjima.
8.2. Podneskom od 27. srpnja 2021. tužitelj je na spis predmeta dostavio Ugovor o kupoprodaji motornog vozila Land Rover, pribavljen od Centra za vozila Hrvatske d.d., slijedno čemu je tužena podneskom od 14. listopada 2021. i na ročištu od 24. rujna 2024. uredila protutužbeni zahtjev na način da s osnova navedenog vozila od tužitelja potražuje iznos od 15.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. lipnja 2019. do isplate.
9. Nastavno na prijedlog tužene iz podneska od 27. siječnja 2020. da naloži tužitelju dostaviti isprave o svim nekretninama stečenim i otuđenim za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u vremenu od 02. siječnja 2010. do 06. listopada 2019., sve kraj činjenice da su stranke tijekom trajanja izvanbračne zajednice stekle i druge nekretnine o kojima ne posjeduje isprave jer da ih je tužitelj otuđio prilikom
1 0
napuštanja stana, pa da stoga u tom dijelu nije u mogućnosti postaviti protutužbeni zahtjev, sud je rješenjem od 12. srpnja 2022. naložio tužitelju dostaviti na spis predmeta te isprave i potom tuženoj, da u roku od 45 dana do dostave istih isprava, precizira svoj zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b. st. 4. ZPP-a.
9.1. Protiv navedenog je rješenja tužitelj izjavio žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru Gž Ob-23/22 od 28. travnja 2023. odbijena kao neosnovana.
9.2. Nakon što je tužitelj na ročištu od 12. veljače 2024. naveo da istu dokumentaciju nema navodeći da je sva dokumentacija ostala u stanu koji je napustio, te nakon što je sud po prijedlogu tužene dokumentaciju koja se odnosi na promet nekretnina tužitelja u razdoblju trajanja izvanbračne zajednice stranaka pribavio od Porezne uprave, tužena je na ročištu od 24. rujna 2024. navela da isti zahtjev povlači te da u tom dijelu u ovom postupku neće postavljati nikakav zahtjev. Kraj činjenice da tužena u ovome dijelu nije postavila nikakav određeni zahtjev, sud povlačenje istoga nije niti mogao utvrditi.
10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta: zk izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 6-14 spisa), ugovore o kupoprodaji nekretnine od 04. listopada 2013. (list 15-20 spisa), zk. izvadak za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 21 spisa), prometnu dozvolu za vozilo Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] (list 36-37 spisa), izvatke iz registra osiguranika za TO (list 48-49 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. srpnja 2015. (list 56-57 spisa), izvadak iz registra za društvo Glossa Centar d.o.o. (list 66-67 spisa), ugovor o kupoprodaji stana od 19. travnja 2010. (list 91-95 spisa), porezna rješenja (list 104-107 spisa), elektronički zapis iz HZMO za tuženu (list 118- 120 spisa), korespodenciju s HO (list 122-128 spisa), ovjerene prijevoda isprava naziva-Plaćanje u inozemstvu (list 130-140 spisa), ugovor o davanju i primanju novčane pozajmice (list 152 spisa), ovjerene prijevode naloga za plaćanje (list 174-176 spisa), dopis MUP-a (list 177 spisa), pri čemu je sud cijenio samo one dokaze koji su bili odlučni za utvrđenje prijepornih činjenica. U postupku su dalje saslušane stranke i svjedoci: CO (list 204 spisa), VO (list 205 spisa), IO (list 207 spisa), ZO (list 208 spisa), UO (list 209 i spisa), DO (list 210-212 spisa), PO (list 411 spisa), OO (list 571-572 spisa).
10.1. Tužitelj je po saslušanju svjedoka OO, saslušanog na okolnost predaje novaca tuženoj od strane UO, predložio naložiti tuženoj da dostavi izvornik Ugovora o davanju i primanju novčane pozajmice od 01. lipnja 2013., te da se po dostavi izvornika toga ugovora izvedene dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost starosti potpisa na ugovorima radi utvrđenja da li je ugovor nastao na datum naveden u ugovoru ili za potrebe ovog postupka. Sud je raspravnim rješenjem od 08. siječnja 2025. udovoljio prijedlogu tužitelja i pozvao tuženu da dostavi izvornik navedenog ugovora, sve kraj činjenice da je tužena navedeni ugovor dostavila na ročištu od 10. svibnja 2021. na kojem je prethodni postupak zaključen te da je saslušanje svjedokinje UO predložila u podnesku od 02. lipnja 2021. za koji je ranije navedeno da omaškom suda tužitelju nije dostavljen. Tužena je u podnesku od 23. siječnja 2021. navela kako izvornik toga ugovora nema, pokušala ga je pribaviti od svjedokinje UO, koja da joj je rekla kako je izvornik vjerojatno izgubila, slijedno čemu je sud u postupku i dopunski saslušao UO.
10.2. Nastavno na tako iznesene navode tužene, tužitelj je podneskom od 09. veljače 2025. naveo kako je u očekivanju takvih navoda tužene angažirao sudskog
1 1
vještaka za rukopise, dokumente i novčanice, NO, sa zadatkom uspoređivanja potpisa tužene na Ugovoru o davanju i primanju novčane pozajmice s potpisom iste na Ugovoru o radu od 08. lipnja 2021. te je rezultate istog vještačenja dostavio na spis predmeta. Ukazujući kako rezultat tako provedenog vještačenja i iskaz svjedokinje UO s ročišta od 13. srpnja 2021. ukazuje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave te kako je svatko dužan prijaviti počinjenje kaznenog djela, predložio je sudu da postupi sukladno zakonu. Ovaj sud nije u dokaznom postupku vršio uvid u Zapisnik o vještačenju od 20. siječnja 2025. (list 581-588 spisa), cijeneći da je riječ o jednostranoj ispravi tužitelja, a u odnosu na navode vezane uz počinjenje kaznenog djela je cijenio da je tužitelj i sam ovlašten prijaviti navedenu činjenicu. Nadalje, tužitelj je na ročištu od 26. ožujka 2025. predložio da se u postupku izvede dokaz vještačenjem na okolnost vremena nastanka potpisa tužene na ugovoru o pozajmici, koji dokazni prijedlog sud nije prihvatio kao potreban jer je cijenio da je ranije provedenim dokaznim postupkom činjenično stanje dostatno utvrđeno.
11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 156/23, dalje ZPP), sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tužene cijenio osnovanim.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nekretnina 35/100 dijela zkč. br. [katastarska čestica] dvorište, pomoćna zgrada i stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 457 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - (E-5), stan E, u naravi 4-sobni stan u potkrovlju koji se sastoji od dvije kuhinje, kupaonice, četiri sobe, dvije ostave i predsoblja sa stepenicama pov. 108,82 m2 s pripadcima spremište S 6 pov. 2,75 m2 i spremište S7 pov. 3,00 m2 oba u podrumu, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo tužitelja u ½ dijela; potom zahtjev za isplatom iznosa od 66.351,40 EUR (500.000,00 kn) s osnova novčane protučinidbe za stjecanje suvlasničkog dijela tužene u odnosu na tu nekretninu, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. siječnja 2019., a s osnova polovice vrijednosti vozila Mercedes koje je u posjedu i vlasništvu tužene. Nadalje, predmet spora je i protutužbeni zahtjev tužene za isplatu iznosa od 15.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova polovice vrijednosti vozila Range Rover.
12.1. Između stranaka nije prijeporno da je nekretnina 35/100 dijela zkč. br. [katastarska čestica] dvorište, pomoćna zgrada i stambena zgrada, [adresa], ukupne površine 457 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - (E-5), stan E, u naravi 4-sobni stan u potkrovlju koji se sastoji od dvije kuhinje, kupaonice, četiri sobe, dvije ostave i predsoblja sa stepenicama pov. 108,82 m2 s pripadcima spremište S 6 pov. 2,75 m2 i spremište S7 pov. 3,00 m2 oba u podrumu, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tužene AO u cijelosti, koja činjenica dodatno proizlazi iz tužbi priloženih izvadaka iz zemljišne knjige i dovodeći iste u svezu s kupoprodajnim ugovorima od 13. listopada 2013. Nije prijeporno niti da su spomenuta nekretnina i vozila Mercedes i Range Rover stečeni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, kao niti da je tužena upisana kao vlasnica vozila Mercedes u cijelosti. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj u odnosu na nekretninu temelji na tvrdnji da je nekretninu u cijelosti platio novčanim
1 2
iznosom od 1.000.000,00 kn koji je pozajmio od fizičke osobe DO, te da je zajam vratio sredstvima svoje posebne imovine i to dijelom od prodaje vlastitog stana koji je stečen darovanjem od oca i u preostalom dijelu darovanjem novčanog iznosa od oca. U odnosu na vozilo Mercedes, tužitelj tvrdi da je cijenu vozila prema računu od 20. svibnja 2017. na iznos od 20.000,00 EUR, platilo društvo Bernafon, sredstvima zajma od DO, a da je taj iznos tužitelj vratio DO tijekom 2018. Kako je vozilo u posjedu tužene te je tužitelj isplatio obvezu s osnova izvanbračne stečevine, to potražuje od tužene isplatu polovice kupoprodajne cijene za navedeno vozilo. Tužena u odnosu na vozilo Range Rover činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva temelji na tvrdnji da predstavlja bračnu stečevinu jer je stečeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, pa kako je tužitelj otuđio to vozilo za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, to joj pripada polovica iznosa cijene vozila. Činjeničnu osnovu protivljenja tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da su cijenu Range Rovera platili dijelom društvo Bernaton AG, a dijelom društvo Elton, čime tužitelj nije isplatio novac za to vozilo. Nadalje, činjeničnu osnovu protivljenja tužbenom zahtjevu u odnosu na nekretninu, tužena, po opozivu priznanja, temelji na tvrdnji da je nekretnina njezino isključivo vlasništvo jer da je cjelokupnu kupoprodajnu cijenu isplatila iz sredstava vlastite imovine i to darovanjem od svog oca SO, sestre IO i tete UO. Osporila je tužiteljeve navode da bi nekretnina bila plaćena sredstvima koje je tužitelju pozajmila DO, pri čemu ne osporava da su se tužitelj i DO nalazili i/ili se nalaze u poslovnim odnosu, no navodi i da su isti tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka bili i u intimnoj zajednici te da je tužitelj napustio izvanbračnu zajednicu stranaka i zasnovao je izvanbračnu zajednicu s DO. O zahtjevu tužitelja za isplatu polovice vrijednosti vozila Mercedes se do zaključenja prethodnog postupka nije očitovala. Time je prijeporno pitanje vlasništva nekretnine, odnosno da li je nekretnina plaćena sredstvima koja čine posebnu imovinu tužitelja ili tužene, te čine li vozila Mercedes i Range Rover izvanbračnu stečevinu stranaka, te posljedično tome može li tužitelj osnovano potraživati isplatu polovice vrijednosti vozila Mercedes te može li tužena osnovano potraživati polovicu vrijednosti vozila Range Rover.
