REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-301/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jadranki Duvnjak, odvjetnici u Kaštel Starom, protiv I. tuženika LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, radi predaje u suposjed, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3800/2020 od 11. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika LR i II. DR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3800/2020 od 11. veljače 2025.
II. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženicima je naloženo predati tužiteljici u suposjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke); tuženicima je naloženo da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 3.231,18 EUR (točka II izreke).
2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli tuženici zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljica obveže na naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana
5. Tuženici su izjavili žalbu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navode u žalbi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.
6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predajom u suposjed nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica].
8. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je predmetna nekretnina u naravi dvorište sa 3 m2, zgrada sa 72 m2 i pomoćna zgrada sa 17 m2, ukupno površine 120 m2,
- da je zgrada površine 72 m2 stambena kuća koja se sastoji od prizemlja i 2 kata,
- da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tuženici i tužiteljica, čiji suvlasnički dio iznosi ¼,
- da nekretninu drže u cijelosti u posjedu tuženici,
- da nekretnina nije etažirana,
- da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica predmetne nekretnine u ¼ dijela temeljem Ugovora o darovanju od 13. rujna 2012. i Anexa tog ugovora od 8. svibnja 2019., sve zaključeno sa majkom tužiteljice ŽR, kao darovateljicom,
- da je tužiteljica živjela na predmetnim nekretninama od 1993.-1995.,
- da tuženici onemogućavaju tužiteljicu u vršenju njezinog suvlasničkog dijela,
te je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na članak 46. stavak 1. i 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV). Prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici uskratili tužiteljici suposjed predmetne nekretnine na koji, kao suvlasnica tih nekretnina zajedno s tuženicima, ima pravo prema navedenim zakonskim odredbama. Pri tome je ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji su istaknuli tuženici, a koji prigovor temelje na tvrdnji da je Ugovor o darovanju, zaključen između tužiteljice i ŽR, njezine majke, a temeljem kojeg se tužiteljica upisala kao vlasnica u ¼ dijela predmetnih nekretnina, ništetan obzirom da nije zaključen u formi javnobilježničkog akta, pa je za valjanost tog ugovora potrebna predaja darovane nekretnine u posjed, što je ovdje izostalo, s obrazloženjem da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine, a tuženici nisu pokrenuli nikakav postupak kojim bi osporili taj upis, kao i da Anex Ugovora ima formu javnobilježničkog akta.
9. Tuženici navode u žalbi da tužiteljici nisu nikada branili suposjed, međutim ističu da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju, jer je Ugovor o darovanju zaključen između tužiteljice i njezine majke ništetan. Naime, tužiteljici darovana nekretnina nije predana u posjed, pa je ugovor trebao biti zaključen u formi javnobilježničkog akta, što je ovdje izostalo. Također ističu da tužiteljica nema pravo tražiti predaju cijele kuće već samo prizemlja, obzirom da su oni s prethodnim suvlasnicima, a prije upisa tužiteljice i njezine prednice kao suvlasnika, podijelili korištenje kuće na način da oni koriste 1. i 2. kat, pa bi tužiteljici pripadalo isključivo suvlasništvo prizemlja.
10. Suprotno tim žalbenim navodima, pobijana presuda donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava.
11. Među strankama je nesporno da su tuženici i tužiteljica suvlasnici predmetne nekretnine, da suvlasnički dio tužiteljice iznosi ¼ dijela, da se u naravi radi o potkućnici i stambenoj kući, koja se sastoji od prizemlja i dva kata, te pomoćnoj zgradi, kao i da tuženici u cijelosti posjeduju predmetnu nekretninu.
12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženici ne žele dobrovoljno predati nekretninu u suposjed tužiteljici. Naime, sami tuženici su isticali tijekom prvostupanjskog postupka, a što ponavljaju i u žalbi, da tužiteljici pripada pravo posjeda samo prizemlja kuće, jer oni koriste 1. i 2. kat, pa iz tih njihovih navoda proizlazi da ne žele dobrovoljno predati cijelu nekretninu u suposjed tužiteljici.
13. Prema odredbi članka 38. stavak 1. ZV, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
14. Okolnost što su se tuženici s ranijim suvlasnicima dogovorili o načinu korištenja predmetne nekretnine, tako da oni u cijelosti koriste 1. i 2. kat, nije odlučna, jer posjed stvari moraju sada podijeliti s tužiteljicom kao suvlasnicom, dakle, tužiteljica i tuženici moraju međusobno podijeliti posjed stvari, a kad takve međusobne podjele nema, kao što je ovdje slučaj, tužiteljica sukladno članku 38. stavak 1. ZV, ima pravo posjedovati cijelu nekretninu kao nositelj dijela prava vlasništva i bez suglasnosti tuženika kao ostalih suvlasnika.
15. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, zbog eventualne ništetnosti Ugovora o darovanju, temeljem kojeg je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u ¼ dijela.
15.1. U situaciji kao što je ovdje, kada je vlasništvo tužiteljice upisano u zemljišnim knjigama, tada vrijedi predmnijeva istinitosti upisa, što znači da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, a zemljišne knjige s izvacima uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Svaki (su)vlasnik u parnici radi predaje u posjed treba, sukladno članku 162. stavak 1. ZV, dokazati da ima pravo vlasništva koje ga ovlašćuje na zahtijevani posjed, što je tužiteljica dokazala, dok tuženici, kao suvlasnici i posjednici predmetne nekretnine, nisu dokazali suprotno toj predmnijevi, već su samo paušalno osporili istinitost upisa prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica ima aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.
16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
17. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Tuženici su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nisu uspjeli, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
19. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 2. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
