REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1734/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 29, protiv tuženika DUKAT d.d. mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ive Soldo, i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Janka Havaša, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.465,41 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 24,43 eura od dana 10. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 103,55 eura od dana 6. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 82,72 eura od dana 8. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 19,60 eura od dana 7. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 204,93 eura od dana 7. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 14,28 eura od dana 7. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 98,38 eura od dana 8. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 106,68 eura od dana 8. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 57,20 eura od dana 7. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 266,49 eura od dana 7. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 55,80 eura od dana 7. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 67,98 eura od dana 7. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 115,04 eura od dana 7. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 104,79 eura od dana 7. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 277,67 eura od dana 7. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 113,96 eura od dana 9. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 120,73 eura od dana 7. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 444,27 eura od dana 7. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 58,16 eura od dana 6. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 71,20 eura od dana 7. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 57,55 eura od dana 7. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 408,42 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.525,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik zaposlen kod tuženika, te da je tuženik u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN, br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZR).

Naime, odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora "… ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). …". Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl.), utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a, koje glase, "… (2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano.

(3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. …".

Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Slijedom izloženog, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Naime, tuženik kao poslodavac prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, u skladu s odredbom čl. 81. ZR- a. Uslijed potpuno pogrešnog obračuna naknade plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od 2019. do obračuna za mjesec svibanj 2024. s dospijećem 7. lipnja 2024., manje isplaćen iznos od 2.565,21 eura.

U skladu s navedenim, tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za navedeni period, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća za isplatu svake pojedine naknade plaće, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu, te u priloženom obračunu razlike naknada za godišnji odmor. Napominje se da su dospijeća pojedinih iznosa i tijek zakonske zatezne kamate određeni u skladu s datumom isplate plaće i naknade plaće evidentiranim na obračunskim listama za pojedine mjesece za koje je naknada plaće za godišnji odmor nezakonito umanjena zbog nepravilnog obračuna.

Tužitelj podneskom od 15. prosinca 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje bruto iznos od 2.873,83 eura, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik neispravno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora jer je istu obračunavao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu, ali ne navodi u kojem dijelu je tuženikov obračun naknade plaće protivan odredbi čl. 81. Zakona o radu. U odnosu na navedeno, uvodno valja istaknuti da odredba čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Dakle, prilikom obračuna naknade plaće uzimaju se u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužitelj nije uzeo u obzir.

Radi izbjegavanja dvojbe, tuženik ističe da osporava pravilnost obračuna (tabličnog prikaza) navodne razlike naknade za godišnji odmor. Budući da je tužitelj podnio tužbu 7. prosinca 2024., a da između ostalog utužuje razlike naknade plaće za travanj, svibanj, srpanj i kolovoz 2019., tuženik ističe i prigovor zastare (čl. 139. Zakona o radu).

Nadalje, tuženik također ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće i naknade plaće kako je to zatražio tužitelj.

Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-805/2021 od 29. ožujka 2022.).

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i naknaditi mu parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, platne liste, obračune razlike naknade za godišnji odmor (str. 6-143 spisa), kao što je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 02.06.2025., str. 155-159 spisa, usmeno očitovanje na ročištu od 22.12.2025., str. 170-172 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,- dalje: ZPP). Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od travnja 2019. do svibnja 2024., sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika u utuženom razdoblju, sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isto kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio u tužbi postavljenu visinu tužbenog zahtjeva na prijedlog stranaka provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku ing. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba.

8. U svom nalazu i mišljenju od 2. lipnja 2025. (str. 155-159 spisa) sudski vještak ing. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. navodi, a u skladu s postavljenim zadatkom, kao i na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, da proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 2.873,83 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika) te su pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k’ Tabele 1. iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih iznosa razlika dani su u stupcu ‘l’ Tabele 1. iz nalaza.

9. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 15. prosinca 2025., navodeći kako je s istim suglasan u cijelosti, te je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka konačno uredio tužbeni zahtjev naprijed citiranim podneskom od 15. prosinca 2025. godine.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tuženik podneskom od 17. srpnja 2025. navodeći da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, što je dovelo do situacije u kojoj je vještak morao zadirati u pravna pitanja, osobito u utvrđivanje koja primanja s platne liste predstavljaju plaću i naknadu plaće. Nadalje navodi da iz sadržaja nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun. Tuženik tako smatra da je nalaz i mišljenje manjkavo obrazložen, što ga čini nejasnim te onemogućava tuženika da se na njega na odgovarajući način očituje, te s obzirom na navedene nedostatke, mišljenja je da takav nalaz i mišljenje ne može biti valjan temelj za bilo kakvo odlučivanje suda te tuženik predlaže da se vještak na ročištu očituje na prigovore.

11. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje sud je pozvao vještaka na ročište dana 22. prosinca 2025. koji je iskazao kako tuženik prigovara da je zadatak bio nedovoljno definiran što je dovelo do toga da se vještak upušta u pravna pitanja (što je plaća, što je naknada plaće i dr.) u odnosu na što vještak navodi kako je po njegovom mišljenju zadatak bio jasno postavljen, a sa daljnjim nalazom i mišljenjem nije se upuštao u pravna pitanja već je jasno naveo kojim odredbama kojih propisa se vodio prilikom izračuna prosječne plaće tužitelja ostvarene u tri mjeseca prije mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor.

Tuženik nadalje navodi kako je i izračunima prosječne plaće uključio primanja koja po svojoj naravi ne predstavljaju naknadu za rad jer se ne isplaćuju na redovnoj mjesečnoj razini, u pogledu čega navodi i kako Zakon o radu i Zakon o porezu na dohodak kao primjenjivi porezni propis jednako definiraju što je to plaća ostvarena u nekom mjesecu, a to su svi oni bruto primici na koje su obračunati doprinosi, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (za razdoblje dok se prirez zakonom obračunavao).

Tuženik nije naveo u kojem mjesecu i koje točno primanje ne bi trebalo ući u obračun prosječne bruto plaće, pa se vještak po nekom konkretnom izračunu ne može očitovati jer je prigovor stavljen samo paušalno.

Prilikom uračunavanja isplaćene naknade plaće za godišnji odmor vodio se isključivo stavkom koja je navedena u obračunskoj listi za isplatu plaće koja je uvećana sa dodatkom za minuli rad.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da li bi izračunu naknade kaže za godišnji odmor uvrštava sve što je navedeno kao bruto iznos, neovisno o tome je li riječ o naknadi za topli obrok, pomoć za dane u bolnici i slično, vještak odgovara da uzima sve što je navedeno kao bruto iznos.

Na poseban upit punomoćnika tuženika kada godišnjem odmoru prethodi bolovanje na koji način obračunava naknade plaće za godišnji odmor vještak odgovara kako se u tom slučaju u obzirom uzimaju mjeseci koji su prethodili bolovanju, dakle mjeseci u kojima radnik nije bio na bolovanju.

12. I nakon saslušanja vještaka tuženik je ostao kod svojih svih navoda i prigovora te je predlagao da vještak sastavi ispravak nalaza i mišljenja te da trošak ispravka nosi tužitelj. Međutim, takav prijedlog se ukazuje paušalnim jer niti tuženik ne navodi u kojem smislu bi trebalo uopće ispravljati nalaz i mišljenje imajući u vidu iscrpno očitovanje vještaka kojim je uostalom otklonio sve prigovore tuženika.

13. Naime, sud je nalaz i mišljenje vještaka od 2. lipnja 2025., kao i usmeno očitovanje, prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije, te u skladu s pravilima struke. Vještak je u skladu s dobivenim zadatkom izvršio izračun potraživanja tužitelja, te je podrobno u nalazu i mišljenju, kao i usmenom očitovanju, objasnio na koji način je izvršen izračun, pri čemu je koristio dokumentaciju u spisu uključujući isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje.

14. U ovom postupku je nadalje utvrđeno da je u čl. 81. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. U čl. 90. Zakona o radu propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema čl. 92. st. 4. ZR propisano je, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do 15.-og dana u idućem mjesecu. Plaća i naknada plaće, u smislu tog Zakona, je plaća i naknada plaće u bruto iznosu (čl. 95. st. 8. Zakona o radu).

16. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Vještak je pravilno zaključio da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi sukladno čl. 90. ZR predstavljaju plaću. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

17. Iako tuženik i nadalje prigovara nalazu i mišljenju vještaka, po stavu ovog suda ti su prigovori neosnovani jer je vještak detaljno obrazložio kojom se metodologijom koristio prilikom izračuna tužiteljeva potraživanja u ovom postupku, a što je dodatno obrazložio i u usmenom očitovanju na prigovore tuženika.

18. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom bruto iznosa od 2.465,41 eur, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

19. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio.

20. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I.

21. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

22. Potraživanje tužitelja za travnja 2019. dospjelo je 10. svibnja 2019., za svibanj 2019. 10. lipnja 2019., za srpanj 2019. 9. kolovoza 2019. i za kolovoz 2019. 10. rujna 2019., slijedom čega je tužba od 07. prosinca 2024. u odnosu na navedena potraživanja podnesena izvan predviđenog zastarnog roka od 5 godina kako je to propisano čl. 139. ZR-a . Stoga je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 408,42 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP- a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav tužbe od 09.12.2024. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.02.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 15.12.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 20.12.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), te za pristup na ročište za objavu 30.01.2026. (50 bodova po tbr. 9/4 OTH), što uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.125,00 eura. Kada se navedeni iznos uveća za trošak financijskog vještačenja od 400,00 eura koji je bio neophodan za vođenje postupka, sveukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.525,00 eura.

24. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

25. Iz svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika