Poslovni broj: P-756/2025-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda, mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Lalić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Ani Bago Martić, odvjetnici iz Zagreba, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetničkog vježbenika RČ i punomoćnice tuženika, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da tužiteljici GČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.366,77 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći na svake pojedine eurske iznose preplate prvoga slijedećeg dana od dana njihove uplate kako slijedi: 19,85 od dana 13/02/2008 do isplate, 20,30 od dana 11/03/2008 do isplate, 20,19 od dana 11/04/2008 do isplate, 19,58 od dana 09/05/2008 do isplate, 19,74 od dana 11/06/2008 do isplate, 19,50 od dana 10/07/2008 do isplate, 19,43 od dana 11/08/2008 do isplate, 19,54 od dana 10/0 9/2008 do isplate, 20,68 od dana 13/10/2008 do isplate, 21,04 od dana 13/11/2008 do isplate, 19,96 od dana 12/12/2008 do isplate, 21,39 od dana 13/01/2009 do isplate, 21,85 od dana 16/02/2009 do isplate, 21,11 od dana 16/03/2009 do isplate, 21,22 od dana 10/04/2009 do isplate, 34,77 od dana 15 /05/2009 do isplate, 34,88 od dana 12 /06/2009 do isplate, 34,41 od dana 13/07/2009 do isplate, 33,99 od dana 14/08/2009 do isplate, 34,39 od dana 11/09/2009 do isplate, 33,98 od dana 12/10/2009 do isplate, 34,26 od dana 11/11/2009 do isplate, 34,24 od dana 11/12/2009 do isplate, 35,15 od dana 13/01/2010 do isplate, 35,48 od dana 12/02/2010 do isplate, 35,34 od dana 12/0 3/2010 do isplate, 36,05 od dana 12/04/2010 do isplate, 36,69 od dana 12/05/2010 do isplate, 37,31 od dana 11/06/2010 do isplate, 38,35 od dana 09/07/2010 do isplate, 36,97 od dana 11/08/2010 do isplate, 40,31 od dana 10/09/2010 do isplate, 39,22 od dana 13/10/2010 do isplate, 29,13 od dana 12/11/2010 do isplate, 29,87 od dana 13/12/2010 do isplate, 30,55 od dana 14/01/2011 do isplate, 29,62 od dana 11/0 2/2011 do isplate, 30,32 od dana 14/03/2011 do isplate, 29,79 od dana 13/04/2011 do isplate, 30,80 od dana 13/05/2011 do isplate, 18,78 od dana 13/06/2011 do isplate, 19,69 od dana 13/07/2011 do isplate, 21,80 od dana 10/08/2011 do isplate, 19,05 od dana 12/09/2011 do isplate, 18,70 od dana 12/10/2011 do isplate, 3,92 od dana 11/11/2011 do isplate, 3,92 od dana 13/12/2011 do isplate, 4,00 od dana 12/01/2012 do isplate, 4,03 od dana 13/02/2012 do isplate, 4,03 od dana 13/03/2012 do isplate, 4,00 od dana 13/04/2012 do isplate, 4,02 od dana 11/05/2012 do isplate, 4,05 od dana 12/06/2012 do isplate, 4,01 od dana 11/07/2012 do isplate, 4,02 od dana 10/08/2012 do isplate, 3,96 od dana 12/09/2012 do isplate, 3,98 od dana 11/10/2012 do isplate, 4,02 od dana 13/11/2012 do isplate, 4,00 od dana 12/12/2012 do isplate, 4,01 od dana 11/01/2013 do isplate, 3,97 od dana 12/02/2013 do isplate, 3,95 od dana 12/03/2013 do isplate, 4,02 od dana 11/04/2013 do isplate, 3,96 od dana 10/05/2013 do isplate, 3,90 od dana 11/06/2013 do isplate, 3,89 od dana 10/07/2013 do isplate, 3,93 od dana 12/08/2013 do isplate, 3,94 od dana 11/09/2013 do isplate, 3,98 od dana 15/10/2013 do isplate, 3,98 od dana 15/11/2013 do isplate, 4,02 od dana 13/12/2013 do isplate, te 3,98 od dana 14/01/2014 do isplate, po stopi koja se određuje do 31.07.2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da tužiteljici GČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.839,58 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći na svake pojedine eurske iznose preplate prvoga slijedećeg dana od dana njihove uplate kako slijedi: 4,31 od dana 13/01/2009 do isplate, 12,90 od dana 16/02/2009 do isplate, 1,19 od dana 10/04/2009 do isplate, 4,50 od dana 15/05/2009 do isplate, 5,77 od dana 12/06/2009 do isplate, 0,47 od dana 13/07/2009 do isplate, 0,21 od dana 11/09/2009 do isplate, 8,83 od dana 13/01/2010 do isplate, 12,63 od dana 12/02/2010 do isplate, 11,05 od dana 12/03/2010 do isplate, 19,03 od dana 12/04/2010 do isplate, 26,37 od dana 12/05/2010 do isplate, 33,39 od dana 11/06/2010 do isplate, 45,25 od dana 09/07/2010 do isplate, 29,55 od dana 11/08/2010 do isplate, 67,51 od dana 10/09/2010 do isplate, 55,15 od dana 13/10/2010 do isplate, 57,85 od dana 12/11/2010 do isplate, 69,21 od dana 13/12/2010 do isplate, 79,70 od dana 14/01/2011 do isplate, 65,43 od dana 11/02/2011 do isplate, 76,05 od dana 14/03/2011 do isplate, 68,03 od dana 13/04/2011 do isplate, 83,52 od dana 13/05/2011 do isplate, 100,73 od dana 13/06/2011 do isplate, 124,71 od dana 13/07/2011 do isplate, 179,72 od dana 10/08/2011 do isplate, 107,80 od dana 12/09/2011 do isplate, 98,76 od dana 12/10/2011 do isplate, 101,35 od dana 11/11/2011 do isplate, 101,45 od dana 13/12/2011 do isplate, 111,79 od dana 12/01/2012 do isplate, 116,33 od dana 13/02/2012 do isplate, 115,96 od dana 13/03/2012 do isplate, 112,31 od dana 13/04/2012 do isplate, 114,87 od dana 11/05/2012 do isplate, 117,82 od dana 12/06/2012 do isplate, 113,91 od dana 11/07/2012 do isplate, 114,54 od dana 10/08/2012 do isplate, 106,54 od dana 12/09/2012 do isplate, 109,83 od dana 11/10/2012 do isplate, 114,58 od dana 13/11/2012 do isplate, 111,58 od dana 12/12/2012 do isplate, 112,63 od dana 11/01/2013 do isplate, 107,92 od dana 12/02/2013 do isplate, 105,52 od dana 12/03/2013 do isplate, 114,17 od dana 11/04/2013 do isplate, 107,43 od dana 10/05/2013 do isplate, 99,27 od dana 11/06/2013 do isplate, 98,07 od dana 10/07/2013 do isplate, 103,11 od dana 12/08/2013 do isplate, 104,81 od dana 11/09/2013 do isplate, 109,22 od dana 15/10/2013 do isplate, 109,39 od dana 15/11/2013 do isplate, 114,83 od dana 13/12/2013 do isplate, 109,43 od dana 14/01/2014 do isplate, 115,04 od dana 13/02/2014 do isplate, 117,84 od dana 12/03/2014 do isplate, 115,89 od dana 11/04/2014 do isplate, 112,02 od dana 14/05/2014 do isplate, 111,81 od dana 11/06/2014 do isplate, 115,87 od dana 15/07/2014 do isplate, 118,56 od dana 11/08/2014 do isplate, 118,36 od dana 11/09/2014 do isplate, 120,30 od dana 10/10/2014 do isplate, 124,41 od dana 11/11/2014 do isplate, 125,35 od dana 11/12/2014 do isplate, 125,93 od dana 12/01/2015 do isplate, 126,24 od dana 12/02/2015 do isplate, 126,24 od dana 11/03/2015 do isplate, 126,24 od dana 10/04/2015 do isplate, 126,24 od dana 08/05/2015 do isplate, 126,24 od dana 10/06/2015 do isplate, 126,24 od dana 10/07/2015 do isplate, 126,24 od dana 11/08/2015 do isplate, 126,24 od dana 11/09/2015 do isplate, po stopi koja se određuje do 31.07.2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320 da tužiteljici GČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.387,14 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći 30.09.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV.Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 856,88eur sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći 2. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

V.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 4.049,55eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

VI.Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja njegove tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, i to u iznosu od 880,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od: EUR 7,37 od 02.04.2005. pa do isplate, EUR 10,11 od 02.05.2005. pa do isplate, EUR 7,87 od 02.06.2005. pa do isplate, EUR 14,51 od 02.07.2005. pa do isplate, EUR 8,99 od 02.08.2005. pa do isplate, EUR 4,41 od 02.09.2005. pa do isplate, EUR 5,93 od 02.10.2005. pa do isplate, EUR 5,28 od 02.11.2005. pa do isplate, EUR 4,92 od 02.12.2005. pa do isplate, EUR 6,23 od 02.01.2006. pa do isplate, EUR 13,15 od 02.02.2006. pa do isplate, EUR 13,37 od 02.03.2006. pa do isplate, EUR 15,98 od 02.04.2006. pa do isplate, EUR 14,25 od 02.05.2006. pa do isplate, EUR 13,48 od 02.06.2006. pa do isplate, EUR 17,19 od 02.07.2006. pa do isplate, EUR 18,44 od 02.08.2006. pa do isplate, EUR 14,57 od 02.09.2006. pa do isplate, EUR 13,69 od 02.10.2006. pa do isplate, EUR 19,36 od 02.11.2006. pa do isplate, EUR 17,52 od 02.12.2006. pa do isplate, EUR 21,34 od 02.01.2007. pa do isplate, EUR 24,81 od 02.02.2007. pa do isplate, EUR 22,34 od 02.03.2007. pa do isplate, EUR 26,16 od 02.04.2007. pa do isplate, EUR 31,41 od 02.05.2007. pa do isplate, EUR 31,14 od 02.06.2007. pa do isplate, EUR 35,19 od 02.07.2007. pa do isplate, EUR 30,64 od 02.08.2007. pa do isplate, EUR 30,11 od 02.09.2007. pa do isplate, 13 EUR 37,86 od 02.10.2007. pa do isplate, EUR 32,97 od 02.11.2007. pa do isplate, EUR 33,61 od 02.12.2007. pa do isplate, EUR 25,90 od 02.01.2008. pa do isplate, EUR 24,17 od 02.02.2008. pa do isplate, EUR 15,71 od 02.03.2008. pa do isplate, EUR 17,87 od 02.04.2008. pa do isplate, EUR 29,04 od 02.05.2008. pa do isplate, EUR 26,08 od 02.06.2008. pa do isplate, EUR 30,57 od 02.07.2008. pa do isplate, EUR 31,86 od 02.08.2008. pa do isplate, EUR 29,83 od 02.09.2008. pa do isplate, EUR 8,77 od 02.10.2008. pa do isplate, EUR 2,09 od 02.11.2008. pa do isplate, EUR 21,99 od 02.12.2008. pa do isplate, EUR 0,92 od 02.03.2009. pa do isplate, EUR 4,31 od 02.08.2009. pa do isplate, EUR 4,44 od 02.10.2009. pa do isplate, EUR 1,24 od 02.11.2009. pa do isplate, te EUR 1,43 od 02.12.2009. pa do isplate.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. lipnja 2019. tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102205613 dana 26. siječnja 2005. temelj kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit u iznosu od 108.313,02CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, kao i Aneks broj 1 tomu ugovoru dana 9. veljače 2016. temeljem kojeg joj je konvertirana obveza iz potonjeg ugovora o kredita u valuti CHF u valutu EUR.

2.Tužiteljica navodi da podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, a na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanja ugovornog odnosa bilo jednostrano.

3.Tužiteljica smatra da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, jer predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u pravnom poslu između stranaka tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.

