Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-1535/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicama Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, zaključena dana 09.prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Anite Vrkić odvjetnice iz Rijeke i zamj.punomoćnika tuženika Hana Porobija, odvjetnice iz Zagreba, objavljene 02.veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I . Nalaže se tuženiku da tužitelju SĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati:
- iznos od 9.886,88 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos, počev od 01. listopada 2015. godine pa do isplate;
- iznos od 12.643,67 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 01. listopada 2015. godine pa do isplate;
- iznos od 7.756,70 € sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 01. listopada 2015.g. do isplate, i to:
- do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom , po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,
-iznos od 7.685,11 Eur-a(,zatezna kamata nakon zatvaranja preplatom),sve u roku 15 dana.
II . Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.840,48 Eur-a,zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Sud je u ovoj pravnoj stvari donio i objavio presudu pod poslovnim brojem P- 1479/2019-31 20.veljače 2024. godine, koja je po žalbi tuženika ,odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1419/2024-3 23.svibnja 2024.godine ukinuta i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Županijski sud u ukidnoj odluci upućuje da je potrebno utvrditi vještačenjem, da li je konverzija provedena sukladno kogentnoj odredi čl.19c ZIDZPK i da li je postignut cilj te odredbe , da je potrebno utvrditi na koji način je provedena konverzija i da li je konverzijom potrošaču priznat cjelokupan iznos više plaćenog po osnovi odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi a uzimajući u obzir iznos povećanja mjesečnog anuiteta zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i povećanje nominalnog iznosa mjesečnog anuiteta u dijelu koji se odnosi na kamatu zbog povećanja tečaja CHF, da li je konverzijom potrošaču priznat cjelokupan iznos više plaćenog po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli i CHF, da li je konverzijom uspostavljena ekonomska ravnoteža u odnosu banke kao trgovca i korisnika kredita kao potrošača, odnosno, da su konverzijom u cijelosti priznati iznosi više plaćenog po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, da li je banka razliku za svaki pojedini anuitet preračunavala u kune na dan dospijeća odnosno plaćanja svakog anuiteta ili je u kune preračunala konačni efekt konverzije po tečaju na dan konverzije, ukazuje se na stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u oglednom sporu Gos-1/2019 od 04.ožujka 2020.u kojem se navodi, da je Sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZIDZPK/15 valjan i ima pravne učinke i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,da je stoga odlučno u ovome postupku utvrditi da li je dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s odredbom čl.19c ZIDZPK/15 jer ako jest, radilo bi se o valjanom sporazumu u konverziji koji proizvodi pravne učinke. Dalje se navodi da je zbog pogrešnog pravnog pristupa ostalo nerazjašnjeno da li je od iznosa od 22.530,55 EUR-a više plaćenog na ime jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF do konverzije 30.rujna 2015. Potrebno oduzeti iznos priznat u konverziji od 2.245,56 EUR-a na koji iznos bi tekle zatezne kamate od 01.listopada 2025.do isplate i da li je iznos razlike glavnica od 7.756,70 EUR-a samo dokaz da u postupku konverzije nije poštivana odredba čl.19c st. 1 t.4. ZIDZPK/15. Županijski sud dalje navodi da pravilnom primjenom materijalnog prava potrošaču pripadaju zakonske zatezne kamate na mjesečne više plaćene iznose na ime ništetnih odredbi od sklapanja ugovora do konverzije, s obzirom da na predmetne zatezne kamate ne teku procesne kamate, nije ih potrebno obračunavati u apsolutnom iznosu, da zbog svega toga se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer da je sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP-a
2.U ponovljenom sudskom postupku, tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, predlaže pročitati iskaz tužitelja, izvršiti uvid u ostalu dokumentaciju u spisu koji dokazi su već provedeni, predlaže provesti dopunsko vještačenje prema uputi Županijskog suda, koji dokaznom prijedlogu se tuženik protivi, jer da je Vrhovni sud zauzeo stajalište u odluci Rev-637/19, da sve stranke koje su zaključile Anex ugovora o konverziji su obeštećene i ne bi imali pravo na nikakvu isplatu,tuženik ustraje kod odgovora na tužbu i navodima iz podnesaka tijekom postupka.
3.U ponovljenom sudskom postupku, sud je izvršio uvid u dodatak ugovora o kreditu (list 24-29 spisa), uvid u izračun konverzije (list 32-36 spisa), pročitan je iskaz tužitelja kao stranke (list 429 spisa), izvršen je uvid u ugovor o namjenskom kreditu (list 433-438 spisa), uvid u promet po kreditu (list 464-473 spisa), uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije dipl.oecc.TĆ (list 479-496 spisa), provedeno je dopunsko vještačenje kao u rješenju od 18.veljače 2025. Posl.br. P- 1535/24-7 (list 641 i 642 spisa) sve prema uputi Županijskog suda, izvršen je uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 26.kolovoza 2025. (list 651- 657 spisa). Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje da nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.rujna 2015. iznosi 7.756,70 EUR-a, što znači da je tuženik za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Budući glavnica je iznosila 102.321,23 EUR-a a trebala je iznositi 94.663,70 EUR-a, iz čega proizlazi razlika od 7.756,70 EUR-a (nakon službene konverzije po fiksnom tečaju 01.siječnja 2023.) koja predstavlja potraživanje tužitelja, razlika nastaje kada se na zatečenu glavnicu prilikom konverzije primijeni početni tečaj, dakle pretpostavlja da je valutna klauzula ništetna, dok je s druge strane glavnica u konverziji utvrđena sukladno odredbama čl. 19C st. 1 t. 4 ZIDZPK/15.Vještak navodi da je tužitelj sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 2.274,64 EUR-a na dan provedene konverzije, navedena preplata nije bila uzeta u obzir (ukalkulirana) u prethodnom postupku osim kao eventualni prijeboj sa razlikom glavnice. Vještak daje rekapitulaciju da nakon uzetih iznosa preplate po kamati i valuti uslijed utvrđenja promjenjive kamatne stope, kao i valutne klauzule ništetnima, obračuna zateznih kamata na takve iznose od dana svakog pojedinog potraživanja pa do konverzije, te uzimajući u obzir sve efekte konverzije (priznatu preplatu od 2.274,64 EUR-a i razliku glavnice od 7.756,70 EUR-a) preostalo ukupno dospjelo potraživanje na dan 30.rujna 2015. iznosi 37.972,36 EUR-a od toga preplata po kamati i valuti i na koje teku zatezne kamate od 01.listopada 2015. do isplate iznosi 30.287,25 EUR-a i preostala dospjela zatezna kamata na dan 30.rujna 2015.iznosi 7.685,11 EUR-a, vještak navodi da je tuženik proveo konverziju sukladno odredbama ZIDZPK/15 (NN 102/15) te na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR, u obzir su uzete sve uplate tužitelja, pa tako i oni iznosi koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom za koje bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose koji su utvrđeni u ovome postupku a prema prethodnoj zadaći na iznose koji se temelje na preplati po kamati, valuti i razlici glavnice.
4.Tužitelj je u podnesku od 13.rujna 2025.,nakon provedene dopune vještačenja očitovao se, da prihvaća dopunu nalaza i mišljenja vještaka, da je utvrđeni iznos preplate u konverziji od 2.274,64 EUR-a, odbijen od utvrđenih zateznih kamata koje teku na preplaćene iznose od 9.959,75 EUR-a,da je izvršeno uračunavanje prema odredbi čl. 171 i 172 Zakona o obveznim odnosima (ZOO) stoga preostalo potraživanje na ime zateznih kamata prema nalazu vještaka iznosi 7.685,11 EUR-a, na koji iznos više ne teče zatezna kamata zbog zabrane anatocizma, dok na preostalo potraživanje tužitelja od 9.886,88 EUR-a preplaćeni iznosi na ime promjenjive kamatne stope, 12.643,67 EUR-a (preplaćeni iznosi na ime valutne klauzule) i 7.756,70 EUR-a (razlika glavnice u konverziji), teku zatezne kamate od izvršenog prijeboja odnosno utvrđene glavnice kako je i sam vještak rekapitulirao u dopuni, tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka – dopunom, sve kao u istom podnesku na listu( 667 i 668 spisa).
5.Tuženik u podnesku od 29.rujna 2025. navodi da ne prihvaća nalaz vještaka u dijelu koji je priznat tužitelju u konverziji sukladno odredbama ZIDZPK/15, jer da je nezakonito odbio od zakonskih zateznih kamata iznos preplate, i pri tom da je u potpunosti ignorirao izričitu odredbu čl. 19c st. 1 t. 4 ZIDZPK/15, jer da na preplatu priznatu u konverziji nisu se obračunavale zatezne kamate pa se takva preplata ne može odbijati od zateznih kamata obračunatih na iznose koje vještak utvrđuje kao preplatu, da sud zanemaruje ostatak odredbe čl.19a ZID ZPK/15 koja propisuje da ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4 ovoga stavka ako je veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, utvrđen na način iz točke 3 ovoga stavka čl.19aZIDZPK,smatra se preplatom.
6. Navode tuženika po punomoćniku iz podneska od 29.rujna 2025., sud cijeni neosnovanim, jer je u dopuni nalaza i mišljenja u cijelosti vještak postupio prema zadaći suda, ovaj sud je dao zadaću vještaku prema uputi Županijskog suda u Splitu u odluci poslovni broj Gž-1419/2024-3 od 23.svibnja 2024.Po stavu suda, vještak je sačinio nalaz i mišljenje po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću , odgovorio je na sva postavljena pitanja suda, konačno ,tužitelj je prema dopuni nalaza i mišljenja precizirao tužbeni zahtjev.Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka,sud utvrđuje, da vještak navodi ,da je nalaz sačinio prema relevantnoj dokumentaciji u spisu, fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 kuna za 1 EUR. Tužitelj je 21.studenog 2006.zaključio ugovor o kreditu s tuženikom koji je istog dana i solemiziran, prema ugovoru i otplatnom planu kredit se otplaćuje u 336 mjesečnih anuiteta u visini od 990,78 CHF a sve prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu a prema tečaju isplate anuitet u otplati iznosi 4.570,91 HRK. Konverzija je provedena sa valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15 i sukladno potpisanom dodatku ugovora o kreditu, tuženik je tijekom otplate kredita sedam puta mijenjao kamatnu stopu sve kako je prikazano u tablici 2 koja je sastavni dio nalaza i mišljenja (pregled promjena kamatnih stopa). Vještak navodi da je analizirao provedenu konverziju temeljem dokumentacije: dodatak ugovora o namjenskom kreditu od 16.siječnja 2016., obavijest o izračunu efekata konverzije, izračun konverzije na dan 30.rujna 2015., pregled otvorenih stavki na dan 30.rujna 2015., promet po kreditu/specifikacija uplata (knjigovodstvena kartica). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita koji za pretpostavku ima početni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita što iznosi 120.156,01 EUR, trajanje kredita je isto kao i kod CHF kredita, banka za simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite, sa takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate pa do konverzije. Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom kreditu, prema obračunu banke na dan 30.rujna 2015.naveden u dodatku ugovora o kreditu jest 102.321,23 EUR-a odnosno 780.923,61 kunu po tečaju primijenjenom 7,632078 kuna za jedan euro, preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 156.603,10 CHF odnosno prema tečaju CHF/HRK na dan isplate kredita 722.480,73 kune, razlika navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 58.442,88 kuna/7.756,70 EUR-a na dan 30.rujna 2015., što znači da predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji odnosno sve prikazano u tablici 8 nalaza i mišljenja, te s obzirom da je valutna klauzula utvrđena ništetnom, bilo je potrebno glavnicu umanjiti za dodatnih 58.442,88 kuna/7.756,70 EUR-a. Vještak navodi da je tužitelj sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom EUR kreditu za 2.245,56 EUR-a/17.138,29 kuna a na dan konverzije 2.274,64 EUR- a, vještak navodi da tužitelju na više plaćane iznose nije izračunata zatezna kamata do dana provođenja konverzije, niti je uračunata prilikom izračuna konverzije prema čl.19c st. 1 t. 4 ZIDZPK/15, konverzija je provedena prema odredbama zakona ali to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili s kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj. Vještak navodi da uzevši u obzir efektne konverzije da treba imati u vidu i vremenski tijek kada se događala svaka pojedina uplata, odnosno razlika na temelju veće plaćene kamate i tečajne razlike i to sve staviti u odnos sa priznatom preplatom u konverziji sukladno Zakonu o obveznim odnosima čl. 171 reda uračunavanja i čl. 172 uračunavanje kamata i troška, u tablici 10 nalaza i mišljenja vještak daje rekapitulaciju potraživanja tužitelja na dan 30.rujna 2015. koje iznosi 37.972,36 EUR-a.
7.Cijeneći iskaz tužitelja kao stranke, da je kredit podigao za rješenje svog stambenog pitanja a kako nije bio platežno sposoban za podići kredit vezano za valutnu klauzulu u EUR nego samo u CHF, stoga se opredijelio za ovu vrstu kredita jer je i kamatna stopa bila znatno niža, ali su u banci kazali da kamatna stopa jest promjenjiva,ali ako dođe do promjene, to može biti neznatno, vjerovao je službenicima banke, rata kredita mu je iznosila 1.400,00 HRK, koja je počela naglo rasti i narasla na 8.000,00 HRK, pa je morao otići raditi u inozemstvo kako bi mogao otplaćivati kredit a kada je donesen Zakon o konverziji, izvršio je konverziju i rata je iznosila negdje oko 5.000,00 kuna, na ugovorne odredbe nije mogao utjecati, banka je sačinila ugovor i jedino što je mogao, to je prihvatiti takav ugovor i sa ratom za 1.400,00 kuna za koju je bilo rečeno da se neće znatno mijenjati radi promjene kamate.
8.Cijeneći provedene dokaze,svaki posebno i sve zajedno,sud utvrđuje,da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u tužbi i tz. Sud je stava da je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenje ove parnice i da je obeštećen konverzijom, jer je sud i cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz kojeg proizlazi, da ne bi bio obeštećen konverzijom, vidljivo je potraživanje prema izračunu odnosno prema rekapitulaciji vještaka i koje potraživanje zapravo egzistira nakon službene konverzije. Činjenica da su stranke zaključile Dodatak ugovora o kreditu prema ZIDZPP/15 ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne a što za posljedicu ima i isplatu prema tako utvrđenim ništetnim odredbama, jer tužitelj postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu a o čemu se izjasnila i recentna sudska praksa( Rev-2868/18 Vrhovni sud RH, Rev-809/21).
9.Neosnovan je prigovor zastare, jer zastara za preplaćeni iznos kamate počinje teći 14.lipnja 2014. po pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014., primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225 Zakona o obveznim odnosima (ZO) a zastara za potraživanje s osnova preplate radi promjene tečaja valute CHF počinje teći od 14.lipnja 2018.kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17, tužba u ovoj pravoj stvari podnesena je 06.lipnja 2019., dakle u okviru zastarnog roka. Tužitelj je dokazao status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u ugovor o kreditu sud utvrđuje da su parnične stranke zaključile ugovor o kreditu koji je podignut za osobne potrebe tužitelja, radi rješenja stambenog pitanja, stoga iskaz tužitelja sud cijeni istinitim jer je potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom (Ugovor o namjenskom kreditu i dodatak Ugovora o kreditu od 14.siječnja 2016.), tuženik je sačinio ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 ZZP sa tužiteljem kao potrošačem u smislu čl. 3. st. 1 t. 4 ZZP, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjesečne rate niti je vidljivo kako i pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja, stoga je po stavu suda tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je bez pravnog osnova tuženik stekao veći iznos kamate zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo o čemu se izjasnila i sudska praksa kako je već naprijed rečeno (odluka VTS RH Pž-7129/13-4).
10. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a, što je po stavu ovog suda osnovano, jer odredba čl. 502.c ZPP-a normira, da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi, u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Kroz primjenu cit. odredbe ZPP-a i odredbe čl. 118 ZZP-a, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa iz čl.106 st.1 ZZP-a, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sud je stava, da je neosnovan prigovor tuženika, da se presude u kolektivnom sporu na koje se poziva tužitelj ne bi primjenjivale na konkretan slučaj , kojima je pravomoćno utvrđeno, da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovornih parametara, jednostranom odlukom banke, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takve ugovorne odredbe. Prema pravnom stajalištu VS RH u odluci Rev2221/2018 od 3. rujna 2019., banke su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ili u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time banke postupale suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi čl. 83 ZZP-a, trgovac je u obvezi potrošaču dostaviti obavijest o financijskoj usluzi koja je predmet ugovora, opis osnovnih obilježja financijske usluge, ukupnu cijenu koju je potrošač dužan platiti za tu uslugu, naznaku da financijska usluga uključuje financijske instrumente povezane sa posebnim rizikom koji proizlazi iz specifičnosti tog instrumenta, te , ako je potrebno naznaku da cijena ili rezultati financijske usluge ovise o promjenama na financijskom tržištu na koje trgovac nema utjecaja, naznaku da dosadašnja cijena i rezultati financijske usluge nisu pokazatelj buduće cijene i budućih rezultata financijske usluge. Sud dalje utvrđuje,da prema odredbi čl. 52 ZZP-a, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a što se "a contrario" zaključuje, da su nepoštene odredbe ugovora koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, a odredba čl. 55 st. 1 ZZP-a, normira, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao takva je jasno stipulirana i ugovoreno je, da se kamatna stopa mijenja prema odluci banke. Po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, dok iz ostalih odredbi ugovora o kreditu u koje je sud izvršio uvid, nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope, stoga sud vjeruje iskazu tužitelja, da nije imao saznanja koji novčani iznos će otplatiti tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa, osim kako je navedeno u početnom otplatnom planu.
11. Sud je tužitelju na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog uplaćenog anuiteta do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao,da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a,dakle,ponašao se kao nepošten stjecatelj,stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa .
12. Tuženik na ročištu 6.rujna 2023. potražuje potplaćene iznose, tzv. negativnu razliku,na ime tečajnih razlika ,što prema nalazu i mišljenju vještaka u tablici 7(list 491spisa) iznosi 409,28Eur-a. Međutim,prema recentnoj sudskoj praksi (VSRH-Rev549/23-4 od 18.12.2023) ,sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima,odnosno negativnim tečajnim razlikama,stoga je sud odbio kao neosnovan materijalno pravni prigovor tuženika na ime restitucije u vezi s negativnom tečajnom razlikom.
13.Na temelju svega iznesenog sud je presudio kao u izreci.
14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP- a. Sud je dosudio trošak prema troškovniku koji je bio potreban za vođenje parnice kao na listu 683 spisa i to za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 1.000,00 EUR- a svaki Tbr.8/1 Tarife, trošak 4 obrazložena podneska (02.travnja 2020., 24.travnja 2023., 08.prosinca 2023., 13.rujna 2025.), trošak sastava 4 podneska Tbr.8/4 Tarife (podnesak od 20.veljače 2024., 25.listopada 2023., 11.rujna 2023., 06.rujna 2023.) svaki po 100,00 EUR-a, trošak pristup na ročišta po punomoćniku odvjetniku 7 ročišta Tbr.9/1 i 9/3 Tarife 1.000,00 EUR-a na pristup za svako ročište (09.prosinca 2025., 22.siječnja 2025., 24.siječnja 2024., 06.rujna 2023., 16.svibnja 2023., 18.ožujka 2021., trošak pristupa za objavu presude 02.veljače 2026. 100,00 EUR-a, za objavu presude od 20.veljače 2024. 100,00 EUR-a), što ukupno iznosi 12.500,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a za iznos od 3.125,00 EUR-a, trošak za provedeno vještačenje 900,00 EUR-a, trošak preliminarnog vještačenja prema dokazu uz podnesak od 21.travnja 2020. 66,36 EUR-a, trošak pristojbe na tužbu 249,12 EUR-a, što ukupno iznosi 16.840,48 EUR-a. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku tužitelja i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji, 02.veljače 2026.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
