Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-401/2020-86

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d. o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Linde Bilosnić, odvjetnice, dana 02. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 da tužitelju TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i izgubljene zarade iznos od 955,93 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose i to:

- na iznos od 484,44 EUR od dana 10. 08. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 117,13 EUR od dana 15. 06. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 49,13 EUR od dana 15. 07. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 83,36 EUR od dana 15. 08. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 147,69 EUR od dana 15. 09. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 74,19 EUR od dana 15. 10. 2019. g. pa do isplate,

sve to do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, imovinske štete na vozilu i izgubljene zarade iznos od 2.535,33 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose i to:

- na iznos od 1.217,73 EUR od dana 10. 08. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 846,11 EUR od dana 20. 05. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 117,13 EUR od dana 15. 06. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 49,13 EUR od dana 15. 07. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 83,36 EUR od dana 15. 08. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 147,69 EUR od dana 15. 09. 2019. g. pa do isplate,

- na iznos od 74,19 EUR od dana 15. 10. 2019. g. pa do isplate,

III. Odbije se tužitelj i sa dijelom zahtjeva preko konačno zatraženog iznosa od 3.491,26 EUR do zatraženog iznosa u tužbi od 3.596,79 EUR, dakle za iznos od

105,53 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom

IV. Tuženik je dužna naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 398,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 02. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Tužitelj je dužna naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 791,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 02. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19.5.2019. u mjestu Čovići na državnoj cesti 50, ispred br. 108a tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi kao vozač reg oznaka [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran Jure Pavlović [adresa] koji se vozilo reg. oznake [registarska oznaka] nepropisno uključivao u promet, te na taj način izazvao nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. U nezgodi je na vozilu tužitelja marke Fiat Punto god. proizvodnje 2007 nastala šteta, a za što tužitelj potražuje naknadu u dolje navedenom iznosu: na ime štete na vozilu iznos od 12.750,00 kn. Tužitelju je u štetnom događaju narušeno zdravlje kao što je opisano u priležečoj medicinskoj dokumentaciji zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Gospić. Tužitelj se u mirnom postupku dana 9.8.2019. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku temeljem kojeg mu je tuženik isplatio nesporan iznos od 7.275,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete smatrajući pritom da je tužitelj doprinio štetnom događaju u omjeru od 50 %. Sukladno odredbi čl.1103 Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 10.8. 2019. pa do isplate dok na ime štete na vozilu potražuje zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1086 ZOO-a prema kojem se obveze naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dakle od 19.5.2019. pa slijedom svega navedenog, nakon nesporno izvršene isplate, a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 19.09.2023. tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, štete na vozilu i izgubljene zarade i to:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.335,92 EUR

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 331,81 EUR

- na ime štete na vozilu, 1.692,22 EUR

- na ime izgubljene zarade za svibanj 2019. g. 234,25 EUR

- na ime izgubljene zarade za lipanj 2019. g. 98,26 EUR

- na ime izgubljene zarade za srpanj 2019. g. 166,71 EUR

- na ime izgubljene zarade za kolovoz 2019. g. 295,38 EUR

- na ime izgubljene zarade za rujan 2019. g. 148,37 EUR,

ukupno 5.502,93 EUR umanjeno za nesporni iznos na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u iznosu od 965,56 EUR,. te na ime naknade štete na vozilu iznos od 846,11 EUR, pa tužitelj u konačnici potražuje:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu, iznos od 1.702,17 EUR

