Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-502/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SLOVENSKI DRŽAVNI HOLDING d.d., OIB 64974728494, Mala ulica 5, 1000 Ljubljana, zastupanog po punomoćniku Robertinu Bilobrku, odvjetniku u Zagrebu protiv 1. ovršenika AAT d.o.o., OIB 94113476894, Zelena ulica 1, 40323 Draškovec zastupanog po punomoćniku Janu Gebaueru, odvjetniku u OD Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., radi ovrhe na nekretninama, u povodu žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-918/2024-6 od 19. prosinca 2024., dana 2. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-918/2024-6 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ovrsi kojim je na temelju ovršnih isprava i to Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 14. ožujka 2008., solemniziranog dana 14. ožujka 2008. kod javne bilježnice Željke Horvat Pernar iz Zagreba, pod posl. br. OV-3491/2008, ovršnog dana 1. rujna 2022., Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 2. lipnja 2010., solemniziranog dana 2. lipnja 2010. kod javne bilježnice Ljiljane Blažeka iz Preloga pod posl. br. OV-2499/2010, ovršnog dana 31. kolovoza 2022., Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 18. veljače 2011., solemniziranog dana 18. veljače 2011. kod javne bilježnice Ljiljane Blažeka iz Preloga pod posl. br. OV-608/11, ovršnog dana 31. kolovoza 2022., te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 9. svibnja 2012., solemniziranog dana 9. svibnja 2012. kod javne bilježnice Ljiljane Blažeka iz Preloga pod posl. br. OV- 1879/2012, ovršnog dana 31. kolovoza 2022., odredio ovrhu na nekretninama ovršenika primjenom odredbe čl. 80. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH – dalje u tekstu: OZ).
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik iz razloga navedenih u članku 50. st. 1. toč. 3, 4., 8., 10. i 11. Ovršnog zakona uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije određivanje ovrhe, podredno da rješenje o ovrsi ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu osporio navode žalbe.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1.- 11. i st. 4. i 5. OZ-a. Imajući u vidu da ovršenik od žalbenih razloga zbog kojih je ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave sadržajno ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 3, 4., 8., 10. i 11. OZ-a, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a, osim u pogledu isticanih žalbenih navoda, ispitao pobijano rješenje također i u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti pri čemu smatra da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a, kao i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a.
6. Nadalje drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti.
7. U pogledu navoda ovršenika da prepiska i e mail korespondencija stranaka dokazuju da je dospijeće potraživanja po sklopljenim Ugovorima o kreditu više puta mijenjano, što potvrđuje i činjenica da sve do kraja 2024. godine, unatoč tome što je dospijeće prvih rata bilo ugovoreno u 2019., ovrhovoditelj nije pokrenuo nikakav ovršni postupak, valja reći da isti nisu od utjecaja na činjenicu da ovršna isprava i dalje ima svojstvo ovršnosti, pri čemu je na ovrhovoditelju da odluči kada će ustati s prijedlogom za ovrhu, dok pak rokovi dospijeća po Ugovorima o kreditu, koji su sklopljeni javnobilježničkim aktom, nisu promijenjeni. Pritom je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 4. OZ- a propisano da se žalba može izjaviti samo ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, koja isprava u navedenom slučaju nedvojbeno izostaje.
8. Vezano za navode ovšenika kako Sporazum 3 i Sporazum 4 dospijevaju tek 31.12.2025., ističe se da se navedeni datum odnosi na krajnji rok dospijeća za sve tražbine iz kreditnih i drugih ugovora do visine osigurane hipotekom, pri čemu su visina tražbine, rok dospijeća, visina kamata, troškovi i drugi uvjeti određeni u pojedinačnom ugovoru sklopljenom između stranaka. Nadalje, sporazumima je određeno da tražbina vjerovnika može dospjeti na naplatu i prije isteka roka otplate ako vjerovnik, zbog kršenja odredbi ugovora o kreditu ili drugih tražbina na temelju ugovora o zalogu nekretnina, dužniku otkaže ugovor o kreditu ili drugi pojedinačni ugovor koji je pravni temelj za tražbine na temelju ugovora o zalogu nekretnina, kao i da u tom slučaju cjelokupni iznos kredita dospijeva na naplatu, pri čemu tražbina vjerovnika dospijeva na datum koji vjerovnik u tom slučaju odredi u svojoj pisanoj obavijesti o otkazu dužniku. Kako je ovrhovoditelj prije pokretanja ovrhe otkazao ugovore o kreditu sklopljene s glavnim dužnicima, to je neosnovan i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a.
9. Konačno, vezano za navode ovršenika da je ovrhovoditelj prijedlog i sve priloge predao sudu u jednom primjerku, valja ukazati da iz spisa proizlazi kako je prijedlog sa svim prilozima kao i rješenje o ovrsi dostavljeno ovršeniku kao sudioniku elektroničke komunikacije putem sustava e-Komunikacije, obzirom se sva dostava i razmjena pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način, primjenom pravila o dostavi u parničnom postupku.
10. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredivši ovrhu na nekretninama ovršenika temeljem čl. 80. OZ-a.
11. O preostalim žalbenim razlozima, koji sadržajno upućuju na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. (visina potraživanja, odnosno je li ovrhovoditelj uzeo u obzir smanjenje iznosa potraživanja temeljem djelomične isplate od strane glavnog dužnika WEI, kao i je li ovrhovoditelj prilikom obračuna visine osporene tražbine uzeo u obzir sporazumni otpis obračunate kamate) i toč. 11. (da li je za tražbinu u cijelosti ili djelomično nastupila zastara) OZ-a, u okviru svoje nadležnosti odlučiti će prvostupanjski sud zaključkom kojim će ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
12. Kako dakle žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Varaždinu 2. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Požar