13. Tužitelj TO je iskazao da je s tuženom bio u izvanbračnoj zajednici od početka 2010. godine. U to su vrijeme živjeli u njegovom stanu u [adresa], na adresi [adresa], a on je bio zaposlen u društvu Elton d.o.o. čiji je osnivač i direktor bio njegov otac CO. Predmet poslovanja društva Elton je bilo zastupništvo za medicinske proizvode za društvo Bernaton iz Švicarske čiji je direktor bila DO, s kojom je i njegov otac radio posljednjih 25-30 godina. Dalje je iskazao da je on od te 2011. u kontaktu s DO imao namjeru širiti poslovanje društva Elton, pri čemu se njegov otac spremao u mirovinu. Društvo Bernaton je željelo uložiti novac u širenje tog poslovanja, a on je s DO dogovorio osnivanje novog društva. Za osnivanje novog društva bilo je potrebno vrijeme da se ispita tržište i da se nađe adekvatan prostor za sjedište firme. U tom smislu mu je osoba imena EO, koji je ranije za društvo Elton radio nekakve građevinske radove i kojeg je poznavao sigurno nekih 10-ak godina, rekao da JO prodaje stan u [adresa] i pitao ga je da li je zainteresiran za kupnju istog. KO je vodio pregovore oko kupnje tog stana, dogovorio je kupnju sa JO, a on (tužitelj) je na tu kupnju pristao. Novac za kupnju stana podignut je s njegovog tekućeg računa, na koji je „prispio“ kao pozajmica od DO. Kad su naime, odlučili proširiti poslovanje i osnovati novu firmu, ona mu je tijekom 2011., 2012. i 2013. uplaćivala novac na njegov tekući račun za potrebe
1 3
osnivanja novog društva. On je u to vrijeme još uvijek bio zaposlenik društva Elton i od prihoda je imao samo plaću. Podigao je novac sa svog tekućeg računa i dao ga na ruke KO, koji ga je potom predao JO. U trenutku primopredaje novca je njegov odvjetnik Goran Obradović bio u gruntovnici radi upisa stana u ZK. Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] je potpisala njegova izvanbračna supruga jer su odlučili koristiti poreznu olakšicu obzirom ona u svom vlasništvu nije imala druge nekretnine. On je ugovor donio doma i AO ga je potpisala u stanu, obzirom je bila potrebna ovjera samo JO i njegove majke kao prodavatelja. Još bi rekao da je spomenuti stan u [adresa], a nakon što mu ga je KO preporučio, išao pogledati s DO, te je s njom donio odluku o kupnji stana. JO je inzistirao da mu se novac za kupnju stana da na ruke, te mu je tako i predan od KO. U vrlo kratkom roku nakon toga je njegov otac rekao da ide u mirovinu, pa je on 01. siječnja 2014. postao osnivač i direktor društva Elton, radi čega su on i DO odustali od osnivanja novog društva, obzirom je društvo Elton već bilo uhodano. Također su odustali od toga da sjedište društva bude u [adresa]. On i njegova izvanbračna supruga su se po uređenju tog stana u [adresa] u isti preselili, a sredstva za uređenja tog stana u iznosu od oko 400.000 kuna su dobivena darovanjem od strane njegovog oca. Dio tih novaca je utrošen na uređenje stana, a dio na troškove života. Stan u [adresa] je prodao, o čemu je u spis dostavio kupoprodajni ugovor, a od novaca dobivenih za prodaju tog stana je dijelom vratio zajam DO. Upitan kako su dogovoreni uvjeti sklapanja zajma, naveo je da se sve temeljilo na povjerenju između njega i DO i ranijoj poslovnoj suradnji, pa nisu definirali rok vraćanja tog zajma, a upitan glede definiranja iznosa zajma, naveo je da je prvotno uplaćeni iznos išao na istraživanje tržišta, potom su napravili poslovni plan i vidjeli koliko bi im novaca još bilo potrebno za osnivanje društva. Također su i u Švicarskoj napravili poslovni plan, te su vidjeli koliko bi novaca trebalo, pa je novac bio tako i uplaćivan. DO je bila direktorica navedenog društva za dio Balkana i s njom su se dogovarali sve što su trebali, te su isključivo s njom komunicirali. Posebno upitan je naveo da su samo on i DO osobno razgovarali o proširenju društva Elton i da tu nije trebao imati udio društvo Bernaton iz Švicarske. Jednako tako, DO je bila tajni član društva Elton. Dalje je iskazao da kada je novac od prodaje stana u [adresa] sjeo na njegov račun, podigao je jedan dio novaca i dao ga na ruke DO, a jedan dio novca je podigla ona sama s njegovog računa. Cjelokupni iznos zajma je vraćen od prodaje stana u [adresa], obzirom da je stan prodan za iznos od oko 120.000,00 ili 125.000,00 EUR, a stan u [adresa] je bio tu negdje. U odnosu na sudjelovanje tužene pri kupnji stana u [adresa], naveo je da je njegova tada izvanbračna supruga sudjelovala samo na način da je potpisala ugovor na način kako je to ranije rekao. Novaca s njezine strane nije bilo, u vrijeme trajanja njihove zajednice je ona imala možda 6 mjeseci radnoga staža. On je financirao njihov zajednički život svo vrijeme trajanja zajednice obzirom ona nije imala izvor prihoda. Tijekom 2010. je jedno vrijeme bila zaposlenica društva Elton, no navedeno samo za vrijeme i za potrebe reguliranja statusa glede porodiljnog dopusta. Ona je brinula za dijete dok nije krenulo u vrtić, a kasnije kada je dijete krenulo u vrtić i školu to više nije radila. Za dijete je brinula prije polaska djeteta u vrtić ili školu i nakon što bi dijete došlo iz vrtića i škole, te je brinula za kućanstvo. U odnosu na vozilo marke Mercedes koje je u vlasništvu tužene, iskazao je da je vozilo kupljeno uplatom izvana i to od društva Bernaton, novcem koji je pripadao DO. Automobil je kupljen negdje 2015., 2016., postoji podatak u spisu, od društva Glossa d.o.o. u stečaju, a tu je kupnju dogovorio osobno s PO. On je u to vrijeme imao jedno vozilo u
1 4
svojem vlasništvu, pa je to vozilo prebacio na tuženu, jer je mislio neka ovo bude na nju, a ona ga je najviše i vozila. Upitan da li je i inicijalno zamišljeno da se vozilo prebaci na tuženu, naveo je da o tome tada nije razmišljao, a na upit zašto je vozilo kupovao obzirom je imao jedno u svojem vlasništvu, naveo je da je u to vrijeme bio dosta po službenim putovanjima, pa je htio da njegova izvanbračna supruga i dijete imaju jedno vozilo za sebe, a zbog toga je i vozilo prebacio na ovdje tuženu. Kupnja Range Rovera je također kupnja realizirana na način da je jedan dio novaca došao iz društva Bernaton, oko 23.000,00 EUR, a drugi dio je uplaćen od strane društva Elton d.o.o. Uplata je išla na društvo G-matic d.o.o. , on je upisan kao vlasnik te je on dug vratio društvu Elton. Sva dokumentaciju vezana za spomenute automobile i ostala dokumentacija društva se nalazi u stanu u [adresa], gdje mu je ostala domovnica i ostali dokumenti. U odnosu na dopis koji prileži spisu, a vezano uz preuzimanje dokumentacije od društva Bernaton j.d.o.o, naveo je da se navedeno odnosi na predaju dokumentacije Poreznoj upravi. Navedeno je društvo osnovano na njegovu inicijativu i sa svrhom širenja poslovanja društva Elton, a ideja je bila da se tužena na neki način angažira oko posla. Društvo je osnovano za razne djelatnosti, no prvenstveno za čišćenje poslovnica A kojih ima nekoliko u RH. Dogovor je bio da tužena bude zaposlena i da preuzme posao, no ona taj posao nije obavljala, premda je dobivala plaću.
13.1. Posebno upitan od punomoćnika, naveo je da mu je otac 2013. darovao 400.000,00 kn, a upitan zašto je toliko dugo trajala realizacija oko pronalaska prostora i osnivanja novog društva, misleći protom na prvu uplatu tijekom 2011., potom 2012. i 2013., te da li je navedeni novac trošio na koju drugu svrhu osim za proširenje poslovanja, navodim je da se u međuvremenu nešto potrošilo za troškove života. Razmatrali su da DO bude vlasnica stana u [adresa], no išli su prvenstveno na poreznu olakšicu tužene, pri čemu stan nije mogao biti plaćen u stranoj valuti, niti kupljen od strane državljanke što DO je. Novac za stan u [adresa] je bio predan gospodinu KO, koji je novac potom dao JO i njegovoj majci, a po predaji novca JO i majka su išli potpisati ugovor. Potpisani ugovor predali su KO koji ga je potom dao njemu. Novac koji je od L isplaćen za kupnju Range Rovera je novac koji pripada DO.
7.2. Posebno upitan od strane punomoćnika tužene, naveo je da po GFI i knjigovodstvene evidencije za društvo Bernaton o tome nije obavijestio skupštinu društva jer je u to vrijem skupštinu činio on. Upitan kada je sam s DO odlučio osnovati novu firmu, naveo je da je to odlučio nekad tijekom 2013., a na daljnji upit kako je s DO regulirao odnos glede uplata iz 2011. i dalje, naveo je da su te uplate trebale biti za osnivanje nove firme. Razgovarali su o imenu, sjedištu i temeljnom kapitalu novog društva, [adresa] je trebala biti sjedište društva, ime se riješi za čas, a temeljni kapital je trebao biti klasika, oko 20.000,00 kn. Odlučio je da neće osnovati novu firmu kad mu je otac rekao da ide u mirovinu, odnosno nekoliko mjeseci prije njegovog službenog odlaska u mirovinu, pri čemu je uputio na datum 31.12.2013. sadržan u spisu, navodeći da ne zna točno o kolikom broju mjeseci se radi. On i gospođa DO su stan u [adresa] gledali negdje u ljeto 2012. kada je ona bila u Zagrebu. Dalje upitan je naveo da ne zna kada je točno nakon kupnje stana u [adresa] i prodaje stana u [adresa] gđa. DO s njegovog tekućeg računa podizala novac, a novac je podizala s osnova cjelokupnog duga po pozajmici danoj od 2011.-2013. Dalje upitan je naveo da je novac podizala odmah po prodaji stana u [adresa]. 2015. joj je dao na ruke jedan dio novaca, a ostatak je ona podigla s njegovog tekućeg računa, navodeći i da ne želi odgovoriti od kada ona ima punomoć na njegov tekući račun. On je s DO u poslovnom odnosu.
1 5
Između njega i gospođe DO nikada nije bilo pisanog ugovora vezano uz njihov poslovni plan i otvaranje društva, radilo se o odnosu povjerenja, jer se cijelo poslovanje društva Elton baziralo na poslovanju sa društvom Bernafon iz Švicarske. U odnosu na vozilo marke Mercedes je naveo da kada je vozilo prepisao na tuženu, mislio je da će ona dio kupoprodajne cijene vratiti kroz rad u društvu Bernaton, što se nije dogodilo. On je s njom o tome razgovarao, no svejedno joj je prepisao vlasništvo nad vozilom, navodeći „jer sam eto, bio blesav, jednako kao i za vlasništvo nad stanom“. Range Rover je prodan za cijenu od oko 30.000 EUR.
13.3. Punomoćnik tužitelja je po završetku iskaza naveo da tužitelj ispravlja krivi navod koji je iznio u svom iskazu na listu 5 zapisnika, pa da tako umjesto ljeto 2012. treba stajati ljeto 2013. jer da za tu nekretninu 2012. nisu niti znali.
14. Tužena je iskazala da je oduvijek htjela stanovati u centu, što su znali svi njezini poznanici, pa je tako od nekoga od njih dobila informaciju da JO prodaje stan u [adresa]. Nekoliko mjeseci prije sklapanja samog ugovora je išla pogledati stan zajedno s tužiteljem i kako se prodavao ispod cijene, odlučila ga je kupiti. Imala je nešto vlastite ušteđevine u iznosu od oko 100.000,00 kn, jer jeranije radila u društvu Elton, potom u optici, a nešto je i honorarno radila za osiguranja, no o tome nije s osiguranjem imala nikakav ugovor. Kontaktirala je tetu UO i svog oca jer su oni znali da želi kupiti stan u centru i otac joj je obećao pomoći, jednako kao što je i njezinoj sestri dao novac za kupnju stana. Teta joj je temeljem pisanog ugovora pozajmila novac u iznosu od 500.000,00 kn, a taj joj je iznos dala na ruke u trenutku sklapanja ugovora o zajmu. Otac joj je darovao iznos od oko 650.000,00 kn. On je prodao stan na [adresa] i imao je nešto vlastite ušteđevine s druge osnove. Otac joj je također dao novac na ruke, navodeći i da ne zna da li su UO i njezin otac taj novac neposredno podigli iz banke ili su ga imali kod sebe. Dalje je iskazala da su ona i tužitelj od početka 2010. živjeli u izvanbračnoj zajednici, no vlasništvo nad nekretninama se odvajalo na način da se točno znalo što kome pripada. Posebno upitana je navela da sa JO i njegovom majkom nije nikada komunicirala. Ona i tužitelj su išli pogledati stan u vrijeme kada se radilo novo krovište u zgradi i stan je bio otvoren. Kupoprodaja stana u [adresa] je realizirana putem gospodina KO, a njega je poznavala jednako kao i gospodin CO. Gospodina JO u [adresa] nije bilo. Da se prodaje stan rekao joj je, osim poznanika, i gospodin KO. Kada je odlučila kupiti stan, rekla je tužitelju da kontaktira KO i da ona kupuje stan. Nakon toga su joj njezin otac i teta dali novac, ona je taj novac dala tužitelju i on ga je predao KO. Upitana zašto se novac predaje na ruke, a ne putem računa, navela je da je to vjerojatno stoga što je gospodin JO bio u nekim dugovima. Ugovor o kupnji stana je potpisala kada joj ga je tužitelj donio na potpis. Dalje je iskazala da je ona najprije radila u optici, a potom je na inicijativu tužitelja dala otkaz da bi radila u društvu Elton. Ubrzo po zaposlenju u tom društvu je ostala trudna i otišla je na porodiljni. Brinula je o kućanstvu, o poslovanju tužitelja na koja ju je slao, vozila je dijete u vrtić, iz vrtića, na aktivnosti. Dala je otkaz u Eltonu na inicijativu tužitelja da bi se mogla brinuti o djetetu i kućanstvu dok on gradi poslovnu karijeru. DO je upoznala 2010. kao poslovnu suradnicu gospodina CO, ali nije joj poznata narav njihovog poslovnog odnosa. Ona je radila kao administrator u društvu Elton i imala je uvida u dobit društva, a u poslovanje društva ne. Nije znala da njezin izvanbračni suprug i DO imaju namjeru proširenja poslovanja u vremenu od početka trajanja njihove izvanbračne zajednice. Nije znala da DO tužitelju na račun uplaćuje nekakav novac tijekom 2011.,2012. i 2013., te ne vidi svrhu tih uplata
1 6
obzirom je društvo Elton jako dobro poslovalo. Dalje je iskazala da je ugovor s UO glede pozajmice sklopila u lipnju 2013., a zajam joj još nije vratila, obzirom joj ga prema ugovoru može vratiti do 2033. godine. Iskazala je i je taj stan kupljen u derutnom stanju te ga je dodatno i uredila od novaca koje je dobila darovanjem od oca (650.000,00 kn), UO (500.000,00 kn) i iznosa svoje ušteđevine od 100.000,00 kn. U uređenju stana je sudjelovao i tužitelj, no ne može se izjasniti u kojem obimu. Na poseban upit kako s obzirom na cijenu koju je platila za stan i novac koji je dodatno uložila za uređenje stana priznaje činjenicu da je navedeni stan bračna stečevina, navela je da to ne priznaje i smatra da je u cijelosti vlasnica tog stana, kako to proizlazi iz ZK stanja. Navela je i da nema saznanja da li je njezin izvanbračni suprug povrh novaca stečenih radom u društvu Elton imao i kakvih drugih prihoda. Upitana na kakve je druge nekretnine mislila, kako je to navela u odgovoru na tužbu, navela je da je tužitelj imao stan u [adresa], prebacio je na sebe lokal na Vrbanima i preuzeo je firmu Elton. Gotovo preko noći je otišao iz njihove izvanbračne zajednice u listopadu 2019. godine i ostavio je nju i dijete same, pri čemu je priznao da je imao odnos s DO, te je k njoj i preselio. Ona je u vrijeme bila izvan sebe i zbog drugih životnih situacija. U komunikaciji s odvjetnikom je stoga došlo do greške. Ona je govorila o lokalu na Vrbanima kao bračnoj stečevini, a njezin je odvjetnik shvatio da se radi stanu u [adresa]. U odnosu na vozilo Mercedes, navela je da je bilo uvezeno za nju iz Njemačke 2015. godine. U to je vrijeme vozila Audi i za sebe i dijete je htjela sigurniji auto, pa je preko interneta izabrala to vozilo, a tužitelj je kontaktirao osobu imena Ž, čijeg se prezimena sada ne sjeća, koji je onda to vozilo uvezao, pri čemu je došlo do prijeboja cijene Audia sa cijenom Mercedesa, a razlika cijene nije bila velika. Ne znam kolika je točno bila razlika cijene, niti tko ju je platio. Vozilo Range Rover je kupljeno na isti način 2019., time što je cijenu platio gospodin CO svojim novcima jer misli da je u to vrijeme imao dovoljno novaca. Ne sjeća se cijene za koju je Range Rover prodan. Dalje je iskazala da ona nije u potpunosti imala uvida u stanje njegovog računa, ali je imala uvida u dijelu koji se tiče firme na način da je znala kolika je dobit firme i da se ona isplaćuje, a gospodin CO si je istu dobit isplaćivao kroz godinu. Ona je od 2012. do 2017. imala punomoć po njegovom tekućem računu i znala je podizati novac za potrebe njegova poslovanja, pa je ponekad kada je otvarao poslovnice diljem Hrvatske znala podići novac za uređene poslovnice. To su bili iznosi od nekoliko desetaka tisuća kuna. Upitana da pojasni kako nije u potpunosti imala uvid u stanje njegovog računa, a u isto je vrijeme imala punomoć po tekućem računu, navela je da je mislila da je imala uvid u onom trenutku kada je trebala podići novac s računa, a preostale svakodnevne transakcije nije kontrolirala. Ona je od 2011. do 2016. bila formalno bez posla, te je brinula o djetetu i kućanstvu, a od 2016.-2018. je sam zaposlena kao direktorica društva Bernaton i bila je prijavljena na minimalnu direktorsku plaću, a od 2018. do prekida njihove bračne zajednice ponovno nije bila formalno zaposlena. Brigu o kućanstvu i djetetu je u potpunosti preuzela ona, tužitelj o navedenom uopće nije brinuo jer se posvetio svojoj firmi, a takav je dogovor o tome među njima i postojao. Ona s tužiteljeva računa za privatne potrebe nije podizala novac, već bi joj on ostavio gotovinu kada je nešto trebala.
14.1. Upitana od strane punomoćnika tužitelja je iskazala da je mjesto gdje je držala gotovinu koju je dobila od roditelja i koju je pozajmila za stan u [adresa] njezina privatna stvar. Tužitelj za taj novac nije znao, a upitana kako je tužitelju objasnila porijeklo novaca za kupnju stana, navela je da „zar je to na posljetku bitno“. Oni su funkcionirali na način da je obitelj bila obitelj, a nekretnine su bile nekretnine i
1 7
te dvije stvari su odvajali. Kao što je tužitelj imao svoju stranu života za koju je nakon 9 godina saznala, tako je i ona imala svoju stranu života o kojoj on nije imao saznanja. Dalje upitana zašto je onda novac za isplatu kupovnine stana dala tužitelju te zar je moguće da je o tom novcu nije ništa pitao, navela je da je nije pitao, kao što niti ona njega nije o tome puno puta pitala. Upitana zašto je tužitelj sastavio ugovor za kupnju stana za koji je platila cijenu, navela da je to bilo stoga što se JO bavio prljavim poslovima, te se ona kao žena s njim nije htjela nalaziti, navodeći i da se ne sjeća tko je sastavio tekst ugovora o kupnji stana u [adresa], niti se sjeća teksta tog ugovora. Upitana kada je prvi puta saznala za kupoprodajnu cijenu nekretnine, navela je da se sjeća, a na upit koliko je točno novaca dala za kupnju tog stana, navela je da je dala milion kuna. Ne sjeća se tko je izvršio upis prava vlasništva u ZK. EO poznaje relativno dobro. Ona je novac za kupnju stana dala tužitelju, koji ga je dao KO jer mu je tužitelj vjerovao. Iskazala je da je u podnesku njezinog punomoćnika pogrešno navedeno da joj je novac dala i njezina sestra IO. Dalje je navela kako je njezin otac osim stana na [adresa] imao i jako puno zemlje kod Velike Gorice koju je naslijedio i apartman u [adresa], a po prodaji stana na [adresa] su živjeli u [adresa]. Kada je od oca dobila novac, on je na sestru prepisao apartman u [adresa]. Ne znam zašto je tijekom postupka navedeno da je novac za kupnju stana dobila samo od oca, a potom je iskazala da ga je dobila od oca i rodbine. Društvo Bernaton je osnovala ona. U društvu je obavljala efektivne poslove kada je to trebala, pa je tako vodila poslovanje. Firma je bila otvorena da bi se nešto realiziralo, ali se nije ništa realiziralo, a potom i da ne zna što je točno radila jer je to bilo u vremenu od 2016. do 2018. godine. Upitana tko je financirao školske i izvanškolske aktivnosti djeteta, navela je da je financirao tužitelj jer je htio da dijete ide u privatnu školu, a odlaskom tužitelja dijete ide u državnu školu.
15. Dopunski saslušani glede kupnje stana u [adresa] i predaje iznosa od 1.000.000,00 kn KO, tužitelj je naveo da je novac od prodaje stana u [adresa] imao na računu u Zagrebačkoj banci, obzirom je i kupac imao otvoren račun u toj banci, a potom je taj novac prebacio u Splitsku banku, odnosno današnju OTP banku. Iznos od 1.000.000,00 kn je podigao u Zagrebačkoj banci, navodeći potom da ispravlja taj navod te navodi da je novac podigao s računa u Splitskoj banci na Trgu bana Jelačića i to odjednom. Dio novaca za kupnju stana je imao kod sebe jer ih je ranije podigao, a većinu novca je podigao neposredno prije nego što ih dao KO. Ta transakcija mora biti vidljiva u ispisu prometa po njegovom računu u Splitskoj banci. U odnosu na vozilo Mercedes je rekao da je tužena izrazila želju da bi htjela sigurnije vozilo, pa se čuo s prijateljem Ž, koji ga je spojio s PO. Tako su našli taj auto i dogovorio je s PO da ga uveze iz Njemačke. Tužena je do tada vozila Smarta, je to vozilo ostavio PO i za njega je dobio oko 2.000,00 EUR koji se iznos kompenzirao pri kupnji Mercedesa, pa se nadoplatila razlika do 20.000,00 EUR. Vozilo Smart je također bilo njegovo. Mercedes je u potpunosti izabrao on. Tužena je bila zadovoljna s tim vozilom jer je njoj bilo dobro sve što je bilo novo i bolje od onog ranije. On je to vozilo prebacio na nju jer je u to vrijeme bio vlasnik jednog vozila i tada nije razmišljao da će doći do ovoga danas gdje će se odlučivati o tome što kome pripada. Jednostavno je u tom trenutku to vozilo prebacio na nju. Iskazao je da joj je rekao da joj je tu vozilo i knjižica vozila „i evo ti auto pa ga vozi. "
15.1. Tužena je dopunski saslušana navela da su ona i tužitelj zajedno gledali oglase za automobile i ona se odlučila za bijeli Mercedes, nakon čega je tužitelj kontaktirao J koji je potom odradio daljnje radnje za uvoz tog vozila. Taj
1 8
Mercedes je većinom financiran iz vrijednosti njezinog ranijeg vozila, a manjim dijelom se nadoplatila razlika, pri čemu je nadoplaćena razlika došla iz novaca njihovog zajedničkog kućanstva. Niti u jednom trenutku nije bilo upitno da će ona biti vlasnica tog Mercedesa obzirom je i ranije vozilo bilo u njezinom vlasništvu, a ona je htjela drugo, sigurnije vozilo. Raniji Audi je kupila otprilike 2 godine prije kupnje Mercedesa, a Audi je plaćen od njezine ušteđevine. Sve potrebne radnje oko prijenosa vozila na njezino ime je pretpostavlja odradio Ž, a pretpostavlja da joj ga je Ž i dovezao. Ona je za prodaju stana u [adresa] saznala negdje početkom 2013. i tada je donijela odluku da taj stan želi kupiti. Odluka o kupnji stana je bila prvenstveno njezina, no i tužitelj je tu sudjelovao na način da je rekao da je to lijep stan. Odluku o prodaji stana u [adresa] je donio tužitelj jer je to bio njegov stan i njoj nije poznato zbog čega je on taj stan prodao. U isto vrijeme su se zajedno preselili u stan u [adresa].
16. Svjedok CO, otac tužitelja, je iskazao da je u pozivu vidio zašto je danas pozvan na sud jer je pisalo nešto u vezi imovinsko-pravnih kao predmet. Potom i da bi odmah u spis predao izvod iz banke po računu i darovni ugovor, pa da može reći da je u svibnju 2013. on svojem sinu LO darovao iznos od 400.000,00 kn. To je bio dar, kao što to piše i u izvodu. On se ne sjećam da li mu je ranije davao isto neke novce, a niti se sjeća da li je to bilo i kasnije. On je u vremenu od 2011. do 2013. još bio direktor društva Elton, iako je najavljivao da će otići. Upitan o odnosu društva Elton sa DO, naveo je da je odnos bio poslovne naravi, a u vrijeme dok je on bio direktor, nije bila praksa između njih da se pozajmljuje novac. Ne zna baš previše kakav je odnos njegov sin imao sa DO. On je sve oko poslovanja društva A prepustio sin, pa nije ulazio u to kako on vidi poslovanje društva. Naveo je da još želi dodati da je tužena bila djelatnica društva na zamolbu njegovog sina i to nekih 6 mjeseci da bi mogla ostvariti porodiljni, a onda je Varaždinske banke došao zahtjev da joj se sjedne na plaću zbog nekakvog kredita u švicarskim francima, pa je napustila radno mjesto, no ne sjeća se u kakvom je svojstvu tužena bila terećena po tom zahtjevu banke.
16.1. Svjedok EO je iskazao kako znam da je pozvan ovdje vezano za stan u [adresa]. On je građevinski poduzetnik i ima društvo s 9 zaposlenih. Gospodina JO je upoznao na jednoj fešti kada mu je spominjao da ima nekakve nekretnine koje želi prodati. Odmah istu večer je išao s njim pogledati stan u [adresa] koji je nedugo potom i kupio. JO mu je nudio puno nekretnina, no on mu je rekao da ga uglavnom zanimaju ruševine upravo stoga što je imao građevinsku firmu. Nekih mjesec dana nakon što je kupio stan u [adresa], JO mu je ponudio stan u [adresa]. Tada su pričali malo ozbiljnije o svemu, premda misli da mu je taj stan spomenuo i kada sam ga tek upoznao. Mislim da je to bilo prije nekih 7 ili 8 godina, ne može se sada više sjetiti. Dalje je iskazao da je ona za TO ranije radio na način da mu je uređivao poslovne prostore, a čak mu je i izvukao neku situaciju te su stvorili odnos povjerenja. U vrijeme kada mu je spomenuo stan u [adresa], znao ga je nekih 2-3 godine. AO nije upoznao. Vidio ju je svega par puta, a prvi puta ju je vidio kad se uređivao njihov stan u [adresa]. Sjeća se da su njegovi radnici radili u prizemlju, a ona je bila na katu. Nije voljela imati kontakt, a on je u taj prostor dolazio svega jednom dnevno. S njom nije imao nikakav odnos, bili su na „dobar dan-dobar dan“. Nije mu se sviđalo što se držala visoko u odnosu na njegove radnike, pa niti nije želio s njom ulaziti u razgovor. Iskazao je da se sada više ne sjeća da li je LO spomenuo B prilikom jednog njihovog susreta ili ga je nazvao da bi mu to rekao. Oni su se često sretali i
1 9
nalazili se jer su bili poslovno povezani. Što god se u nekoj poslovnici pokvarilo, on je to popravljao. Tada mu je spomenuo da mu je taj JO ponudio puno nekretnina, čak mu je rekao da su te nekretnine vlasnički čiste, no da treba biti oprezan, jer mu je bilo čudno da tako mlada osoba ima tako puno nekretnina kojima trguje. Stan u [adresa] je doslovno bio ruševina, kao neki tavanski prostor, pun golubova, nije bilo za živjeti u njemu. Kroz neko vrijeme TO ga je nazvao i rekao mu je da bi on kupio tu [adresa] za sebe. Iskazao je da je u toj cjelokupnoj priči imao i svoj interes jer je znao da će on taj stan onda i uređivati. Priča onda ide tako da je TO kupio taj stan, a on ga je uređivao. On je LO spomenuo taj stan u [adresa] jer je smatrao da je dovoljno financijski jak da si to može priuštiti. On njemu ranije nije spominjao da traži nekakav stan u centru. Kada je TO rekao da bi uzeo taj stan u [adresa], on (svjedok) je krenuo u pregovore sa JO. JO je bio dosta dosadan tip. Znao ga je zvati po nekoliko puta dnevno, nalazili su se na sastancima na Knežiji, sjeća se da su oko njega bili neki sumnjivi tipovi. TO se nije htio družiti sa takvim likovima, već mu je rekao da dogovori cijenu. Sjećam se da je JO dignuo visoku cijenu i da su pregovarali oko mjesec dana. Tražio je oko 1400 EUR po kvadratu, a on sam mu nudio 1000 EUR. Bila je riječ o prostoru od 125m2. Sjećam se da su se na tim pregovorima našli na nekih milijun kuna. Sada se više ne sjeća tko je sastavio ugovor, da li je JO imao šprancu od ranije ili je TO sastavio ugovor. Sjećam se da ga je na dan koji je bio dogovoren za potpisivanje ugovora kod javnog bilježnika, TO nazvao i rekao da je u banci i da je riječ o puno novaca, pa da li bi došao u banku po njega. Misli da je to bilo negdje u centru. Sjećam se da je TO izašao iz banke, sjeo u auto i predao mu 1.000.000,00 kn. On je tada otišao kod bilježnika negdje kod D ili u Središću, više ne zna koji je ugovor radio kod kojeg bilježnika, gdje su ga čekali JO i njegova majka. Nakon što su oni ovjerili potpis, on je ugovor odnio na gruntovnicu. Više se ne sjeća kada je ugovor potpisan od kupca. Moguće je da mu je TO dao potpisani ugovor ili čak da ga je potpisao u autu kada mu je dao novac. Novac je JO i njegovoj majci predao na ruke kod javnog bilježnika. Glede sklapanja ovog ugovora on ni u kojem dijelu nije komunicirao sa AO. Nije imao njezin broj telefona i nikada joj nije ništa spomenuo vezano za taj stan u [adresa]. Dogovor oko toga da ću on uređivati taj stan je postigao s LO. Zidovi starog stana su se nazirali pa je napravio nekakav projekt, koji je onda slao LO na mail koji mu ga je onda potvrdio. Grube građevinske radove je nadgledao TO, misli da se AO pojavila na kraju kada je trebalo birati boju pločica ili nešto slično, više se ne sjeća da li ju tamo vidio ili su mu rekli radnici. Zna da se s LO nalazio u stanu u [adresa] u popodnevnim satima. Stan su uredili i investitori su bili zadovoljni, a upitan od suda tko su bili investitori, naveo je da se ispravlja i navodi „investitor."
16.1.1. Na upit punomoćnika tužitelja je naveo da mu je uređenje stana u [adresa] platio TO, dok je na upit tužene dalje naveo da je vjerojatno pogledao ugovor o stanu u [adresa] i da su kao prodavatelji navedeni JO i njegova mama, no ne sjeća se tko je naveden kao kupac. TO mu nije pojašnjavao sadržaj ugovora niti tko je naveden kao kupac. TO mu nije rekao odakle mu novac za stan niti je to njega zanimalo. On LO nije potpisao nikakvu potvrdu da jepreuzeo tih 1.000.000,00 kn.
16.2. Svjedokinja IO, majka tužene je iskazala da joj je poznata cjelokupna situacija između tuženika i tužene, pa pretpostavljam da je pozvana vezano uz to. Sjećam se da je stan u [adresa] kupljen negdje u 2013. i da su se njezina kćer i tužitelj dogovorili oko kupnje tog stana jer je stan bio u dosta lošem stanju i da je stan bio po povoljnoj cijeni. Upitana zna li kako je plaćena cijena za taj
2 0
stan, navela je da su ona i suprug 2010. prodali stan na [adresa] i dali AO 33 000,00 EUR u gotovini i ušteđevine u iznosu od 400.000,00 kn, što je njezin suprug imao od dionica i od mirovine jer je bio časnik u HV. Oni su joj taj novac dali na ruke. Obzirom se njima sviđao taj stan i bio je ispod cijene, a oni su tada imali novac, dali su joj novac. Oni su taj novac namijenili za nešto drugo, ali kako je ova prilika bila povoljna, dali su ga AO. Novac su imali kod kuće. Također su novac od prodaje stana na [adresa] čuvali kod kuće. Predaji novaca AO bili su nazočni suprug, ona i ZO. Posebno upitana od punomoćnika tužitelja je navela da ima stan u novom Jelkovcu i apartman u [adresa]. Drugoj kćeri je također pomogla financijski, pa su joj dali stan u [adresa]. Bila je doma u [adresa] kada je AO predala novac. Oni su stan u [adresa] prodali 2010., a oni su već tada gledali stan u [adresa].
16.3. Svjedokinja ZO, sestra tužene je iskazala kako zna da je njezina sestra težila tome da kupi stan u centru i da je za to tražila povoljnu priliku koja se i ukazala. Iz razgovora sa sestrom joj je poznato da su preko nekih poznanika dobili informaciju o prodaji stana u [adresa]. To je bilo nekada tijekom 2013. godine. Poznato joj je da su njezina sestra i TO zajedno donijeli odluku o kupnji stana u [adresa] jer su tamo htjeli živjeti. Iz razgovora sa sestrom joj je poznato da je stan platila ona. Moji su roditelji 2010. prodali stan na [adresa] od čega je preostala svota od oko 33 tisuće eura, a ostatak novaca za koji je izložila da joj još treba joj je dao njezin otac od svoje ušteđevine. Sjeća se da je ukupan iznos koji su joj roditelji dali bilo 650.000,00 kn. To joj je poznato jer je bila prisutna predaji novca, a upitana gdje je novac predan, navela je da su tada živjeli u [adresa] i da je novac predan tamo. Dosta je bliska sa svojoj sestrom. Nikada je nije pitala zašto ona plaća kupoprodajnu cijenu stana, a ne plaćaju je zajednički ona i TO. Cijena stana je bila oko milijun kuna. Poznato joj je i da je ostatak iznosa do milijun kuna pozajmila njena teta UO, a to joj je poznato jer je s tetom u dobrim odnosima i dotakla se te teme, jednako kao što je o tome razgovarala i sa sestrom. Upitana da li joj je poznato da bi njezina sestra imala kakve svoje ušteđevine u to vrijeme, navela je da je sestra uglavnom bila doma jer je imala takav dogovor sa LO, no poznato joj je da je ona povremeno obavljala nekakve dodatne poslove koje je radila prije poznanstva sa LO.
16.4. Svjedokinja UO, teta tužene je iskazala kako zna da je pozvana vezano uz pomoć koju je pružila svojoj nećakinji AO. Njoj je bilo zabranjeno s njima se družiti, no one su se ipak povremeno čule. Iskazala je da ju je AO zamolila da joj posudi novac, da je ona u tom trenutku novac mala i posudila joj ga je. Znam da je to bilo 1.6.2013., a to znam zato što su sastavile ugovor. Tekst ugovora su dale napisati, pretpostavlja da je to napisao odvjetnik, u kojem dijelu iskazivanja je sud primijetio da svjedokinja pogledava prema odvjetniku tužene. Ugovor su potom potpisale kod nje doma, a radilo se o iznosu od 500.000,00 kn. Rekla joj je da joj treba za kupnju stana, a ona je nije previše o tome pitala, nego joj je pomogla. Pomažem joj i dalje, a prošlu cijelu godinu je išla po ŽO u školu na Fratovcu, jer je AO radila svaki drugi tjedan popodne, a dijete bi inače bilo na ulici. Nikakve detalje o kupnji stana ja nije pitala. Iskazala je da je AO samo rekla - Teta da li imaš novaca? Ona je rekla da ima i to je bilo to. Dalje je navela da je taj novac imala doma i nije htjela da itko bude prisutan predaji novca. Posjetila ju je kasnije kada je ostala sama u tom stanu u [adresa], obzirom im je ranije svima bio zabranjen pristup. Posebno upitana je navela kako nije tražila da ovjere potpise na ugovoru o pozajmici kod javnog bilježnika jer je AO vjerovala i smatrala je da za to nema potrebe. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odakle joj novac koji je dala tuženoj, navela je da su ona i njezin suprug puno radili. Ona se bavila turizmom i iznajmljivala
2 1
je kuću na moru, a također je bila u radnom odnosu. Novac su imali jer su mislili kupiti još nekakvu nekretninu. Taj je novac stekla sigurno kroz 10-ak godina, jer se turizmom bavila od 2005. i dobila je otpremninu u MORH-u. Novac koji su zarađivali od turizma nije išao preko računa jer se tada nije još sve legaliziralo. Njezin je suprug je bio građevinac pa je dosta dobivao plaću na ruke, a ona je još povremeno obavljala poslove čišćenja. Ona i AO su dogovorile da se novac vrati do 2033. u obrocima. Do sada joj nije ništa nije vraćeno, niti je ona zahtijevala.
16.5. Svjedokinja DO je iskazala da je direktorica društva Bernaton za Balkansko tržište. Društvo se bavi proizvodnjom i prodajom slušnih aparata. S društvom Elton su surađivali unatrag 30 godina i negdje 2010. su počeli tražiti nova rješenja obzirom da društvo Elton nije imalo rezultate koje je V tražio. Ona je s CO imala korektan odnos i društvo Elton je bilo jedno od prvih distributera njihovih proizvoda na ovom području, no V je od društva Elton tražio više. Te 2010. se dodatno pojavila strana firma na terenu morali su orali riješiti problem. Kako CO nije bio spreman na veći angažman, u kontaktu s LO je dogovorila da se osnuje nova firma. Za nju je bilo potrebno izabrati sjedište, zaposliti ljude i homologirati aparate. Sve to se radilo s s LO jer je CO od 2010. najavljivao da će otići u mirovinu. Radi osnivanja tog novog društva je od stane društva Bernaton u nekoliko navrata uplaćen iznos od oko 190.000,00 EUR u vremenu od 2010.-2013., a za točne podatke bi morala provjeriti u računovodstvu. Novac je uplaćen od strane društva Bernaton iz Švicarske i to s njezinog računa kojeg je imala u društvu i na koji su se uplaćivali njezini bonusi koje bi dobila prodajom aparata, te s kojim je bonusom svaki zaposlenik mogao raditi što je htio. U kontaktu s KO kojeg je poznavala od ranije iz nekih poslova s nekretninama i kontaktu sa LO, za sjedište novog društva odabrana je [adresa] jer se tražio nekakav prostor u centru. Kada je CO konačno obznanio da odlazi u mirovinu te je TO preuzeo društvo Elton, odustalo se od osnivanja novog društva, jer im je bilo lakše nastaviti poslovanje s društvom koje već ima svoje homologacije, pri čemu s novom osobom. Upitana zašto je novac uplaćivan na račun TO, navela je da ne zna na koji račun bi ga inače uplatili, obzirom to nije mogao biti račun društva Elton. Kada se odustalo od osnivanja novog društva, s LO je dogovorila da on taj stan kupi za sebe, a da će joj novac vratiti nakon što proda stan u [adresa]. U razgovoru s LO glede toga što će sa stanom u [adresa] su i jedno i drugo došli na ideju da on taj stan uzme za sebe. Njoj je novac koji je uplaćen na račun TO u vremenu od 2010. -2013. vraćen osobno, na način da ga je nakon što je prodao stan u [adresa], podigao s računa u banci i njoj predao na ruke. Dalje je navela da kad je god LO bila potrebna novčana pomoć, ona mu je pomoć dala i ona bi bila isplaćivana sa računa Bernafon kostenstelle 231. Navela je i kako želi reći da ima namjeru tužiti AO za novac koji joj duguje s osnova izvanbračne zajednice, jer je sav novac koji jenposudila LO, koliko je shvatila, posuđen i njoj. Upitana da li se sjeća da bi tužitelju od 2013. pa nadalje posuđivala još kakav novac, navela je da se sjećam da mu je posudila novac za Mercedes AMG A klase, ne zna kada je to bilo, no misli da se radilo o iznosu od oko 20 tisuća eura, time da je novac uplaćen s računa društva Bernafon na račun firme od koje su oni kupili automobil. Sjećam se da je kupljen još jedan auto za koji sam ja pomogla, riječ je o Land Roveru, ne zna o kojoj cifri se radilo, ali to može provjeriti sa svojim knjigovodstvom. Također je LO pozajmljivala novac za putovanja i luksuzan život, a upitana zašto je to činila, navela je da se i ona to sada pitam. Takvu praksom je pomogla dosta ljudi u
2 2
gotovo svim zemljama s kojima sam radila. Novac za Mercedes i Land Rover joj je u cijelosti od strane TO, a novac je pozajmila za putovanja i luksuzan život joj nije vraćen u cijelosti. Poznato joj je da su TO i AO imali nekakvih nesuglasica 2019. i da je izbačen iz stana 2020., upitana zašto od tada pa do danas nije tražila vraćanje spomenutog novca za putovanja, navela je da je to stoga što ima veliko srce i žao joj je ŽO. Ona s AO nije uspjela pronaći rješenje. Dobro je poznaje i neki puta ju joj je čak bilo žao. Ona i TO su se upoznali 31.12.2009., već je u siječnju 2010. AO uselila u stan i ostala je trudna te zna da je LO bilo teško. Jako dobro poznaje njihove prilike. AO je kod nje u više navrata bila u Švicarskoj, u Rogoznici, na ručkovima, no takav odnos ima sa gotovo svim svojim partnerima. Dalje je navela da kada je TO „napustio, bio izbačen iz svog stana“, tada nije imao kamo, pa mu je ponudila svoj stan na adresi [adresa], koji mu je kasnije dala u najam.
16.5.1. Upitana od strane punomoćnika tužene na koje radnje je potrošen novac koji je uplaćen za osnivanje društva u vremenu od 2010. -2013., navela je kako je to sve ranije rekla, a upitana koliki je iznos novaca potrošen za zapošljavanje ljudi, istraživanje tržišta i traženja sjedišta društva, navela je da ne zna, no može pogledati u biznis planu za što je sve novac predviđen, navodeći i da je bitno za istaknuti da se novac može ulagati tek kada se osnuje društvo. Novac koji je uplaćen od 2010. do 2013. nije potrošen sve do trenutka kada je kupljen stan. 2013., kada u pogledali lokaciju su odlučili da sjedište društva bude u [adresa]. Iskazala je da je tajni član Elton d.o.o. i to je uobičajena praksa u društvu Bernafon iz Švicarske. Upitana ima li konkretne informacije o sadržaju ugovora za stan u [adresa], navela je da je ona kupila na desetke nekretnina i da ne može drugačije odgovoriti na pitanje. Zna da je prodavatelj bio JO, zaboravila mu je prezime, posrednik je bio KO, a kupac stana je bio TO. Na daljnji upit tko joj je rekao da je TO kupac stana, navela je da niti jedna druga osoba nije išla gledati taj stan, a to zna zato što je išla gledati stan sa KO i LO. Upitana dalje da li za uplate koje su išle s njenog konta u Bernatonu, TO danas duguje Bernatonu novac, navela je da ne duguje jer je riječ o mojem privatnom kontu s kojim ona radi što želi, kao i da ona na svoje ima nekretnine u RH, nedavno kupljeni stan u [adresa], ne zna kada je taj stan kupljen. Dalje upitana ima li podatak u vidu knjigovodstvene evidencije koje su radnje poduzete za osnivanje namjeravanog novog društva u vremenu od 2010. - 2013., navela je da je prva takva knjigovodstvena isprava kupnja stana. Imala je ponude za audiološku opremu, zna da je ispitano tržište, ispitano je koliko će ih koštati laboratorij. Takve radnje u vidu proteka vremena od uplate novaca do realizacije posla nisu neuobičajene.
16.6. Svjedok PO je iskazao da ga je o ovom ročištu obavijestio zajednički prijatelj od TO, koji mu je rekao kojeg dana, u koje vrijeme te u koju sobu mora pristupiti radi saslušanja u svojstvu svjedoka, a vezano uz to da se razvode TO i njegova supruga, te da mora nešto posvjedočiti. On je od 2015. do 2018. bio direktor trgovačkog društva Glossa centar d.o.o., Radnička 81, Zagreb, koje se društvo bavilo trgovinom rabljenih automobila, čepova za vina i slično. TO poznaje preko zajedničkog prijatelja, upoznao ga je negdje 2015. ili 2016. jer smo svi bili ljubitelji automobila, te je on od njega kupio nekoliko automobila. Sjećam se da je od mojega društva kupio Audi S7, kupio je Smarta, BMW 320, Mercedes A klase. Ostalo mu je u sjećanju da je Mercedes A klase plaćen iz inozemstva, a preostala vozila su plaćena odavde. Upitan da li se za sva vozila koja je prodao sjeća na koji način je plaćena kupoprodajna cijena, naveo je da je u 99 posto slučajeva cijena plaćena odavde, a svega jedna ili dvije prodaje su
2 3
plaćene iz inozemstva, i zato je zapamtio ovu prodaju Mercedesa. Njemu je TO rekao da bi kupoprodajnu cijenu za to vozilo platio neki njegov prijatelj iz inozemstva i pitao ga je da li je to problem, na što mu je rekao da nije. U to su vrijeme dugi niz godina surađivali. Više se zbog proteka vremena ne sjeća tko je iz inozemstva uplatio kupoprodajnu cijenu za Mercedes i koja je cijena bila, no misli da je isplaćeno u jednom obroku. Ja se ne sjećam kada je kupnja tog vozila realizirana, no sjećam se da je auto bio sive boje i da je imao unutra neka crvena obilježja. Na poseban upit suda je naveo da se ne sjeća da bi za ovo vozilo njegovo društvo radilo prijenos vlasništva. Osim njega i tužitelja u kupnji ovog vozila nije nitko drugi sudjelovao, a Hrvojevu suprugu nije upoznao. Upitan od strane punomoćnika tužene, da li je TO ikada rekao zašto uzima ta vozila, naveo je da nije, uzima ih za sebe.
16.7. Svjedok OO je iskazao kako mu nije ništa poznato oko kupnje stana u [adresa], već zna samo toliko da mu je njegova majka UO rekla da će AO posuditi novac za kupnju stana. Ne zna kada je to bilo, negdje prije korone. On nije bio prisutan predaji novaca. Majka mu je kasnije rekla da je novac AO posudila te misli da je riječ o iznosu od oko 70.000,00 ili 80.000,00 EUR. Posebno upitan je naveo da sa svojom majkom ne živi već 20 godina i ne zna da li je za tu posudbu sklopljen kakav ugovor, kao niti koji su njegovoj majci izvori sredstava. Ona je radila u Ministarstvu obrane i dodatno se bavila iznajmljivanjem apartmana. To pozajmljivanje novaca ga nije zanimalo premda joj je sin jedinac. Sam dobro zarađuje, a majku nije ništa pitao niti kada je prodala apartmane s iznajmljivanjem kojih se ne bavi od 2020. S majkom se povremeno viđa, nazove je, a AO također viđa povremeno, onako obiteljski. Iskazao je da mu majka nije nikada govorila da još nekome osim AO posuđivala novac. Ne zna da li je pozajmljeni novac AO vratila njegovoj majci.
16.8. Dopunski saslušana svjedokinja UO je po prethodnom čitanju iskaza s ročišta od 13. srpnja 2021. navela da u cijelosti ostaje kod tako danog iskaza. Posebno upitana je navela da je ugovor sastavio odvjetnik u stanu u [adresa]. Ne znam da li ga je pisao rukom ili na računalu, da li ga je printao ili se to radilo vani, njoj ništa od toga nije bilo bitno. Ona je AO obećala pomoći i pomogla joj je. Ona taj ugovor nema, već je kod AO. Dalje je iskazala da ne zna da li su ugovor potpisale u stanu u [adresa] i da li su ga potpisale obje jer njoj ništa od toga nije važno osim da joj je pomogla. Upitana gdje je G predala novac, navela je da joj je glupo da je se to sada pita. Ako sam ja odlučila s povjerenjem njoj dati novac, tada može biti i 10 ugovora. Ništa po tom ugovoru joj nije vraćeno. Nije joj „sila za novac pa niti ne forsira." Posebno upitana od strane punomoćnika tužitelja koliko je primjeraka ugovora potpisala, navela je da njoj to nije važno i da joj je dovoljno potpisati jedan.
17. Uvidom u elektronički zapis HZMO za tuženu AO utvrđeno je da je ista od 06. veljače 2004. u kontinuitetu zaposlena do 17. studenoga 2011. kod različitih poslodavaca, time da je u vremenu od 13. travnja 2010. do 17. studenoga 2011. zaposlena u društvu Elton d.o.o., u kojem je direktor ovdje tužitelj s kvalifikacijom pretežito potrebne srednje stručne spreme. Daljnje zaposlenje slijedi od 12. listopada 2016. do 31. svibnja 2018. u društvu Bernaton d.o.o., čija je direktorica ovdje tužena, a potom od 24. siječnja 2020. do 30. studenoga 2020. u društvu Kuhinjski plin j.d.o.o., te od 03. veljače do 28. veljače 2020. u društvu Extra plin j.d.o.o. Tužena je nadalje na ročištu od 10. svibnja 2021. dostavila na spis Ugovor o radu prema kojemu je tužena od 08. lipnja 2021. zaposlena na neodređeno vrijeme uz probni rok od 6 mjeseci u Hrvatskoj pošti.
2 4
17.1. Spisu prileži mail knjigovodstva Dudi Speed od 07. veljače 2020. iz kojeg slijedi da je dokumentacija društva Bernaton predana 02. prosinca 2020. ovdje tužitelju temeljem raskida Ugovora o knjigovodstvu od strane V. Spisu također prileže isprave kojima tužitelj raskida ugovor o pružanju knjigovodstvenih usluga s danom 30. studenoga 2019.; potom izjava tužene od 04. veljače 2020. kojom ista dostavlja odluku o razrješenju dotadašnjeg direktora TO, kao i dopis punomoćnika ovdje tužene od 16. ožujka 2020. upućen tužitelju kojim ga se obavještava da je tužena kao osnivač društva Bernaton j.d.o.o. donijela odluku o njegovom razrješenju s mjesta direktora te da poziva da punomoćniku dostavi sve isprave koje se odnose na poslovanje društva.
18. Uvidom u ovjerene prijevode bankovnih naloga, dostavljene uz podnesak tužitelja od 09. lipnja 2021. utvrđeno je da je riječ o plaćanju u inozemstvo iznosa od 52.000,00 CHF dana 27. lipnja 2011. od strane društva Bernafon Ag i debitnog računa CH92 0023 5235 9021 9119 0, teksta rezervacije A chf neu za jednokratnu rezervaciju uz savjet za korisnika TO i broj računa HR54 2330 0033 2513 6957 0 otvoren kod Splitske banke d.d. Na nalogu je u dijelu razloga plaćanja naznačeno knjižno odobrenje. Sa istog računa u korist računa tužitelja je na jednaki način izvršeno plaćanje iznosa od 20.000,00 CHF dana 14. ožujka 2011. i iznosa od 125.000,00 CHF dana 04. siječnja 2012.
19. Iz sadržaja ugovora o davanju i primanju novčane pozajmice od 01. lipnja 2013., koji je tužena dostavila na spis predmeta na ročištu od 10. svibnja 2021., slijedi da je sklopljen između UO kao davateljice pozajmice i AO kao primateljice pozajmice, te da da njime UO odmah po potpisu ugovora pozajmljuje AO iznos od 500.000,00 kn bez kamata, radi dobrih rodbinskih odnosa za kupnju stana te se primateljica uzdržavanja obvezala isti iznos vratiti do 01. lipnja 2033. Tužena je u stranačkim navodima na ročištu od 01. lipnja 2013. navela da je predaji navedenog novca bio prisutan njezin rođak, OO.
20. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za društvo Elton d.o.o. utvrđeno je da je CO, otac tužitelja, odlukom člana društva od 31. prosinca 2013. opozvan dužnosti direktora s danom 01. siječnja 2014.
21. Uvidom u nalog Zagrebačke banke d.d. utvrđeno je da je društvo Elton d.o.o. kao nalogodavatelj 15. studenoga 2019. u korist društva G-Matic d.o.o. uplatio iznos od 70.000,00 kn s opisom plaćanja Range Rover.
21.1. Uvidom u račun Bernafon AG od 11. lipnja 2021. (list 175 spisa) utvrđeno je da je s računa [broj bankovnog računa] dana 05. travnja 2019. knjižen iznos od 23.000,00 EUR u korist društva G-Matic d.o.o. s naznakom Range Rover.
21.2. Prema sadržaju dopisa MUP-a od 17. lipnja 2021., tužitelj TO je u vremenu od 15. travnja 2019. do 19. studenoga 2019. bio upisan kao vlasnik vozila Range Rover godine proizvodnje 2014., broja šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].
21.3. Spisu prileži ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 21. lipnja 2019., sklopljen između tužitelja TO kao prodavatelja i ĆO kao kupca predmet kojega je vozilo Range Rover broja šasije: [broj šasije] za iznos od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uz naznaku kunskog iznosa od 222.000,00 kn uz koji je potpis
2 5
prodavatelja. Iz ugovora slijedi da kupac stupa u posjed vozila neposredno nakon zaključenja ugovora.
22. Uvidom u potvrdu o prometu po računu od 15. lipnja 2021., predanu na spis predmeta od strane svjedoka CO prilikom iskazivanja na ročištu od 13. srpnja 2021., utvrđeno je da je CO **.**.2013. u korist TO uplatio iznos od 401.000,00 kn s opisom „dar“.
22.1. Spisu prileži Ugovor o darovanju nekretnine od 06. prosinca 2012. kojom CO daruje LO nekretninu-stan površine 106,42 čm u stambenoj zgradi u [adresa], kao i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17. svibnja 2015. kojim je ovdje tužitelj istu nekretninu dalje prodao kupcu MO za iznos od 120.000,00 EUR.
23. Uvidom u promet po računu oca tužene, SO, otvoren kod Splitske banke d.d. za razdoblje od 20. travnja 2010. do 04. listopada 2013. utvrđeno je da je po navedenom računu 30. travnja 2010. evidentirana uplata iznosa od 91.519,03 kn od uplatitelja RO, a dovodeći isti podatak u svezu s ugovorom o kupoprodaji stana od 19. travnja 2010., sklopljenog između prodavatelja SO i FO kao kupca (list 95 spisa) utvrđeno je da je riječ o plaćanju cijene stana u [adresa] ukupnog iznosa 88.000,00 EUR. Iz potonjeg ugovora i priloženog zemljišnoknjižnog izvoda za navedenu nekretninu slijedi da je na istoj bilo upisano založno pravo u iznosu od 50.000,00 EUR u korist banke i da je cijena stana plaćena iznosom od 3.000,00 EUR s osnova kapare, 57.000,00 EUR temeljem kredita koji kupac zaključuje sa Splitskom bankom kojim iznosom se zatvara kredit prodavatelja u njegovom preostalom dugovanju te preostalog iznosa na račun prodavatelja, iz čega sud zaključuje da se iznos od 91.519,93 kn odnosi na iznos koji je uplaćen u korist računa prodavatelja po podmirenju obveze kredita. Nadalje, iz prometa po računu SO je od većih isplata evidentirana isplata iznosa od 50.000,00 kn dana 04. svibnja 2010. i 21. srpnja 2010. iznosa od 17.000,00 kn, sve bez naznake svrhe plaćanja. Također je vidljivo i da se trajnim nalogom plaća rata kredita u iznosu od 1.448,71 kn sve do lipnja 2011., da se vrše plaćanja otplate po karticama na odgodu, kao i da je 25. svibnja 2012. izvršen prijenos sredstava administrativne naplate isknjižavanja minusa u iznosu od 20.498.14 kn.
24. Uvidom u podatke Porezne uprave od 03. lipnja 2024. (list 536 spisa) utvrđeno je da je tužitelj od društva Elton d.o.o. dana 25. veljače 2015. stekao poslovni prostor E-83 površine 44,71 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i poslovni prostor površine 104 m2 u Zagrebu, Palinovečka 36, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
25. Prema odredbi čl. 258. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ObZ) izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava uvjete iz čl. 3. ObZ, stvara imovinsko- pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ObZ-a o imovinskim odnosima bračnih drugova. Čl. 248. ObZ-a je propisano da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema čl. 249. st. 1. ObZ-a, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, time da prema st. 2. istog članka, drugačije uređenje odnosa može se urediti bračnim ugovorom. Nadalje, odredbom čl. 253. propisani su uvjeti što se
2 6
smatra vlastitom imovinom bračnih drugova te utvrđuje da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina kao i imovina koju je stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog. Time se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice primjenjuje presumpcija stjecanja suvlasništva u 1/2 dijela.
26. Pri prosuđivanju rezultata tako provedenog dokaznog postupka u odnosu na tužbeni zahtjev, sud polazi od tužiteljevih stranačkih navoda kako u trenutku kupnje nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva nije imao dovoljno vlastitih sredstava, pa da je ista pozajmio od DO. Činjenicu nedostatnih novčanih sredstava dokazuje izvodom iz središnjeg registra osiguranika prema kojem je tužitelj imao prosječna primanja (oko 8.700,00 kn) te tvrdi da druge imovine nije imao, međutim, iz iskaza svjedoka CO i prometa po računu koji je dostavio tijekom iskaza, koja isprava potkrepljuje iskaz svjedoka u tom dijelu te ga sud prihvaća, je utvrđeno da je tužitelj 16. svibnja 2013., dakle nekoliko mjeseci prije kupnje nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva (04. listopada 2013.) na svoj račun kao dar od oca primio uplatu iznosa od 401.000,00 kn, čime se ne mogu prihvatiti tužiteljevi stranački navodi da nije imao drugih vlastitih sredstava u trenutku kupnje nekretnine. Premda iz stranačkih navoda tužbe slijedi da bi iznos zajma tužitelj uzeo od DO u vrijeme kupnje nekretnine ili barem u vrijeme kada je postalo izvjesno da će se nekretnina kupiti, isti tek uz podnesak od 09. lipnja 2021. dostavlja naloge iz ožujka 2011., lipnja 2011. i siječnja 2012. iz kojih slijedi da je na račun tužitelja osobno od strane društva Bernafon AG uplaćen iznos od ukupno 197.000,00 CHF. U iskazu dopunjuje te navode iznoseći da je DO bila direktorica društva Bernafon AG, koje je poslovno surađivalo s društvom kojeg je u to vrijeme bio direktor i vlasnik njegov otac CO, a u kojem je on tada bio zaposlen, Elton d.o.o., te da je on od 2011. u kontaktu s DO imao namjeru širiti poslovanje društva, a kako se njegov otac spremao u mirovinu, da je s DO dogovorio osnivanje novog društva za koje je trebalo ispitati tržište i pronaći adekvatan prostor. Svjedokinja DO u odnosnom dijelu navodi da je društvo Bernafon AG godinu dana ranije (2010.) počelo tražiti nova rješenja jer da društvo Elton nije imalo dobre rezultate, pa da su već tada ona i tužitelj dogovorili da se osnuje nova firma. Dodatno i da se na tržištu pojavila nova firma i da su morali brzo djelovati, a da se tužiteljev otac spremao u mirovinu i nije bio zainteresiran za nova rješenja. Ovaj sud u odnosnom dijelu ne prihvaća iskaze tužitelja i svjedokinje jer je malo vjerojatno da bi u situaciji u kojoj društvo s kojim se surađuje ne pokazuje dobre poslovne rezultate te je donesena odluka o osnivanju novog društva, ispitivanje tržišta o kojem tužitelj i svjedokinja DO iskazuju trajalo više od dvije godine. Svjedokinja DO na upit koliko se novca potrošilo za zapošljavanje ljudi, istraživanje tržišta i traženje sjedišta društva, navodi da ne zna i da može pogledati u „biznis planu“, koji plan niti od svjedokinje naknadno, a niti od tužitelja na spis nije dostavljen. Dodatno tome, tužitelj u iskazu glede pronalaska poslovnog prostora spominje da ga je kontaktirao VO, dok iz navoda tužiteljeva podneska od 27. srpnja 2021. slijedi da je kupnja faktično realizirana u dva mjeseca. I sam tužitelj navodi da je osnivanje društva nešto što je brzo gotovo. Da novac uplaćen na račun tužitelja od društva Bernafon AF nije novac koji je korišten za kupnju cijene nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, ovaj sud dodatno zaključuje i cijeneći iskaz tužitelja, ali i svjedoka VO u dijelu plaćanja cijene nekretnine. Naime, tužitelj u prvotnom iskazu navodi da je novac podigao sa svog tekućeg računa i dao ga je na ruke KO, dok dopunski saslušan navodi da je
2 7
dio novaca za kupnju stana već imao kod sebe, a dio je podigao s računa kod Zagrebačke banke na Trgu bana Jelačića, a potom se ispravlja i tvrdi da je riječ o računu kod Splitske banke na Trgu bana Jalačića. Navodi i da je ta transakcija morala biti vidljiva na prometu po njegovu računu, no za razliku od drugih uplata bilo na njegov račun, bilo na račun društva Elton koje dostavlja u spis, tužitelj svoj iskaz ne potkrepljuje prometom po računu, što je zasigurno mogao. Dodatno tome, isprave koje tužitelj dostavlja na okolnost stjecanja vlasništva vozila-nalozi za plaćanje koji se odnose na plaćanja iz 2017., prema sadržaju iste isprave su zatraženi u lipnju 2021., odnosno u vrijeme prethodnog postupka u ovom predmetu, pa je tako zasigurno mogao od banke pribaviti i podatke o podizanju novčanih sredstava tijekom 2013., kakvu je ispravu, u odnosu na svoje tvrdnje dostavio svjedok CO (uplata od 16. svibnja 2013.). Nadalje, tužitelj u stranačkim navodima, a potom i u iskazu navodi da je cijenu zajma vratio od prodaje stana u [adresa], a dijelom od iznosa koji mu je ranije dao otac. U iskazu navodi da je jedan dio novaca podigao s računa i dao ga je na ruke DO, dok je drugi dio ona sama podigla s njegovog računa jer je imala punomoć. Svjedokinja DO pak iskazuje da joj je cjelokupni ranije pozajmljeni iznos tužitelj vratio na način da joj ga je dao na ruke, kontradiktornost kojih iskaza utječe na njihovu vjerodostojnost, te im sud nije povjerovao. Također, svjedokinja DO i tužitelj oboje iskazuju da su zajedno išli pogledati stan nakon što ga je je KO preporučio tužitelju i da su zajedno donijeli odluku o kupnji stana, međutim, iz iskaza svjedoka VO koji sud prihvaća kao vjerodostojan u dijelu kronologije događaja, ničim ne slijedi da bi u ikojem dijelu komunicirao sa DO, koja dodatno i navodi da je stan išla pogledati s LO i KO. Svjedok VO odlučno iskazuje da je oko kupnje stana komunicirao isključivo s tužiteljem. Slijedno navedenom, ovaj sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da bi cijena stana bila plaćena zajmom od DO, a tezu o osnivanju novog društva i izvornoj namjeni stana u [adresa] za to društvo, ovaj sud, kako je iznose tužitelj i svjedokinja DO ovaj sud nije povjerovao. Dodatno tome, svjedokinja navodi da se od osnivanja novog društva odustalo kad je CO obznanio da ide u mirovinu. Kraj činjenice da je prema izvodu iz sudskog registra za društvo Elton d.o.o., CO donio odluku o opozivu s mjesta direktora društva 31. prosinca 2013. i cijeneći da je cijena za stan u [adresa] plaćena najkasnije 04. listopada 2013., ovakvi se navodi svjedokinje ne mogu prihvatiti. Ovaj sud cijeneći svu dokumentaciju u spisu prihvaća iskaze tužitelja i svjedokinje DO, ali i svjedoka CO o dugogodišnjoj poslovnoj vezi i suradnji društva Elton i Bernafon AG, tijekom koje suradnje je životno da su se uplaćivale pozajmice moguće i za uređenja prostora (tužitelj je od društva Elton tijekom 2015. kupio dva poslovna prostora), ali i za financiranje odgovarajućeg statusa aktera odnosa, no u ovome dijelu sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedokinje DO da bi cijena stana bila plaćena iz sredstava koja su na račun tužitelja bila uplaćena 2011. i 2012.
26.1. Tužena svoju činjeničnu tvorbu u ovom postupku prvotno temelji na priznanju da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva stečena radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice te da predstavlja suvlasništvo stranaka u ½ dijela, međutim, nakon što je tužitelj dodatno pojasnio činjenične navode tužbe, opoziva izjavu o priznanju točke I. tužbenog zahtjeva te dalje tvrdi da je nekretnina njezina posebna imovina koja je stečena od sredstava koje joj je darovao otac po prodaji stana na [adresa]. Kada tužitelj dostavlja u spis isprave da je otac tužene prodao stan na [adresa] za cijenu od 88.000,00 EUR i da je pretežitim dijelom novaca od ostvarene prodaje zatvoren kredit s osnova kojeg je banka na tom stanu upisala založno pravo, tužena dalje tvrdi da su joj novac za kupnju stana darovali osim oca,
2 8
još i sestra ZO te teta UO. Osim što je iz prometa po računu SO, oca tužene, utvrđeno da mu je kupac za stan na [adresa] na račun isplatio svega iznos od 91.510,00 kn, dok je cijena stana u [adresa] bila 1.000.000,00 kn, tužena u iskazu navodi da nije točno da bi joj sestra darovala dio iznosa za tu nekretninu. U iskazu navodi i da je imala svoje ušteđevine u iznosu od 100.000,00 kn, pri čemu na upit uskraćuje podatak gdje je taj novac čuvala, potom navodi da joj je otac darovao 650.000,00 kn od ušteđevine i prodaje stana na [adresa], a da joj je preostali iznos pozajmila teta. Iskaz majke tužene, IO u dijelu kojim navodi da su ona i suprug tuženoj 2010. dali 33.000,00 EUR od prodaje stana na [adresa], protivan je prometu po računu SO iz kojeg slijedi da mu je na račun isplaćen svega iznos od 91.500,00 kn. Nadalje, iskazuje da su tuženoj dali dodatno 400.000,00 kn od ušteđevine. Zbrojem iznosa od 400.000,00 kn i 91.500,00 dobiva se 491,500,00 kn, koji je iznos različit od iznosa koji u iskazu nudi tužena. Dalje, majka tužene navodi da su tužnoj taj novac dali „doma na [adresa], što po prirodi stvari nije moguće ako je stan na [adresa] prethodno prodan, dok sestra tužene, svjedokinja ZO navodi da je tuženoj novac predan u [adresa], gdje su tada živjeli. Iz prometa po računu SO slijedi da je isti bi opterećen kreditom, čime ovaj sud ne smatra životnim da bi se prosječna osoba zaduživala, a istodobno imala ušteđevinu. Svjedokinja IO je također iskazala da su „oni“ već 2010. gledali stan u [adresa] kad se prodao stan na [adresa], što je također protivno stanju spisa. Iskaz svjedokinje UO glede pozajmljivanja tuženoj novčanog iznosa od 500.00,00 kn temeljem Ugovora o davanju i primanju novčane pozajmice i iskaz tužene u tom dijelu ovaj sud nije prihvatio. Naime, osim što je životno nelogično da svi akteri ovoga odnosa čuvaju velike iznose novčanih sredstava kod kuće, a ne nude nikakve materijalne isprave na okolnost svojeg imovnog stanja, svjedokinja UO iskazuje da je za navedeni zajam ugovor napisao odvjetnik, u kojem je dijelu od strane suda neposredno primijećeno kako je svjedokinja pogledavala prema odvjetniku tužene, premda je pitanja postavljao sud. Kada bi se prihvatio iskaz da je ugovor sklapao odvjetnik, tada bi bilo logično i da je isti bio prisutan predaji novaca ili da bi potpisi na ugovoru bili ovjereni kod javnog bilježnika, međutim, svjedokinja UO navodi da je novac imala kod kuće i nije željela da itko bude prisutan predaji novaca, čime je dvojbeno zašto im je onda trebao odvjetnik za sastav ugovora, kada joj, kako navodi, nije bilo bitno ništa osim da pomogne tuženoj. Dodatno tome, tužena je iskazala da je u društvu Elton obavljala administrativni posao, a ugovor priložen listu 152 je mogla sastaviti svaka prosječna osoba bez potrebnog pravnog znanja. Svjedokinja UO dalje nije znala reći gdje je ugovor potpisan, u koliko primjeraka, što se za pozajmljivanje tako velikog iznosa novaca životno čini važnim čak i kad je riječ o rodbinskom odnosu. Tužena u stranačkim navodima iznosi da je predaji novaca bio prisutan svjedok OO, koji, saslušan kao svjedok, navedeno izričito opovrgava. Znakovito je u prosuđivanju iskaza svjedokinje OO i tužene, da je svjedok sin jedinac svjedokinje OO i da isti ne zna koji su izvori sredstava njegovoj majci za toliki iznos novaca i da ga to pozajmljivanje novaca uopće nije zanimalo. Time navodima svjedokinje OO da bi pozajmila tuženoj 500.000,00 kn u svibnju 2013. sud nije povjerovao. Nadalje, kada se uzmu u obzir raniji navodi tužitelja vezani uz dostavljeni izvod iz KPU za stan u [adresa], koji je prethodio tome da je JO ponudio VO stan u [adresa], proizlazilo bi da se realizacija kupnje odvija u kolovozu 2013. Također, i tužena u iskazu navodi da je sav taj novac koji joj je darovan čuvala u stanu (u [adresa]), pri čemu nije željela navesti gdje je novac čuvan. Slijedno tome, ovaj sud nije povjerovao iskazu tužene
2 9
niti svjedoka IO, ZO i UO da bi joj otac darovao iznos od 650.000,00 kn i svjedokinja UO iznos od 500.000,00 kn.
26.2. Iz iskaza stranaka i stranačkih navoda tužene koje tužitelj nije osporio je utvrđeno da su bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 01. siječnja 2010. do 06. listopada 2019. Cijeneći da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva nedvojbeno stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka i nespornu činjenicu da je tužena upisana kao vlasnica nekretnine u 1/1 dijela, pri čemu tužitelj nije dokazao da bi cijenu nekretnine platio zajmom od DO koji bi joj vratio sredstvima vlastite imovine, te dalje, cijeneći da tužena nije dokazala da je cijenu nekretnine platila sredstvima posebne imovine, ovaj sud cijeni da je nekretnina izvanbračna stečevina stranaka svake u ½ dijela. Naime, provedenim je dokaznim postupkom i to saslušanjem tužitelja i svjedoka VO, koje iskaze u tom dijelu sud prihvaća, utvrđeno da je novac za kupnju stana svjedoku VO predao tužitelj. Sud kao životan prihvaća iskaz tužitelja da je tužena naznačena kao kupac stana radi porezne olakšice, te dalje prosudbom iskaza stranaka cijeni da su stranke u kupnju ove nekretnine ušle zajedno i da su zajedno donijeli odluku o kupnji iste. U to vrijeme rodilo im se i dijete te nitko ne iskazuje o narušenim odnosima u zajednici. Sud prihvaća iskaz tužitelja i svjedokinje DO o životnom standardu stranaka koji je zasigurno obuhvaćao i pozajmice i vraćanje istih, te da je u skladu s takvim životnim standardom i iskazom tužene da je oduvijek željela živjeti u centru i došlo do stjecanja ove nekretnine. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se odnosi na suvlasništvo tužitelja u ½ dijela te je primjenom gore citiranih odredbi ObZ-a odlučeno kao u točki I. izreke presude. Posljedično navedenom, kraj činjenice da tužitelj nije dokazao da bi ispunio činidbu tužene sredstvima svoje posebne imovine, sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim predlaže naložiti tuženoj isplatu iznosa od 500.000,00 kn kao neosnovan (točka IV. tužbenog zahtjeva).
27. U odnosu na vozilo marke Mercedes, između stranaka nije sporno da je tužena upisana kao samovlasnica istoga. Tužena u protutužbi navodi da su stranke to vozilo stekle za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Uvidom u prometnu dozvolu za to vozilo (list 36-37 spisa), utvrđeno je da je vozio proizvedeno 2013., a da je tužena kao vlasnik upisana 12. prosinca 2017. godine. Tužitelj tvrdi da je vozilo stečeno uplatom novčanog iznosa od 20.000,00 EUR od strane društva Bernafon AG prodavatelju Glossa Centar i da je riječ ponovno o kupnji koja je financirana zajmom od toga društva. U prilog svojim navodima dostavlja nalog za plaćanje od 18. svibnja 2017. prema sadržaju kojeg je Bernafon AG uplatio toga dana akontaciju društvo Glossar Centar d.o.o. Tužitelj u iskazu navodi da je novac pripadao DO i da je vozilo prebacio na tuženu jer je on vozilo imao, dosta je bio po putovanjima i želio je da tužena i dijete imaju jedno vozilo za sebe. U iskazu govori da je kupnju dogovorio osobno s PO. Tužena pak iskazuje da je to vozilo za nju bilo uvezeno iz Njemačke 2015. Iskazuje da je u plaćanju cijene došlo do prijeboja vrijednosti njezinog ranijeg vozila Audija sa cijenom novog vozila, no ne zna koliko je to iznosilo, a da je nadoplaćena razlika došla iz zajedničkog kućanstva. Audi je kupila dvije godine ranije od svoje ušteđevine. Ovako iznesenom iskazu tužene da bi bila vlasnica Audija i da bi ga kupila 2013. ušteđevinom sud nije povjerovao obzirom je i ranije utvrđeno da te 2013. nije mogla posebnom imovinom platiti cijenu stana od 1.000,000,00 kn jer posebne imovine u tom iznosu nije imala. Iz iskaza svjedoka PO i dovodeći isti u svezu s nalogom za plaćanje od 19. svibnja 2017. sud je utvrdio da je cijena za vozilo Mercedes plaćena od strane društva
3 0
Bernafon AG. Iz iskaza svjedokinje DO slijedi da joj je tužitelj vratio novac za Mercedes. Kako je stoga vozilo stečeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka i to sredstvima od strane društva Bernafon AG koja je tužitelj vratio, a kako je vozilo u vlasništvu i posjedu tužene, to tužitelj prema istoj ima pravo na obveznopravni zahtjev na povrat polovice plaćenog iznosa cijene automobila. Iz naloga od 19. svibnja 2017. slijedi da je za vozilo plaćen iznos od 20.000,00 EUR. Tužitelj je utužio polovicu tog iznosa odnosno 10.000,00 EUR, visinu kojeg zahtjeva tužena nije osporila. Slijedno tome, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 EUR, pri čemu mu zakonska zatezna kamata ne pripada od 01. siječnja 2019., već od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, odnosno od 02. ožujka 2020. Time je u točki II. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom od 02. ožujka 2020. do isplate, dok je u dijelu za zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 01. ožujka 2020. tužitelj odbijen u točki IV. izreke.
28. Protutužbenim zahtjevom tužena traži isplatu iznosa od 15.000,00 EUR s osnova polovice cijene vozila Range Rover, obzirom je vozilo kupljeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i tužitelj ga je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice otuđio. Prema podacima MUP-a, vozilo je bilo u vlasništvu tužitelja od 15. travnja 2019. do 19. studenoga 2019. Činjeničnu osnovu protivljenja protutužbenom zahtjevu tužitelj u podnesku od 18. lipnja 2021. temelji na tvrdnji da je kupoprodajna cijena za vozilo plaćena od društva Bernafon AG u iznosu od 23.000,00 EUR i društva Elton d.o.o. u iznosu od 70.000,00 kn, sve uplatom na račun društva G-Matic d.o.o. Kako novac za vozilo nije platio tužitelj, to smatra da tuženoj ne pripada pravo zahtijevati polovicu vrijednosti vozila. Uvidom u naloge za plaćanje (list 172-175 spisa) utvrđeno je da je 05. travnja 2019. društvo Bernafon AG platilo društvu G- Matic d.o.o. iznos od 23.000,00 EUR s naznakom plaćanja za vozilo Range Rover te je društvo Elton d.o.o. dana 15. studenoga 2019. platilo društvu G-Matic d.o.o. dodatni iznos od 70.000,00 kn. Nadalje, uvidom u ugovor o prodaji motornog vozila Range Rover od 21. lipnja 2019. utvrđeno je da je to vozilo tužitelj prodao kupcu ĆO za iznos od 30.000,00 EUR, odnosno tada 222.000,00 kn. Cijena je plaćena u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Iz iskaza svjedokinje DO slijedi da je tužitelju pomogla s kupnjom tog auta i da joj je novac za Land Rover vraćen. Iz iskaza tužitelja slijedi da je on bio upisan kao vlasnik tog vozila i da je on vratio dug društvu Elton. Tužena pak iskazuje kako misli da je za Range Rover tužitelj u cijelosti platio cijenu svojim novcima jer da je u to vrijeme imao dovoljno novaca. Kako je stoga vozilo stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka sredstvima od društva Bernafon AG i Elton, tužitelj je bio upisan kao vlasnik te je novac vratio društvu Bernafon i Elton, pri čemu nije dokazao da je novac koji je tako vratio njegova posebna imovina, te je dalje vozilo otuđio za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, to tužena osnovano potražuje isplatu polovice vrijednosti vozila. Tužena protutužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 15.000,00 EUR, međutim vozilo je prema tečaju na dan prodaje prodano za iznos od iznos 222.000.00 kn, što čini iznos od 29.464,47 EUR, slijedno čemu joj pripada iznos od 14.732,24 EUR (točka III. izreke presude). Tuženoj na navedeni iznos pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja sudu zahtjeva odnosno od 02. lipnja 2021. do isplate. U točki V. izreke je tužena odbijena sa potraživanjem iznosa razlike od 14.732,24 EUR do 15.000,00 EUR, kao i sa zahtjevom za plaćanje zakonske zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 01. lipnja 2021.
3 1
29. Tužena je na ročištu od 10. svibnja 2021. povukla protutužbeni zahtjev u dijelu kojim se odnosi na suvlasništvo vozila marke Mercedes, s kojim se povlačenjem tužitelj suglasio te je postavio zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.659,04 EUR. Primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 02.03.2020. i 09.12.2020. u iznosu od po 331,80 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/22, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT/12), kao i trošak pristupa ročištima od 27.11.2020. i 10.06.2021. u iznosu od po 331,80 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), što ukupno iznosi 1.327,20 EUR, a uvećano za pdv (Tbr. 72 OT), 1.659,00 EUR (točka IV. izreke rješenja).
29.1. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja vrijednost predmeta spora iznosi 142.722,81 EUR (132.722,81 + 10.000,00 EUR). Tužitelj je uspio u sporu sa 76.361,81 EUR, što iznosi 53,50 %, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev tužena uspjela u sporu 46,50 %. Time primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju pripada naknada troška od 7%.
30. Tužitelj je u odnosu na tužbeni zahtjev imao trošak: sastava tužbe u iznosu od 1.998,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23 i 107/25), sastava odgovora na protutužbu od 02.03.2020. i podnesaka od 09.12.2020, 09.06.2021., 18.06.2021., 06.07.2021. u iznosu od po 2.150,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT/23), a podneska od 28.07.2021. u iznosu od 1.075,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT/23), trošak pristupa ročištima od 27.11.2020., 10.06.2021., 12.07.2021., 13.07.2021., 15.11.2021., 25.01.2022., 25.05.2022., 12.12.2023., 12.02.2024., 24.09.2024., 08.01.2025., 26.03.2025. i 16.12.2025. u iznosu od po 2.150,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT/23), a na ročišta od 08.04.2024. I 20.05.2024. u iznosu od po 1.075,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT), što iznosi 41.925,00 EUR, a uvećano za pdv, 52.406,25 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 03.12.2021. i 10.02.2025. jer nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka. Kako tužitelju s obzirom na uspjeh u sporu pripada pravo na 7% navedenog troška, to mu je u odnosu na tužbeni zahtjev dosuđen iznos od 3.668,44 EUR. Tužitelju dodatno pripada i naknada troška sudske pristojbe na tužbu od 663,61 EUR i presudu od 663,61 EUR, čime mu je u ovom dijelu priznat trošak parničnog postupka od 4.995,66 EUR. Na navedeni iznos sud je tužitelju prema zahtjevu priznao zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude (točka IV.I. izreke rješenja).
31. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužene, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a i prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog protutužbenog zahtjeva od 15.000,00 EUR utvrdio da je tužena imala trošak sastava protutužbe u traženom iznosu od 331,00 EUR, pristupa ročištima od 27.11.2020., 10.06.2021., 12.07.2021., 13.07.2021., 29.09.2021., 15.11.2021., 25.01.2022., 12.02.2024., 08.04.2024., 24.09.2024., 08.01.2025., 26.03.2025. i 16.12.2025. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sastava podnesaka od 01.06.2021., 14.10.2021. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), što ukupno iznosi 7.500,00 EUR, a uvećano za pdv iznosi 9.150,00 EUR. Na navedeni iznos tuženoj prema postavljenom zahtjevu pripada zakonska zatezna kamata tekuća od dana nastanka obveze, odnosno od donošenja presude (točka V. izreke rješenja). Tuženoj pripada naknada troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 663,00 EUR i sudske pristojbe na protutužbu u iznosu od 331,00 EUR, čime joj je priznat ukupni trošak od
3 2
10.144,00 EUR. Tuženoj nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 08.11.2021., 17.01.2022., 14.03.2025. i trošak sastava odgovora na žalbu jer navedeni podnesci prema ocjeni suda nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.
32. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu, 02. veljače 2026. godine
Sutkinja
Valentina Vedrina Parlov
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA/
1. pun. tužitelja
2. pun. tužene
