Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-203/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Gorana Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene RJV, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11 i 143/12. - nadalje KZ/97), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-738/2013. od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja RJ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-738/2013. od 10. siječnja 2024. optužena RJV temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22) – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97.

1.2 Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. oštećenik kao tužitelj JJ obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nužne izdatke optuženice RJV i nagradu njenog branitelja Antona Denona odvjetnika iz Rijeke.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio oštećenik kao tužitelj JJ putem punomoćnika Alena Ivković odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostupanjski sud ocjeni provedene dokaze, pogotovo iskaze svjedoka i donese presudu kojom se žalba usvaja, a pobijana presuda preinačuje na način da se optuženica proglasi krivom za kazneno djelo iz optužnice, te da se osudi na zakonom predviđenu kaznu. Ujedno predlaže da se optuženoj naloži plaćanje troškova punomoćnika oštećenika prema dostavljenom troškovniku uvećanom za troškove sastava žalbe na presudu i pristojbe na žalbu i presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

5. Žalitelj u žalbi navodi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je presuda nejasna i nerazumljiva, da ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama, a one koje je prvostupanjski sud naveo u potpunosti su proturječni sa sadržajem zapisnika o ispitivanju svjedoka i iskazima svjedoka i oštećenika. Navodi da prvostupanjski sud uopće nije cijenio iskaze svjedoka zbog čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da prvostupanjski sud nije mogao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“u slučaju kada ne provede i ne ocijeni sve provedene dokaze.

6. Suprotno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja pobijana presuda nije nejasna i nerazumljiva i prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama, te obzirom na suprotne iskaze ispitanih svjedoka i oštećenika kao tužitelja, te obrane optužene prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tijekom postupka nije dokazano da je optužena počinila kazneno djelo za koje se tereti jer u ugovoru koji su sklopili oštećenik kao tužitelj i optužena sa kupcem RI-Kamen ne postoji niti jedna odredba koja obvezuje optuženu da za naknadu isplaćene cijene iz članka 3. Ugovora treba s oštećenikom kao tužiteljem zaključiti novi Ugovor o prodaji grč. 74/ZGR i grč. 532/7 k. o. [katastarska općina] za iznos od 18.000,00 eura.

7. Kako je prvostupanjski sud svestrano raspravio predmet i naveo razloge zbog kojih smatra da nije dokazano da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude na pravno pravilo in dubio pro reo, ne utječe na pravilnost prvostupanjske presude.

8. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva.

9. Tko prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je između oštećenika kao tužitelja RJ i RJV kao prodavatelja i RI-Kamen d.o.o. Rijeka zastupanom po BJ kao kupcu sklopljen ugovor o kupoprodajni nekretnina koji ugovor je dana 6. veljače 2009. ovjeren kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva u Rijeci.

9.1 Člankom 1. navedenog ugovora utvrđene su nekretnine koje su predmet kupoprodajnog ugovora, člankom 2. je ugovorena kupoprodajna cijena od 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju banke na dan plaćan, dok je člankom 3. ugovoreno da će dio kupoprodajne cijene u visini od 52.000,00 eura biti isplaćeno na račun optužene, a dio od 8.000,00 eura na račun prodavatelja RJ, a koji omjer kupoprodajne cijene nije u razmjeru sa veličinom suvlasničkih dijelova oštećenika kao tužitelja i optužene.

10. Oštećenik kao tužitelj u svom iskazu navodi da je optuženoj isplaćen iznos od 52.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koji nije razmjeran njenom suvlasničkom dijelu jer je optužena nakon što je zaključen prethodno navedeni ugovor sa RI – Kamenom kao kupcem trebala ovjeriti kod javnog bilježnika ugovor kojim njemu prepušta drugu nekretninu u površini od 700 m2.

10.1 Iz neovjerenog ugovora koji je prema tvrdnjama oštećenika kao tužitelja trebao biti sklopljen između optužene kao prodavatelja i njega kao kupca proizlazi da su predmet ugovora nekretnine gr.č 74/ZGR kuća stanovanja broj 83 i štala površine 124 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo optužene u 7/18 dijela i gr.č. 532/7, pašnjak, površine 1650 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo optužene u 7/18 dijela. Iz članka 2. navedenog ugovora proizlazi da je kupoprodajna cijena prethodno navedenih nekretnina 18.000,00 eura.

11. Temeljem iskaza svjedoka DJ, ŽJ i RJ proizlazi da su pregovore vođeni sa suprugom optužene DJ koji je optuženu na neki način zastupao. Međutim, u pogledu sadržaja usmenog dogovora između optužene i oštećenika kao tužitelja u pogledu prodaje nekretnine kupcu RI-Kamen i raspodjele kupovine, te ustupa nekretnina za koji je svjedok ĐJ sačinio kupoprodajni ugovor i koji je optužena odbila potpisati pravilno prvostupanjski sud navodi da postoje suprotni iskazi i to s jedne strane optužene i svjedoka DJ i s druge strane oštećenika kao tužitelja RJ, te svjedoka ŽJ, KJ i BJ.

