REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-3719/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužiteljice CI (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], II tužiteljice CIN (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], i III tužiteljice ĆI (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], svi zastupani po punomoćniku Goranu Obradoviću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika grada Zagreba (OIB 61817894937), Trg S. Radića 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 2. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937 da tužiteljicama isplati slijedeće novčane iznose i to:

- I tužiteljici CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos u visini od 38.348,60 eura;

- II tužiteljici ĆIN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos u visini od 38.348,60 eura;

- III tužiteljici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos u visini od 76.697,20 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iste iznose od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na isti iznos od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi tvrdi da su bile suvlasnice čestica broj 5118/6 -571 m2 i 5118/7 -340 m2, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje su pripojene čestici broj 5290/3, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisane kao javno dobro, u općoj uporabi u vlasništvu tuženika, a sve u postupku pred ovim sudom pod brojem Z- 43891/2019 na temelju uvjerenja i prijavnog lista od 4.3.2019. godine, a koju provedbu je ovaj sud izvršio dana 13.12.2021. godine.

1.1. Prema daljnjim tvrdnjama čestica broj 5118/6 i 5118/7 na dan izdavanja lokacijske dozvole, koju je tuženik ishodio dana 9.1.2003. godine, bile su sastavni dio čestice broj 5118/1 da bi rješenjem ovog suda broj Z-34618/04 cijepane na način da su formirane pod brojevima i površinama kao što tužiteljice tvrde u točki 1.

1.2. Tijekom opisanog postupka (1. -1.1.) tužiteljice tvrde da su imale legitimna očekivanja da će od tuženika dobiti imovinsku protuvrijednost za svoje nekretnine, a da je i sam tuženik tijekom 2005. godine naručio izradu elaborata procjene tržišne vrijednost nekretnina tužiteljica. Međutim, sve dok provedbe Z-43891/2019 dana 13.12.2021. godine nije donesen niti jedan akt u čijem bi donošenju sudjelovale tužiteljice, a provedbom rješenja dana 13.12.2021. godine tužiteljice su prestale biti vlasnice nekretnina. Odluku suda su žalbom pokušale osporiti, ali su dana 8.4.2022. godine s prigovorom odbijene.

1.3. Tužiteljice smatraju da tuženik nije proveo zakonom propisani postupak i da je vlasništvo na nekretninama tužiteljice stekao bez valjanje pravne osnove.

1.4. Zbog svega navedenog, tužiteljice tvrde da su u postupku tzv. faktičnog izvlaštenja prestale biti vlasnice nekretnina i smatraju da imaju pravo zahtijevati isplatu novčane naknade u vidu imovinsko-pravnog ekvivalenta koji odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnina.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i tvrdi da je predmetna nekretnina već 1.1.1997. godine bila izgrađena i kategorizirana kako nerazvrstana cesta.

3. Tijekom dokaznog postupa sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišnih knjiga, lokacijsku dozvolu, elaborat procjene, rješenja, uvjerenja, očitovanja, snimke.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Cijeneći navode stranaka tijekom postupka nije u ovom postupku sporno da je nekretnina zk.čest.br. 5290/3, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 48595 m2, u naravi ulica Gustava Krkleca - nerazvrstana cesta u vlasništvu tuženika.

4.1. Nije niti sporno da je ista izgrađena na dijelovima ranijih zemljišnih čestica koje su bile u suvlasništvu tužiteljice.

4.2. Naposljetku, nije sporno niti to da nije proveden postupak izvlaštenja te da tužiteljice nisu dobile naknadu za nekretnine od kojih je diobom formirana nekretnina koja je sada nerazvrstana cesta – ulica Gustava Krkleca, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika.

5. Iz uvjerenja nadležnog Gradskog ureda tuženika od 6.10.2023. godine utvrđeno je da je već 1.1.1997. godine predmetna nekretnina bila kategorizirana kao nerazvrstana cesta.

5.1. To uvjerenja, a niti ostalu dokumentaciju dostavljenu po tuženiku tužiteljice ne osporavaju.

6. Tuženik je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju članaka 131. i 133. Zakona o cestama (NN 84/211, 18/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 – u daljnjem tekstu ZOC), koji je stupio na snagu 28.7.2011. godine. Zbog toga, jer je riječ o izvornom stjecanju vlasništva, nije odlučna činjenica da je uknjižba istog prava vlasništva dopuštena (tek) rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 13.12.2021. godine. Predmet ovog postupka niti nije vlasništvo predmetne nekretnine nego obveznopravni zahtjev tužiteljice koje u skladu s općim propisima, jer postupak izvlaštenja nije proveden, traži naknadu štete u visini neisplaćene naknade za oduzeto zemljište tj. tržišnu vrijednost nekretnine.

6.1. Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku. Iz navedenog slijedi da je, da bi tužiteljice mogle zahtijevati naknadu za oduzeto mu zemljište izvan zakonom predviđenog postupka, potrebno utvrditi je li takva tražbina za tužiteljice dospjela, a potom i je li tražbina zastarjela s obzirom na vrijeme kada su tužiteljice ustale tužbom za njezinu isplatu.

6.2. Tužiteljice ne mogu više zahtijevati povrat stvari – nekretnine zbog izgradnje ulice Gustava Krkleca, a upravo zbog toga, zastarni rok počeo je teći upravo kada one više nisu mogle zahtijevati povrat nekretnine, jer je na zemljištu u suvlasništvu tužiteljica izgrađena spomenuta cesta.

6.3. Iz uvjerenja gradskog ureda (5.), utvrđeno je da je predmetna nekretnina bila nerazvrstana cesta koja se koristila za promet vozila i koja je bila pristupačna većem broju korisnika najkasnije 1.1.1997. godine. Stoga, računajući zastarni rok od tog datuma, a uz primjenu tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 – u daljnjem tekstu ZOO/91) koji je u odredbi članka 371. propisivao opći zastarni rok od pet godina, imajući na umu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17.5.2023. godine sud utvrđuje da su zahtjevi tužiteljica zastarjeli prije podnošenja tužbe, radi čega je zahtjev odbijen.

7. Pri tome valja istaknuti da iz lokacijske dozvole izdane tijekom 2003. godine proizlazi da su tužiteljice sudjelovale u postupku koji se odnosio na izgradnju pristupnih prometnica (ulica 1, 2, 3) i ostale infrastrukture uz ulici Gustava Krkleca, kao i da je tuženik naručio procjenu vrijednosti nekretnina koje su predmet ovog spora, tj. čija je vrijednost predmet ovog spora i to tijekom 2005. godine.

7.1. Međutim, tužiteljice i dalje tijekom postupka ne osporavaju niti uvjerenje citirano pod 5. niti uvjerenje kojim je nadležno tijelo potvrdilo dana 4.3.2019. godine da je predmetna nekretnina bila nerazvrstana cesta koja se koristila za promet vozila i koja je bila pristupačna većem broju korisnika najkasnije 28.7.2011. godine (stupanje na snagu ZOC).

7.2. Dakle, čak ni kada bi se za tužiteljice zastarni rok računao od 28.7.2011. godine, njihovi zahtjevi su u zastari do dana podnošenja ove tužbe.

8. Presude Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) koje je u spis predmeta dostavio tužitelj nisu primjenjive u ovom predmetu. U tim je presudama ESLJP utvrdio povredu prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva (zajamčeno člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju) jer je ocijenjeno da lišenje prava vlasništva podnositelja nije bilo izvršeno na temelju zakona. Imajući na umu da stavak 2. članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju priznaje pravo državama uređenje upotrebe vlasništva donošenjem zakona, to je vlasništvo tuženika koje je na predmetnoj nekretnini stečeno na temelju članak 131. i 133. ZOC-a stečeno uz poštivanje načela zakonitosti. Osim toga u dostavljenoj je praksi ESLJP-a povreda prava na mirno uživanje vlasništva utvrđena i stoga što je nacionalna sudska praksa o tzv. konstruktivnim izvlaštenjima dovela do toga da se to pravilo primjenjuje nedosljedno pa da nije riječ o predvidivoj situaciji. Zbog toga podnositelji nisu do dostave sudske odluke u svom predmetu mogli sa sigurnošću znati da im je oduzeto njihovo zemljište. U ovom parničnom predmetu tužitelj nije mogao imati takve sumnje imajući na umu ZOC koji je stupio na snagu još u srpnju 2011. Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u pogledu zastare zahtjeva za naknadu za oduzeto zemljište prema općim pravilima obveznog prava (kad postupak izvlaštenja nije proveden) stabilna je i predvidiva (primjerice U-III-5723/2016 od 7. svibnja 2019., Rev 1973/2014 od 12. travnja 2016., Rev-2284/2011 od 23. travnja 2014. i Rev-754/2011 od 28. rujna 2011.) U tom smislu tužiteljice ne mogu s uspjehom tvrditi da 17.5.2023. godine (kad je podnesena ova tužba) sudska praksa u primjeni općeg zastarnog roka za odštetni zahtjev koji je u njegovoj tužbi postavljen nije bila predvidiva.

8.1. Citira se citira i shvaćanje Građanskog odjela VS RH:

„1. Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

2. Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“

8.3. Sudska praksa na koju se tužiteljice pozivaju vezana je uz postupke izvlaštenja (eksproprijacije) tj. kada je izvršeno izvlaštenje nekretnine temeljem Zakona o eksproprijaciji (NN 10/78) I Zakona o izvlaštenju (NN 9/94).

9. Dakle, na tužiteljicama je bio teret dokazivanje ili da je prometnica izgrađena unutar 5 godina od dana podnošenja tužbe ili da su postojali razlozi iz pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske.

9.1. Niti jednu od tih okolnosti tužiteljici niti tvrde niti dokazuju.

9.2. Dokazni prijedlog tužiteljica usmjeren na utvrđivanje vrijednosti nekretnina prema današnjim cijenama i zbog toga provođenje uviđaja na licu mjesta sud je odbio, jer su ti dokazi vezani uz utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva što se ukazuje nepotrebnim.

U Zagrebu, 2. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.