59. P-484/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja NIVOGRADNJA d.o.o. Zagreb, Medvedgradska 19, OIB: 89521783329, zastupan po punomoćniku SC iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, protiv tuženika RV d.o.o. Križevci, Zagrebačka 24, OIB: 50912664252, zastupan po punomoćniku Miroslavu Plašćaru odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri, Zagreb, Ivana Lučića 2a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 71.421,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2013. do isplate, i to za razdoblje do do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate koje teku od 10. travnja 2013. do 30. rujna 2013. na iznos od 71.421,47 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 20.742,71 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 26.627,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tada ovrhovoditelja društva RV d.o.o. Križevci, javni bilježnik Lada Draškić, iz Zagreba, TC donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-4185/2012 od 20. srpnja 2012. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 728.647,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate svakog pojedinačnog iznosa kako je to pobliže naznačeno u rješenju, te mu naknaditi troškove ovršnog postupka (nastale i predvidive) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tada tuženik (ovršenik), sada tužitelj, je pravodobno podnio prigovor odnosno žalbu te je sud na temelju odredbe čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Naime Nivogradnja d.o.o. Zagreb, sada tužitelj, u navedenom prigovoru navodi kako ne duguje ništa tada tužitelju društvu RV d.o.o. Križevci. Navodi kako su angažiirali društvo RV d.o.o. Križevci, radi isporuke i ugradnje unutarnje i vanjske stolarije na objektu [adresa] u [adresa]. Društvo RV d.o.o. Križevci, , ne samo što nije poštivao rokove iz ugovora nego je isporučio i ugradio unutarnju i vanjsku stolariju koja ne zadovoljava standarde kvalitete. Od prodaje stanova kupcima i novim vlasnicima pojavili su se znatni problemi uslijed nekvalitetno izvedenih radova na vanjskoj i unutarnjoj stolariju, a zbog čega su uslijedile brojne reklamacije kupaca Nivogradnja d.o.o. Društvo Nivogradnja d.o.o. Zagreb, je pružilo priliku da društvo RV d.o.o., uočene nedostatke ispravi, no umjesto saniranja stanja, zaredale su se daljnje reklamacije kupaca društva Nivogradnja d.o.o., kako i nakon pokušaja popravka stanje ostaje nesanirano. Da bi utvrdio nedostatke u isporuci i radu tuženik tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak osiguranja dokaza pod brojem R1 - 169/2012 u kojem postupku je Sveučilište u Zagrebu – Šumarski fakultet, Zavod za namještaj i drvene proizvode Laboratorij za drvo u graditeljstvu, 16. srpnja 2012. izradio nalaz i mišljenje, a i prije pokretanja postupka isti vještak prof. dr. sc. Hrvoje Turkulin izradio je ekspertizu i izvještaj o ispitivanju br. HT-14/2012 od 03. svibnja 2012. Ističe kako je sukladno ugovoru ustegnuo RV d.o.o. isplatu odgovarajućeg iznosa dok se šteta na objektu ne sanira.

4. RV d.o.o se očitovao na prigovor Nivogradnje d.o.o. ističući kako prema Niovogradnji d.o.o. ima dospjelo potraživanje s osnove izvršenih radova ugradnje unutarnje stolarije, koje je izvršio sukladno odredbama Ugovora br. 10/US-10 o izvođenju stolarskih radova na unutarnjoj stolariji, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 15. studenog 2010. godine. Pojašnjava da je odredbom čl. 2. st. 7. Ugovora, ugovoreno je da će se obračun izvršenih radova vršiti putem privremenih mjesečnih i okončane situacije. U skladu s navedenom ugovorenom odredbom, završetak unutarnjih radova, kao i njihovo preuzimanje, Nivogradnja d.o.o. je potvrdio otiskivanjem službenog pečata na okončanu situaciju 24-2012 i to 20. travnja 2012..

5. Potom je Nivogradnja d.o.o. (ranije tuženik) 9. travnja 2013. podnio protutužbu , (sada tužba), navodeći kako RV d.o.o. (dalje: tuženik) radove na objektu u [adresa] i to radove na vanjskoj i unutarnjoj stolariji, nije izveo u skladu s pravilima struke te je uslijed toga bilo znatnih primjedaba kupaca, vlasnika stanova te je Nivogradnja d.o.o. (dalje: tužitelj) bio dužan otkloniti nedostatke u radu tuženika i stoga je imao znatne troškove. Tužitelj je pristupio sanaciji po nalazu vještaka i naišao je na daljnje nedostatke, a uslijedile su i daljnje primjedbe vlasnika stanova zgrade u [adresa], koje su se odnosile na procurivanje vode kroz vanjsku stolariju, pojavu kondenzata na staklima i na zrako propusnosti vanjske stolarije, konkretno puhanje kroz prozore, pa je trebalo sanirati i te daljnje nedostatke što je ukupno koštalo tužitelja iznos od 669.087,07 kn, dok su analiza, uključivo i termografsku analizu prozora, te sanacije tih nedostataka kojima se trebalo pristupiti bez odlaganja, obzirom na dolazak kišnog i snježnog razdoblja tijekom zime 2012/2013, koštali daljnjih 593.019,69 kn, pa je sanacija vanjske stolarije koštala ukupno 1.262.106,76 kn. Navodi kako ni unutarnja stolarija nije bila izvedena kako treba, pa je i tu trebalo otkloniti nedostatke u radu tuženika, a što je koštalo daljnjih 7.860,00 kn. Pojašnjava kako po oba ugovora postoji razlika između ugovorenih iznosa i iznosa uplaćenih tuženiku od 330.804,64 + 763.174,13 = 1.093.978,77 kn, koji iznos predstavlja pridržani iznos u smislu garancije koju je tuženik kao izvoditelj dao tuž itelju kao naručitelju radova sukladno članka 6. (u odnosu na radove vanjske stolarije) odnosno članka 7. (u odnosu na radove unutarnje stolarije) po ugovorima od 15. studenog 2010. radi sanacije nedostataka koji se pojave u garantnom roku koji je ugovoren tim odredbama, dvije godine. Ponavlja kako troškovi sanacije manjkavo izvedene vanjske stolarije iznose 1.262.106,76 kn, a troškovi sanacije manjkavo izvedene unutarnje stolarije iznose 7.860,00 kn, dakle troškovi sanacije manjkavo izvedenih radova po oba ugovora ukupno iznose 1.269.966,76 kn.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva a u daljnjem tijeku postupka osporava konačno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu u kojem isti sadrži PDV (list 1759 spisa).

7. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem Povrv-7493/2012 od 29. travnja 2016. razdvojio predmete radi odvojenog raspravljanja o protutužbenom zahtjevu Nivogradnja d.o.o. protiv R V d.o.o., radi isplate tako da se postupak po protutužbi nastavio voditi pod posl. brojem P-1370/2016.

8. Rješenjem poslovni broj P-1370/16 od 22. studenog 2017. utvrđen je prekid postupka do okončanja predmeta poslovni broj Povrv-7493/12 te protiv navedeno rješenja nije bila podnesena žalba i isto je postalo pravomoćno 6. prosinca 2017.

9. Nakon što je tužitelj izvijestio sud da je postupak pod poslovnim brojem Povrv 716/22 (ranije Povrv-7493/12) pravomoćno okončan rješenjem poslovni broj P- 1370/16 -13 od 19 prosinca 2024. te predložio nastavak ovog postupka, sud je rješenjem poslovni broj : P-1370/16-13 od 19. prosinca 2024. nastavio prekinuti postupka te je navedeno rješenje postalo pravomoćno 8. siječnja 2025.

10. Tužitelj se podneskom od 10. veljače 2025. očitovao kako se visina postavljenog zahtjeva temelji se na troškovima sanacije nedostataka na unutarnjoj i vanjskoj stolariji, u sveukupnom iznosu od 168.553,56 eur, te je do iznosa pridržanih sredstava tužitelj stavio prigovor radi prijeboja sa svojom tražbinom, dok razl iku do punog iznosa troškova sanacije traži u ovoj tužbi. U parničnom postupku Povrv - 716//2022 godine sud je utvrdio, temeljem ocjene izvedenih dokaza, da je ovdje tuženik imao dospjelo potraživanje prema ovdje tužitelju, a da je ovdje tužitelj imao dospjelo potraživanje prema ovdje tuženiku, po osnov troškova sanacije na unutarnjoj i na vanjskoj stolariji, kao i po osnov troškova otklanjanja nedostataka . Slijedom navedenog, osnova postavljenog tužiteljevog zahtjeva ovdje tužitelja utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl broj Povrv-716/2022, te u skladu s načelom res iudicata pro veritate habetur, istu nije potrebno ponovo utvrđivat i u ovom postupku. Glede same visine ukupnih troškova sanacije i uklanjanja nedostataka, u spomenutom prethodnom postupku je od strane istog sudskog vještaka izrađena dopuna nalaza i mišljenja, sukladno kojoj je tužitelj imao troškove popravljanja štete, i to samo vanjske stolarije, u sveukupnom iznosu od 150.487,91 eur. U konačnici po provedenom vještačenju uređuje tužbeni zahtjev i potražuje isplatu iznosa od 71.421.47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2013. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka sa pripadajućim kamatama.

11. Valja napomenuti kako je tužitelj više puta tijekom postupka mijenjao visinu tužbenog zahtjeva koja proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove (preinačavao isti) da bi u konačnici po provedenom građevinskom vještačenju i nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2025. specificirao tužbeni zahtjev i uskladio isti s provedenim vještačenjem i utvrđenjima te prijebojem iz predmeta Povrv-716/22, a po takvom zahtjevu tuženik se upustio u raspravljanje te je i na ročištu 29. prosinca 2025. naveo kako prigovara specificiranom tužbenom zahtjevu samo u dijelu u kojem isti sadrži PDV.

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu kao i priložene spise ovoga suda poslovni broj R1-169/12, poslovni broj R1- 342/14 te spis poslovni broj Povrv-716/22 (ranije Povrv-7493/12) provedena vještačenja u istima, te saslušanja stranaka i vještaka.

13. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 71.421,47 eura na ime preostalih troškova nastalih radi uklanjanja nedostataka (do potpune sanacije), na vanjskoj i unutarnjoj stolariji na objektu u [adresa].

15. Stranke su se suglasile da se u ovom predmetu koriste iskazi stranaka iz spis poslovni broj Povrv-716/22 te vještačenja provedena u tom postupku kao i iskazi vještaka iz istoga.

16. Među strankama nije sporno da su imale sklopljena dva ugovora i to ugovor br: 10/US-10 o izvođenju stolarskih radova na unutarnjoj stolariji i ugovor br: 10/VS-10 o izvođenju radova na vanjskoj stolariji.

17. Među strankama je sporna osnova, visina tužbenog zahtjeva odnosno ima li tužitelj pravo na naknadu troškova sa uračunatim PDV-om.

18. Iz Ugovora 10/US-10 o izvođenju stolarskih radova na unutarnjoj stolariji utvrđeno je da su stranke ugovorile izvođenje stolarskih radova na izradi i ugradnji unutarnje stolarije na izgradnji stambeno-poslovne građevine u [adresa] za iznos od 803.870,00 kn. Odredbom članka 3. je ugovoren način plaćanja, te kako je zbog gospodarskog tržišta nekretnina umjesto plaćanja ugovorenih radova, dopušteno osloboditi se obveze prodajom stanova i propadajućih parkirnih mjesta i isplatom dijela ili cijelog iznosa dobivenog prodajom za korist izvoditelja radova, ovdje tužitelja, u skladu s vrijednošću ugovorenih radova.

19. Prema Ugovoru br. 10/VS-10 o izvođenju radova na vanjskoj stolariji od 15. studenog 2010., tuženik se istima obvezao izraditi i ugraditi vanjsku stolariju u programu drvo-aluminij na izgradnji stambeno-poslovne građevine [adresa] u [adresa] prema ponudi br. 231/10 od 25. kolovoza 2010. i ugovornom troškovniku, u ukupnom iznosu 1.257.647,46 kn + PDV ( prozori i vrata iz visokokvalitetne troslojno lamelirane jela/smreka građe sa unutarnje strane oplemenjeni folijom u boji o ostakljenje izo staklom 4+16+4 mm lowE, Ug= 1,1 W/m²K).

20. Dakle stranke su u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO) bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o djelu .

21. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja ZC (danog u predmetu poslovni broj Povrv-716/22) a kojeg je sud u cijelosti prihvatio i ocijenio vjerodostojnim, utvrđeno je da su stranke sklopile dva ugovora, jedan za ugradnju vanjske stolarije, a drugi za ugradnju unutarnje stolariju. Za vanjsku stolariju bilo ugovoreno plaćanje po okončanoj situaciji u ratama, a za unutarnju stolariju su bile ugovorene dvije opcije i to jedna plaćanje u novcu, a druga u kompenzaciji stana i to na način da ukoliko se nađe kupac u fazi izgradnje plaća se onoliko koliko je plaćeno, a ukoliko se kupac nađe nakon dovršetka radova, onda se plaća cijeli iznos. Tuženik je vanjsku stolariju ugradio tijekom 2011. nakon čega su uselili kupci stanova i tada su počele reklamacije na vanjsku stolariju. Pozivao je tuženika na otklanjanje nedostataka na što se on svaki put odazivao i pokušao otkloniti nedostatke, ali u tome nije uspio. Kako se približavala zima i kišovito vrijeme bilo je sve više reklamacija tako da praktički nije bilo stana koji nije reklamirao vanjsku stolariju, odnosno prozore. Prema tome je zaključio kako se radi o nekoj sistemskoj pogrešci jer je procurivanje bilo skoro na svim prozorima pa je angažiran profesor s Šumarskog fakulteta i napravljeno je osiguranje dokaza kako bi se utvrdilo koji su problemi s prozorima. Profesor Turkulin je u svom nalazu našao nekoliko pogrešaka koje su se odnosile na brtve na prozorima, izradu i pričvršćenja aluminija i sl. U siječnju 2012. zabranio je tuženiku dolazak na građevinu jer je shvatio da se radi o sistemskoj pogrešci na svim prozorima tako da je nakon toga sam zamijenio na prozorima sve osim drvene konstrukcije i okova. Prvo je izvršio na ime predujma četiri uplate za vanjsku stolariju, a nakon toga mjesečno, šest uplata za unutarnju stolariju, ali se ne sjeća temeljem čega je zaključio da se tih šest uplata odnose na unutarnju stolariju. Tuženik nikada nije, do okončane situacije ispostavio tužitelju ni jednu fakturu za unutarnju stolariju, a nije siguran je li ispostavljao račune za predujam za unutarnju stolariju. Kada je tuženik izdao okončanu situaciju za unutarnju stolariju tužitelj obračunao saniranje nedostataka koje su sami obavili, depozit i šest uplata predujma i takvu okončanu situaciju vratio tuženiku, pa je tužitelj smatrao da je okončanu situaciju platio u cijelosti. Priznaje da je tuženik našao kupca koji je stan kupio i uplatio kupoprodajnu cijenu na račun tužitelja ali je taj novac zadržao za sebe, nije ga proslijedio tuženiku jer je smatrao da je prijašnjim uplatama isplatio u cijelosti unutarnju stolariju. Tuženik je ispostavio i okončanu situaciju za vanjsku stolariju koju tužitelj nije priznao nego je vratio.

22. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika FC ( danog u predmetu poslovni broj Povrv-716/22), utvrđeno je da stranke sklopila dva ugovora i to za izradu vanjske i unutarnje stolarije na stambenoj zgradi u [adresa] koja ima šest katova i preko sto stanova. Tuženik je izveo vanjsku stolariju, odnosno prozore na svim stanovima, a nakon mjesec, mjesec i pol tužitelj je prijavio nedostatke na nekoliko prozora jer se pojavilo procurivanje na spoju između prozorska krila. Tuženik je pokušao otkloniti nedostatak, ali nije uspio jer prilikom izrade prozora nisu ugradili original sudarne "lajsne" između dva prozora i time je počinjena pogreška prilikom izrade i ugradnje prozora. Navodi kako se procurivanje nastavilo pojavljivati u puno stanova i tuženik je nekoliko puta dolazio otklanjati nedostatke dok mu tužitelj nije zabranio pristup gradilištu, nakon čega više nisu otklanjali nedostatke. Ističe kako je tužitelju ispostavljeno nekoliko privremenih situacija koje je i platio jer je i plaćanje bilo dogovoreno u ratama, a okončanu situaciju je tuž itelj vratio i nikada nije plaćena. Ističe kako se drugi ugovor s tužiteljem odnosio na unutarnju stolariju, odnosno na vrata i štokove na kojoj je isto bilo nedostataka, ali sitnih, koje je tuž itelj sam otklonio jer tuženik više nije imao pravo pristupa na građevinu i za to je ispostavio račun, odnosno za taj iznos je umanjio okončanu situaciju. Pojašnjava kako je bilo ugovoreno da se unutarnja stolarija plati kompenzacijom jednim stanom, za kojeg je tuženik našao kupca, koji je kupovninu isplatio tužitelju, a koji ju je trebao proslijediti tuženiku što nije učinio radi problema s vanjskom stolarijom. Ističe kako po ugovoru za unutarnju stolariju nije plaćeno ništa jer je za unutarnju stolariju u ugovoru bilo navedeno plaćanje kompenzacijom. Navodi kako je dao usmenu uputu knjigovođi da sve uplate od Nivogradnje d.o.o. knjiže na ugovor o vanjskoj stolariji jer je tako i bilo ugovoreno. Ističe kako nikada nisu plaćeni nikakvi predujmovi za unutarnju stolariju jer je po ugovoru unutarnja stolarija trebala biti plaćena kompenzacijom za stan, a tužitelj nije ni mogao platiti predujam jer mu za to nikada nije bio izdan račun kojeg bi mogao knjižiti u svom knjigovodstvu nego su sve uplate išle po situacijama za vanjsku stolariju.

Sud je bitnom dijelu prihvatio iskaz zz tuženika u kojem je u skladu sa iskazom zz tužitelja i materijalnom dokumentacijom u spisu. U dijelu u kojem je isti u suprotnosti sa iskazom tužitelja u pogledu načina plaćanja i na ime čega su vršene uplate te umanjivanja iznosa okončane situacije nije prihvaćen jer takvi navodi nisu potkrijepljeni odgovarajućom materijalnom dokumentacijom u spisu te nisu uvjerljivi.

Međutim u bitnom je iz navedenih iskaza utvrđeno da su radovi izvedeni s brojnim nedostacima, kako na unutarnjoj tako i na vanjskoj stolariji koje tužitelj nije otklonio, pa je tuženik morao angažirati druge tvrtke za sanaciju nedostataka.

23. Nadalje u predmetu poslovni broj Povrv-716/22 je provedeno građevinsko vještačenje radi utvrđenja je li razlika koeficijenta prolaznosti topline u konkretnom slučaju bio čimbenik koji je doveo do kondenzacije vlage na stolariji predmetnog objekta, postoje li eventualno drugi uzroci kondenzacije vlage na stolariji predmetnog objekta, postoje li drukčiji načini sanacije nedostataka vanjske stolarije ukoliko je i takvih bilo te je li za sanaciju eventualno utvrđenih nedostataka stolarije bila nužna zamjena svih stakala na stolariji i na okolnost je li i ako je i u kojoj mjeri je na pojavu vlage utjecalo to što je tuženik ugradio drvene profile prozora koji odgovaraju primorskoj klimi, a ne kontinentalnoj te zato što prozore nije obložio paro propusnom proveo vještačenje po Ing ekspert d.o.o.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ing ekspert d.o.o. proizlazi da je tuženik na zgradi u [adresa] ugradio vanjsku i unutarnju stolariju te da su radovi na izgradnji zgrade dovršeni 7. listopada 2011. Nakon useljenja stanari su prijavljivali nedostatke na vanjskoj stolariji koji se odnose na prolazak atmosferilija kroz zatvorene prozore, nedostatke na brtvama prozora i ispadanje istih te napuhnutost melaminske folije na unutarnjim stranama okvira prozora i doprozornika. Vještak se nadalje poziva na ekspertizu vještaka prof.dr.sc. Hrvoje Turklin koji je zaključio kako zbog konstrukcijskih nedostataka kod dvokrilnih prozora i nepreciznosti izvedbe (prekratka srednja letva kod dvokrilnih prozora, neodgovarajuća obloga, nedostaci na brtvama, nedostatak dvostrukog okapnog žlijeba na donjoj strani) dolazi do prodora oborinske vode kroz prozore. Utvrđeno je kako materijal okvirnica nije primjeren zahtjevima u uporabi (zbog načina izvedbe i konstrukcijskih nedostataka dolazi do prodora vode, a melaminska folija na unutarnjoj strani okvirnica, koja nije varena na spojevima, omogućava ulazak vode u drvo, a ne omogućava isparavanje iste, zbog čega dolazi do napuhivanja i odljepljivanja folije, a u konačnici dovodi i do oštećenja drvenih okvirnica). Sanaciju je prema prijedlogu sudskog vještaka prof.dr.sc. Hrvoje Turklina, izvelo društvo Aldi d.o.o. od 24. kolovoza 2012. do 12. studenog 2012. Tijekom izvođenja radova, utvrđeni su dodatni nedostaci na vanjskoj stolariji, a vezano za podloške za staklo i učvršćivanje i brtvljenje stakla u okvirnice, nedostatak kutnih spojnica na drvetu, spoj aluminijskog profila i drvene okvirnice nije jednoliko izveden, nedostatak drenažnih otvora ili premali drenažni otvori, neravnomjerno prilijeganje aluminijskih profila koji drže brtvu i staklo, nepodešenost okova te je sanacija obuhvaćala ugradnju tipskih kutova na centralnoj brtvi, ugradnju adekvatne brtve aluminijskog okvira vanjske obloge krila, zamjenu sudarne brtve na spoju između krila, impregnaciju otvorenih utora između okova, bušenje drenažnih otvora na vanjskom okviru te postava pokrovnih kapica. U konačnici je zaključak vještaka kako je na zgradi u [adresa] ugrađena vanjska stolarija koja nije izvedena prema pravilima struke, odnosno ista ima brojne nedostatke. Pojava kondenzacije na prozorima je uzrokovana prvenstveno nepravilnom ugradnjom ostakljenja – spoj ostakljenja i drvenog, odnosno aluminijskog dijela okvira prozora nije izveden na način da je spriječen prolazak zraka kroz spoj, kao i prolazak atmosferilija. Osim toga, kondenzacija se javljala na okovima, a kojima nisu izvedeni pokrovni elementi. Nedovoljno brtvljenje i nalijeganje krila na doprozornik također omogućuje prodor hladnog zraka koji se potom kondenzira na hladnim površinama ostakljenja. Koeficijent prolaska topline ugrađenog ostakljenja je prema podacima priležećim spisu Ug=1,314 +/- 0,80 W/m2K, što zadovoljava propise koji su bili važeći u vrijeme izrade glavnog projekta, kao i izračune u elaboratu građevinske fizike, izrađenom u sklopu glavnog projekta za zgradu. Međutim, u ugovornom troškovniku je određeno ostakljenje s koeficijentom Ug=1,1 W/m2K. S obzirom na manji koeficijent prolaska topline kod ugovorenog ostakljenja, unutarnja površina stakla je kod zimskog perioda "toplija" od unutarnje površine stakla s koeficijentom prolaska topline Ug=1,3 W/m2K, te je i vjerojatnost kondenzacije vodene pare na takvom ostakljenju manja od kondenzacije na "hladnijem" ostakljenju. Dakle, kondenzacija nije nastala isključivo zbog ugradnje ostakljenja s koeficijentom prolaska topline većim od ugovorenog, ali je zasigurno doprinijela stvaranju kondenzata i količine kondenzata. Ostali uzroci kondenzacije su, kao što je navedeno neispravna ugradnja i brtvljenje ostakljenja, nedostaci na brtvama doprozornika i dovratnika, te nedostaci u postavi okova bez pokrovnih elemenata. U točki 1.3. su navedeni radovi sanacije koji su izvedeni na vanjskoj stolariji, a koji su se odnosili na sanaciju svih nedostataka utvrđenih u nalazima i mišljenima sudskih vještaka, kao i utvrđenih tijekom same izvedbe sanacijskih radova.

Navodi kako su vrste radova koje su izvedene na predmetnoj vanjskoj stolariji bile nužne kako bi se sanirali zatečeni nedostaci, te ne postoje drukčiji načini sanacije istih. S obzirom na zatečena oštećenja, te činjenicu da u vanjskoj stolariji nije ugrađeno ugovoreno ostakljenje, vještak je mišljenja da je zamjena svih stakala na stolariji bila nužna. Vidljivo je da je u ugovornom troškovniku naveden profil debljine 84/70 mm, a prema nalazu i mišljenju prof.dr.sc. Hrvoja Turkulina dimenzije profila su 84x70 mm, a od čega su debljine drvenih dijelova doprozornika 65 mm, a krila 68 mm. Prema elaboratu građevinske fizike izrađenom u sklopu izrade glavnog projekta za zgradu, navedeno je da koeficijent prolaska topline okvira treba biti Uokv=2,20 W/m2K, međutim, iz dokumentacije priležeće spisu nije vidljivo koliki je koeficijent prolaska topline ugrađenog okvira. Izvedba melaminske folije na unutarnjim površinama drvenih dijelova vanjske stolarije spriječila je isušivanje vlage iz drveta. Osim toga, zbog ostalih konstrukcijskih nedostataka u izvedbi stolarije, dolazilo je do prodora vode kroz zatvorene prozore, kao i kroz spoj drvenog okvira i ostakljenja, te do slijevanja kondenzirane vode, a s obzirom da melaminska folija nije varena na spojevima, kroz spojeve melaminske folije je dolazilo do dodatnog vlaženja drveta, te zbog male površine tih "nevarenih spojeva", nije omogućeno i isušivanje vlage iz drveta. Slijedom toga prirodna vlaga, kao i dodatno prodrla vlaga se zadržavala u drvetu, te uzrokovala bubrenje drveta, te napuhnutost i odljepljivanje melaminske folije. Zaključno, prema dokumentaciji priležećoj spisu, vanjska stolarija ugrađena na zgradi u [adresa] je izvedena s brojnim nedostacima, te su svi radovi koji su izvedeni na sanaciji nedostatka bili nužni.

24. Na ročištu 29. rujna 2021. vještaka Žarko Željko iz Ing ekspert d.o.o. usmeno se očitovao na dane primjedbe tuženika (u spisu posl brok Povrv-716/2 tužitelja) te je istaknuo je kako nije bilo moguće izvršiti vještačenje neposrednim ispitivanjem predmetnih prozora i to na način da se vještačenje moglo izvršiti uzimajući sličan prozor istog koeficijenta prolaznosti topline u identičnim ili sličnim uvjetima iz razloga što su sporna stakla uništena te više ne postoje, a rekonstrukciju prozora temeljem dobave novog stakla istih karakteristika ne bi bilo moguće učiniti jer je navedena stolarija imala veliki broj nedostataka koji su detaljno nabrojeni u mišljenju na stranici 31 do 35 te ne bi bilo moguće takav prozor pribaviti koji bi imao sve te navedene nedostatke a koje se osim stakla odnose na ugrađene brtve, na okov, pokrivne kape ležaja, pokrivne kape škara, pokrivne kape spojnica škara, folija itd. Ponavlja kako su prozori koji su bili ugrađeni u zgradi imali brojne nedostatke koji su detektirani u postupku osiguranja dokaza od profesora Turkulina sa Šumarskog fakulteta kao i drugih vještaka te je naveo da se takav prozor kakav je stvarno bio ugrađen se eventualno mogao ispitivati u laboratoriju a ne nekakvi drugi koji bi po tužitelju trebalo izmisliti što nije moguće. Vlažni zidovi u novogradnjama, bez provjetravanja pridonose pojavi kondenzata na prozorima, jer imaju povećani postotak vlage te u slučaju neprovjetravanja moguće da u stanu bude povećana količina vlage u zraku, ali upravo zbog toga prozori s nižim koeficijentom prolaska topline imaju manju mogućnost da se na njima kondenzira vlaga od onih koji imaju veći koeficijent i koji su hladniji jer se vlaga uvijek kondenzira na onom dijelu prostorije koji je hladnije od same temperature zraka. Iz toga razloga je i investitor postavio zahtjev da koeficijent prolaska topline stakala bude 1,1, a ne kao što je bio kod ugrađenih stakala 1,4 w/m2K.

25. Navedeni nalaz i mišljenje prema ocjeni ovoga suda izrađen je u skladu s pravilima struke, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano obrazložio sve nedostatke koji su nastali na vanjskoj i unutarnjoj stolariji. Također i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi kako nisu ugradili odgovarajuću (ugovorenu) stolariju radi čega je sigurno došlo do procurivanja i stvaranja kondenzacije, a što proizlazi i iz brojnih prigovora stanara u zgradi. U konačnici i same stranke su se usuglasile da se i u ovom postupku koristi provedeno vještačenje.

26. U postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-716 /22 provedeno je vještačenje o utjecaju razlike toplinskih koeficijenata i okolnostima pojave kondenzacije na prozorima te iz nalaza i mišljenja vještaka Ift Hrvatska d.o.o. proizlazi da različiti koeficijenti prolaznosti topline mogu prouzročiti različitu pojavu kondenzata na prozorima, ali ne u većoj mjeri, odnosno u tolikoj količini da bi se opravdala zamjena svih prozora na zgradi, jer ukupna razlika prolaska koeficijenta iskazana iz dokumentacije spisa i utvrđena provedenim vještačenjima na staklima Ug=1,4 W/m2K, tj. 1,314 + 0,80 W/m2K od projektom zahtijevanih vrijednosti Ug= 1,1 W/m2K, a što je u ovom predmetu premala vrijednost razlike toplinskog koeficijenta da bi preporučili zamjenu prozora. Iz svih dosadašnjih tvrdnji zasnovanih na egzaktnim činjenicama fizičkih i hiodrotermičkih zakonitosti jasno je da kondenzacija uvijek postoji i da ovisi u unutarnjim i vanjskim djelovanjima te prirodnim (temperatura, vlaga zraka) i umjetno stvorenim činjenicama (vlaga zidova, debljina zidova, postojanje hladnih mostova, načina ugradnje itd.) te da će do kondenzacije uvijek dolaziti u većoj ili manjoj mjeri i ona će uvijek manifestirati na najhladnijim podlogama i paro nepropusnim podlogama kao što su u predmetnom slučaju prozori, tj. stakla, a što se iz fotografija u spisu može vidjeti kondenzacijom na staklima i metalnim okovima.

27. Obzirom na prigovore tužitelja (tamo tuženika ) vještak Miroslav Turk iz tvrtke Ift Hrvatska d.o.o. se usmeno očitovao na ročištu 17. svibnja 2022. koji navodi kako je nalazom utvrđeno da različiti koeficijenti prolaznosti topline mogu prouzročiti različitu pojavu kondenzata na prozorima, ali ne u većoj mjeri odnosno u tolikoj količini da bi se opravdala zamjena svih prozora na zgradi, jer ukupna razlika prolaska koeficijenta iskazana iz dokumentacije spisa i provedenim vještačenjima na staklima gdje je Ug=1,4 W/m2K od projektom zahtijevane vrijednosti Ug=1,1 W/m2K što je premala vrijednost razlike toplinskog koeficijenta da bi bilo potrebno prozore zamijeniti. Pojašnjava kako svi nedostaci koji su utvrđeni na stolariji utječu na njezin završni toplinski koeficijent prozora, što bi u konačnici značilo da je toplinski koeficijent prozora moguće i lošiji od Ug=1,4 W/m2K, a na prozorima na kojima su utvrđena oštećenja, na njima bi bio lošiji toplinski koeficijent, ali ne može se iz takvih činjenica utvrditi točni toplinski koeficijent, jer iz fotografija koje su u spisu nigdje nisu vidljivi tako veliki nedostaci koji bi u tolikoj mjeri značajno promijenili toplinski koeficijent prozora, tako da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja.

28. Sud je je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje vještaka Miroslava Turk iz tvrtke Ift Hrvatska d.o.o. u dijelu u kojem je detaljno obrazložio da različiti koeficijenti prolaznosti topline mogu prouzročiti različitu pojavu kondenzata na prozorima, ali ne navodi koliko je prozora trebalo zamijeniti i nije dao odgovor na pitanje koliko neadekvatna stolarija uistinu utječe na pojavu kondenzata na prozorima.

29. Tijekom ovog postupka proveden je dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost visine troškova sanacije i otklanjanja štete i to uvidom u cjelokupnu dokumentaciju kako u ovom spisu tako i u spisima R1-169/12 i R1-342/14 te u spis Povrv-716/2022 te da izradi kompletan izračun svih troškova koje je tužitelj ima prilikom sanacije i otklanjanja nedostatak kako na unutarnjoj tako i na vanjskoj stolariji, sa PDV- om i bez PDV-a, po društvu društvu MP Peritissima d.o.o. Zagreb, a po stalnom sudskom vještaku Maji Petrović.

Iz nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2025. utvrđeni su ukupni troškovi za otklanjanje nedostataka na vanjskoj i unutarnjoj stolariji odnosno direktni troškovi koje je tužitelj prema računima u spisu platio trećim osobama. Navodi kako je u parničnom postupku pri Trgovačkom sudu u Zagrebu broj Povrv-716/2022 utvrđeno je postojanje nedostataka na izvedbi vanjske stolarije te potvrđeno presudom od 25. siječnja 2023. godine. Uvidom u spis utvrdila je vrijednost troškova koje je tužitelj imao zbog otklanjanja nedostataka na vanjskoj stolariji, a koji uključuju analize stanja radova, projektna rješenja, ispitivanja, izvođenje radova kao i nadzor nad izvođenjem odnosno iznose koje je platio trećim osobama te je isto detaljno prikazano u tablici na listu 13 nalaza i mišljenja. Radovi na tehničkoj i stručnoj pripremi te otklanjanju nedostataka i sanaciji vanjske stolarije vršili su se u razdoblju od svibnja 2012. godine do rujna 2013. godine odnosno u razdoblju duljem od dvije kalendarske godine.

U pogledu unutarnje solarije navodi kako opisi izvedenih radova odgovaraju nedostatcima prema e-mailovima stanara kao i radovima navedenima u Zapisnicima o sanaciji slijedom čega nemam razloga sumnjati kako su isti bili nužni kako bi se sanirali zatečeni nedostaci te kako su isti zaista i izvedeni. Zaključuje kako je izvedeni način sanacije optimalan za saniranje utvrđenih nedostataka na unutarnjoj stolariji kao i da su iskazane jedinične vrijednosti korektne i u skladu sa tržišnima.

Ujedno iz nalaza i mišljenja proizlazi kako izvođenje radova na otklanjanju nedostataka koji su u naravi izvedeni po trećim osobama nije moguće bez cjelokupne organizacije, koordinacije kao i tehničke i administrativne podrške tužitelja. Uslijed navedenog tužitelj je snosio niz obveza i operativnih aktivnosti koje generiraju neizravne (manipulativne) troškove. U praksi građevinskih projekata manipulativni (opći, neizravni) troškovi glavnog izvođača za radove koje izvode podizvođači najčešće se izražavaju postotkom od vrijednosti radova. Uobičajeni manipulativni trošak za standardne radove sanacija u građevinarstvu kreće se u rasponu od 5% za manje tehnički zahtjevne i nespecijalizirane radove do 10% kada radovi traju duže, uključuju više izvoditelja ili se odvijaju u fazama. Ukoliko je u opseg obaveza osim organizacije samog izvođenja potrebno dodatno uključiti i tehničku i stručnu pripremu sanacije kao i rješavanje nepredviđenih problema, tada takav opseg obveza daleko nadilazi standardne manipulativne troškove, posebno imajući u vidu povećani administrativni i operativni angažman. U takvim slučajevima odnosno u slučajevima kada je potrebno osigurati stručna rješenja, složenu koordinaciju kao i višefaznu organizaciju samog izvođenja, uobičajeni manipulativni troškovi kreću se i do 15% vrijednosti radova. Slijedom svega navedenoga, vještak u konkretnom slučaju zaključuje kako je postotak od 10% vrijednosti radova izvedenih po trećim osobama uobičajen i realan za procjenu neizravnih (indirektnih) troškova angažmana tužitelja na pripremi, koordinaciji i organizaciji predmetnih radova, a sve posebno imajući u vidu kako je razdoblje vršenja predmetnih radova trajalo više od dvije kalendarske godine. Zaključno vještak utvrđuje kako vrijednost svih troškova sanacije i otklanjanja nedostataka na unutarnjoj i vanjskoj stolariji iznosi 135.376,71 eura (1.019.995,80 kn) bez uključenog PDV-a (121.840,72 eura vanjska stolarija + 1.229,01 eura unutarnja + 12.306,97 eura manipulativni troškovi) odnosno 168.129,57 eura (1.266.772,24 kn) sa uključenim PDV-om (151.616,05 eura vanjska stolarija + 1.229,01 eura unutarnja stolarija + 15.284,51 eura manipulativni troškovi). Dakle u izraženim vrijednostima uključeni su manipulativni troškovi a nisu uključeni troškovi sudskih postupaka.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještak obzirom je isti izrađen u skladu s pravilima struke, detaljan, jasan i argumentiran. Nadalje vještakinja se očitovala i na ročištu 29. prosinca 2025. na kojem je navela kako je u nalazu računala vrijednost sa PDV-om na način da je vrijednost množila sa 1,25 te dobivenu vrijednosti uspoređivala sa vrijednošću navedenu u pojedinom predmetnom računu. Dakle vrijednosti su iskazane sa PDV-om samo za one račune na kojem je PDV naveden. Nakon očitovanja vještaka stranke nisu imale primjedbi niti su predlagale eventualno novo građevinsko vještačenje.

31. Tuženik je predlagao izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost je li tužitelj po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza jer da u tom slučaju isti onda ne bi onda niti imao pravo potraživati utuženi iznos s PDV -om. Prema tome tuženik prigovara specificiranom tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem isti sadrži PDV.

Tuženik je sa navedenim prijedlogom za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem odbijen na ročištu 29. prosinca 2025. kao nesvrsishodnim. Naime u konkretnom slučaju riječ o troškovima otklanjanja nedostataka koje je tužitelj povjerio trećoj osobi na račun tuženika . Naime prema čl. 30. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine“ broj. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25, 151/25 ), oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su usluge obavljene. Iz toga proizlazi da se i usluge otklanjanja nedostataka smatraju obavljenima u trenutku njihovog izvršenja, pa se na njih obračunava PDV. Dakle u svakom slučaju tužitelju treba dosuditi naknadu dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije propuštanja od strane tuženika. Kako u konkretnom slučaju oštećenik ima pravo otkloniti nedostatke od ovlaštene stručne osobe (poduzetnik), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednosti, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari , u ovom slučaju otklanjanje nedostataka, čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje kao da nije bilo propuštanja.

32. Dakle provedenim vještačenjima kao i saslušanjem stranaka kao nedvojbeno je utvrđeno da su na vanjskoj i unutarnjoj stolariji postojali nedostaci koje je angažiranjem drugih izvođača otklonio tužitelj. Naime tužitelj nije platio tuženiku iznos po ispostavljenoj okončanoj situaciji za unutarnju stolariju uslijed ogromne štete nastale povodom nesavjesnog postupanja tužitelja kao izvođača radova i nastalih nedostataka. Također iz vještačenja a i po samoj logici stvari proizlazi da svi navedeni nedostaci na unutarnjoj stolariji nisu mogli biti vidljivi prilikom primopredaje, stoga je tuženik izvršavao svoj dio obveza preuzetih ugovorom o unutarnjoj stolariji i redovito podmirivao iznose po ispostavljenim privremenim situacijama, dok je upravo tuženik protivno načelu dužne pažnje te načelu savjesnosti i poštenja nanio štetu tuž itelju po oba ugovorna odnosa jer nije kako je ugovoreno i po pravilima struke. Dakle tužitelja nije niti mogao prigovarati na izvedene stolarske radove na unutarnjoj stolariji prilikom same primopredaje jer se u konkretnom slučaju radi o naknadno uočenim nedostacima, a što proizlazi i iz provedenih građevinskih vještačenja ostale materijalne dokumentacije (zapisnici o sanaciji, e mailovi i sl.).

30. Nadalje u smislu odredbe čl. 610. st. st. 1. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Stavkom 2. istoga članka propisano je da naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. U konkretnom slučaju tužitelj je omogućio tuženiku da otkloni nedostatke međutim nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja otklanjanja istih nije bilo niti logično niti životno očekivati da će tužitelj pored takvih velikih nedostataka kao što su propuštanja na vanjskoj stolariji i ulazak vode u stanove omogućiti tuženiku da ponovno pristupi objektu i pokušava u nedogled otklanjati nedostatke, a čiji ishod je neizvjestan. Stoga je prema ocjeni ovoga suda tužitelj postupio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi i nakon što tuženik nije uklonio nedostatke tužitelj više nije bio dužan omogućavati mu pristup objektu pa tako niti otklanjanju nedostataka. U pogledu unutarnje stolarije valja istaknuti da je bilo riječ o nedostacima koji nisu bili vidljivi prilikom primopredaje te su se stoga isti tek mogli i utvrdili su se prilikom provedenih vještačenja. Dakle tužitelj je kao naručitelj koristeći se pravom iz odredbe čl. 610. st. 3. ZOO-a, ne samo nedostatke koje tuženik nije uspio otkloniti nego i kasnije prijavljivane nedostatke, povjerio trećoj osobi, odnosno otklonio ih je na račun tužitelja.

31. Valja napomenuti kako je u predmetu poslovni broj Povrv-716/22 utvrđeno kako je tuženik (tamo tužitelj) imao dospjelo potraživanje prema tužitelju (tamo tuženiku) temeljem ispostavljene okončane situacije (za unutarnju stolariju), a tuženik je imao dospjelo potraživanje prema tužitelju radi troškova sanacije na vanjskoj stolariji, kao i troškove otklanjanja nedostataka. Dakle u tom predmetu sud je utvrdio da postoji tražbina tužitelja za izvedene radove na unutarnjoj stolariji temeljem okončane situacije i izdanog računa u iznosu od 728.647,16 kn i da postoji potraživanje tuženika istaknutog radi prebijanja u iznosu od 728.647,16 kn radi nedostataka na vanjskoj stolariji, te je u tom postupku utvrđeno kako su navedena potraživanja prestala prijebojem.

32. Dakle kako je tužitelj u prijeboj mogao staviti tražbinu samo do iznosa koji je tuženik tamo tužitelj potraživao pa je stoga u ovom postupku utvrđen preostali iznos od 71.421,47 eura (sa PDSV-om) koji se odnosi na preostale troškove koje je tužitelj imao za sanaciju vanjske i unutarnje stolarije ( 168.129,57 eura – 96.708,10 eura =71.421,47 eura). Naime tuženik odgovara za sve nedostatke na građevini koji su rezultat nestručno i nekvalitetno izvedenih radova te se ne može ni na koji način osloboditi odgovornosti s obzirom da tuženik kao osoba koja je registrirana za izvođenje građevinskih radova, radove mora izvesti kvalitetno i u skladu s pravilima struke, a što je u konkretnom slučaju izostalo (čl. 10 i 597. ZOO-a). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

33. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na troškove otklanjanja nedostataka koji teku od dana kada su ti troškovi nastali, odnosno od dana izvršenih izdataka za uklanjanje nedostataka a kako je razvidno iz provedenog vještačenja da su radovi na tehničkoj i stručnoj pripremi te otklanjanju nedostataka i sanaciji vanjske stolarije završili u rujnu 2013. (list 13 nalaza i mišljenja) te je iz tablice na listu 18 razvidno da su radovi na unutarnjoj stolariji završeni u travnju to tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 1 . listopada 2013. pa je stoga u dijelu kamata tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

34. Sud je na ročištu 29. prosinca 2025. odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje.

35. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.076,00 eura (Tbr.7/1 Tarife), podneska od 6. svibnja 2025. i 17. prosinca 2025. iznos od po 1.076,00 eura (Tbr.8/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištima 6. svibnja 2025., 26. rujna 2025. i 29. prosinca 2025. u iznosu od po 1.076,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 8.070,00 eura.

Nadalje tužitelju je priznat trošak vještačenja u ovom postupku u iznosu od 5.000,00 eura te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 663,61 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19 dalje: ZSP).

U smislu odredbe čl. 168. st. 2. ZPP-a tužitelju su priznati i troškovi postupka osiguranja dokaza vođenog pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-169/12 i to trošak sudske pristojbe od 318,53 eura (ranije 2.400,00 kn), predujam za očevid i vještačenje u iznosu od 464,53 eura (ranije 3.500,00 kn) te trošak sastava prijedloga uza osiguranje dokaza u iznosu od 1.532,50 eura (Tbr. 11. st. 1. i 46. Tarife) kao i trošak pristupa na očevid 19. lipnja 2012. (list 31-32 spisa R1-169/12) u iznosu od 1.657,50 eura (Tbr. 12. ,39. i 46. Tarife). Tužitelju su priznati i troškovi iz postupka osiguranja R1-342/14 u ukupnom iznosu od 2.372,43 eura (ranije 17.875,04 kn) (predujam za vještačenje i troškovi izlaska sudske komisije na očevid).

Dakle tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka od 20.742,71 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

Dakle tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška koji je zatražen preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife pripada te za trošak pristupa na objavu jer nije niti pristupio navedenom ročištu. Također tužitelj je odbijen i za prekomjerno zatraženi trošak a imajući u vidu da je potraživao određene troškove navodeći da iste potražuje u eurima iako su u tim iznosima troškovi plaćeni u kunama. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.