- na ime štete na vozilu, iznos od 846,11 EUR

- na ime izgubljene zarade 942,98 EUR

sa zateznom kamatom na iznos od 1.702,17 EUR od 10. 08. 2019. g. pa do isplate, na iznos štete na vozilu od na iznos od 846,11 EUR od 20. 05. 2019. g. pa do isplate, na ime štete zbog izgubljene zarade od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec utuženog razdoblja izgubljene zarade do isplate, kao i trošak parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da je dana 19.5.2019. došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tužitelj kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] i LT koji je upravljao vozilom reg oznake [registarska oznaka] a koje vozilo je u vrijeme nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod ovdje tuženika. Među strankama nisu sporne aktivna i pasiva legitimacija te nastanak štetnog događaja. Sporna je odgovornost kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva. Isplatom nespornog iznosa nakade štete tužitelju je u cijelosti naknađena sva šteta povodom predmetnog štetnog događaj i to kako neimovinska tako i i imovinska a sve u skladu s utvrđenim omjerom suodgovornosti od 50%. Tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik izvršio isplatu nespornog iznosa naknade štete i to na ime imovinske štete na vozilu ukupan iznos od 6.375,00 kn i to dana 28.8.2009. 4.926,00 kn a dana 19.9.2019. iznos od 1.449,00 kn. na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 7.275,00 kn dana 23.12.2019. Smatra da isplaćeni iznos predstavljaju pravičnu novčanu naknadu, te a je navedenim iznosima u cijelosti ispunjena tuženikova obveza prema tuženiku u skladu s utvrđenim omjerom su odgovorno s 50%. Smatra da takav omjer su odgovornosti postoji i da isti jasno proizlazi i prometnog vještva koje je izrađeno po nalogu ODO u Gospiću u predmetu K-DO 191/19. Iz vještva ŠT proizlazi da je na mjestu nezgode propisano ograničenje brzine kretanja od 60km/h, Da se tužitelj kreo brzinom od 83km/ h, da do sudara ne bi došlo pri brzini u slučaju da se tužitelj o prolazskoj južnog zida kbr. 108 kretao zapadnim trakom D 50 na način da se lijevi kotači njegovom vozila kretali po isprekidanoj središnjoj uzdužnoj razdjelnoj crti kolnika D 50 ili u blizini te središnje razdjelne crte. Tužitelj bi kočenjem uspio zaustaviti vozilo prije mjesta sudara na raspoloživom zaustavnom putu da se kretalo u granicama kretanja brzine pa s toga osporava da bi za nezgodu bio isključivo odgovoran LT, osiguranik tuženika. Smatra da povrede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi nisu takve naravi i težine da bi opravdale dosudu daljnjih novčanih iznosa. Predlaže pribavu zdravstvenog kartona tužitelja, izvornike med. Dokumentacije. Protivi se dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana odštetnog zahtjeva tj. 10.8. 2019., prije svega jer je tužitelj uz tužbu dostavio novu med. dokumentaciju koju u mirnom postupku nije dostavio tuženiku pa nije moguće govoriti da bi potraživanje tužitelja dospjelo u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva. Da bi zatezane kamate na imovinsku štetu počele teći potrebno je da je liječenje tužitelja okončano a zdravstveno stanje stabilno, pa predlaže vještačenje vještaka na navedenu okolnost. Zatezna kamata na imovinsku štetu tuđe pomoći i njege može poći teći tek od presuđenja, obzirom da je riječ o nepariranoj imovinskoj šteti čiji broj novčanih jedinica može biti određen tek u presudi. Isto tako neosnovan je zahtjev tuženija na potraživanje kamata na imovinsku štetu na vozilu od dana nastanka štete o19.5.2019 do isplate. Tužitelj je prije svega morao dokazati da je osiguranik tuženika isključivi krivac za izazivanje nezgode, pa tek kada bi to i dokazao mogao bi potraživati zatezne kamate ali ne od dana nastanka događaja jer u tom trenu nisu bili poznati ni osnov ni visina potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog predlaže da su d odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženika.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku potvrde MUP-a od sa skicom lisca mjesta 19.7.2019. (list 6-8 spisa), presliku zapisnika o vještačenju u predmetu KDO-191/19 OD Gospić (list 9-16 spisa), izvid štete od 28.svibnja 2019. (list 17-18 spisa), očitavanje na odštetni zahtjev tuženika tužitelju od 2.9.2019. (list 19 spisa), presliku med. dokumentacije tuženika (list 20-27 spisa), presliku odštetnog zahtjeva sa potvrdom o primitku (list 28 spisa), presliku dopisa od 4.12.2019. tuženika tužitelju (list 29 spisa), presliku Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tuženika (list 35-39 spisa), presliku obračuna plaća tužitelja za razdoblje svibnja do rujna 2019. (list 40-44- spisa), presliku Ugovora o radu od 10.4.2019. (list 45 – 49 spisa), presliku Izjave tužitelja od 10.4.2019. (list 50 spisa), izračun bruto – neto plače (list 51 spisa), presliku presude Općinskog suda u Gospiću Kov-174/19 od 26.8.2020 (list 68-70 spisa), presliku dokumentacije iz spisa Općinskog suda u Gospiću K-161/20 (list 72- 110 spisa), presliku potvrde za radnika tvrtke Trg d.o.o. od 21.2.2022. (list 151 spisa), fotografije mjesta događaja (list 256-248 spisa), presliku potvrde Hrvatski cesta o horizontalnoj signalizaciji na dan štetnog događaja sa fotografijama lica mjesta (list 252-258 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz prometnim vještačenjem po dipl. ing Goranu Husinecu (list 118-124 spisa), usmenim saslušanjem istog vještaka (list 137-138, 172- 173, 212-213 spisa), pisanom dopunom vještva od 11. travnja 2022. (list 154-158 spisa), i 17. veljače 2025 (list 239-240 spisa), medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zoranu Veiru, kirurgu (list 189-191 spisa), saslušanje tužitelja (list 170-171 spisa) i saslušanjem svjedoka LT (list 143-144 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 48/11 i 25/13 u daljnjem tekstu: ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te činjenica da je tuženik u mirnom postupku po osnovi premetne štete isplatio tužitelju i to na ime neimovinske i imovine štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 956,56 EUR, te na ime imovinske štete na vozilu iznos od 846,11 EUR.

7. Među stranka je sporna odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu nezgodu, i time osnov i visina zahtjeva po osnovi imovinske štete na vozilu, i izgubljene zarade, te osnov i visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko nesporno isplaćenog iznosa.

8. Obzirom je među strankama sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, ovaj sud je izvršio uvid u spis MUP-a sačinjen povodom predmetne nezgode, spis Općinskog kaznenog suda u Gospiću Kov-174/19, sasluša tužitelja i svjedoke na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja te proveo dokaz prometnim vještačenjem.

9. Iz optužnice i ostale dokumentacije u prilogu spisa Općinskog suda u Gospiću K-161/20 proizlazi kako je dana 19. svibnja 2019 oko 13,50 sati u mjestu Čovići na DC 150 ispred kbr 108 a upravljajući osobnim vozilom marke Chevrlot reg oznake GS 360 Dj protivno odredbi čl,. 45 st. 1 ZOSPC-a iako je svjestan da je kao vozač vozila koji se uključio u promet s parkirališta dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom , jer u suprotnom može izazvati predmetnu nezgodu, lakomisleno smatrajući da se to neće dogoditi osiguranik tuženika LT započeo radnju uključivanja u promet sa parkirališnog prostora u lijevo na DC 150, a da se nije uvjerio da to može učinit bez opasnost za osiguranike u prometu, pri čemu je oduzeo prednost tužitelju koji se kretao DC 150 iz smjera [adresa] u pravcu Ličkog Lešja, upravljajući osobnim vozilom marke Fiat reg. oznake [registarska oznaka] uslijed čega je došlo do udara njegovog vozila u lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika kojom prilikom tužitelj je zadobio prijelom 2 i 3 meta tarzalne kosti desnog stopala koja povreda je teške prirode čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu opisanom u čl. 272 st 2 u vezi sa stavkom 1 kaznenog zakona.

10. U svom iskazu tužitelj navodi kako je predmetnog dana upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] DC 50 u smjeru Gospića desnom kolnom trakom brzinom od cca 70 km/h. Došavši do ugostiteljskog objekta Majsić u mjestu Čovići uočio je kako je osiguranik tuženika svojim vozilom parkiran na parkiralištu ispred objekata i to na način da je polovica njegovog vozila bila na parkingu, a polovica na desnoj kolnoj traci po kojoj se on kretao bez uključenog pokazivača smjera. On je vozilo osiguranika tuženika uočio na cca 100 m, a namjera mu je bila da ga zaobiđe, te je smanjio brzinu kretanja na 50 km/h te je na udaljenosti od 50 m počeo kočiti jer je uočio da u vozilu netko sjedi. On je potom ponovno ubrzao vozilo, uključio lijevi pokazivač smjera i potom započeo radnju zaobilaženja, te dok je vozilom bio na sredini kolnika, osiguranika tuženika je iznenada započeo polukružno okretanje iz smjera Gospića prema [adresa], na što je on stisnuo kočnicu do kraja, no nalet je bio neizbježan pa je naletio na lijevu stranu vozila tužitelja između prednjih i stražnjih vrata, uslijed čega se vozilo osiguranika tuženika zarotiralo i završilo na parkiralištu, dok je njegovo vozilo ostalo na kolniku, na udaljenosti od 15-20 m od mjesta naleta. Na njegovom vozilu nastala je totalna šteta. U svezi ove nezgode protiv njega se nije vodio niti prekršajni niti kazneni postupak. Na mjestu nezgode je isprekidana linija. Kada mu se predočava mjesto nezgode iz vještva navodi kako je na stranici 1 dopunskog očitovanja na dnu, fotografija mjesta naleta. On je u nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede: ozljedu stopala, ruke i obje šake zbog kojih se liječio sve zajedno 7 mjeseci. Za to vrijeme pomoć i njegu mu je pružala nevjenčana supruga u vidu ustajanja iz kreveta, hranjena, odlaska liječniku, te obavljanja svakodnevnih higijenskih potreba. Ranije nije imao nikakvih ozljeda. On je u vrijeme nezgode bio zaposlen u Lidlu Perušić cca 1 mjesec, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme do rujna 2019. za prihod od 8.000,00 na radnom mjestu komisionra. Prije toga je radio u restoranu Vila Velebita sezonski tri mjeseca za plaću od 12.000,00 kn. On je dan nakon nezgode trebao Lidlu potpisati ugovor na neodređeno vrijeme, ali zbog nezgode je bio spriječen. On se nakon nezgode 2020. ponovo zaposlio u Lidlu gdje je radio 4 mjeseca na radnom mjestu komisionara za plaću od 8.000,00 kn. Danas radi u tvrtki TRG d.o.o na radnom mjestu vozača za plaću od 10.000,00 kn.

11. U svom iskazu svjedok AT navodi kako je predmetnog dana upravljao svojim osobnim vozilom reg oznake [registarska oznaka], a kretao se DC-50, te je suprugu koja je bila sa njim u vozilu imao namjeru odvesti u restoran u selu Čović. Nakon što je supruga izašla iz vozila, on se sa parkirališta ispred spomenutog restorana imao namjeru uključiti na kolnik spomenute DC-50 u smjeru [adresa], dakle, na svoju lijevu stranu. Ne sjeća se da li je na tom mjestu isprekidana ili puna linija, ali vjeruje da je bila puna linija, te je provjerio stanje promete sa svoje lijeve i desne strane, te je na udaljenosti od 300 metara uočio vozilo tužitelja koje se po desnoj kolnoj traci kretalo iz smjera [adresa]. On je sa lijevim pokazivačem smjera i kada se tužitelj svojim vozilom nalazio na navedenoj udaljenosti započeo radnju uključivanja u desnu kolnu traku u smjeru [adresa], te kada se već nalazio u desnoj kolnoj traci za smjer [adresa] tužitelj je svojim vozilom naletio na prednju lijevu stranu njegovog vozila, očito se krećući većom brzinom, nakon čega se njegovo vozilo zarotiralo te je udario vozilom u obližnji stup koji se nalazio s njegove desne strane na kolniku. Nakon što je uočio vozilo tužitelja, on je zaključio kako nesmetano može izvršiti radnju uključivanja na kolnik glavne ceste, međutim tužitelj je svejedno naletio na njegovo vozilo. Protiv njega je u svezi ove nezgode vođen kazneni postupak u kojem je proglašen krivim za ovu nezgodu, te je osuđen na dvije godine zatvora, uvjetno na šest mjeseci. U trenutku kada se namjeravao uključiti u promet, njegovo vozilo se nalazilo vodoravno uz kolnik u smjeru Gospića. On je stanje prometa u smjeru [adresa] provjerio u retrovizoru i okretom glave. U trenutku nezgode nosio je naočale. Prema osiguratelju tužitelja nije potraživao štetu.

12. Iz vještva dipl.ing. Gorana Husineca proizlazi da je u predmetnoj nezgodi došlo do sudara sva osobna vozila na DC 50, dionica od [adresa] prema Gospiću u naselju Čoviću da je dan bio sunčan nakon kiše, a asfalt ravan gladak i vlažan, stanje prometa normalno i dozvoljena brzina 60m/h, da je u toj nezgodi na vozilu osiguranika tuženika, iako fotografije ne prilaže spisu došlo do oštećenja lijevog boka, na vratima zadnjem braniku i poklopcu, te pragu i blatobranu, a da je vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno izvan kolnika ili dijelom na kolniku, sa kojeg mjesta je vozač započeo sa polukružnim okretanjem, a kada se nalazio na sredini širine kolnika pri brzini od oko 10-12 m/h na lijevi bok Chevroleta je naletio forsirano kočeni T brzinom od oko 69km/h. Sudar se dogodio u zoni rasutih krhotina oko 30-33 m od PTM i poprečno gledano na sredini širine kolnika. Kad je vozač reagirao Fiat se kretao brzinom od oko 85 km/ h na dijelu ceste na kojem je važilo ograničenje do 60 km/h. Vozač Chevroleta kada je krenuo imao je mogućnost uočavanja T koji se nalazio udaljen od oko 113 m. T se kretao brzinom oko 85 km/h na dijelu ceste sa ograničenjem brzine do 60 m/H. Vozač je reagira na opasnu situaciju koji je stvorio vozač Chevroleta, onda kada mu se to učinilo realnim i vještak misli da je reagirao pravovremeno. Pod uvjetom da je reagirao na istom mjestu i na isti način, ali se kretao brzinom do najviše 50km/h, zaustavio bi se do mjesta sudara. Da se T kretao brzinom od dozvoljenog 60 km/h i da je intenzivno kočio možda bi čak i zaustavio vozilo ako ne, Chevrolet bi već izašao iz njegove trake.

13. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 25.3.2021. tuženik je naveo da Iz nalaza vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika počeo sa uključivanjem u promet 5 sekundi prije sudara, odnosno u trenutku kada je tužitelj od mjesta sudara bio udaljen 113 metara. Nije sporno da je osiguranik tuženika mogao uočiti vozilo tužitelja, no isto tako ne bi trebalo biti niti sporno da je tužitelj na udaljenosti od 113 metara i 5 sekundi prije sudara mogao uočiti uključivanje osiguranika tuženika na kolnik. Obzirom na navedeno i zaključak vještaka da se u tom trenutku tužitelj kretao brzinom od 85 km/h, postavlja se pitanje vještaku da li je isti imao na raspolaganju i mogućnost smanjivanja brzine kretanja i prilagođavanja iste novonastalim uvjetima na kolniku a to je uključivanje vozila osiguranika obzirom na raspoloživi put od 113 metara koji ima ispred sebe i vrijeme od 5 sekundi do sudara. Isto tako, postavlja se pitanje da li je tužitelj bio ičim prisiljen na putu od 113 metara i u vremenu 5 sekundi vršiti pretjecanje ili obilaženje vozila osiguranika tuženika? Nadalje ako se uzme da je tužitelj put od 113 metara prelazio brzinom od maksimalno dopuštenih 60 km/h ili 16,6 m/s , tada bi prelazio taj put od 113 metara u vremenu od 6,8 sekundi, pa se postavlja pitanje vještaku da li je navedeno točno? Ako je osiguraniku tuženika trebalo 5 sekundi da od zaustavljenog položaja dođe u sudarni položaj u kojem je isti praktično napustio desnu prometnu traku, da li je točno da bi u vremenu do prolaska tužitelja (6,8 sekundi pri brzini od 60 km/h), osiguranik tuženika u tih daljnjih 1,8 sekundi napustio desnu prometnu traku u cijelosti ? Da li su uvjeti na kolniku bili idealni za vožnju obzirom na vlažan kolnik od kiše i da li je obzirom na takvo stanje preporučljivo kretanje maksimalno dopuštenom brzinom od 60 km/h , a osobito da li je preporučljivo kretanje brzinom od 85 km/h te za koliko se zaustavni put pri intenzivnom kočenju produljuje obzirom na vlažan kolnik, a u odnosu na suh kolnik? Kakav bi intenzitet sudara bio da je tužitelj kretajući se sredinom kolnika na udaljenosti od 33 metra od mjesta sudara reagirao kočenjem pri brzini 60 km/h (na način kako je reagirao u konkretnom slučaju) odnosno koju bi naletnu brzinu u sudaru imao tužitelj, kakva bi razlika u promjenama brzine nastupila u odnosu na sudar koji se dogodio ? Predlaže se pozvati vještaka na ročište kako bi se usmeno očitovao na istaknuta pitanja tuženika

14. U svom usmenom očitavanju na ročištu od 19. listopada 2021. vještak je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i svih njegovih dijelova. Na upit pun. tuženika koliki je bio zaustavni put vozila tužitelja pri brzinama od 60 km/h kao maksimalno dozvoljenoj i pri brzini od 85 km/h koju je vještak uzeo kao brzinu kretanja tužitelja u konkretnim uvjetima, vještak navodi kako mu za odgovor na navedeno pitanje treba detaljnija analiza, a koju bi mogao iskazati u pisanoj dopuni vještva, kao i za pitanja podneska tuženika od 24. ožujka 2021. Na poseban upit pun. tužitelja navodi da kada se netko okreće polukružno, on ima neku stanovitu brzinu i pretpostavljena je reakcija da ubrza i da se što prije izmakne iz desne kolničke trake, a ne da se zaustavi na mjestu na kojem zna da će na njega naletiti vozilo koje mu se približava, zato je u svom vještačkom nalazu naveo da je veća vjerojatnost da će se vozilo nastaviti kretati da izbjegne nalet, nego da će se zaustavi preprečno preko dvije prometne trake, makar i to je tehnički moguće.

15. U pisanoj dopuni vještva od 11. travnja 2022. vještak je naveo kako je točan navod tuženika da je tužitelj mogao odmah poduzeti smanjivanje brzine kada je bio udaljen 113 m. Točan je i navod tuženika u kojem on tvrdi da se tužitelj kretao brzinom od 60 km/h da bi mu do sudarnog položaja bilo potrebno oko 6,8 sec. Točan je i navod da bi u dodatnih 1,8 sekundi osiguranik već izašao iz prometnog traka koji je za svoje kretanje koristio tužitelj. Točan je navod tuženika da nije preporučljivo niti dozvoljeno se kretati brzinom od 85 km/h na mjestu gdje je dozvoljeno 60 km/h a pogotovo u uvjetima koji nisu bili idealni za vožnju. Za brzinu vožnje od 85km/h zaustavni put je iznosio 70 m, a za brzinu vožnje od 60km/h zaustavni put je iznosio 39, 9 m. Za brzinu vožnje od 85 km/h zaustavni put pri suhom kolniku bi iznosio 63,4 m. Da se tužitelj kretao brzinom od 60 km/h te počeo kočiti 33 m od mjesta sudara udario bi brzinom manjom od 30 km/h. Što bi se tada dogodilo ne možemo znati jer sudara ne bi bilo odnosno kada bi teoretski bio, bio bi vrlo malog intenziteta.

16. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 11.5.202. tužitelj je naveo da je zaprimio dopunski nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Gorana Husineca od 11.04.20222.god., te istom prigovara u cijelosti. Postavljaju se sljedeća pitanja vještaku: Je li točno da tužitelj na udaljenosti od 113 m nije mogao pretpostaviti da će osiguranik tuženika započeti polukružno okretanje na kolniku, već da će se samo uključiti u promet i nastaviti svoje kretanje po desnoj kolničkoj traci? Je li točno da je na mjestu gdje je započeo pretjecanje tužitelj imao isprekidanu crtu na kolniku, odnosno da mu je obilaženje vozila osiguranika tuženika koji se tek uključivao u promet bilo dopušteno? Je li točno da do nezgode ne bi došlo da se osiguranik tuženika prije upuštanja u radnju polukružnog okretanja uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, odnosno da je propustio vozilo tužitelja? Je li točno da brzina kojom se kretao tužitelj sama po sebi ne bi dovela do nastanka nezgode, odnosno je li točno da bi tužitelj pri brzini od 85 km/h sigurno obišao vozilo osiguranika tuženika da se isto nastavilo kretati desnom voznom trakom, odnosno da nije nastavio radnju polukružnog okretanja? Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud pozove vještaka Husineca na iduće ročište radi očitovanja na prigovore tužitelja.

