REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2130/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice ZŠM (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 20 Blanchard Gase 0, i II tužitelja ZŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 20 Blanchard Close, SE94TZ, oboje zastupani po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. (OIB 22694857747), Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 2. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti svakom od tužitelja iznos od po 1.078,37 eura, svakome sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.5.2022. godine do isplate, te im naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.595,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (2.2.26.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. II Tužitelji se odbijaju s dijelom zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice, svakome od 1.078,37 eura, kamatu potražuju od 13.1.2022. do 30.5.2022. godine.

Obrazloženje

1. Ovaj je spor pokrenut tužbom podnesenom dana 13.1.2022. godine po pravnom predniku tužitelja, ŽŠ, koji je tijekom postupka preminuo pa su tužitelji, zakonski nasljednici preuzeli i nastavili postupak.

2. Predmet spor jest zahtjev tužitelja koji se temelji na ugovornom osiguranju, kojeg je s tuženikom zaključio JŠ i to uz osiguranje od automobilske odgovornosti isti je zaključio i osiguranje od posljedica nesretnog slučaja za vozača i putnike vozila reg. oznake [registarska oznaka], polica broj [broj police].

2.1. Prednik tužitelja upravljalo je vozilo za koje je bilo zaključeno osiguranje i tvrdo da se u prometnoj nezgodi dana 22.11.2019. godine desio osigurani slučaj, jer je on zadobio teške ozlijede te je tvrdio da je po polici tj. tablici tuženika kod njega nastupio invaliditet od najmanje 50%. Svojim se zahtjevom obratio tuženiku u mirnom postupku dana 22.1.2020. godine, na isti tuženik nije odgovorio radi čega je prednik podnio tužbu.

3. Za tuženika činjenice iz točke 2. nisu sporne, a u odnosu na točki 2.1. tuženik tvrdi da je u više navrata tužitelja pozivao na dostavu medicinske dokumentacije, koja uz zahtjev za mirno rješenje spora nije dostavljena, da se tužitelj na pozive oglušio i da je tuženik tek primitkom ove tužbe zaprimio svu dokumentaciju i utvrdio da je kod prednika tužitelja nastupio invaliditet od 25% te je isplaćen iznos od 25.000,00 kn.

3.1. U nastavku postupka tuženik tvrdi da je isplatom (3.) u cijelosti ispunio svoju obvezu pa predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Tužitelji tvrde da isplatom, za koju priznaju da je tuženik izvršio tijekom postupka, nije u cijelosti ispunjena obveza po polici osiguranja, tijekom postupka snižavaju tužbeni zahtjev jer smatraju da je kod njihovog prednika nastupio invaliditet u omjeru ukupno 41,25% pa potražuju isplatu za daljnji invaliditet od 16,25% tj. 16.250,00 kn tj. 2.156,74 eura sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška.

5. Tuženik je ostao kod svojih navoda da je invaliditet kod prednika tužitelja 25% po tablica tuženika i da je svoju obvezu ispunio.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u tablice tuženika, opće uvjete tuženika, medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton prednika tužitelja i proveden je dokaz medicinskim vještačenjem.

6.1. Prijedlog tuženika da se provede dokaz novim vještačenjem sud nije usvojio, jer je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

6.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan na način kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

7. Sudski vještak dr. Igor Stipančić izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju prednika tužitelja i u tablice tuženika, koje su sastavni dio zaključene police (2.) i temeljem koji se, sukladno ugovoru tj. općim uvjetima tuženika utvrđuje visina invaliditeta.

7.1. Osim toga, vještak je pregledao prednika tužitelja i kliničkim nalazom utvrdio kretnje ramene i ručnog zgloba, da bi nakon toga dao mišljenje iz kojeg proizlazi da je prednik tužitelja zadobio brojen ozlijede i to: politraumu, prijelom trupa donje čeljusti, prijelom petog prsnog kralješka, prijelom prsne kosti, prijelom od prvog do petog rebra s lijeve strane, prijelom od prvog do trećeg rebra desno, nagnječenje pluća s lijeve i desne strane, obostrani pneumotoraks (ulazak zraka u prostor između poplućnica), obostrani izljev u prsište, prijelom trupa lijeve lopatice, iščašenje lijeve podlaktice, iščašenje mjesečaste kosti lijevog pešća, prijelom perastog nastavka palčane kosti i oštećenje nadlaktičnog živčanog spleta (tzv. brahijalnog pleksusa).

7.2. Prema tablicama tuženik vještak dalje iznosi mišljenje da:

- po točki 20. invaliditet iznosi 30%, jer vještak navodi da potpuna paraliza brahijalnog pleksusa predviđa invaliditet od 60-65%, da se ovdje radi o parezi pa primjenjuje napomenu iza točke 25. u kojoj se kod djelomične pareze određuje maksimalno ½ postotka i to dvije godine po ozlijedi pa su zadovoljeni uvjeti za 30%;

- po točki 110.c) invaliditet iznosi 15%, jer vještak smatra da je tom točkom propisan invaliditet od 10-20%, a da su umanjene pokretljivosti ruke u ramenom zglobu kod nekih kretnji jakog stupanja, a kod nekih su polovične zbog čega on smatra da je invaliditet 15%;

- po točki 115.b) invaliditet iznosi 8%, jer umanjena pokretljivost lakatnog zgloba u srednjem stupnju predviđa ocjenu 5-10%, a s obzirom na stupanj pokretljivosti koji je vještak utvrdio kliničkim pregledom smatra da se ovdje radi o invaliditetu od 8%;

- po točki 64. invaliditet iznosi 4%, zbog prijeloma najmanje 2 rebra, i lom sternuma;

- po točki 121.a) invaliditet iznosi 5%, zbog umanjene pokretljivosti ručnog zgloba u lakom stupnju;

- po točki 184.a) invaliditet iznosi 5%, zbog smanjene pokretljivosti kralježnice poslije ozlijede koštanog dijela prsnog segmenta.

7.3. Nakon toga vještak primjenjuje točku g tablica tuženika pa prvo oštećenje uzima u kao 1/1, iduće umanjuje za ½, pa treće za ¼, a svako slijedeće za 1/8 te daje konačnu ocjenu na način da:

- po točki 20. – 30%;

- po točki 110.c – 7,5% (1/2 od 15%)

- po točki 115.b - 2% (1/4 od 8%),

- po točki 64. - 0,5% (1/8 od 4%)

- po točki 121.a - 0,625% (1/8 od 5%)

- po točki 184.a - 0,625% (1/8 od 5%), odnosno sveukupno je kod prednika tužitelja invaliditet 41,25%,

a daje i mišljenje da je liječenje dovršeno 31.5.2022. godine.

8. Nalazu i mišljenju je prigovorio tuženik i to ocjeni od 30% po točki 20. tablica tuženika tvrdeći da pretrage nisu učinjene unutar i po rokovima propisanim tablicama, da vještak nije izvršio neurološki pregled i da se radi o djelomičnom, a ne cijelom oštećenju brahijalnog spleta, kao i da kod ocjene trajnog invaliditeta po točkama za ograničenje pokretljivosti zglobova lijeve ruke (rame, lakat i ručni zglob) postoji preklapanje postotaka.

8.1. Vještak se usmeno očitovao na prigovore tuženika i naveo da je točno da za točku 20. stoji da se primjenjuje uz obaveznu EMNG verifikacija načinjenu 24 mjeseca nakon nezgode uz svježe (akutno) oštećenje na EMNG-u učinjenom unutar 6 tjedana nakon nesretnog slučaja, a da kod prednika tužitelja nije učinjen EMNG unutar 6 tjedana po nesretnom slučaju, ali je učinjen u dva navrata EMNG i to 5.6.2020. i 9.4.2021. godine. U nalazu od 5.6.2020. godine stoji: lezija pleksus brahijalisa umjerenog do težeg stupnja, dominantna neuropatska lezija n. radijalisa, a u nalazu od 9.4.2021. godine navedeno je: umjereni gubitak motoneurona u mišićima lijeve šake, podlaktice i nadlaktice. Srednje teška aksonalna lezija lijevog brahijalnog pleksusa dominantno radijalisa umjerena kompresivna neuropatija medijanusa u karpalnom kanalu, u usporedbi s nalazom od 5.6.2020. blaže poboljšanje u području lijevog ulnarisa. Dalje vještak navodi da tavo stanje utvrđeno u medicinskoj dokumentaciji, kao i njegov pregled prednika tužitelja, koji po njemu uključuje i neurološki pregled, dovodi o primjene točke 20. i to u omjeru od 30%.

8.2. Vještak objašnjava da je njegovo mišljenje da u liječenju prednika tužitelja nije sačinjen EMNG unutar 6 tjedana od nesretnog slučaja zato što se isti liječio zbog drugih, ozbiljnijih ozljeda i to onih vezanih uz pluća (nagnječenje pluća s lijeve i desne strane, obostrani pneumotoraks (ulazak zraka u prostor između poplućnica), obostrani izljev u prsište), koje su bile opasne po život i to do te mjere da je prednik tužitelja tek deseti dan po ozljeđivanju podvrgnut operaciji, sanaciji prijeloma donje čeljusti i iščašenja lijeve podlaktice pa se te ozlijede, zbog ozljeda vezanih uz pluća, deset dana uopće nisu liječile.

8.3. U odnosu na prigovor tuženika da bi postojalo preklapanje postotaka vještak je naveo da iz tablica tuženika ne proizlazi da bi neke postotke oštećenja trebalo umanjivati zbog npr. preklapanja oštećenja tj. postotaka.

9. Tuženik je ostao kod svojih prigovora i naveo da je u ovom slučaju trebalo primijeniti odredbu iza točke 25. u kojoj stoji da kod djelomičnog oštećenja (pareze) živaca određuje se maksimalno do ½ postotka određenog za paralizu dotičnog živca, pa da je trebalo primijeniti točku 21. i istu umanjiti za ½ postotka.

9.1. Taj prigovor tuženika nije osnovan, jer se napomena iza točke 25. primjenjuje kod djelomičnog oštećenja živca, dakle na točke 16, 17, 19, 22, 23, 24. i 25. u kojima se točno navodi živac, a u točkama 20. i 21. ne navodi se živac već paraliza brahijalnog pleksusa i u točki 21. djelomična paraliza brahijalnog pleksusa.

9.2. Nadalje, za razliku od ostalih citiranih točaka (9.1.) u kojima se određuju pareze ili paralize različitih živaca, samo se u točkama 20. i 21. radi razlika između paralize i djelomične paralize brahijalnog pleksusa.

9.3. Imajući u vidu napomenu iza točke 25. ovaj sud utvrđuje da se za sve živce kod djelomičnog oštećenje primjenjuje napomena i da se tada invaliditet određuje do ½ dijela postotka određenog za paralizu dotičnog živca. Npr. po točki 17. obostrana paraliza facijalnog živca iznosi 40%, a primjenom napomene iza točke 25. djelomična obostrana paraliza facijalnog živca iznosila bi 20%.

9.4. Međutim, ta se napomena ne primjenjuje kod točke 20. i 21. jer se u tim točkama već radi razlika između paralize i djelomične paralize pa se na točku 21. koja govori o djelomičnoj paralizi brahijalnog pleksusa invaliditet može odrediti do 35%, a ne da se, kako to tvrdi tuženik, po toj točki invaliditet umanjiti za ½ dijela. Tada bi se radilo o dvostrukom umanjenju, jer se po točki 20. invaliditete određuje od 60-65%, a po točki 21. do 35% iz čega je jasno da je u točki 21. primijenjeno pravilo da se djelomična paraliza brahijalnog pleksusa cijeni sa cca ½ od paralize brahijalnog pleksusa (točka 20.). Tumačenje tuženika je pogrešno, jer bi po njegovom tumačenju djelomična paraliza brahijalnog pleksusa iznosila samo ¼ potpune paralize, a u svim ostalim slučajevima, kao što je opisano u 9.3. taj bi invaliditet iznosi 50% potpune paralize.

9.5. Dakle, kada se vještak odlučio za točku 20. on je pogriješio u primjeni napomene iza točke 25. Međutim, kako je vještak naveo da se radi o parezi tj. o djelomičnoj paralizi brahijalnog pleksusa tada invaliditet od 30% odgovara točki 21. gdje stoji da djelomična paraliza daje invaliditet do 35%.

9.6. Time je sud prihvatio, djelomično prigovor tuženika, da se ima primijeniti točka 21. ali je odbio dio prigovora tuženika da bi se djelomična paraliza trebala umanjiti za daljnjih ½ dijela, jer tako nije propisano napomenom iza točke 25.

10. Prihvaća se iskaz vještaka da iz tablica tuženika ne proizlazi da bi neke postotke oštećenja trebalo umanjivati zbog npr. preklapanja oštećenja tj. postotaka. Da je tome tako proizlazi iza točke VIIC-Podlaktica tablica tj. napomena gdje stoji da se za različite posljedice na istom zglobu ne zbrajaju postoci. U ovom slučaju se ne radi o invaliditetu na istom zglobu, već na ramenom zglobu, laktnom zglobu i ručnom zglobu.

10.1. Konačno, točno je da prednik tužitelja nije učinio EMNG unutar 6 tjedana nakon nesreće već protekom nešto više od 6 mjeseci (događaj 22.11.19; prvi EMNG 5.6.2020), dok kontrolni EMNG unutar 24 mjeseca jest učinjen. Ali, prema shvaćanju ovog suda i tumačenju općih uvjeta i tablica tuženika ta činjenice ne može dovesti do gubitka prava po točki 21. tablica.

10.2. Naime, sud cijeni točku E.1.1.3. uvjeta, koja je suglasna s točkom c) tablica iz kojeg proizlazi da se osiguranik mora pridržavati svih liječničkih savjeta i uputa u pogledu liječenja tj. da je dužnost vještaka očitovati se o hodogramu liječenja i navesti je li se osiguranik držao uputa liječnika. Upravo se o tome očitovao vještak kada je dao svoje stručno mišljenje zašto je veći dio zadobivenih ozljeda „zanemaren“ u prvoj fazi liječenja kada je isto bilo potpuno posvećeno ozljedama vezanima uz pluća. Nadalje, vještak nije naveo da bi u medicinskoj dokumentaciji stajao podatak o tome da prednik tužitelja odbija način liječenja ili odbija obaviti određenu pretragu.

10.3. Dakle, tijek liječenja je bio uredan i onakav kakav su određivali ordinirajući liječnici pa se primjenom svega navedenog pod 10.2. ne može predniku tužitelja staviti na teret što određenu pretragu nije obavio u vrijeme kada „tablice smatraju da ju treba obaviti“, jer je svako pojedino ozljeđivanje, tijek liječenja i upute liječnika kompleksne i ovise od slučaja do slučaja.

11. Tako provedenim dokazima utvrđene su sve odlučen činjenice, nalaz i mišljenje je prihvaćeno u cijelosti te je dosuđen daljnji, zatraženi iznos od 2.156,74 eura, koji odgovara preostalom invaliditetu od 16,25%.

11.1. Primjenjujući ugovor stranka, policu osiguranja, na zakašnjenje tuženika, a cijeneći točku E.9.3. sud nalazi da je tuženik u zakašnjenje pao tek dovršetkom liječenja što je bilo 31.5.2022. godine pa kamatu dosuđuje od tog dana, a za razdoblje od dana podnošenja tužbe (13.1.2022.) do 30.5.2022. godine tužitelji su odbijeni.

11.2. kamatna stopa određena je po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5.

12.1. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika i odnosi se na trošak sastava tužbe, pristupa na dva ročišta (11.9.23. i 17.12.25.) te za sastav dva obrazložena podneska (22.4.22. i 12.1.23.) po 200,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura, što je uvećano za 250,00 eura PDV-a, po 66,37 eura sudskih pristojbi na tužbu i presudu, kao i za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 212,35 eura.

12.2. Na ukupan troška u iznosu od 1.595,09 eura kamata, po stopi iz čl. 29. ZOO-a, teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 2. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.