REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1738/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja NM vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ DEUR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupan po punomoćniku Ivica Ćosić, odvjetnik u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, isplate, nakon zaključene glavne rasprave 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 249,60 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 495,29 € u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu 31,25 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 750,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. ožujka 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i model AUDI A6, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, ŽM koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku čiji djelatnici su 04. travnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj: 248103200541 kojim je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Tužitelj navodi da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je predmetno vozilo, sukladno zahtjevu vlasnika popravio, te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 69/3/4, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.323,84 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 2.074,24 €, a razliku od 249,60 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 13. ožujka 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 249,60 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimacija, a osporava i osnovanost i visinu potraživanja tužitelja.

Napominje kako stranke nisu ni u kakvom pravnom ili ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu nego s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila koji je pristao na Uvjete koji su sastavni dio police tako da ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila jer je prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik.

Osporava Službeni cjenik radionice tužitelja i ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena.

Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Podneskom od 11. listopada 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika Ističući kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj ( oštećenik ) PM ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju.

Tužitelj smatra da je neosnovano i osporavanje pasivne legitimacije jer iz obrazložene ponude tuženika od 24. travnja 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku pravno osnovan te se tuženik putem ove iste ponude obvezao na isplatu u iznosu od 2.074,24 € ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u izvid štete (list 10, 74 spisa), u ponudu (list 11 spisa), u izvod prometa po računu (list 12 spisa), u Cjenik (list 14 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 15 i 16 spisa), u notifikaciju o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 17 spisa), u uputu o radionici za popravak vozila (list 72 i 73 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 75 do 112 spisa), u račune (list 119 do 124 spisa), u izdane račune za 2024. godinu (list 148 do 239 spisa), zamolbenim putem Trgovačkog suda u Zadru saslušao svjedoke ŽM, FM, IM i zakonskog zastupnika tužitelja JM. Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 249,60 € na temelju računa br. A 69/3/4.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja ni odgovornost.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 69/3/4,

9. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja proizlazi da su tužitelj i PM navedeni Ugovor sklopili 13. ožujka 2024. te da je PM kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu 249,60 € a prema računu popravka za štetu u ukupnom iznosu od 2.323,84 € čime je oštećenik PM ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu ZOO).

10. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 92/01/241 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika).

11. Iz navedenog je utvrđeno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete ŽM prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom pa je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan

12. Iz saslušanja svjedoka ŽM utvrđeno je da je on bio vlasnik osobnog vozila Audi A6, reg oznake [registarska oznaka], koji je bio kasko osiguran kod tuženika. Sjeća se da je početkom travnja 2024. automobil bio oštećen na parkiralištu, ali je primijetio štetu na vozilu kada je došao do automobila nakon čega je tuženiku prijavio štetu. Djelatnici tuženika su utvrdili da je far ogreben te da je prednji far puknut radi čega treba zamijeniti far i lakirati branik vozila. Odvezao je auto tužitelju i predao mu zapisnik tuženika nakon čega je tužitelj vozilo popravio kojeg je preuzeo i nije imao nikakvih primjedbi na rad gospodina JM, ali mu tuženik nije platio kompletan iznos, radilo se o cca 250,00 € pa je on potpisao Ugovor o ustupu kojim je svoju tražbinu prema tuženiku ustupio tužitelju.

13. Iz saslušanja svjedoka FM utvrđeno je da je on zaposlenik tuženika, ali mu nije poznat gospodin PM, ali pretpostavlja da se radi o stranci s kojom nije bio u neposrednom kontaktu jer je on nadređen djelatnicima u [adresa] te je radi toga vidio spis predmeta, a procjenu je radio kolega IM.

Pojašnjava kako prema njihovim uvjetima kasko osiguranja vozila stranka bi trebala popraviti vozilo po njihovoj uputi o servisu, a takvu uputu o servisu stranka dobije putem e-maila uz izvid štete i tu je navedeno gdje bi trebao popraviti štetu odnosno u ovlaštenom servisu Auto Hrvatska d.o.o., [adresa].

14. Iz saslušanja svjedoka IM utvrđeno je da je on zaposlen kod tuženika na poslovima procjenitelja štete i poznat mu je gospodin PM, jer se radi o njihovoj stranci s kojom je komunicirao povodom štete na vozilu, ali se detalja razgovora ne sjeća. Pojašnjava kako oni daju osnovne upute, odnosno preporuče servise koji su jeftiniji te im o tome pošaljemo pisanu obavijest, ali to je samo preporuka i ne može reći da su oni dužni tamo otići. Siguran je da je preporuku o servisu dao i DM jer ti ovlašteni servisi koje tuženik preporuči mogu obaviti posao barem na jednako kvalitetan način kao i drugi.

15. Iz svega navedenoga, uzimajući u obzir dokumentaciju koja prileži spisu te iskaz svjedoka ŽM i IM, koje je ovaj sud prihvatio, ovaj sud je zaključio kako je upravo tuženik osiguravatelj vozila oštećenika ŽM koji je imao sklopljenu policu kasko osiguranja, a koju štetu je tužitelj popravio, slijedom čega je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

16. Zakonski zastupnik tužitelja je iskazao da je on direktor tužitelja i sjeća se da je travnju 2024. gospodin ŽM dovezao svoj automobil na popravak, na kojem su bila manja oštećenja, bio je oštećen prednji branik i prednje svijetlo i predočio izvid štete koje je sačinio tuženik. Tužitelj je prihvatio popraviti vozilo, naručio rezervne dijelove, a nakon popravak, predali vozilo gospodinu ŽM koji nije imao nikakve primjedbe na tužiteljev rad. Tuženik nije isplatilo štetu u cijelosti, nego je platio je 249,60 € manje od traženog jer je naveo da se ne slažu s cijenom radnog sata tužitelja. Pojašnjava kako cijenu radnog sata određuje sukladno formuli izračuna koju formulu je dostavila Hrvatska udruga auto struke, čiji je član. Gospodin PM je ugovorom ustupio potraživanje prema tuženiku, a koje potraživanje proizlazi iz razlike plaćenog iznosa za popravak njegovog vozila, koje je platio tuženik i iznosa kojeg je tužitelj tražio za popravak vozila. Navodi kako nije sporna količina utrošenih sati niti cijena materijala, već jedino cijena radnog sata.

17. Uvidom u Izvide štete tuženika utvrđeno je da se odnosi na vozilo reg. N tada u vlasništvu ŽM te da je u izvidu štete naveden dio za zamjenu i to far D KPL i dio za popravak i to branik prednji, kao i sati rada potrebni za popravak vozila.

18. Iz računa tužitelja broj A 69/3/4 od 24. travnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 2.32384 € s uključenim PDV- om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 8 radnih sati, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

19. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 25,00 € uvećano za PDV 25%, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, 8, ali nije naveo cijenu radnog sata.

20. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

21. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno tehničko vještačenje, ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje cijene sata rada bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o cijeni sata rada po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja. Sud nije saslušavao svjedoka KM jer nastanak štetnog događaja nije sporan, nego je sporna samo cijena sata rada.

22. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj A 69/3/4 od 24. travnja 2024. u skladu s Cjenikom tužitelja i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u izvidu štete, tužitelju je neplaćanjem računa u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj prema svom Cjeniku naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik, obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

24. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje u tekstu: OT)

25. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe (Tbr. 7.1.), i obrazloženog podneska od 11. listopada 2024. u iznosu od po 50,00 € (Tbr. 8.1.), zastupanja na ročištu 21. siječnja 2025., 11. veljače 2025., 18. ožujka 2025., 23. svibnja 2025. i 16. siječnja 2026. u iznosu od po 50,00 € (Tbr.9.1.), ukupno 350,00 € uvećano za PDV 25 % u iznosu od 87,50 € (Tbr.46.) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 € sukladno Tar.br.1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19. i 92/21.), dakle tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 464,04 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

26. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 31,25 € (Tbr. 9.3. i 46.) jer mu taj trošak nije bio potreban trošak za vođenje ovog postupka jer su se u skladu s odredbama ZPP-a ostvarile pretpostavke za dostavu presude putem e-oglasne ploče suda. Slijedom iznijetoga, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je za iznos od 31,25 € slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

27. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 750,00 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. IV izreke.

U Zagrebu, 2. veljače 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana