REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-163/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krunoslav Canjuga, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženih-protutužitelja 1. MS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Psp-8/2023-31 od 11. prosinca 2025., dana 2. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Psp-8/2023-31 od 11. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika BS koji glasi:
„Tuženici-protutužitelji MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ŠS iz [adresa], smetali su tužitelja-protutuženika BS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u PL [broj posjedovnog lista] K. O. [katastarska općina], oznake zemljišta Doma, pašnjak, kuća i dvorište u površini od 225,55 m2, koja se nalazi uz kat čest, 438/2 upisanu u PL [broj posjedovnog lista] na skici mjesta očevida označenih kao područje unutar točaka N, O, H1, E, D, C, B, A, S, I1, U, V, Z, E1, F1, G1, J, K, L, M, te do početne točke N, na način da su dana 25.03.2023, postavili ogradu od stupova i žice o vrata između točaka A, B, C, u dužini od 5,38 metara, i tako onemogućili tužitelju-protutuženiku i njegovim ukućanima pristup na dio kat. čest. [katastarska čestica], a kada je tužitelj-protutuženik ogradu maknuo dana 26.03.2023., ponovno, dana 28.03.2023., postavili ogradu od stupova i žice i vrata između točaka A, B, C, u dužini od 5,38 metara, i tako ponovno onemogućili tužitelju i njegovim ukućanima pristup na kat čest. [katastarska čestica] u površini od 225,25 m2, na kojoj se nalaze i gospodarski objekti, pa im se zabranjuje svako takvo i slično smetanje i uznemiravanje posjeda i nalaže se uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženici-protutužitelji maknu postavljenu ogradu od stupova i žice kao i metalna vrata, u roku od 8 dana.“
II. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tuženika-protutužitelja MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela dvorišta površine 154,51 m2 označenog na skici očevida od 10. prosinca 2024. izrađenoj po vještaku Tomislavu Horvatu kao područje između točaka J, H, G, F, E, D, C, B, A, S, I1, U, V, Z, E1, F1, G1, J, koje se nalazi na nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] dvorište i pašnjak od 1043 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je dana 16. ožujka 2023. godine srušio 4,79 m dužine ograde od žičanog pletiva na drvenim i betonskim stupovima uz glavnu cestu između točaka B i C prikazanim na skici očevida od 10. prosinca 2024. izrađenoj po vještaku Tomislavu Horvatu, te 23. ožujka 2023. pokosio travu na dijelu dvorišta unutar točaka J, H, I, F, E, D, C, B, A, S, I1, U, V, B1, A1, Z, E1, F1, G1, J površine 140,80 m2 prikazano na skici očevida od 10. prosinca 2024. izrađenoj po vještaku Tomislavu Horvatu te potom dana 27. ožujka 2023. u središnjem dijelu ograde između nekretnina čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] srušio stup sa vratima koja su za stup bila pričvršćena metalnim lancem i lokotom između točaka E i D širine 1,18 m označenim na skici očevida od 10. prosinca 2024. izrađenoj po vještaku Tomislavu Horvatu.
III. Zabranjuje se tužitelju-protutuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje ili uznemiravanje tuženika-protutužitelja MS u posjedovanju predmetnog dijela dvorišta površine 154,51 m2 prikazano kao područje između točaka J, H, G, F, E, D, C, B, A, S, I1, U, V, Z, E1, F1, G1, J na skici očevida od 10. prosinca 2024. izrađenoj po vještaku Tomislavu Horvatu koje se nalazi na nekretnini oznake čkbr. [katastarska čestica] dvorište i pašnjak od 1043 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
IV. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:
„Nalaže se tuženicima da u roku od 24 sata po primitku ovoga rješenja o privremenoj mjeri maknu ogradu postavljenu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od stupova i žice kao i metalna vrata, a po cijeloj širini katastarske čestice i omoguće tužitelju posjed dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 750 m2, na kojem dijelu se nalaze gospodarski objekti, pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 10.000,00 kn, a koja će se za slučaj neizvršenja ove privremene mjere od tuženika naplatiti i izreći nova stroža kazna.
Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka smetanja posjeda nekretnine ili drugačije odluke suda.“
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku-protutužitelju i tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.270,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.“
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja pravovremenu je žalbu podnio tužitelj-protutuženik zbog apsolutno bitne povrede parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a) pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici-protutužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu sporne nekretnine. Nije bila sporna činjenica da je tužitelj-protutuženik 16. ožujka 2023. porušio ogradu uz javnu cestu, te da je počinio i daljnje utužene čine, ali se time poslužio institutom samopomoći i nije počinio smetanje posjeda tuženika, jer ovaj do toga dana nije bio u posjedu nekretnine. Ističe da je prvostupanjski sud takav pogrešan zaključak donio jer je neargumentirano poklonio vjeru iskazima svjedoka koje su predložili tuženici-protutužitelji, a ne onima koje je predložio tužitelj-protutuženik, a da ti svjedoci prebivaju van mjesta smetanja i skoro nikada nisu dolazili u [adresa]. Predlaže da se pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu svih troškova, uključujući i trošak žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženici-protutužitelji osporavaju sve žalbene navode, predlažu da se žalba tužitelja-protutuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje. Potražuju trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba žalitelja-protutuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, pa ni one na koje ukazuje žalitelj, iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a, jer je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 338. ZPP-a, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni, tako da je pobijano rješenje moguće ispitati, slijedom čega žalitelj neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Također neosnovano žalitelj ističe počinjenu bitnu povredu iz t.6. tog članka jer žalitelj u ničemu nije bio onemogućen u raspravljanju.
6. I činjenično je stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja za pružanjem posjedovne zaštite na spornom dijelu nekretnine, dijelu dvorišta površine 154,51 m[2] , pobliže opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, pri čemu nije bilo sporno da je tužitelj-protutuženik 16. ožujka 2023. porušio ogradu uz javnu cestu te da je počinio i daljnje utužene čine, no sporna je bila činjenica da li se time poslužio institutom samopomoći ili je time počinio smetanje posjeda tuženog-protutužitelja MS.
8. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da se tuženik- protutužitelj MS nalazio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka. Iz iskaza tuženika-protutužitelja te svjedoka IS, HS, FS, RS, TS i DS koji su iskazivali međusobno podudarno i logično u dijelu koji se odnosi na spornu činjenicu posljednjeg posjeda, prvostupanjski sud je utvrdio da su prije predmetnog čina smetanja, a nakon smrti pok. US, tuženici-protutužitelji koristili sporni prostor sve do datuma prvog utuženog čina smetanja posjeda 16. ožujka 2023. Iz njihovih iskaza je utvrđeno da je prije njih sporni prostor koristio pok. US kojega je naslijedio tuženi-protutužitelj MS. Prema tome, u posljednjem mirnom posjedu bili su tuženici-protutužitelji, koji su pri prvom počinjenom smetanju posjeda od strane tužitelja-protutuženika (rušenje ograde kod javnog puta između točaka B-C skice očevida) zatražili posjedovnu zaštitu te zbog toga posjed žalitelja nije mogao postati miran.
9. Nadalje, nije bilo sporno da je tužitelj-protutuženik 16. ožujka 2023. porušio ogradu uz javnu cestu, ali kako je utvrđeno da su posjednici predmetne nekretnine bili tuženici-protutužitelji, a ne tužitelj-protutuženik, to se tužitelj-protutuženik nije mogao koristiti institutom samopomoći, već je rušenjem ograde počinio čin smetanja posjeda na štetu tuženika-protutužitelja. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski je sud savjesnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, posebno iskaza naprijed navedenih svjedoka i iskaza tuženika-protutužitelja te utvrđenjima na mjestu predmeta spora na nedvojben način utvrdio činjenice koje su odlučne u postupcima radi smetanja posjeda, a to su posljednji mirni posjed i nastali čin smetanja te je na tako, potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 22. stavka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta).
10. Citiranom zakonskom odredbom je, naime, propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.) kao i da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.).
11. Sud prvog stupnja je za svoje utvrđenje dao jasne i valjane razloge koji žalbenim navodima žalitelja nisu dovedeni u sumnju jer žalitelj samo na subjektivan način ocjenjuje izvedene dokaze u svoju korist, a njegova ocjena dokaza nema uporište u provedenom dokaznom postupku. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično utvrđenje suda prvog stupnja na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Slijedom navedenoga, odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana te je potvrđeno pobijano rješenje temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a. Tuženicima- protutužiteljima nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban, po članku 155. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 2. veljače 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
