Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-135/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja VFZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Jengiću, odvjetniku u Rabu, protiv tuženice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Babić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka iz rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj P-1/2025-11 od 25. rujna 2025., 2. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj P-1/2025-11 od 25. rujna 2025. u dijelu kojim tuženici nije dosuđena naknada troškova postupka iznad 187,50 EUR.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj P-1/2025-11 od 25. rujna 2025. i točka II. izreke tog rješenja u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka od 187,50 EUR nisu ispitivane u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena (točka I. izreke)., naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka od 187,50 EUR (točka II. izreke) te je točkom III. izreke odlučeno da se ročište određeno za dan 1. listopada 2025. neće održati.
2. Točku II. izreke prvostupanjskog rješenja, u dijelu u kojem joj nije dosuđena daljnja naknada troškova postupka, tužena pobija pravodobno izjavljenom žalbom zbog pogrešne primjene članka 37. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., 70/2019., dalje:
ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 70/2019., uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 80/2022., uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona). U žalbi tvrdi da nije bilo mjesta primjeni te odredbe zakona, s obzirom na to da je tuženica jedina tužena stranka u ovom predmetu. Predlaže ukinuti točku II. izreke prvostupanjskog rješenja i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o troškovima postupka. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 EUR kao i troškova sudske pristojbe na žalbu „po odluci suda“.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
5.1. Ispitujući na taj način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbom od 11. prosinca 2017. zahtijevao utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću na k. č. br. [katastarska čestica] od 275 m[2] k. o. [katastarska općina]. Tužba je podnesena protiv šesnaest tuženika – zemljišnoknjižnih vlasnika te nekretnine odnosno njihovih pravnih sljednika. Pritom je tužitelj u skladu s člankom 40. stavkom 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora naznačio u visini od 10.001,00 kn /1.327,36 EUR[1] /.
7. Rješenjem suda prvog stupnja od 20. veljače 2020. razdvojen je postupak radi odvojenog raspravljanja u odnosu na tuženicu koja je suvlasnica predmetne nekretnine u 16/160 dijela. Zbog toga je sud prvog stupnja visinu naknade troškova postupka koja je dosuđena tuženici na temelju članka 158. stavka 1. ZPP-a, odmjerio u skladu s vrijednosti predmeta spora utvrđenoj na temelju članka 37. stavka 2. ZPP-a.
8. Odredbom članka 37. stavka 2. ZPP-a je propisano da kada su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.
9. Jesu li zemljišnoknjižni suvlasnici (i njihovi pravni sljednici) određene nekretnine jedinstveni suparničari koji se smatraju jednom strankom ovisi o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravlja u postupku. U sporu gdje tužbenim zahtjevom tužitelji traže utvrđenje prava suvlasništva, zemljišnoknjižni suvlasnici nemaju položaj jedinstvenih suparničara. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev-x 725/2014-2 od 18. studenog 2014., Rev-x 477/2014-2 od 20. prosinca 2016. i Rev 1092/2022-4 od 20. prosinca 2023. Zbog toga su svih šesnaest tuženika iz tužbe u kojoj je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u visini od 10.001,00 kn /1.327,36 EUR/ obični suparničari i svaki je u skladu s člankom 200. ZPP-a samostalna stranka.
10. S obzirom na to da je tužitelj, iako je bila riječ o subjektivnoj kumulaciji sa šesnaest tuženika, u tužbi označio jednu vrijednost predmeta spora od 10.001,00 kn /1.327,36 EUR/ za sve tuženike (koji su samostalne stranke), a pritom nije naznačio posebice za svakog tuženika vrijednost predmeta spora, dijeljenjem naznačene vrijednosti predmeta spora na šesnaest tuženika dobije se vrijednost od 82,96 EUR. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev 156/2009-3 od 27. svibnja 2010. i Rev 1574/1996-2 od 13. srpnja 1999. Zbog toga je vrijednost predmeta spora u odnosu na tuženicu prije razdvajanja postupka, u skladu s člankom 37. stavkom 2. ZPP-a, iznosila 82,96 EUR.
11. S obzirom na to da je postupak razdvojen u odnosu na tuženicu radi raspravljanja o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nju, a čija je vrijednost 82,96 EUR, neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja, zbog toga što je ona u razdvojenom postupku jedina tužena strana, trebao vrijednost predmeta spora u razdvojenom postupku odrediti u visini u kojoj je ta vrijednost bila određena za cijeli tužbeni zahtjev usmjeren na svih šesnaest tuženika. Drugim riječima, nakon razdvajanja postupka u odnosu na tuženicu ne mijenja se vrijednost predmeta spora koja je za tuženicu određena u skladu s člankom 37. stavkom 2. ZPP-a prije razdvajanja postupka (usporediti s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev 923/2022-2 od 10. travnja 2024.). Zbog toga tuženica u žalbi neosnovano tvrdi da se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja temelji na nepravilnoj primjeni članka 37. stavka 2. ZV-a.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se točka II. izreke pobija žalbom, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženice i potvrđena je ta odluka o troškovima u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđena daljnja naknada tih troškova.
13. Tuženica koja sa žalbom nije uspjela odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.
14. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja i točka II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka od 187,50 EUR nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a).
U Varaždinu 2. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić
