REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-3362/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Gjure Szaba 4, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te z. punomoćnika tuženice MC – odvjetničkog vježbenika, 2. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 3209281968 kreditna partija: 7103668898 zaključenog 23. svibnja 2007. između tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.182,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 05.02.2016. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zateznu kamatu tekuću na pojedine iznose kako slijedi:
- 0,92 EUR od 16.08.2007. do 04.02.2016.,
- 0,88 EUR od 16.09.2007. do 04.02.2016.,
- 2,61 EUR od 16.11.2007. do 04.02.2016.,
- 9,11 EUR od 16.01.2008. do 04.02.2016.,
- 6,65 EUR od 16.02.2008. do 04.02.2016.,
- 20,80 EUR od 16.03.2008. do 04.02.2016.,
- 18,87 EUR od 16.04.2008. do 04.02.2016.,
- 0,37 EUR od 16.05.2008. do 04.02.2016.,
- 7,35 EUR od 16.06.2008. do 04.02.2016.,
- 1,88 EUR od 16.07.2008. do 04.02.2016.,
- 0,72 EUR od 16.08.2008. do 04.02.2016.,
- 0,52 EUR od 16.09.2008. do 04.02.2016.,
- 21,52 EUR od 16.10.2008. do 04.02.2016.,
- 34,29 EUR od 16.11.2008. do 04.02.2016.,
- 16,14 EUR od 16.12.2008. do 04.02.2016.,
- 65,12 EUR od 16.01.2009. do 04.02.2016.,
- 65,63 EUR od 16.02.2009. do 04.02.2016.,
- 49,18 EUR od 16.03.2009. do 04.02.2016.,
- 52,95 EUR od 16.04.2009. do 04.02.2016.,
- 53,70 EUR od 16.05.2009. do 04.02.2016.,
- 47,21 EUR od 16.06.2009. do 04.02.2016.,
- 48,34 EUR od 16.07.2009. do 04.02.2016.,
- 45,31 EUR od 16.08.2009. do 04.02.2016.,
- 52,58 EUR od 16.09.2009. do 04.02.2016.,
- 44,51 EUR od 16.10.2009. do 04.02.2016.,
- 49,72 EUR od 16.11.2009. do 04.02.2016.,
- 48,89 EUR od 16.12.2009. do 04.02.2016.,
- 62,98 EUR od 16.01.2010. do 04.02.2016.,
- 72,03 EUR od 16.02.2010. do 04.02.2016.,
- 70,07 EUR od 16.03.2010. do 04.02.2016.,
- 79,06 EUR od 16.04.2010. do 04.02.2016.,
- 99,06 EUR od 16.06.2010. do 04.02.2016.,
- 99,06 EUR od 16.06.2010. do 04.02.2016.,
-118,42 EUR od 16.07.2010. do 04.02.2016.,
-117,77 EUR od 16.08.2010. do 04.02.2016.,
-157,91 EUR od 16.09.2010. do 04.02.2016.,
-134,53 EUR od 16.10.2010. do 04.02.2016.,
-139,93 EUR od 16.11.2010. do 04.02.2016.,
-165,32 EUR od 16.12.2010. do 04.02.2016.,
-167,59 EUR od 16.01.2011. do 04.02.2016.,
-158,55 EUR od 16.02.2011. do 04.02.2016.,
-164,02 EUR od 16.03.2011. do 04.02.2016.,
-164,31 EUR od 16.04.2011. do 04.02.2016.,
-181,00 EUR od 16.05.2011. do 04.02.2016.,
-216,46 EUR od 16.06.2011. do 04.02.2016.,
-256,82 EUR od 16.07.2011. do 04.02.2016.,
-294,67 EUR od 16.08.2011. do 04.02.2016.,
-226,55 EUR od 16.09.2011. do 04.02.2016.,
-203,63 EUR od 16.10.2011. do 04.02.2016.,
-205,16 EUR od 16.11.2011. do 04.02.2016.,
-208,33 EUR od 16.12.2011. do 04.02.2016.,
-228,10 EUR od 16.01.2012. do 04.02.2016.,
-234,05 EUR od 16.02.2012. do 04.02.2016.,
-227,57 EUR od 16.03.2012. do 04.02.2016.,
-226,59 EUR od 16.04.2012. do 04.02.2016.,
-229,87 EUR od 16.05.2012. do 04.02.2016.,
-235,58 EUR od 16.06.2012. do 04.02.2016.,
-228,46 EUR od 16.07.2012. do 04.02.2016.,
-226,50 EUR od 16.08.2012. do 04.02.2016.,
-209,03 EUR od 16.09.2012. do 04.02.2016.,
-224,09 EUR od 16.10.2012. do 04.02.2016.,
-231,10 EUR od 16.11.2012. do 04.02.2016.,
-226,44 EUR od 16.12.2012. do 04.02.2016.,
-220,85 EUR od 16.01.2013. do 04.02.2016.,
-218,93 EUR od 16.02.2013. do 04.02.2016.,
-216,94 EUR od 16.03.2013. do 04.02.2016.,
-230,84 EUR od 16.04.2013. do 04.02.2016.,
-210,39 EUR od 16.05.2013. do 04.02.2016.,
-207,05 EUR od 16.06.2013. do 04.02.2016.,
-209,05 EUR od 16.07.2013. do 04.02.2016.,
-206,95 EUR od 16.08.2013. do 04.02.2016.,
-214,43 EUR od 16.09.2013. do 04.02.2016.,
-219,27 EUR od 16.10.2013. do 04.02.2016.,
-221,63 EUR od 16.11.2013. do 04.02.2016.,
-230,06 EUR od 16.12.2013. do 04.02.2016.,
-221,56 EUR od 16.01.2014. do 04.02.2016.,
-186,76 EUR od 16.02.2014. do 04.02.2016.,
-191,00 EUR od 16.03.2014. do 04.02.2016.,
-187,31 EUR od 16.04.2014. do 04.02.2016.,
-182,02 EUR od 16.05.2014. do 04.02.2016.,
-183,16 EUR od 16.06.2014. do 04.02.2016.,
-186,94 EUR od 16.07.2014. do 04.02.2016.,
-189,95 EUR od 16.08.2014. do 04.02.2016.,
-190,72 EUR od 16.09.2014. do 04.02.2016.,
-193,96 EUR od 16.10.2014. do 04.02.2016.,
-198,59 EUR od 16.11.2014. do 04.02.2016.,
-199,47 EUR od 16.12.2014. do 04.02.2016.,
-200,15 EUR od 16.01.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 18.02.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.03.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 19.04.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.05.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.06.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.07.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.08.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.09.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.10.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.11.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.12.2015. do 04.02.2016.,
-199,80 EUR od 16.01.2016. do 04.02.2016., sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 72/02, 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 04.02.2016. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.122,47 EUR sa zateznom kamatom od 05.02.2016. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.589,18 EUR sa pripadajućim kamatama, dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose pobliže opisane u stavku III. izreke za razdoblje nakon 04.02.2016. te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos 8.122,47 EUR za razdoblje od 01.10.2015. do 04.02.2016.
VI. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 nadoknaditi tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 3.037,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 02.02.2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 9.5.2023. navodi da je s tuženicom, kao kreditorom, zaključio 23.5.2007. predmetni ugovor u kreditu temeljem kojeg mu je tuženica odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 150.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz obvezu vraćanja tog iznosa u mjesečnim anuitetima od po 809,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja., a 30.1.2016. su zaključili Dodatak tom ugovoru temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" 102/15; dalje: ZIDZPK/15), potvrđeno od strane javnog bilježnika 4.2.2016., pa kako su odredbe ugovora o kreditu od 23.5.2007. o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i ništetne s obzirom na odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. broj: Rev-2221/2018 u vezi s čl. 81., čl.82. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje: ZZP/03) i sklapanjem spomenutog Dodatka i konverzijom obveze iz CHF u EUR on nije izgubio pravni interes za pokretanje predmetne parnice jer nije u cijelosti obeštećen, to tužitelj, pozivom na čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), čl.325. i čl.326. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29; dalje: Direktiva), i odluke Suda Europske unije u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018. broj: Rev-2245/2017, predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke odnosno presude kojom se tuženici nalaže da mu s naslova preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzulu CHF isplati iznos od 14.629,39 Eur sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, pobliže opisano u tužbi, a s naslova razlike nedospjelog iznosa glavnice 7.444,63 EUR sa zateznom kamatom od 1.10.2015. do isplate.
2.1. U podnesku od 27.5.2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj preinačuje tužbu povišenjem zahtjeva te predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da mu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF isplati iznos od 14.771,96 EUR sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže opisan u tom podnesku od dospijeća do isplate, a s naslova razlike nedospjelog iznosa glavnice 8.122,47 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1.10.2015. do isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava zatraženi tijek kamata i navodi da je tužitelj prvenstveno dužan dokazati status potrošača, da je konverzija kredita izvršena prema odredbama ZIDZPK/15 i tužitelj je potpisivanjem Dodatka, slobodnim očitovanjem volje, uredio njihov međusobni ugovorni odnos na način da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka, da je konverzija odraz zakonskih odredbi ZIDZPK/15 i stoga je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te se ima zaključiti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca te da tužitelj, kao korisnik kredita koji je isti konvertirao po odredbama ZIDZPK/15, nema pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz međusobnog odnosa stranaka koji je naknadno uređen sporazumom o konverziji, kao novom pravnom osnovom između istih.
2.1. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev tuženica se protivi preinaci povišenjem istog i ističe prigovor zastare na povišeni iznos.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od 23.5.2007., Dodatak ugovoru od 30.1.2015., potvrđen/solemniziran kod javnog bilježnika 4.2.2016., izračun konverzije i financijsku dokumentaciju, proveo vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te saslušao tužitelja.
3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
3.2. U odnosu na protivljenje tuženice preinaci tužbe prema sadržaju podneska od 27.5.2025. ističe se da je taj zahtjev postavljen nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190.st.2. ZPP-a i stoga je preinaka dopuštena 4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora zaključen 23.5.2007. ugovor o namjenskom kreditu (kupnja stana prema čl.6.) u kunskoj protuvrijednosti 150.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate (čl.1.), uz rok otplate 25 godina (čl.3.) i obvezu vraćanja istog, uz valutnu klauzulu, u anuitetima s redovnom kamatom prema odluci o kamatnim stopama kreditora, koja je promjenjiva, a u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,30% (čl.1. i čl.2.), koji anuiteti iznose 809,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za CHF (čl.7.),
-da su stranke 30.1.2016. sklopile Dodatak ugovoru prema odredbama ZIDZPK/15, potvrđen/solemniziran kod javnog bilježnika 4.2.2016., te je istim određeno da na dan 30.9.2015. neotplaćena glavnica u CHF iznosi 120.252,84 CHF / 839.457,66 kn (čl.4.), da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR do 30.9.2015. i razlika od 57.180,67 kn predstavlja preplatu (čl.5.) te da nedospjela glavnica kredita u EUR na dan 30.9.2015. iznosi 75.200,84 EUR (čl.8.).
-da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti i datum dospijeća/plaćanja istih.
6. U odnosu na prigovore tuženice prvenstveno valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9.4.2015. i Rev-2221/18 od 3.9.2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
6.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.
6.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30.6.2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženici omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.
6.3. Tuženica na odlučne okolnosti nije predlagala saslušanje djelatnika koji bi osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
6.4. Nadalje, iskaz tužitelja sud je prihvatio kao iskren i neposredno uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je kod tuženice imao tekući račun i povjerenje u istu, te se na njezinu preporuku odlučio za predmetni ugovoru vezan uz valutu CHF, da mu nije dana projekcija kretanja CHF, objašnjeni rizici, kao niti o čemu ovisi promjena kamatne stope, nije mogao utjecati na sadržaj odredaba tog ugovora niti se cjenkati, a ista je situacija bila i s Dodatkom ugovora – oba ugovora je sastavila tuženica, da je kredit podignut i iskorišten za rješavanje stambenog pitanja odnosno kupio je stan u kojem živi cijelo vrijeme, da u trenutku sklapanja oba ugovora nije imao iskustva u bankarskom sektoru, niti pratio kretanje tečaja valuta na tržištu i sl., a isto tako nije imao nikakav obrt u vlasništvu ili kakvo trgovačko društvo, da mu je rata jako narasla, s početnih cca 3.500,00 kn na oko 6.000,00 kn, i da je znao da je to moguće ne bi kredit podigao, da je oba ugovora prije potpisivanja pročitao i smatrao da ih razumije, time da prilikom sklapanja prvog ugovora nije znao što je valutna klauzula.
6.5. S obzirom na prihvaćeni iskaz tužitelja i dokumentaciju u koju je izvršen uvid sud nalazi da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupila drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestila o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu u CHF.
6.5.1. Tuženica, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni – tipski ugovor, bio je dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju, kao potrošaču, i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njezinim uslugama, ali ne i na štetu samom sebi. Znanje i iskustvo tuženice je superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je tuženica bila dužna tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju svih odredaba ugovora, pa tako i onih koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te mu skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveze, posebno imajući još jedan promjenjivi element – promjenjivu kamatnu stopu. Ističe se i to da nije dovoljno da je određena odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.
6.6. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 23.5.2007. u dijelu na koji tužitelj upire – odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sve temeljem čl. 81., čl.82. i čl.90. ZZP/03, čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive, čl. 3-4., čl. 269. i čl.323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.
7. U odnosu na osporavanje tužitelju statusa potrošača ističe se da taj status jasno proizlazi dokumentacije u koju je izvršen uvid te prihvaćenog iskaza tužitelja, slijedom čega je upravo na tuženici teret dokaza o tome da tužitelj eventualno ne bi imao status potrošača (tako i Rev-18/2018), što tuženica nije uspjela dokazati.
8. U odnosu na pitanje pravnog interesa za zahtjev da se utvrdi ništetnim određena odredba ugovora o kreditu vezanog uz CHF nakon provedene konverzije te pravnog temelja za potraživanje eventualnih razlika s osnove valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope valja uputiti na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12.2.2019., Rev-1096/2022 od 8.11.2022. i Rev-18/2018 od 26.5.2020. Dakle, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu potrošač ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedine ugovorne odredbe kako bi na temelju toga mogao ostvariti eventualno pravo koja mu pripada u vidu kondemnatornog novčanog zahtjeva. To stoga što su sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni samo uvjeti i način otplate te se ne radi o sklapanju novog ugovora - osnovni je ugovor o kreditu imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru o kreditu i proveli konverziju. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZIDZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
8.1. Upućuje se i na stajališta suda EU u presudama C-51/17 od 20.9.2018. i C- 118/17 od 14.3.2019.
8.2. S obzirom da odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF odnosno predmet reguliranja ZID ZPK/15 je konverzija, a ne restitucija, valja zaključiti da konverzijom kredita potrošač nije izgubio pravo na potpunu restituciju niti mu je to pravo ograničeno.
8.3. U konkretnom su slučaju stranke sklapanjem Dodatka, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ne i razdoblje koje je tome prethodilo te se tužitelj nije odrekao, niti se mogao odreći svojih potrošačkih prava, što uključuje i pravo na punu restituciju, u kojem pravcu se upućuje i na sadržaj odredbe čl.41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ 41/14, 110/15).
8.4. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužitelj, kao potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita, ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF slučaju da se utvrdi da postoji razlika na njegovu štetu odnosno u slučaju da konverzijom nije obeštećen u cijelosti s osnove ništetnih odredaba osnovnog ugovora.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi slijedeće:
-konverzija je izvršena 4.2.2016.,
-razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita (za anuitete za koje je utvrđeno više plaćeno) iznosi 14.771,96 EUR, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u Tabeli na l.370. do 371. spisa,
-tzv. negativna razlika po osnovi tečaja CHF iznosi 14,69 EUR,
-preostala glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije iznosi 74.091,83 EUR (567.596,84 kn po tečaju HNB na dan konverzije), dok preostala glavnica prema početnom otplatnom planu iznosi 114.017,75 CHF (506.398,09 kn po tečaju HNB na dan isplate kredita), slijedom čega 567.596,84 kn umanjeno za 506.398,09 kn daje rezultat 61.198,75 kn (8.122,47 EUR),
-ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom početne kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita, umanjena za glavnicu iz konverzije iznosi 8.122,47 EUR (61.198,75 kn), dok preplata tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, prema Dodatku ugovora, iznosi 7.589,18 EUR (57.180,67 kn).
9.1 Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka za zaključiti je da provedenom konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u odnosu stranaka jer tužitelj, kao potrošač, provedenom konverzijom nije doveden u poziciju kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije ni bilo.
9.2. Konverzijom kredita u EUR je utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 74.091,83 EUR (567.596,84 kn), međutim stvarna preostala neotplaćena glavnica u kn, po početno ugovorenim uvjetima kao jedino mogućim uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule, iznosila je 506.398,09 kn, dakle, bila je manja od one kako ju je utvrdio tuženica izračunom konverzije, i to za 61.198,75 kn (8.122,47 EUR).
9.3. Valja napomenuti da glavnica ugovorena u Dodatku, koji je sačinjen temeljem zakonske odredbe na koju niti jedna od stranaka nije mogla utjecati, nije rezultat ugovorne volje stranaka koja bi proizašla iz pregovaranja oko uvjeta sklapanja Dodatka. Tužitelju je zakonom ostavljena mogućnost samo da odabere hoće li Dodatak potpisati ili ne, slijedom čega nema mjesta zaključku da bi tužitelj potpisivanjem istog izgubio pravo na isplatu razlike u glavnici između one koja je utvrđena vještačenjem, a temelji se na nepoštenim ugovornim odredbama, i one koja je navedena u Dodatku ugovoru o kreditu, a temelji se na parametrima iz ZID ZPK/15.
10. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020. odnosno 31.1.2022.).
10.1. S tim u svezi napominje se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 14.6.2018. po pitanju valutne klauzule vezne uz CHF, pa kako je tužitelj tužbu podnio 9.5.2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.
10.2. Također se napominje da se iznos stečen bez osnove / šteta ima promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji i stoga nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima. U konkretnom je slučaju odlučan datum podnošenja tužbe jer je za nastup zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je određen činjeničnom osnovom. Kako je tužitelj nakon vještačenja, a temeljem iste činjenične osnove, zatražio isplatu točno određenog iznosa u podnesku od 27.5.2025, to nema mjesta zaključku da bi se promijenila istovjetnost zahtjeva (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-1971/22 od 3.1.2022.), slijedom čega je neosnovan i taj prigovor zastare.
11. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekla temeljem djelomično ništetnog ugovora s obzirom na valutnu klauzulu u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom nakon konverzije, tj. od 5.2.2016. do isplate jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je po osnovi promjene tečaja CHF na više od početnog u razdoblju do konverzije tužitelj preplatio 14.771,96 EUR, a da mu je u konverziji priznata preplata u iznosu 7.589,18 EUR, to tužitelju pripada razlika u iznosu 7.182,78 EUR (14.771,96 - 7.589,18 = 7.182,78 EUR), slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a, dok je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 7.589,18 EUR s pripadajućom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan (stavak V. izreke presude) s obzirom da je taj iznos tužitelju priznat u konverziji, čime je uspostavljena ravnoteža u odnosu trgovca i potrošača.
11.1. Tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate koje su plaćene na pojedine iznose po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i to za razdoblje do konverzije, koje zatezne kamate tužitelju nisu priznate u konverziji, pa kako su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablici na l.370. do 371. spisa, to je valjalo odlučiti kao u stavku III. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na te iznose za razdoblje nakon konverzije valjalo odbiti kao neosnovan (stavak. V. izreke).
11.2. Tuženica je u obvezi isplatiti i iznos razlike preostale glavnice na dan konverzije u iznosu 7.589,18 EUR s pripadajućom kamatom od prvog idućeg dana nakon konverzije, tj. od 5.2.2016. do isplate, s obzirom na utvrđenja pobliže opisana u toč. 9. do 9.3. obrazloženja presude, temeljem čl. 1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a (st.III. izreke presude), dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu kamate na taj iznos za razdoblje od 1.10.2015. do 4.2.2016. valjalo odbiti kao neosnovan (stavak V. izreke presude).
12. U odnosu na pitanje tzv. negativne razlike napominje se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženica niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka u tom smislu i tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio / stekao, to nema niti obveze vraćanja / uračunavanja tzv. negativne razlike u konačan iznos.
12.1. Ukazuje se i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7.12.2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju tzv. negativne tečajne razlike.
13. Tužitelj je imao troškove postupka koji se sastoje od troškova zastupanja odmjerenih u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 29.9.2023., 27.5.2025. i 26.11.2025. te pristup na ročišta 27.2.2025. i 18.12.2025. po 500,00 EUR, za sastav podneska od 6.2.2025. iznos od 50,00 EUR, uz pdv u iznosu 762,50 EUR – sveukupno 3.812,50 EUR.
13.1. Tužitelj je, s obzirom na osnov i visinu, uspio u parnici u omjeru cca 83,5% (gotovo 100% u pogledu osnove + 67% u pogledu visine zahtjeva : 2 = 83,5%), dok je tuženik uspio u omjeru cca 16,5%, pa kada se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika dolazi se do končanog omjera uspjeha tužitelja u parnici u omjeru od 67%, slijedom čega je tužitelju, u skladu s čl.154.st.2. ZPP-a, odmjeren odgovarajući omjer gornjeg troška u iznosu 2.554,38 EUR.
13.2. Tužitelju je u cijelosti dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 133,60 EUR i vještačenja u iznosu 350,00 EUR, jer su bili potrebni i zbog istog nisu nastali posebni troškovi.
13.3. Sveukupno tužitelju je odmjeren trošak postupka u iznosu 3.037,98 EUR s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO/05 i čl.151.st.3. ZPP-a.
13.4. Tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i dolazak stranke na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a, dakle, okolnost što je propisano pravo na nagradu za određenu radnju ne znači ujedno da je trošak iste i potreban za vođenje postupka.
13.5. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu posebnih troškova postupka jer se, temeljem čl.154.st.2. ZPP-a, trošak dosuđuje samo onoj stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.
U Zagrebu, 2. siječnja 2026.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
pun. stranaka
