REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4063/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŠ, državljanina Indije, rođen **.**.1988., kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, Zagreb, Kruge 52, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, Zagreb, Klasa: UP/I-216-01/25-03/757, Urbroj: 511-19-34-25-1 od 05. listopada 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 26. siječnja 2026. godine iznos od po 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 250,00 EUR, te sveukupno 1.250,00 EUR (tisućudvijestopedeset eura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke Zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, Zagreb Klasa: UP/I-216-01/25-03/757, Urbroj: 511-19-34-25-1 od 05. listopada 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, SŠ tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1988. godine, u mjestu Mazari, Indija, državljaninu Indije, se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 3 (tri) mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja podnosi tužbu navodeći kako kako je ograničenje slobode kretanja (smještaj) najstroža mjera koja se smije primijeniti samo ako se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati primjenom blažih mjera. Tuženik je formalno utvrdio da se prisilno udaljenje ne može osigurati blažim mjerama jer tužitelj nema putne karte i adresu smještaja. Međutim, takva opća procjena nije dovoljna. Tuženik nije obrazložio zašto je konkretno u slučaju tužitelja nemoguće osigurati udaljenje uz primjenu blažih mjera, poput obveze redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji. Neizvršavanje obveze napuštanja EGP-a, a što je Tužitelj navodno izjavio, ne smije automatski dovesti do smještaja bez razmatranja svih alternativnih mogućnosti. Nadalje, mjera smještaja mora biti utemeljena na konkretnom i aktualnom riziku od izbjegavanja obveze, no tuženik nije ponudio nikakve konkretne činjenice (osim općenitih razloga) koje bi ukazivale da je rizik od bijega u trenutku donošenja Rješenja bio toliko visok da je zahtijevao lišavanje slobode.Pritvaranje stranaca radi protjerivanja zakonito je samo ako država postupa s dostojnom brzinom (due diligence) u postupku deportacije. Prema praksi ESLJP-a (npr. S protiv Ujedinjenog Kraljevstva), ako postupak deportacije nije u tijeku ili se ne provodi s razumnom brzinom, pritvor prestaje biti opravdan. Tuženik nije odmah nakon donošenja pobijanog Rješenja poduzeo sve aktivne korake za pribavljanje putnih isprava i organizaciju povratka. U slučaju pasivnosti, lišavanje slobode postaje samovoljno (arbitrary), što je u izravnoj suprotnosti s člankom 5. EKLJP. Prinudni smještaj ne samo što mora biti zakonit nego mora i nužan, a u ovom slučaju nije nužan. Nužnost mora biti strogo dokazana, a tuženik je u Rješenju trebao uvjerljivo obrazložiti zašto je odredio smještaj SŠ u Prihvatni centar, a ne blažu mjeru. S obzirom na navedeno obrazloženje pobijanog rješenja je nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen ZUP, pogrešno je primijenjeno materijalno, te je pogrešno i nepotpun utvrđeno činjenično stanje.

Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava u cijelosti rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. budući je tužitelj dana 24.10.2025. godine otpušten iz Prihvatnog centra za strance Ministarstva unutarnjih poslova i napustio Republiku Hrvatsku preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb. U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. U provedenom ispitnom postupku dana 05. listopada 2025. godine tužitelju je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima uz prevođenje HŠ, prevoditelja za hindi jezik, za kojeg je tužitelj izjavio da ga razumije u govoru i pismu. Tužitelj je izjavio da je po dolasku u Republiku Hrvatsku radio za tvrtku za koju je imao dozvolu boravka. Nakon što je dobio otkaz, tražio je posao. Sa sunarodnjacima je pronašao posao u tvrtci Rio Adria u Svetoj Nedelji na građevini. Poslodavac mu nije napravio papire, ali nije napustio Republiku Hrvatsku, jer je radio. Nadalje je izjavio da u Republici Hrvatskoj ne posjeduje nekretnine niti ima rodbine. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao legalno preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb dana 30.05.2024. godine, temeljem izdane dozvole za boravak i rad, urudžbeni broj: 511-14-04-23-1 , klasa:

UP/l-216-02/23-09/237627, izdanu od Policijske uprave varaždinske za poslodavca ART DELIVERY j.d.o.o za pripremu brze hrane u periodu od dana 15.01.2024. godine do dana 14.01.2025. godine. Od dana 05.06.2024. godne do dana 29.07.2024. godine imao je prijavljeno boravište i adresu adresu stanovanja u [adresa]. Nadalje, je utvrđeno da je na zahtjev poslodavca ART DELIVERY j.d.o.o za pripremu brze hrane dozvola za boravak i rad, urudžbeni broj: 511-14-04-24-3 klasa: UP/l-216-02/23-09/237627, ukinuta dana 29.07.2024. godine, temeljem članka 94. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima. Tužitelj nakon ukidanja dozvole za boravak i rad, nije napustio Republiku Hrvatsku, te za imenovanog nije podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, već je ostao nezakonito boraviti i raditi u Republici Hrvatskoj, sve do dana 04.10.2025. godine, kada je u 22.50 sati zatečen po policijskim službenicima, na adresi u [adresa], nakon čega je priveden u službene prostorije VIII policijske postaje Zagreb, radi donošenje odluke o povratku, te je uhićen. U provedenom postupku utvrđeno je da tužitelj sukladno članku 183. stavku 1. podstavkom 1. a u svezi sa člankom 55. stavak 2. točka 2. Zakona o strancima nezakonito boravio u [adresa], jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, te nema vizu koja mu je potrebna za zakoniti boravak, odnosno sukladno članku 183. stavkom 1. podstavkom 2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. UPolicijski službenici VIII policijske postaje Zagreb su utvrdili da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] od dana 30.07.2024. godine, ukupno 431 dan, jer ne posjeduje odobrenje boravka i nema valjanu vizu, koja mu je potrebna za zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, te mu je dana 05. listopada 2025. godine temeljem članka 193. stavka 1. i članka 190. stavka 2. Zakona o strancima izdano Rješenje o protjerivanju klasa: NK- UP/l-216-04/25-01/4195 Urbroj: 511-19-34-25-1 kojim je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Policijski službenici VIII policijske postaje Zagreb su temeljem članka 216. stavka 1. Zakona o strancima dana 05. listopada 2025. godine tužitelju izdali i Rješenje o smještaju u prihvatni centar Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: NK-UP/l-216- 01/25-03/757 URBROJ: 511-19-34-25-1 na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, odnosno najkraće moguće vrijeme koje je potrebno radi organizacije vraćanja u matičnu državu Indiju, sa ili bez policijske pratnje, odnosno osiguranja prisilnog udaljenja.

Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje tužitelja ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima obzirom da stranac nema putne karte koje bi mogao položiti i nema prijavljenu adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti. Tužitelj od dana 30.07.2024. godine nije imao policiji poznatu adresu stanovanja u [adresa], izjavio je da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a, nezakonito je boravio u [adresa] 431 dan, te po dobivanju otkaza nije napustio Republiku Hrvatsku ni Europski gospodarski prostor, već je nastavio boraviti i raditi bez dozvole za boravak i rad, što je ukazivalo da bi ponovno mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a, slijedom čega su utvrđene okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske propisane člankom 214. stavkom 2. podstavcima 2. i 3. Zakona o strancima. Dana 13. listopada 20225. godine zaprimljena je Presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3813/2025-2 od dana 06. listopada 2025. godine donesena po sutkinji Jasni Peroš Nikolić, kojom se potvrđuje rješenje o smještaju u Prihvatni centar za strance Ministarstava unutarnjih poslova klasa: UP/l-216-01/25- 03/757 urbroj 511-19-34-25-1 izdano od VIII policijske postaje Zagreb dana 05.10.2025. godine. Tužitelj je napustio Republiku Hrvatsku u sklopu EURP programa - reintegracijske pomoći financirane od Europske unije, temeljem koje će ostvariti novčanu pomoć nakon povratka u matičnu zemlju.

Iz dosadašnjeg ponašanja tužitelja vidljivo je da grubo krši i ne poštuje zakone Republike Hrvatske, budući je ostao nezakonito boraviti i raditi bez potrebnih dozvola na prostoru Republike Hrvatske, te je bilo za očekivati da će ponovno izbjegavati izvršenje obveze napuštanja Republike Hrvatske. Postupak za donošenje rješenja pokrenut je i proveden po službenoj dužnosti, sukladno svim pravilima upravnog postupka, te temeljem članka 216. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20,114/22,151/22, 40/2025).

Tužitelju je omogućeno da iznese sve činjenice koje su od značaja za postupak, što je potvrdio svojim potpisom u sačinjenom zapisniku na koji nije imao primjedbi. Mišljenja si da navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu dana 26. siječnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke Zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, Zagreb Klasa: UP/I-216-01/25-03/757, Urbroj: 511-19-34-25-1 od 05. listopada 2025. godine Sud je utvrdio da je istim pod točkom 1.) tužitelju, SŠ tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1988. godine, u mjestu Mazari, Indija, državljaninu Indije, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 3 (tri) mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja, s obrazloženjem kako je u provedenom postupku je utvrđeno daje Policijska uprava zagrebačka, VIII policijska postaja Zagreb imenovanom strancu dana 05.10.2025. godine donijela rješenje o protjerivanju klasa: UP/I- 216-04/25-01/4195 Urbroj: 511- 19-34-25-1, kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 (jedne) godine. Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima obzirom da stranac nema putne karte koje bi mogao položiti i nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti. Imenovani stranac nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, izjavio je da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a, nezakonito boravi u [adresa] ukupno 431 dan, što ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a,odnosno Republike Hrvatske slijedom čega su utvrđene okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske propisane člankom 214. stavkom 2. podstavcima 2. i 3. Zakona o strancima. U skladu s odredbom člankom 212. stavkom 2. Zakona o strancima smještaj u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova je određen na rok do 3 (tri) mjeseca, jer je to najkraće moguće vrijeme koje je potrebno radi organizacije vraćanja u matičnu državu, sa ili bez policijske pratnje, odnosno osiguranja prisilnog udaljenja.

Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem članka 216. stavka 1., a u svezi s člankom 213. stavkom 1., člankom 212. stavak 2., člankom 214. stavkom 2. podstavcima 2. i 3. Zakona o strancima, te s člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.) riješiti kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 54. stavka 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

9. Stavkom 5. točkom 5. članka 54. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

10. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona propisano je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Stavkom 9. člankom 54. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.

12. Odredbom članka 54. stavak 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

13. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelju za razdoblje od 3 mjeseca, jer je imajući u vidu da je u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao legalno preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb dana 30.05.2024. godine, temeljem izdane dozvole za boravak i rad, izdane od Policijske uprave varaždinske za poslodavca ART DELIVERY j.d.o.o za pripremu brze hrane u periodu od dana 15.01.2024. godine do dana 14.01.2025. godine. Od dana 05.06.2024. godine do dana 29.07.2024. godine imao je prijavljeno boravište i adresu adresu stanovanja u [adresa]. No. nadalje je utvrđeno da je na zahtjev poslodavca ART DELIVERY j.d.o.o za pripremu brze hrane dozvola za boravak i rad, ukinuta dana 29.07.2024. godine, temeljem članka 94. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima. Tužitelj nakon ukidanja dozvole za boravak i rad, nije napustio Republiku Hrvatsku, te za imenovanog nije podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, već je ostao nezakonito boraviti i raditi u Republici Hrvatskoj, sve do dana 04.10.2025. godine, kada je u 22.50 sati zatečen po policijskim službenicima, na adresi u [adresa], nakon čega je priveden u službene prostorije VIII policijske postaje Zagreb, radi donošenje odluke o povratku, te je uhićen. U provedenom postupku utvrđeno je da tužitelj sukladno članku 183. stavku 1. podstavkom 1. a u svezi sa člankom 55. stavak 2. točka 2. Zakona o strancima nezakonito boravio u [adresa], jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, te nema vizu koja mu je potrebna za zakoniti boravak, odnosno sukladno članku 183. stavkom 1. podstavkom 2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Policijski službenici VIII policijske postaje Zagreb su utvrdili da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] od dana 30.07.2024. godine, ukupno 431 dan, jer ne posjeduje odobrenje boravka i nema valjanu vizu, koja mu je potrebna za zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, te mu je dana 05. listopada 2025. godine temeljem članka 193. stavka 1. i članka 190. stavka 2. Zakona o strancima izdano rješenje o protjerivanju klasa: NK- UP/l-216-04/25-01/4195 Urbroj: 511-19-34-25-1 kojim je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Policijski službenici VIII policijske postaje Zagreb su temeljem članka 216. stavka 1. Zakona o strancima dana 05. listopada 2025. godine tužitelju izdali i rješenje o smještaju u prihvatni centar Ministarstva unutarnjih poslova.

Slijedom svega navedenog sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio je da je rok od 3 (tri) mjeseca u konkretnom slučaju opravdan i prikladan te je također pravilno individualnom procjenom tuženik utvrdio da se primjenom drugih mjera ograničavanja kretanja ne bi mogla ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, pa je nedvojbeno da su ispunjene sve pretpostavke za ograničenje slobode kretanja prema članku 54. stavku 2. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Dakle, po stavu Suda sve gore navedeno je valjani temelj za donošenje rješenja od strane tuženika o ograničenju slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Stavka Kolara 82 te je stoga Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 26. siječnja 2026. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, VIII Policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb, Kruge 52,

3. U spis