4.Tužiteljica smatra da je dužnost tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila da potrošaču, ovdje tužiteljici, da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i o visini kamatne stope i jasnom i provjerljivom načinu njezina određivanja, te egzaktne parametre i metodu izračuna takvih parametara, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužiteljici pruži sva odgovarajuća objašnjenja koja bi joj omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njezinim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti joj bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na nju. Tužiteljica tvrdi da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagala sa svim informacijama koje su joj bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku. Obzirom na navedeno, tužiteljica tvrdi da je zbog rasta valute švicarski franak u odnosu na kunu, kao i zbog jednostrane promjene kamatne stope tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo preplatila kredit i da konverzijom kredita u valutu EUR nije u cijelosti obeštećena, pa nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 2. siječnja 2026. konačno postavlja tužbeni zahtjev.

5.U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da potvrđuje navode tužbe vezano uz činjenicu da je između stranaka sklopljen predmetni ugovor o kreditu. Zatim tuženik navodi da se utvrđenja iz "Parnice Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj i protivi se svim navodima vezano uz isticanje ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Što se tiče odredaba ugovora, tvrdi da su sve odredbe, uključujući i one o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, lako uočljive, jasne i razumljive te da je u slučaju bilo kakvih nejasnoća tužitelj mogao tražiti objašnjenje od djelatnika banke. Tuženik ističe i prigovor zastare i podneskom od 15. siječnja 2026. konačno postavlja procesnopravni prigovor radi prebijanja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

6.Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid u Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. siječnja 2005., Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102205613 od 26. siječnja 2005., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102205613 od 9. veljače 2016., Aneks broj 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 9. veljače 2016., otplatni plan za kredit, pregled prometa po predmetnoj pariji kredita, obavijesti o promjeni kamatne stope, obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu i povećanju kamatne stope, obavijest o kreditu, obavijest o usklađivanju kamatne stope, obavijest o kreditu za razdoblje do 30. lipnja 2016., Obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, izvanrednu reviziju od 17. kolovoza 2018., Informaciju Pojam "valutne klauzule" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, elektronsku korespondenciju GČ upućenu nadležnim službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika banke, metodologiju utvrđivanja promjene kamatne stope na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, pisani iskaz GČ od 27. siječnja 2020., očitovanje Hrvatske narodne banke na neke CHF činjenice od 7. lipnja 2013., 21. siječnja 2015. i od 16. ožujka 2015., priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014., reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD, te u Obavijest o Izračunu konverzije kredita s Izračunom, saslušao je tužiteljicu, te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Mladenu Pavetić.

7.Imajući u vidu odredbu iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7a.Naime, tužiteljica je u konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi zahtijevala isplatu iznosa od ukupno 15.643,04eur po osnovi preplaćenih iznosa radi valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope, ali i razlike neotplaćene glavnice u času provedbe konverzije, što je vidljivo iz ukupno utuženog iznosa koji sadržava i potonju razliku koju tužbom tužiteljica potražuje u iznosu od 58.308,08kuna (list 7 i 522), a što tuženik nije doveo u razumnu i opravdanu sumnju. Zbog toga, konačno postavljeni tužbeni zahtjev ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, jer je konačno postavljen tužbeni zahtjev u iznosu od 11.593,49eur. Međutim, obzirom da se u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva primjenjuju pravila o povlačenju tužbe, jer je smanjenjem tužbenog zahtjeva tužba djelomično povučena, čemu se tuženik usprotivio (čl. 193. st. 2. ZPP-a), trebalo je onda suštinski odlučiti i o daljnjem iznosu od 4.049,55eur koji je tužitelj utužio tužbom.

8.Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102205613 od 26. siječnja 2005., te je utvrdio da su isti sklopili tužiteljica kao korisnik kredita, te tuženik kao banka-kreditor temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici iznos od 108.313,02CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj uz čvrstu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu (točke 2., 3., 7. i 8.), kao i u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102205613 od 9. veljače 2016. temeljem kojeg je tuženik konvertirao tužiteljici obvezu iz potonjeg ugovora o kreditu u CHF u EUR.

9.Nadalje, sud je uvidom u potonji Ugovor o kreditu utvrdio da je u točki 2. ugovorena obveza otplate kredita u valuti CHF u protuvrijednosti kuna"...obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj", da je u točki 3. ugovoren stambeni kredit uz čvrstu valutnu klauzulu, dok je u točki 7. navedenog Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 324 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 609,20CHF u kunskoj protuvrijednosti "po srednjem tečaju Banke za CHF, na dan odobrenja žiro-računa Banke", kao i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta nastalog uslijed promjene tečaja i da potpisom ugovora korisnik kredita utvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim uvjetima promjene tečaja, te konačno da je u točki 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa s time da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti njezine promjene kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Time je sud utvrdio sporne dijelove predmetnog Ugovora o kreditu na čiju ništetnost upire tužiteljica.

10.U svom usmenom iskazu tužiteljica je iskazala da je podigla kredit u CHF radi namicanja novčanih sredstava za kupnju stana i da je u tomu času za nju jedino bilo moguće uzeti kredit u CHF zbog visine kredita koji je trebala podignuti kako bi namaknula dovoljna novčana sredstva za kupnju stana koji joj služi samo za zadovoljavanje njezinih stambenih potreba. Ističe da ju bankovni službenici nisu upozorili na značajne promjene tečaja valute CHF i promjene kamatne stope na više u odnosu na onu u času ugovaranja kredita, kao i na mogućnost značajnog porasta rate kredita. Usto je iskazala da se o odredbama sklopljenog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, jer se radilo o tipskom obrascu ugovora koji je tuženik već unaprijed pripremio, kao i da ne raspolaže nikakvim ekonomskim znanjem da bi mogla procijeniti rizik promjene tečaja kamatne stope i predvidjeti takav rast anuiteta kredita.

11.Dakle, na temelju iskaza tužiteljice, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinitog, jer nije doveden u sumnju niti jednim drugim dokazom provedenim na glavnoj raspravi, pa tako niti pisanim iskazom GČ od 27. siječnja 2020. i njezinom elektronskom korespondencijom, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni stambeni kredit tužiteljica podigla u osobne nekomercijalne svrhe za kupnju nekretnine kao stambenog prostora, kako stoji i u samom ugovoru, te da se taj ugovor ne odnosi na nikakvu aktivnost iz okvira obrta, trgovačkog društva ili obavljanja neke samostalne profesije, što znači da u konkretnom slučaju tužiteljica nedvojbeno ima status potrošača, a da predmetni ugovor o kreditu podignut samo za privatne svrhe tužiteljice predstavlja potrošački ugovor u smislu pravila iz čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i čl. 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13). Također je nedvojbeno utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od strane tuženika, koji sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja.

12.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je pod točkom 3. izreke, pored ostaloga, da je banka ovdje tuženika u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time banka ovdje tuženika postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. travnja 2004. do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13.Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik kao banka u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da se djelomično odbija žalba tuženika kao banke kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojima se utvrđuje da je tuženik kao banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, da je presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ovdje tuženika glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.

14.Prema čl. 142. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91) i čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

15.Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16.Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17.Prema čl. 50. Zakona o obveznim odnosima i čl. 272. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

18.Pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog k zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6. st.1. Direktive određuje: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Navedeno shvaćanje preneseno je i u hrvatski Zakon o zaštiti potrošača na način da je utvrđeno da su nepoštene odredbe ništetne, te da ugovor može opstati ukoliko je to moguće bez ništetne odredbe. Temeljem sudske prakse Europskog suda, izražene u slučaju C- 618/10, Banco Espanol de Credito v. ŽČO od 14.06.2012. godine, točka 73., utvrđeno je da se članak 6. (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je tako utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njezin sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu s pravnom stečevinom EU.

19.Prema stavu ovoga suda ništetne su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, ovaj sud se referira, osim na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i na obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. iz koje proizlazi da su banke (uključujući i ovdje tuženika), vezano za pružanje odgovarajućih informacija potrošačima prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditima, propustile dati svojim klijentima sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu, te sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose. Nadalje, da su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te su odredbe o valutnoj klauzuli ostale nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, te iako su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF i imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni, propustile su potrošače informirati o tome. Konačno, da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502.c ZPP- a kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude, te da je sud u pojedinačnim sporovima vezan za utvrđenja iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava kada se osoba na njih poziva. Stoga je i vezanjem uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule, kao i ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama banke na koje korisnik kredita nije mogao utjecati došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, te je stoga vezano uz valutnu klauzulu i odredbu o promjenjivosti kamatne stope o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ovaj sud našao ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF i promjenjivost kamatne stope, što nije dovedeno u razumnu sumnju nijednim materijalnim dokazom provedenim na glavnoj raspravi na koje se poziva tuženik.

20.Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je temeljem ništetnog dijela prethodno već citiranih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu i u tom ugovoru sadržanih odredaba o valutnoj klauzuli i odredaba o promjenjivosti visine kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama banke o kojima se nije pojedinačno pregovaralo došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja kao potrošača, te smatra osnovanim zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli – CHF na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja vrijednosti valute CHF, kao i iznosa koji je nastao zbog promjene kamatne stope na više u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer provedenom konverzijom obveze iz toga ugovora u valutu EUR, prema rezultatima provedenog ekspertnog postupka, tužiteljica nije stavljena u položaj u kojem bi bila da je kredit obračunat od isplate do konverzije po početnoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju valute duga, niti su joj priznati i vraćeni preplaćeni iznosi radi promjene kamatne stope i valutne klauzule.

21.Slijedom svega naprijed navedenog, sud je prethodno navedene dijelove tih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnim.

22.Na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva, ovaj sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaka za financije Mladenu Pavetić, a kojim je konačno utvrđeno da je tužiteljica zbog promjene kamatne stope preplatila mjesečne anuitete u iznosu od 1.366,77eur, da je zbog rasta valute CHF u odnosu na domaću valutu kunu, ne uzimajući pritom u obzir negativne tečajne razlike, platila tuženiku više u ukupnom iznosu od 6.839,58eur, kao i da razlika neotplaćene glavnice na dan konverzije iznosi 3.387,14eur.

23.Stranke nisu imale primjedbi na konačan nalaz i mišljenje vještaka vezano uz njegov računski dio, niti su tražile usmeno saslušanje vještaka.

24.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom da je isti dan nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju s dostignućima financijske znanosti. 24a.Što se tiče, pak, provedene konverzije i tvrdnje tuženika da bi već po toj osnovi, s obzirom na tužiteljevo prihvaćanje konverzije, tužbeni zahtjev trebalo odbiti, mišljenje je ovoga suda da je takva tvrdnja tuženika neosnovana. Naime, zakonske odredbe po kojima je izvršena konverzija se odnose na kredite sa valjanom odredbom o plaćanju kamate i valjanom valutnom klauzulom, a u konkretnom slučaju odredba o promjenjivosti kamatne stope i valutna klauzula su ništetne, što znači da nisu nastale, te da ne dolazi do primjene zakona na kojima se konverzija temelji, jer se konverzija odnosi samo na ugovorne obveze koje proizlaze iz osnovnog ugovora o kreditu, to jest na promjenu valute duga ali ne i na anuliranje ništetnih odredaba, pa stoga sklapanjem i potpisivanjem Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102205613 od 9. veljače 2016. nisu anulirani razlozi koji su provocirali ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Navedeni je Aneks samo izjednačio položaj korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi ovaj bio da je ugovoreno korištenje kredita u EUR, međutim, odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) nije regulirana pravna sudbina ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je propisano na koji bi se način trebalo to pitanje riješiti, pa je mišljenje ovog suda da sklapanjem citiranog Aneksa broj 1 nije prestala postojati pravna osnova temeljem koje je tuženik dužan tužiteljici isplatiti preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu. Konačno, sklapanjem toga aneksa nije došlo do novacije ugovora u smislu čl. 148. st. 1. ZOO-a jer su odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne.

25.Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio osnovanim u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se potražuje isplata s osnova jednostrane nepoštene promjene kamatne stope zbog preplaćenih mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.366,77eur i s osnova valutne klauzule zbog promjene tečaja CHF zbog preplaćenih mjesečnih anuiteta u iznosu od 6.839,58eur, te s osnova razlike neotplaćene glavnice na dan provedbe konverzije u iznosu od 3.387,14eur, jer kredit nije obračunat od isplate do konverzije po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF, te je iste iznose dosudio tužiteljici na teret tuženika u smislu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima i čl. 1111. ZOO-a s tijekom zatezne kamate u odnosu na preplaćene mjesečne anuitete zbog promjene kamatne stope i tečaja valute duga od prvoga sljedećega dana od dana svake pojedine uplate kako je utvrđen u financijskom vještvu, a u odnosu na iznos neotplaćene glavnice od 3.387,14eur od časa konverzije, kao u točkama I.-III. izreke presude, dok je u odnosu na preostali iznos iz tužbenog zahtjeva iz tužbe od 4.049,55eur sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao u točki V. izreke presude.

26.Nije u pravu tuženik kada zahtijeva da se ukupno preplaćeni iznos mjesečnih anuiteta po zaključenom Ugovoru o kreditu zbog unesene valutne klauzule umanji za iznos tzv. negativne razlike. Naime, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početno ugovorenog tužiteljica nije ništa primila, niti stekla bez osnove, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Osim toga, tužiteljica kao stranka ugovora nije odgovorna za ništetnost spornih ugovornih odredbi, već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Također, obzirom da je tužiteljica ujedno istaknula i prigovor zastare u odnosu na tuženikovu tražbinu, ona je i u zastari u smislu čl. 198. i 225. ZOO-a, jer se u odnosu na potraživanje tuženika ne primjenjuje kolektivna presuda, pa je trenutak susreta međusobnih tražbina stranaka s osnova tečaja bio čas pravomoćnosti prethodno već citirane kolektivne presude za valutu 14. lipnja 2018., a što znači da je do toga časa potraživanje tuženika već bilo u zastari jer datira za period zaključno do 2. prosinca 2009., zbog čega je prigovor tuženika radi prebijanja njegove tražbine u iznosu od 880,40eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan i stoga presuditi kao u točki VI. izreke.

27.Odluka o plaćanju zateznih kamata i o visini kamatne stope temelji se na odredbama iz čl. 277. i 214. Zakona o obveznim odnosima i čl. 29. st. 2. i 8. i čl. 1115. ZOO-a i iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02 i 153/04).

28.Na kraju ovaj sud sa sigurnošću zaključuje da nije nastupila zastara utuženog novčanog potraživanja tužiteljice iz razloga jer je podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 prekinulo zastaru. Takva ocjena ovog suda utemeljena je na stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odlukama broj Rev-2245/17, broj Rev-3142/2018 i broj Rev- 1404/2018, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od časa pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Konačno, zastara u ovom slučaju nije nastupila niti oslonom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. iz razloga jer je pravna osnova potraživanja tužitelja stjecanje bez osnove u kojem je zastarni rok 5 godina, kao i oslonom na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice ništetnosti ugovora počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što, dakle, znači da u konkretnom slučaju, u kojem je ništetnost pojedinih odredbi ugovora utvrđena kao prethodno pitanje, zastara nije nastupila.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja stranaka putem odvjetnika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja glavne rasprave, te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristoji (Narodne novine br. 37/23).

30.Obzirom da je u ovomu sporu tužiteljica uspjela s 74,11%, a tuženik s 25,89%, a imajući usto u vidu da zbog neuspjeha tuženika u pogledu kompenzacijskog prigovora nisu nastali posebni troškovi, jer troškovi financijskog vještačenja koje je platio tuženik padaju na teret samog tuženika, tužiteljici pripada pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka u omjeru od 48,22% u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a.

31.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00eur (Tbr. 10.4. i 46. OT), trošak sastava podnesaka od 8. lipnja 2020. i 2. siječnja 2026. u iznosu od po 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT), trošak pristupa na ročišta od 8. lipnja 2020. i 19. siječnja 2026. u iznosu od po 250,00eur za svako ročište (Tbr. 9.1. i 46. OT), što uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,10eur i plaćene sudske pristojbe na tužbu od 202,93eur, sveukupno iznosi 1.777,03eur, što pak prema omjeru uspjeha tužiteljice u sporu od 48,22% ukupno iznosi 856,88eur, kao u točki IV. izreke presude.

32.Odluka o plaćanju zatezne kamate na troškove parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33.Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude. U [adresa] 2.veljače 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužiteljici, po pun.,

2. Tuženiku, po pun.