12. Tako iz iskaza svjedoka DJ proizlazi da je su za sporni ugovor saznali od strane ŽJ koji ih je ispratio nakon što su potpisali ugovor sa kupcem RI- Kamen i krenuli prema automobilu koji je bio parkiran na Rivi koji im je dao ugovor za koji nisu čuli niti ga vidjeli i bili su time iznenađeni, a na kojem je ugovoru pisalo da njegova supruga treba dobiti 18.000,00 eura i da je taj iznos u cijeni Ugovora koji je potpisala na 52.000,00 eura. Za razliku od ovog svjedoka, svjedok ĐJ u svom je iskazu naveo da je ispred agencije bio zadužen da donese kupoprodajne ugovore za RJ i da je bio nazočan kada su optužena i oštećenik kao tužitelj dogovorili da će prodati svoje suvlasničke dijelove i da će optužena iz novca koji će dobiti za te nekretnine biti isplaćena za nekretnine za koje je on donio ugovor. Iz iskaza svjedoka ŽJ proizlazi da je optužena imala dio u dva terena koja su se prodavala i u trećem koji se nije prodavao, da je sa suprugom optužene dogovorio da će prodati dva terena i isplatiti optuženu za ta dva terena i dio trećeg a zauzvrat će ona isti taj teren prepisati na njegovog brata RJ. Svjedok EJ u svom je iskazu naveo da je dogovor između RJ i optužene bio da većina novca ide njoj a da će ona prepisati neki drugi teren na RJ i da je optužena aktivno sudjelovala u svim pregovorima.

13. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se na temelju iskaza oštećenika kao tužitelja i svjedoka ŽJ, BJ i KJ ne može zaključiti da je optužena počinila terećeno kazneno djelo jer u ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 3. veljače 2009. koji je zaključen sa kupcem RI Kamen nije ugovoreno da će optužena dobiti veći dio kupoprodajne cijene a da za uzvrat treba prenijeti svoj suvlasnički udio na nekretninama gr.č 74/ZGR kuća stanovanja broj 83 i štala površine 124 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo optužene u 7/18 dijela i gr.č. 532/7, pašnjak, površine 1650 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo optužene u 7/18 dijelova. Pored navedenog oštećenik kao tužitelj nije dostavio sudu nikakav predugovor ili sporazum iz kojeg bi se mogle utvrditi činjenice o kojima svjedoče on i svjedoci VJ, EJ i KJ.

14. Svemu navedenom treba dodat da je nelogično i neživotno da navedena odredba ne bi bila utanačena u ugovoru od 3. veljače 2009. i to upravo radi zaštite interesa oštećenika kao tužitelja kada se ima u vidu da iz iskaza oštećenika kao tužitelja i svjedoka ŽJ, BJ i KJ proizlazi da je ĐJ u ime agencije kao licencirani agent za nekretnine sudjelovao u pregovorima i da je bio u poslovnom odnosu sa oštećenikom kao tužiteljem, a da je pregovorima bila nazočna i osoba po prezimenu R koja je došla zajedno sa svjedokom BJ i koja se bavila sastavljanjem ugovora kako to navodi svjedok BJ.

15. Pored toga neživotan je i nelogičan dio iskaza svjedoka KJ kada navodi da sporni ugovor nije dostavio na vrijeme jer su mu probušene gume, da su do njegovog dolaska optužena i oštećenik kao tužitelj zaključili ugovor sa RI-Kamen i da je ugovor donio u lokal gdje su oni bili, kada se uzme u obzir da je zbog poslovnog odnosa sa J zasigurno imao njihov broj telefona i mogao ih kontaktirati da ga sačekaju kod javnog bilježnika gdje je onda optužena ako je to bila njena prava volja i ako je tako usmeno dogovoreno mogla potpisati oba ugovora.

16. Pored svega navedenog prvostupanjski sud je u dokaznom postupku pročitao i Elaborat procjene tržišne vrijednosti zemljišta stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Damira Kurfurst iz tvrtke Prodak d.o.o. od 22. listopada 2009. iz kojeg proizlazi da je tržišna vrijednost zemljišta koje su optužena i oštećenik kao tužitelj prodali kupcu RI Kamen 110,00 eura/m2 odnosno da je vrijednost suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina samo optužene iz ugovora od 03. veljače 2009. iznosila 50.905,56 eura, dok je vrijednost suvlasničkog djela nekretnina optužene i to gr.č 74/ZGR kuća stanovanja broj 83 i štala površine 124 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i gr. č. 532/7, pašnjak, površine 1650 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iznosila 71.439,44 eura, odnosno tržišna vrijednost samo suvlasničkih dijelova nekretnina optužene je iznosila ukupno 122.345,00 eura, dakle više već dvostruko u odnosu na cijenu koju je optužena za nekretnine dobila po ugovoru sklopljenom sa RI-Kamen.

17. Slijedom navedeno i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije dokazano da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret zbog čega ju je prvostupanjski sud pravilno temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio od optužbe.

18. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 2. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski