Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-35/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenih djela iz članka 179. a dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora Općinskog suda u Osijeku od 28. siječnja 2026., poslovni broj Kov-28/2026-10, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okr. ZU, kao neosnovana.
Obrazloženje
1 .Na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu ZKP/08.) u vezi članka 131. stavka 1. ZKP/08. protiv okr. ZU, produljujen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku, od 30. prosinca 2025. poslovni broj Kir-612/2025-3, koje je postalo pravomoćno 9. siječnja 2026.
1.1. Okr. ZU u istražni zatvor uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 28. prosinca 2025., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se okr. ZU po branitelju Mariju Pavičiću, odvj. iz Našica, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka te predlaže da vijeće uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. U svojoj žalbi okr. ZU navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a koju povredu u žalbenim navodima ne konkretizira niti je sud ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinilo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj u svojoj žalbi prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te prilikom svog zaključka nije donio ispravnu odluku obzirom da nije cijenio činjenicu da oštećena UU ne spori kako konzumira lijekove, antidepresive, ne spori da je ona bila nasilna prema žalitelju te da je inicirala okrivljenog da se ponovno pomire. Osim toga, prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je okrivljeni tijekom postupka odgovarao na sva pitanja, a mišljenja je da je već u dosadašnjem tijeku postupka trebalo provesti dokaz vještačenja oštećene jer na njenoj strani postoji velika mogućnost konfabulacije.
6. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju dao je dostatne i uvjerljive razloge kako o postojanju osnovane sumnje kao općeg uvjeta za produljenje istražnog zatvora tako i posebnih razloga na strani okr. ZU koji su odlučni za donošenje pobijanog rješenja.
7. Tako prvostupanjski sud ispravno navodi da osnovana sumnja da je okr. ZU počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz iskaza oštećene žrtve UU, medicinske dokumentacije na ime ošt., te iskaza svjedoka TU i BU, kao i nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. med. Borisa Dumenčića. Tako iz iskaza oštećene UU proizlazi da joj je okrivljeni prijetio, istjerao iz stana te joj prijetio da će ju ubiti, razbio joj mobitel, a kada je bježala od njega, uhvatio joj je za ruke i lupio nogom u bedro da bi uspjela pobjeći kroz prozor. Ovakve navode oštećene potvrđuju i svjedoci BU i TU, ali i nalaz i mišljenje vještaka sudskomedicinske struke koje je u istom utvrdio da je iz medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećena zadobila laku tjelesnu ozljedu te da iste nastaju najčešće prilikom pada na koljena te hvatanjem i kompresijom vrata, prstima i šakama druge osobe.
8. Navodi okrivljenog istaknutog u žalbi da sud prilikom donošenja svoje odluke nije cijenio činjenice da je oštećena bila nasilna prema okrivljeniku te da je ona inicirala da se oni pomire kao i da ista konzumira lijekove, nisu odlučne činjenice u ovoj fazi postupka i o istima će svoju odluku donijeti raspravni sud ukoliko bude smatrao da je to potrebno.
9. Osim navedenog, prvostupanjski sud je dao dostatne razloge o postojanju posebnih uvjeta za produljenje istražnog zatvora, a što prvenstveno proizlazi iz podataka kaznene evidencije gdje je vidljivo da je okrivljeni osuđivan presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-798/2024, zbog kaznenog djela prijetnje gdje mu je izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te da je navedeno kazneno djelo počinjeno na štetu ošt. UU koja je oštećena i u predmetnom kaznenom predmetu te da je ova presuda postala pravomoćna 24. siječnja 2025.
10. Prema tome, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je okr. ZU kazneno djelo koje je predmet ovog postupka počinio u vrijeme provjeravanja i to prema istoj oštećenici zbog čega na njegovoj strani egzistiraju svi zakonom propisani razlozi za produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.
11. Upravo iz navedenih razloga opravdano zaključuje prvostupanjski sud da se istražni zatvor ne može zamijeniti jednom ili više mjera opreza jer se takvim blažim mjerama ne bi otklonila bojazan da bi boravkom na slobodi okrivljeni počinio isto ili teže kazneno djelo, a o čemu je prvostupanjski sud dao dostatno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
12. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Osijek, 2. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