17. U svom usmenom očitavanju na ročištu od 16. studenog 2022. vještak je naveo kako u odnosu na prigovore tužitelja iz podneska od 10.5.2022. odgovara pod toč. 1 da li je tužitelj mogao pretpostaviti koju radnju će osiguranik tuženika započeti to sve zavisi o tužiteljevom iskustvu, tako da je tehnički nemoguće točno odgovoriti na predmetno pitanje jer je percepcija opasnosti kod svakog vozača različita. Pod toč. 2 da li je točno da je na mjestu gdje je započeo pretjecanje tužitelj imao isprekidanu crtu na kolniku, odnosno da mu je za obilaženje vozila osiguranika tuženika koji se tek uključivao u promet bilo dopušteno, navodi da prema fotografijama izvađenim iz google maps 2011. proizlazi da je prije mjesta nastanka štetnog događaja bila puna ne isprekidana crta na kolniku. Pod toč. 3 je li točno da do nezgode ne bi došlo da se osiguranik tuženika prije upuštanja u radnju polukružnog okretanja uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu odnosno da je propustio vozilo tužitelja, navodi da je navedeno točno. Pod toč. 4 je li točno da brzina kojom se kretao tužitelj sama po sebi ne bi dovela do nastanka nezgode odnosno je li točno da bi tužitelj pri brzini od 85 km/h sigurno obišao vozilo osiguranika tuženika, da se isto nastavilo kretati desnom voznom trakom odnosno da nije nastavio radnju polukružnog okretanja, navodi da navedeno pitanje ulazi u sferu nagađanja odnosno u onu varijantu pretpostavke "šta bi bilo da bi bilo". Što bi se dogodilo da su se vozila kretala na drugačiji način možemo samo nagađati. Na str. 154 spisa vidljiva je fotografija na kojoj se vidi puna, ne isprekidana crta prije nastanka štetnog događaja, a preko koje je prešlo vozilo tužitelja. Naravno da sa sigurnošću može reći da je tužitelj započeo pretjecanje preko pune linije jer se ona jasno vidi na fotografijama, odnosno isprekidana linija u daljnjem nije isprekidana linija koja dozvoljava pretjecanje nego je ona isprekidana na mjestu prometne nesreće zbog toga što se sa jedne strane nalaze nekakvi ugostiteljski objekti, a sa druge strane parkiralište pa da bi vozači mogli komunicirati vozilima na tom području. Reakcija tužitelja je nekvalitetna reakcija izmicanjem, a ne odmah kočenjem. Prometno je pravilo koje se uči u auto školi da se na opasnost takve vrste reagira kočenjem u svojoj voznoj traci a ne pokušavanjem izbjegavanja pa onda forsiranim kočenjem kada dođe do kritične situacije iz koje više nema povratka. Da li bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je osiguranik tuženika odustao od radnje uključivanja u promet kada je uočio da se tužitelj neće moći zaustaviti navodi da se osiguranik tuženika zaustavio prije ulaska vozila na kolnik naravno da ne bi došlo do sudara jer bi se tužitelj nastavio kretati. Izračun brzine kretanja osiguranika tuženika isto kao i brzinu kretanja tužitelja utvrdio je prema tragovima kočenja, sudarnom kutu i odbačaju vozila nakon sudara, a tko sam naveo u svom osnovnom vještačkom nalazu dok brzinu kretanja osiguranika tuženika nisam spominjao u dopuni vještva. Kada čita podnesak tuženika od 26.4.2022. uočava kako se ne radi o prigovorima na vještački nalaz a da je navedeno naveo u svom osobnom vještvu i u pisanoj dopuni.

18. U svom usmenom očitavanju na ročištu od 18. ožujka 2024. vještak je naveo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja i svih njegovih dijelova te odgovaram na pitanja stranaka. Tužitelj postavlja pitanje vještaku da li je na mjestu štetnog događaja bila puna ili isprekidana linija. Vještak odgovara na str. 154 i 155 predmetnog spisa na fotografiji na kojima je vidljivo da se na predmetnom mjestu radi o punoj liniji koja je isprekidana na način da se vozila mogu uključivati na kolnik glavne ceste u oba smjera međutim da vozila koja se nalaze na glavnoj cesti ne smiju vršiti radnju pretjecanja. Na predmetnoj skica koja je sastavni dio spisa je isprekidana linija ucrtana. Uvidom u kompletno stanje spisa vještak utvrđuje da je u skicu ucrtana isprekidana linija, na fotografijama se vidi da je puna te je u zapisniku o očevidu nije navedeno kakva je linija. Nesporno je da fotografije datiranju iz 2011. Za dopunu vještva neophodno je pribaviti kazneni spis ili fotoelaborat koji je sačinjen neposredno nakon štetnog događaja.

19. U pisanoj dopuni vještva od 17. veljače 2025. a nakon priklopa Kaznenog spisa vještak je naveo kako u predmetnom kaznenom spisu koji je priklopljen baznom parničnom spisu nema novih elemenata koji bi utjecali na bilo kakve izmjene u njegovom nalazu i mišljenju. U kaznenom spisu nalaze se identični dokumenti a vezani uz predmetnu nesreću kao i u građanskom spisu osim dva DVD medija na kojima nema fotografija očevida pomoću kojih bi se moglo utvrditi da li je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila puna ili isprekidana crta za pretjecanje vozila. Temeljem navedenog ostaje u cijelosti kod svojeg Nalaza i mišljenja

20. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo prometnog vještaka dipl. ing. Gorana Husineca kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima prometne struke, kao i njegove pisane dopune i usmena očitovanja u kojem je argumentirano obrazložio sve prigovore stranaka u odnosu na dinamiku odigravanja ove nezgode i visinu nastale štete na vozilu tužitelja.

21. Sukladno čl. 34. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 85/22, 114/22, 133/23.) sudionici u prometu dužni su postupati u skladu sa znakovima i naredbama ovlaštenih osoba, propisima o prometnim pravilima te prometnim znakovima postavljenim na cesti.

22. Sukladno čl. 43. istog Zakona vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

23. Sukladno čl. 44. istog Zakona prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovoga Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.

24. Odredbom članka 51. ZOSPC propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti.

25. Odredbom članka 53. ZOSPC propisano je da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

26. Analizirajući iskaze tužitelja kao i cjelokupnu dokumentaciju u spisu te prethodno navedenog vještva ovaj sud je zaključio kako je u konkretnom slučaju došlo do naleta osobnog vozila tužitelja marke Fiatna DC 50, dionica od [adresa] prema Gospiću u naselju Čoviću gdje je dozvoljena brzina 60m/h, na vozilo osiguranika tuženika marke Chevrolet koji je prethodno bilo zaustavljeno izvan kolnika ili dijelom na kolniku, sa kojeg mjesta je osiguranik tuženika neoprezno započeo sa polukružnim okretanjem, a da prethodno nje propustio vozilo tužitelja da nesmetano prođe, a koji se u tom trenutku kretao po glavnoj cesti, te kada se nalazio na sredini širine kolnika pri brzini od oko 10-12 m/h na lijevi bok njegovog vozila naletio je forsirano kočeni Fiat kojim je upravljao tužitelj u prekomjernoj brzini oko 69km/h koji je prethodno pokušao zaobići vozilo osiguranika tuženika, te u tom dijelu poklanja vjeru iskazi tužitelja i osiguranika tuženika LT kao životnim i logičnim i u međusobnom suglasju.

27. Naime da je osiguranik tuženika doista zaustavio vozilo prije poduzimanja radnje okretanja, te postupajući sukladno citiranom čl. 43 ZOSPC-a pravilno procijenio nadolazeće vozilo tužitelja za kojeg i sam u svojem iskazu navodi da ga je uočio te da je zaključio kako nesmetano može izvršiti radnju uključivanja, a što je očito bila pogrešna procijene, dok je samim vještačkim nalazom utvrđeno da se tužitelj kretao prekomjernom brzinom, isti bi zasigurno sačekao prolazak vozila tužitelja i ne ulazeći u radnju polukružnog okretanja, osiguranik tuženika spriječio bi forsiranu reakciju tužitelja na opasnost vozila koji mu preprečava putanju i time nalet vozila tužitelja.

28. I sam vještak u svom vještvu navodi da je isti kada je krenuo imao mogućnost uočavanja Fiata koji se nalazio udaljen od oko 113 , dok u svom usmenom očitavanju vještak navodi da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je osiguranik tuženika odustao od radnje uključivanja u promet kada je uočio da se tužitelj neće moći zaustaviti jer bi se tužitelj nastavio kretati.

29. Sa druge pak strane nedvojben proizlazi iz vještačkog nalaza kako tužitelj je u trenutku kada je uočio uključivanje vozila osiguranika tuženika na kolnik, imao mogućnost na putu od 113 metara i u vremenu od 5 sekundi poduzeti radnju smanjivanja brzine kretanja tužitelja ništa nije prisiljavalo da vrši pretjecanje ili obilaženje vozila osiguranika tuženika na putu od 113 metara i u vremenu od 5 sekundi od trenutka kada je uočio uključivanje vozila osiguranika tuženika na kolnik. Dakle tužitelj je apsolutno mogao samo smanjiti brzinu svog kretanja na brzinu primjerenu uvjetima na kolniku odnosno na brzinu do najviše 60 km/h (što je maksimalno dopuštena brzina ali ne i primjerena brzina vlažnom kolniku), nastaviti se kretati desnom prometnom trakom u kojem slučaju do sudara ne bi došlo jer bi osiguranik napustio desnu voznu traku, prije njegovog prolaska mjesto sudara. Tužitelj se kretao nedopuštenom i apsolutno neprilagođenom brzinom od 85 km/h obzirom na uvjete kiše i vlažnog kolnika , a što je potvrdio i vještak. Nadalje da se tužitelj kretao brzinom od maksimalno dopuštenih 60 km/h , od trenutka uočavanja vozila osiguranika do mjesta sudara bi mu bilo potrebno vremenski 6,8 sekundi ( i to bez ikakvog kočenja pri kontinuiranom kretanju od 60 km/h), te bi kako to i vještak potvrđuje, osiguranik tuženika napustio desnu voznu traku kojom se kreće tužitelj , a tužitelj bi prošao mjesto sudara 1,8 sekundi nakon što je osiguranik tuženika napustio desnu voznu traku . Pri brzini od 85 km/h ( a kojom se tužitelje kretao) zaustavni put iznosi 70 metara, a tužitelj ima na raspolaganju 113 metara dakle da je intenzivno kočio zaustavio bi se 43 metra prije mjesta sudara, odnosno tužitelj nema nikakvu potrebu niti intenzivno kočiti bez obzira na svoju neprilagođenu i nedopuštenu brzinu kretanja već treba samo usporiti svoj kretanje i svesti ga na dopuštenu brzinu kretanja . Da se tužitelj kretao brzinom od 60 km/h (kao maksimalno dopuštenoj) zaustavni put mu je 39,9 metara dakle kočenjem bi se zaustavio 73,1 metar prije mjesta sudara , odnosno kako je vještak potvrdio u tom slučaju ne bi niti bilo potrebe uopće kočiti jer bi osiguranik tuženika napustio desnu voznu traku bitno prije prolaska tužitelja odnosno prošao bi tim mjestom sudara 1,8 sekundi nakon što je osiguranik desnu voznu traku napustio. Osim toga vještak navodi kako je tužitelj radnju obilaženja vršio preko pune linije, a što potvrđuju i fotografije Hrvatskih cesta o horizontalnoj signalizacija DC 50 u naselju Čovići (list 252-258 spisa) dakle na mjestu gdje takvo postupanje apsolutno nije dopušteno time ugrožavajući ostale sudionike u prometu, navodeći kako je prometno pravilo koje se uči u auto školi da se na opasnost takve vrste reagira kočenjem u svojoj voznoj traci, a ne pokušavanjem izbjegavanja pa onda forsiranim kočenjem kada dođe do kritične situacije iz koje više nema povratka.

30. Iz ovakvog opisa dinamike prometne nezgode nedvojbeno proizlazi da je osiguranik tuženika oduzeo prednost prolaska vozilu tužitelja, da je bez pravilne procijene prometne situacije u kojoj je mogao uočiti nadolazeće vozilo tužitelja po glavnoj cesti započeo polukružno okretanje na način da se u trenutku naleta nalazio vozilom na sredini širine glavne ceste kojom se kretao tužitelj presijecajući putanju kretanja vozilu tužitelja, čime je postupio protivno citiranim odredbama čl. 43 ZOSPC- a, te je odustajanjem od radnje okretanja mogao izbjeći predmetnu nezgodu, dok sa druge strane tužitelj je u prekomjernoj brzini i na i preko pune linije započeo radnju zaobilaženja vozila osiguranika tuženika koje mu je doduše prepriječilo put na glavnom kolniku, no da se kretao brzinom od 60 km/h (kao maksimalno dopuštenoj) zaustavni put mu je 39,9 metara dakle kočenjem bi se zaustavio 73,1 metar prije mjesta sudara, odnosno kako je vještak potvrdio u tom slučaju ne bi niti bilo potrebe uopće kočiti jer bi osiguranik tuženika napustio desnu voznu traku bitno prije prolaska tužitelja odnosno prošao bi tim mjestom sudara 1,8 sekundi nakon što je osiguranik desnu voznu traku napustio čime je postupio protivno citiranoj odredbi čl. 51 ZOSPC-a, pa ovaj sud smatra da je postoji jednak doprinos oba sudionika ove nezgode u omjeru od 50% svaki.

31. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sud je iz vještva dr. Zorana Veira utvrdio kako je u predmetnoj nezgodi tužitelj nastradao kao vozač, te je u istoj zadobio frakturu druge i treće metatarzalne kosti Trzajna ozljeda vrata Tijek liječenja Tužitelj je inicijalno liječen u OB Gospić . Učinjena dijagnostička obrada kojom se verificira fraktura druge i treće metatarzalne kosti desnog stopala uz bolnosti vratne muskulature . U nastavku liječenja provodi kontrolu kirurga . Obavio fizikalnu terapiju. Klinički Žali se na bolove i oticanje desnog stopala, osobito kod dužeg stajanja . Uočava se manji otok u području dorzuma stopala uz bolnost na palpaciju . Kretnje u nožnom zglobu reducirane terminalno . Ozljede koje zadobio tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogle su nastati u dinamici štetnog događaja, odnosno postoji pozitivna uzročno posljedična veza. Zaostaju posljedice prijeloma desnog stopala . U vidu bolnosti u području prijeloma, oticanju stopala te osobito bolnosti kod jačeg opterećenja stopala.: zbog gore navedenih tegoba 5% trajno zbog tegoba sa desnim stopalom. Bolovi jakog intenziteta 2 dana(kumulativno) srednjeg intenziteta 7 dana slabog intenziteta 4 tjedna (uključuje i period fizikalne terapije) bolovi povremenog karaktera ,ulaze u pojačane napore.. Primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja intenzivan i kratkotrajan. .Sekundarni strah ,kao posljedica nastale ozljede i saznanja o stanju i ozljedama jakog intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 2 tjedna: Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 3 sata kroz 10 dana, potom 2 sata kroz 5 tjedana .(za obavljanje svakodnevnih kućnih aktivnosti ,odlasci liječniku, po namirnice..). Naruženje nije nastupilo.

32. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dr. Zorana Veira kao objektivno i stručno budući da je sačinjeno temeljem postojeće dokumentacije u spisu, nakon pregleda tužitelja i uvida u zdravstveni karton, te imajući u vidu da je vještak na jasan i transparentan način utvrdio vrstu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi, da između predmetnih ozljeda i štetnog događaja postoji jasna uzročno posljedična veza, te da je ocjena kvalifikatornih okolnosti donesena je temeljem navedenog sukladno stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu, a imajući u vidu da na isto vještvo stranke nisu imale prigovora.

33. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

34. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti tužitelja sud je uzeo u obzir narav i karakter zadobivenih ozljeda, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda medicinski obrađen po specijalistu kirurgu, i fizijatru te provodio fizikalnu terapiju, da je u ovoj nezgodi zadobio frakturu 2 i 3 metatarzalne kosti i trzajnu ozljedu vrata, što usprkos liječenju ozljeda i provedenom fizikalnom terapijom zaostale trajne posljedice koje se manifestiraju u tegobama sa desnim stopalom te će tužitelj i tom obimu morati ulagati pojačane napore u svom životu, iz čega je razvidno da tužitelj trpi fizičke bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, a kako to nedvojbeno proizlazi iz predmetnog vještva, a imajući u vidu i starost tužitelja (rođen 1998.).

35. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08) i čl. 223. ZPP- a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 EUR, no obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete u iznosu od 50%, to mu u konačnici pripada iznos od 450,00 EUR.

36. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 EUR, no obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete u iznosu od 50%, to mu u konačnici pripada iznos od 250,00 EUR.

37. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 5%, a koje su posljedica predmetne nezgode, a u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR-a, no obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete u iznosu od 50%, to mu u konačnici pripada iznos od 500,00 EUR.

38. Na okolnost pružanja pomoći i njege sud je iz predmetnog vještva utvrdio kako je tužitelju bila potreba tuđa pomoć u trajanju od ukupno 100 sati.

39. Budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, sud je imajući u vidu da je tužitelj tijekom postupka naveo da su mu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle istu mu nisu pružale profesionalne osobe, koje inače plaćaju trošak poreza i doprinosa, a imajući u vidu da je prema stavu ovog suda primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege od 5,00 EUR ovaj sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 500,00 EUR, a u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, no obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete u iznosu od 50%, to mu u konačnici pripada iznos od 250,00 EUR.

40. Slijedom naprijed navedenog tužitelju bi pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 1.450,00, no obzirom a je tuženik tužitelju u mirnom postupku za ovu vrstu štete isplatio iznos od 965,56 EUR to je u konačnici tužitelju dosuđen iznos od 484,44 EUR, no kako tužitelj konačnim zahtjevom za ovu vrstu štete potražuje iznos od 1.702,17 EUR, to je isti odbijen u preostalom dijelu od 1.217,73 EUR kao prekomjerno zatraženim, a sve sa zakonskom zateznom počev od 10.08.2019. do isplate, a na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO-a počev od 28.03.2023. do isplate, i to po stopi do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

41. Naime, sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 ) propisano je da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako se odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljeni odgovor na sve točke iz ovršnog zahtjeva u slučaju da su odgovornost za naknadu štete i visina šteta sporne.

42. Odredbom čl. 4 istog zakona propisano je uda u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1 oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom da je navedena odredba ZOOP lex specijalis u odnosu na odredbama u kamatama ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 10.8. 2019. bez obzira radi li se o naknadi novčane ili ne novčane štete. Iz odštetnog zahtjeva razvidno je da je tužitelj tuženiku dostavio cjelokupnu dokumentaciju, a da je isti zahtjev podnesen 9. kolovoza 2019. čime je obveza tuženika prema tuženiku dospijeva, a dostavljeni nalaz kirurga od 14.12.2019. predstavlja samo održavanje postojećeg stanja tužitelja.

43. Naime kada bi se tijek zateznih kamata prekidao samim tuženikovim očitovanjem na oštečenikov oštećenih zahtjev ako to tuženik površno tumači tada bi institut zateznih kamata na imovinsku štetu u ovakvim postupcima bio potpuno nesvrsishodan, pa je stoga tužitelju zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć dosuđena od navedenog datuma.

44. U odnosu na zahtjev tužitelja na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade ovaj sud je iz preslike ugovora o radu zaključen od 10. travnja 2019. zaključenim između Lidl Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kao poslodavca i tuženika kao radnika utvrdio da je tuženik bio zaposlen na određeno radno vrijeme kod poslodavca od 7. svibnja 2019. do 30. rujna 2019. na radno mjestu radnika u skladištu dok je iz izjave tuženika od 10. travnja 2019. na službenoj potvrdi poslodavca Lidl d.o.o. razvidno kako je dobrovoljo pristao na prekovremeni radi i rad prema rasporedu radnog vremena sukladno zakonskim propisima, a da bi tuženik nastavio raditi da nije bilo nezgode proizlazi iz životnog dijela njegovog iskaza kojeg sud u tom dijelu prihvaća u kojem navodi da se nakon nezgode 2020. ponovo zaposlio u Lidlu gdje je radio 4 mjeseca na radnom mjestu komisionara za plaću od 8.000,00 kndok danas radi u tvrtki TRG d.o.o. na radnom mjestu vozača, za plaću od 10.000,00 kn.

45. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad specijaliste ordinacije Dr. KT proizlazi kao je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 20. svibnja 2019. do 30. rujna 2019., dok je tuženik u podnesku od 04.10.2023. naveo kako ne osporava uzročno-posljedičnu vezu između bolovanja tužitelja i predmetnog događaja, kao niti visinu iste kao razlike između pretpostavljene plaće i isplaćene naknade tužitelju za vrijeme bolovanja.

46. Iz obračunskih lista plaće tužitelja za navedeni period proizlazi kako je očekivana neto plaća tužitelja za svaki mjesec iznosila 3.700,00 kn, a da mu je zbog bolovanja isplaćena naknada plaće za svibanj u iznosu od 1.935,01 kn, za lipanj 2019. 2.595,00 kn, za srpanj 2019. 2.443,90 kn, za kolovoz 2019. 1.704,44 kn, te za rujan 2019 2.582,11 kn, pa stoga razlika neto plaće odnosno izgubljene zarade tužitelja za svibanj 2019. iznosi 1.764,99 kn odnosno protuvrijednost od 234,25 EUR, za lipanj 2019. 740,32 kn odnosno protuvrijednost od 98,26 EUR, za srpanj 2019 1.256,10 kn odnosno protuvrijednost od 166,71 EUR, za kolovoz 2019. 2.225,56 kn odnosno protuvrijednost od 295,38 EUR, te za rujan 1.117,89 kn odnosno protuvrijednost od 148,37 EUR, pa ukupno izgubljena zarada tužitelja za navedeni period iznosi 7.104,86 kn odnosno protuvrijednost od 942,98 EUR, no obzirom na doprinos tužitelja nastanku štete u iznosu od 50%, to mu je u konačnici za ovu vrstu štete dosuđen iznos od 471,49 EUR, odnosno za svibanj 2019. 117,13 EUR, za lipanj 2019. 49,13 EUR, za srpanj 2019. 83,36 EUR, za kolovoz 2019. 147,69 EUR, te za rujan 74,19 EUR, no kako tužitelj konačnim zahtjevom za ovu vrstu štete potražuje iznos od 942,98 EUR, to je isti odbijen u preostalom dijelu od 471,49 EUR kao prekomjerno zatraženim sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose počev od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec utuženog razdoblja od svibnja 2019. do rujna 2019. kako je navedeno u točci I. izreke presude do isplate.

47. Naime u smislu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14) propisano je da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do 15-tog dana slijedećeg mjeseca, kao i od odredbe čl. 1086. ZOO-a kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom u trenutku nastanka, a u konkretnom slučaju datum nastanka štete je datum kada je trebao biti isplaćen svaki mjesečni iznos plaće tužitelju, dakle tuženik je u zakašnjenju sa isplatom tog dijela obveze najkasnije do 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a sve to po stopi do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

48. U odnosu na zahtjev tužitelja na naknadu imovinske štete na vozilu, ovaj sud je utvrdio kako je iz izvida štete i očitovanja na odštetni zahtjev razvidno kako je tuženik procijenio obračun štete na vozilu tužitelja u visini od 12.750,00 kn i to prema vrijednosti vozila od 17.000,00 kn, vrijednost spašenih ostataka od 4.250,00 kn, dok je nesporno kako je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio visinu iste štete u omjeru suodgovornosti tužitelja od 50% u iznosu od 6.375,00 kn. Budući da konačnim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika razliku do procijenjenog iznosa štete od strane tuženika u daljnjem iznosu od 6.375,00 kn, to je razvidno kako je tužitelj prihvatio procjenu štete na vozilu tužitelja upravo u procijenjenom iznosu od strane tuženika u visini od 12.750,00 kn. Obzirom je u ovom postupku sud utvrdio suodgovornost tužitelja u omjeru od 50%, to je u smislu čl. 1085. i 1090. ZOO-a sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete na vozilu u zatraženom iznosu od 846,11 EUR sa zateznom kamatom od 20.05.20196. do isplate i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom II.

49. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav podneska od 24.03.2021., 24.05.2021., 26.04.2022., 24.08.2023., 04.10.2023., 20.03.2025. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 19.10.2021. 11.2.2022. 5.7.2022. 16.11.2022. 8.12.2023. 18.3.2024. 8.4.2025. i 15. 9. 2025. 200,00 EUR za svako ročište ukupno 2.800,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 700,00 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42.

50. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, i prometnog vještačenja u iznos od 199, 08 EUR bez obzira na uspjeh u sporu.

51. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife kao i uspjeh stranaka u sporu prema zahtjevu iz podneska od 19.09.2023. od 3.491,26 EUR i to tužitelja u iznosu od 38,69%, (u osnovi 50% i visini od 27,38 %-dosuđeni iznos od 955,93 EUR podijeljen sa konačnim zahtjevom od 3.491,26 EUR, pa kad se zbroj navedena dva postotka podijele sa 2 dobije se postotak od 78,11%), a tuženika u omjeru od 61,31 % (osnova od 50% i visina 72,62 % podijeljena sa 2) pa kad se od uspjeha tuženika koji je veći oduzme uspjeh tuženika, tuženik je u postupku uspio u omjeru od 22,62%.

52. Slijedom navedenog tuženiku je sukladno čl. 154.st. 3. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 791,70 EUR, dok je tužitelju trošak medicinskog i prometnog vještačenja dosuđen bez obzira na uspjeh u sporu u ukupnom iznosu od 398,16 EUR, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom IV i V.

53. U odnosu na prigovor sniženju tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio u podnesku od 19.02.2025. potrebno je navesti da obzirom na zauzeti stav na sjednici VSRH od 26.04.2021. kako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika, a u konkretnom slučaju tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe pa time do takvog povlačenja tužbe nije niti došlo, radi čega je sud i u pogledu glavne stvar donio odluku kao u izreci ove presude pod točkom III.

54. U pogledu parničnog troška kod oba zahtjeva, osnovica za obračun troškova pripada istom bodovnom razredu prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 bodova. Za poduzimanje radnji prema zahtjevu tužitelja specificiranog podneskom od 19.09.2023., parničnim strankama pripada isti broj bodova, koji je strankama pripadao prema ranije postavljenom tužbenom zahtjevu (3.596,79 EUR), sve iz razloga što osnovice za obračun troškova (vrijednost predmeta spora) pripadaju istom bodovnom razredu prema spomenutoj Tarifi, pa iz navedenog stoga proizlazi kako tuženiku nisu nastali posebni troškovi raspravljanja zbog tužiteljevog prilagođavanja tužbe rezultatima raspravljanja, pa posljedično isti ni nema pravo na naknadu troškova za povučeni dio.

55. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka stranaka odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 02. veljače 2026. do isplate.

U Zagrebu, 02. veljače 2026. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu- 99,81 EUR

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte