Poslovni broj: Us I-2814/25-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Josipi Bušić, odvjetnici iz Zagreba, Savska cesta 141, protiv tuženika: Grad Zagreb - gradonačelnik, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 02. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba - gradonačelnika, KLASA: UP/II-119-05/25-01/42, URBROJ: 251-02-01-25-2 od 03. srpnja 2025. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, KLASA: UP/I-119-05/24-01/2306, URBROJ: 251-06-01/01-25-10 od 04. travnja 2025. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je u ponovljenom upravnom postupku kao tuženikov službenik (voditelj odsjeka za lovstvo) za 2023. godinu ocijenjen ocjenom „vrlo dobar“.
Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora navodi da je primijenjena diskrecijska ocjena te da je primijenjen podzakonski akt o ocjenjivanju koji je donesen (2024. godine) tek nakon razdoblja ocjenjivanja. Istovremeno tužitelj navodi da iz osporavanog drugostupanjskog rješenja zapravo proizlazi da je primijenjen prethodni, nezakonit podzakonski akt o ocjenjivanju iz 2023. godine i da je stoga nejasno na temelju kojeg od ta dva podzakonska akta je izvršeno ocjenjivanje. Tužitelj navodi da nije bio propisno upoznat s prijedlogom ocjene, jer mu je dostavljen putem administrativne tajnice. Posebno osporava pojedine kriterije ocjenjivanja te ukazuje na svoje ranije ocjene i smatra da se radi o osobnom animozitetu.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Nesporno je da je tužitelj tuženikov službenik, voditelj odsjeka za lovstvo, a u konkretnom slučaju je riječ o ocjenjivanju njegovog rada za 2023. godinu. Neposredno nadređena službenica je još 15. ožujka 2024. godine bila sastavila prijedlog tužiteljeve ocjene, iz kojeg bi proizlazilo da mu se za njegov rad dodjeljuje 29 bodova i ocjena „vrlo dobar“.
Međutim, nadležna pročelnica je naknadno na obrascu prijedloga ocjene navedenu ocjenu izmijenila u ukupnu ocjenu „dobar“ (26 bodova) pa je onda u odnosu na tako izmijenjen prijedlog ocjene potom sâma i donijela ocjenu rada tužitelja, u vidu ranijeg prvostupanjskog rješenja od 15. travnja 2024. godine. Pritom je bio primijenjen Pravilnik o ocjenjivanju rada službenika i namještenika (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/24; na snazi od 09. ožujka 2024. godine - Pravilnik).
Ranijim drugostupanjskim rješenjem od 01. kolovoza 2024. godine je žalba tužitelja bila odbijena.
Ovaj sud je svojom presudom UsI-3929/24 od 24. veljače 2025. godine pravomoćno poništio oba spomenuta rješenja i predmet vratio na ponovni postupak, uz obrazloženje da se prijedlog ocjene neposredno nadređenog službenika naknadno ne može mijenjati te da stoga prilikom donošenja odluke o ocjeni treba poći isključivo od izvornog i nekorigiranog prijedloga ocjene rada tužitelja za 2023. godinu, u kojem mu je neposredno nadređena službenica dodijelila 29 bodova i predložila ocjenu „vrlo dobar“.
Usprkos takvoj izričitoj uputi suda, neposredno nadređena službenica je 10. ožujka 2025. godine sastavila i ispunila novi obrazac za tužiteljevo ocjenjivanje, ali sud smatra da takvim postupanjem ipak nisu narušena temeljna procesna pravila u postupku ocjenjivanja, jer je taj novi prijedlog ocjene od 10. ožujka 2025. godine sadržajno zapravo potpuno identičan prethodnom izvornom (nekorigiranom) prijedlogu ocjene te nadređene službenice od 15. ožujka 2024. godine.
Novim prvostupanjskim (osporavanim) rješenjem od 04. travnja 2025. godine je tužitelj za 2023. godinu ocijenjen ocjenom „vrlo dobar“, pri čemu je izričito navedeno da je pritom prihvaćen prijedlog nadređenog službenika. Također, iz navedenog rješenja je jasno vidljivo da je pritom primijenjen Pravilnik (iz 2024. godine), a sud ne prihvaća osnovanost pozivanja tužitelja na to da je taj novi podzakonski akt o ocjenjivanju donesen nakon razdoblja ocjenjivanja.
Sud u tom smislu napominje da se prethodni tuženikov podzakonski akt o ocjenjivanju rada službenika i namještenika nije mogao primijeniti jer je bio nezakonit, s obzirom na to da ga je bio donio tuženikov gradonačelnik, a ne predstavničko tijelo. Pravilnik (na temelju kojeg je ovdje izvršeno ocjenjivanje) je u tom pogledu zakonit, jer ga je donijelo tuženikovo predstavničko tijelo. Ujedno je kao takav donesen i stupio na snagu (09. ožujka 2024. godine) i prije početka postupka ocjenjivanja, pri čemu posebno treba napomenuti da u odnosu na zakonske odredbe Pravilnik sadržava samo dodatne procesne odredbe, koje se kao takve neposredno primjenjuju. Stoga je primjena Pravilnika u konkretnom slučaju tužiteljevog ocjenjivanja za 2023. godinu u cijelosti pravilna i zakonita.
Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 03. srpnja 2025. godine je odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 04. travnja 2025. godine. Tužitelj neosnovano navodi da se ovo drugostupanjsko rješenje poziva na prethodni nezakonit podzakonski akt o ocjenjivanju iz 2023. godine. Naime, u obrazloženju ovog rješenja jasno stoji da je ponovni postupak ocjenjivanja proveden uz primjenu podzakonskog akta o ocjenjivanju koji je bio na snazi do 31. ožujka 2024. godine. Dakle, tu je očito riječ o Pravilniku (iz 2024. godine), koji je na snazi još od 09. ožujka 2024. godine.
U odnosu na tužiteljev navod da je u upravnom postupku primijenjena diskrecijska ocjena sud ukazuje tužitelju na to da je svakom postupku ocjenjivanja u konačnici imanentan postupak diskrecijskog ocjenjivanja.
Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj ni po jednom od osam kriterija ocjenjivanja u prijedlogu ocjene nije ocijenjen ispodprosječnom ocjenom te je i njegova konačna ocjena (utemeljena na tom prijedlogu ocjene) iznadprosječna. Sud napominje da se u postupku ocjenjivanja (uz primjenu diskrecijske ocjene) standardno polazi od srednje, prosječne ocjene i da stoga sud nema na raspolaganju mogućnosti za preispitivanje pravilnosti dodjeljivanja prosječnih ili iznadprosječnih ocjena, bilo po pojedinim kriterijima ocjenjivanja, bilo u smislu konačne ocjene.
Stoga tužitelj bez ikakve osnove osporava pojedine kriterije ocjenjivanja, kao što neosnovano ukazuje i na ranije ocjene (koje uopće ne mogu biti relevantne), uz navod da se radi o osobnom animozitetu.
Neosnovano tužitelj navodi da mu je prijedlog ocjene dostavljen putem administrativne tajnice, jer ne može biti relevantno preko koga mu je dostavljen, već samo to je li s tim prijedlogom ocjene upoznat. Tužitelj je bio upoznat s novim prijedlogom ocjene od 10. ožujka 2025. godine, jer je upravo na njemu bio stavio vlastitu napomenu o tome da ga je s tim prijedlogom upoznala tajnica. Osim toga, sud ponavlja da je u ovoj pravnoj stvari ionako formalno trebalo poći od prethodnog, sadržajno identičnog prijedloga ocjene od 15. ožujka 2024. godine, a već u prethodnoj presudi ovog suda UsI-3929/24 od 24. veljače 2025. godine je pravomoćno bio otklonjen tužiteljev prigovor o tome da nije bio upoznat s tim ranijim prijedlogom ocjene. Iz svega navedenog proizlazi da je u ponovljenom upravnom postupku - uz određene nedostatke koji ipak nisu utjecali na zakonitost postupka ocjenjivanja - taj postupak ocjenjivanja bio proveden u skladu s Pravilnikom i u skladu s čl. 94., 95. i 96. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19), pri čemu je zakonitom primjenom diskrecijske ocjene tužitelju za 2023. godinu dodijeljena iznadprosječna ocjena „vrlo dobar“.
Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja iz upravnog postupka kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je putem svoje prethodne opunomoćenice u ovom upravnom sporu poziv za raspravno ročište (zakazano za ponedjeljak 02. veljače 2026. godine) primio još 29. listopada 2025. godine. Tužitelj je neposredno pred ročište (u petak 30. siječnja 2026. godine) obavijestio sud o opozivu punomoći dotadašnjoj opunomoćenici, a na raspravno ročište u ponedjeljak 02. veljače 2026. godine je po novoj punomoći u ime tužitelja pristupila njegova nova opunomoćenica - odvjetnica, koja je zatražila dodatni rok radi proučavanja spisa i argumentiranja razloga zbog kojih je tužitelj nezadovoljan donesenom ocjenom.
Sud je odbio navedeni prijedlog, imajući u vidu da je tužitelj saznanje o zakazanom ročištu imao više od tri mjeseca prije održavanja tog ročišta i da se stoga ne može s uspjehom pozivati na to da je po vlastitoj odluci tek neposredno prije održavanja ročišta za zastupanje odlučio angažirati novu opunomoćenicu. Sud je prilikom donošenja ove procesne odluke imao u vidu i činjenično i pravno stanje ovog predmeta.
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 02. veljače 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Josipa Bušić
2. Grad Zagreb - gradonačelnik, Zagreb, Trg S. Radića 1
