REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-939/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2025. Poslovni broj: Pn- 3051/2023-16, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2025. Poslovni broj: Pn-3051/2023-16. u pobijanoj točki I. izreke preko dosuđenog iznosa od 2.540,00 EUR do dosuđenog iznosa od 3.300 EUR, te u pobijanoj odluci o troškovima postupka (točka III. izreke).

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.300,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 3.300,00 EUR, za razdoblje od 1. prosinca 2022. do 23. prosinca 2023.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.682,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u točki I. izreke preko dosuđenog iznosa od 2.450,00 EUR , te točku III. izreke u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.U žalbi predlaže donošenje dopunske presude budući prvostupanjski sud nije meritorno odlučio o dijelu zahtjeva koji je tužiteljica povukla, a kojem se povlačenju prvostupanjski sud protivio.

2.2.Smatra da je utvrđenje prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice nezakonito i pogrešno, te da je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo te počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

2.3.Pobija prvostupanjsku presudu u pogledu nezakonito dosuđene visine naknade neimovinske štete koju je prvostupanjski sud previsoko odmjerio, te nadalje osporava zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete pozivajući se pri tome na odluke više županijskih sudova kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH.

2.4. Pobija i odluku o troškovima posebno ukazujući na povučeni dio tužbenog zahtjeva, te je tvrdnji da pri tome prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio postotak uspjeha stranaka u postupku.

2.5. Predlaže da se presuda u pobijanim dijelovima preinači, na način da odbije tužiteljicu preko nepobijanog iznosa uz obvezu da tužiteljica naknadi troškove postupka. Traži troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je prouzročena u prometnoj nezgodi te u tužbi navodi da je 1. prosinca 2022. u 21,20 sati u Zagrebu, stradala u prometnoj nesreći kao pješak, kojom prilikom da je na nju na pješačkom prijelazu naletjelo osobno vozilo Opel Vectra reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu BB, a koje vozilo da je bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 08108100970. Također da je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, pa smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete, te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu .

6. Nesporan je u postupku nastanak predmetnog štetnog događaja - prometne nezgode od 1. prosinca 2022., koju je skrivilo vozilo osiguranika tuženika, kao i da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u svezi kojih joj je nastala neimovinska šteta i nenovčana imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

6.1.Također nije sporno da je tuženik nakon pokretanja predmetne parnice tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade s osnove pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 1.700,00 EUR.

7.Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 1. prosinca 2022. zadobila istegnuće mišića slabinske kralježnice i natučenje glave,

- da su kod tužiteljice u štetnom događaju zaostale trajne posljedice, smanjenje životne aktivnosti od 3%,

-da je tužiteljica pretrpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 2 mjeseca,

- da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, te adaptacije na nastalo stanje, a da je u toku daljnjeg liječenja bio prisutan sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te manjeg intenziteta oko 3 mjeseca,

-da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz razdoblje od 30 dana u opsegu od 2 sata dnevno,

-da naruženje nije zaostalo.

8. Prvostupanjski sud je zaključka da je tužiteljica zbog u štetnom događaju zadobivenih tjelesnih ozljeda pretrpjela bolove i strah, uslijed čega je došlo i do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, pa da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19. stavak 2. u svezi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), te da utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici za nastalu neimovinsku štetu, pa pozivajući se na odredbu članka 1100. stavak 2. ZOO-a, prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpjela tužiteljica, te imajući u vidu tijek i liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, kao i životnu dob tužiteljice (rođena 2002.), primjenom navedenog članka tužiteljici utvrđuje pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.760,00 EUR.

9. U odnosu na imovinsku štetu te činjenicu da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i to kroz razdoblje od 30 dana u opsegu od 2 sata dnevno (ukupno 60 sati),te nespornost među strankama da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 EUR, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a, dosuđuje novčanu naknadu u iznosu od 240,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a), odnosno sveukupno 5.000,00 EUR.

9.1. Kako nije sporno da je tuženik nakon pokretanja predmetne parnice tužiteljici s navedenih osnova isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 1.700,00 EUR, to je tužiteljici dosuđen daljnji iznos naknade od ukupno 3.300,00 EUR, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

9.2.Također prvostupanjski sud smatra da i kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta tako da je tužiteljici, s osnove neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, u cijelosti dosuđen zatraženi iznos od 3.300,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje su tužiteljici na navedeni iznos priznate počevši od 24. prosinca 2023. (od dana podnošenja tužbe) pa do isplate.

9.3. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da budući tužiteljica nije prije pokretanja parnice postavila izvanparnični odštetni zahtjev tuženiku, niti je dostavljen dokaz da je tuženik bio upoznat s takvim zahtjevom, sud slijedom utvrđenog činjeničnog stanja i dosljedno pravnoj praksi Vrhovnog suda RH (Rev-1521/10 od 22. ožujka 2011., Rev-1319/12 od 6. ožujka 2013., Rev-2499/2015 od 10. studenog 2016. i Rev-49/2017 od 8. veljače 2017.), zaključuje da tuženik nije bio u zakašnjenju prije podnošenja tužbe, pa je tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od dana štetnog događaja (1. prosinca 2022.) do dana podnošenja tužbe (23. prosinca 2023.) ocijenio neutemeljenim i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio.

10.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je presuda u pobijanim dijelovima jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge.

11.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

12. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju, tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijane odluke.

12.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

13. U odnosu na pravičnu novčanu naknadu te dosuđenu imovinsku štetu, i prema ocjeni ovoga suda posljedično predmetnom štetnom događaju povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice u takvom opsegu da opravdava dosuđenje naknade neimovinske štete tužiteljice. Ocjena je ovog suda, a protivno navodima žalbe tuženika, da je pobijanom presudom procijenjeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da u konkretnom slučaju predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Pri tome su uzeti u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova i straha, vrste pretrpljenih ozljeda , prirodu zadobivene ozljede, tijek liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja, vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, kao i životnu dob tužiteljice (rođena 2002.). Kod takvog stanja stvari, vodeći računa o provedenom medicinskom vještačenju i ovaj sud zaključuje da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) predstavlja upravo iznose koje je prvostupanjski sud i utvrdio te konačno dosudio iznose kao u točki I. izreke prvostupanjske presude tako da je pobijanu visinu tužbenog zahtjeva (iznos od preko 2.540,00 Eura do dosuđenih 3.300 EUR) a uzimajući u obzir i nesporno isplaćeni iznos.

14. U odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđene iznose naknade štete žalba je također neosnovana. Naime, pravo na zateznu kamatu sud istina nije ocijenio primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje. ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a vezane uz pravo oštećenika na kamate. Prema čl. 12. st. 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj je dužan u slučaju neimovinske štete u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva dostaviti podnositelju zahtjeva - obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, odnosno - utemeljen odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Prema st. 4. citirane zakonske odredbe u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Obzirom da iz stanja u spisu ne proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor povodom odštetnog zahtjeva, a nesporno mu nije isplatio cijeli iznos naknade štete, to bi tužiteljica imala pravo na isplatu zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana podnesenog odštetnog zahtjeva primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP. Prema Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika Građanskog odjela tog suda s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 12. travnja 2016. broj: Su-IV-155/16 zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako zahtjev nije podnesen onda od podnošenja tužbe i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Na neimovinsku štetu koja je kasnije nastala, odnosno koja ranije nije bila predvidiva zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu, odnosno od podnošenja tužbe.

16.Prvostupanjski sud je dakle trebao primijeniti čl. 12. st. 4. ZOOP i tijek kamate dosuditi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju od dana podnošenja tužbe.

17. Konačno što se tiče odluke o troškovima postupka žalba je također neosnovana. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a, utvrdivši tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.682,18 EUR-a, a koji se odnosi na trošak zastupanja za pravne radnje navedene pod točkom 20. obrazloženja odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa), kao i troškove vještačenja medicinskog, te troškove sudske pristojbe. Vezano za prigovor tuženika da se smanjenje tužbenog zahtjeva treba smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe, a kojem se smanjenju protivio i odmah zatražilo naknadu troška za povučeni dio, ovaj sud je stajališta da u ovom konkretnom slučaju nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe, već smanjenju tužbenog zahtjeva kojemu se tuženik ne može protiviti, obzirom da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-8 takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, no činjenica da prvostupanjski sud nije odlučio o povučenom dijelu tužbe nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude niti u odnosu na glavnu stvar, niti u odnosu na odluku o trošku u odnosu na koju tuženik ukazuje.

17.1. Naime, iz stanja spisa jasno proizlazi da je tužiteljica, nakon provedenog vještačenja, podneskom konačno postavila tužbeni zahtjev i takvo smanjenje po ocjeni ovog suda ne predstavlja povlačenje nego usklađenje s obzirom na provedeno vještačenje.

18. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke te u točki III. izreke

19. U nepobijanom dijelu točke I., točki II., te točki IV. Izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

20. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Slavonskom Brodu, 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić