Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-62/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv LL zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 i 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K- 2/2021-22 od 30. studenog 2023. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi LL za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Gospiću presudom poslovnog broja K-2/2021-25 od 30. studenog 2023. proglasio je krivim optuženog LL za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 2 i 3. KZ/11 nakon čega je optuženog LL na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, no temeljem članka 56. KZ/11 istome je izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/2017, 126/19, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) , u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08, naloženo je optuženom LL podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoke, u iznosu od 235,18 eura i paušalne svote, u iznosu od 60,00 eura, ukupno 295,18 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Optuženi LL bit će dužan podmiriti i troškove svog dovođenja, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću zbog odluke o kazni. Državno odvjetništvo u žalbi predlaže da se sud usvoji njihovu žalbu te preinači pobijanu presudu, opozove raniju uvjetnu osudu i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanje visine kazne precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da nije dovoljno cijenio raniju osuđivanost optuženika kao otegotnu okolnost.
4.1. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom LL izrekao preblagu kaznu. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti pravilno utvrdio njegove obiteljske prilike (otac dvoje malodobne djece) i upućenu ispriku oštećenicima dok je pogrešno kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio korektno držanje optuženika pred sudom imajući u vidu da se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način.
4.2. Prilikom utvrđivanja otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku kao otegotnu okolnost pravilno utvrdio njegovu višestruku kaznenu osuđivanost što izravno ukazuje na upornost optuženika u protupravnom postupanju unatoč dosad izrečenim kaznama. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanje visine kazne nedovoljno cijenio činjenicu da je optuženik višestruki recidivist kod kojeg ranije sankcije nisu poučile efekt odvraćanja od činjenja kaznenih djela i resocijalizacije u društvo.
4.2. Državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koja je optuženi LL proglašen krivim. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud u odnosu na optuženika podcijenio otegotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o upornosti optuženika u činjenju kaznenih djela, a koje okolnosti ukazuju na njegovu neusklađenost sa zakonom i upornost kriminalne volje, što govori o povećanom stupnju društvene opasnosti, koja nije uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri prilikom izricanja kazne zatvora tom okrivljeniku. U pravu je državni odvjetnik i kada ističe da je kazna zatvora na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
4.3. S time u svezi prvenstveno valja ukazati na odredbu iz članka 56. stavak 2. KZ/11, prema kojoj sud prilikom ocjene pretpostavki za izricanje uvjetne osude, između ostalog, mora voditi računa o prijašnjem životu počinitelja, a osobito je li ranije bio osuđivan.
4.4. Polazeći od toga, a imajući dodatno na umu i same okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela, posebice kada se iste sagledaju iz perspektive žrtava, a koje govore o tome da je optuženik kritične zgode bez ikakvog stvarnog povoda i ničim izazvan od strane oštećenika, iste najprije verbalno napao, prijetio im smrću i gađao nožem, tada i po stavu ovog žalbenog suda u ovom slučaju doista nije razumno za očekivati da optuženik i bez izvršenja izrečene kazne zatvora (u trajanju od 6 mjeseci) ubuduće neće činiti kaznena djela, tako da je državni odvjetnik u pravu kada u žalbi smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude (članak 56. KZ/11).
4.5. S obzirom na gore izneseno ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je okrivljeniku potrebno izreći strožu kaznu zatvora. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je optuženog LL za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 3 KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.
4.4. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
5. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni.
6. Za ukazati je da državni odvjetnik nije uložio žalbu i zbog povrede Kaznenog zakona protiv pobijane presude, kada je utvrdio da prema izvatku iz kaznene evidencije za optuženika njegovu osuđivanost i da je presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-74/2019 od 3. rujna 2019. i pravomoćne 30. rujna 2019., osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine, pa da je novo kazneno djelo, za koje je presuđen pobijanom presudom počinio u roku provjeravanja. Stoga, u odsutnosti navedenog žalbenog navoda, kada je prvostupanjski sud propustio da postupi shodno članku 58. st. 1. KZ/11 i nije opozvao navedenu uvjetnu osudu, kada je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, takvu povredu drugostupanjski sud u korist optuženika nije mogao otkloniti.
7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dubrovnik, 2. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
