Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-122/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Heleni Đud, u pravnoj stvari tužitelja AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika HEP elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, izvan ročišta, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I/ Utvrđuje se da ovrha u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, Rješenjem na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, Tome Blažeka 3, donesenom po broju: OVRV-585/2020. od 16.11.2020. nije dopuštena.

II/ Nalaže se ovrhovoditelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb OIB: 43965974818, provedba rješenja u poslovnim knjigama, kao i brisanje svih ovršnih radnja.

III/ Nalaže se Financijskoj agenciji provedba ovog rješenja te brisanje iz Očevidnika redosljeda osnova za plaćanje, kao i sve ovršne radnje.

IV/ Nalaže se tuženiku HEP Elektra d.o.o. Zagreb OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb da tužiteljici AN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi prouzročen iznos parničnih troškova, zajedno sa zateznom kamatom, a prema specifikaciji."

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je rješenjem i zaključkom broj Ovr-1904/2024-4 od 3. veljače 2025. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ u [adresa] broj Ovrv-585/2020 od 16. studenoga 2020. nedopuštenom, jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Ističe da iako se radi o tražbini koja je utvrđena odlukom nadležnog tijela javne vlasti, temeljem čl. 233. st. 2. ZOO-a izričito se napominje da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju, ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, odnosno u roku od 3 godine od dospijeća svakog pojedinog davanja. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Ističe kako se ne može primijeniti trogodišnji rok zastare temeljem čl. 233 st. 2. i čl. 226. Zakona o obveznim odnosima jer je ovršni postupak kojim je prekinuta zastara pokrenut 16. studenoga 2020., a najstarije potraživanje iz utuženja je dospjelo 21. prosinca 2019. Slijedom navedenog, da bi zastara navedeno potraživanje nastupila 22. prosinca 2020. Tuženik ujedno ističe kako je zahtjev za naplatu predmetnog rješenja o ovrsi podnio Financijskoj agenciji 15. ožujka 2021., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 233 st. 1 ZOO-a, stoga je prigovor i u tom dijelu u cijelosti neosnovan. Tuženik također napominje kako je Financijska agencija prestala s provedbom ovrhe odnosno prestala je izvršavati predmetnu osnovu za plaćanje sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tako da tužitelju nisu novčana sredstva ni u jednom trenutku zaplijenjena niti ustegnuta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) budući se zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura

4. Odredbom članka 461.a stavak 3. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

5. U ovome parničnom postupku sud je ocijenio da nije potrebno provoditi dokazni postupak jer niti jedna od stranka nije predložila izvođenje personalnih dokaza ili provođenje vještačenja već samo čitanje dokumentacije, a niti su stranke podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

6. Stoga je u dokaznom postupku sud pročitao dokumentaciju tužitelja i to rješenje i zaključak Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1904/2024-4 od 3. veljače 2025., prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 2. prosinca 2024., Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OVRV-585/20 (Fina), Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ u [adresa] broj Ovrv-585/2020 od 16. studenoga 2020. (strana 3-12 spisa) te dokumentaciju tuženika i to Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje (Ovrv-437/2019, Ovrv-897/2019, Ovrv-254/2020, Ovrv-585/2020 i Ovrv-52/2021) (strana 27 do 31 spisa). Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranka nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

7. Sud je navedenu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste nisu dovodile u pitanje niti stranke.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ u [adresa] broj Ovrv-585/2020 od 16. studenoga 2020. nedopuštenom iz žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ) odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Između stanaka nije sporno da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ u [adresa] broj Ovrv-585/2020 od 16. studenoga 2020. (dalje: rješenje o ovrsi) postalo pravomoćno i ovršno 16. veljače 2021.

11. Između stranaka je sporno je li nastupila zastara tražbine iz rješenja o ovrsi odnosno trajanje zastarnog roka te je li tijek zastare prekidan dostavom rješenja o ovrsi na provedbu Financijskoj agenciji.

12. Kod donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud polazi od odredbe čl. 284. st. 5. OZ- a kojom je propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. OZ-a protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

13. Prama čl. 53. st. 1. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

14. Prema čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

15. Prema čl. 55. st. 1. OZ-a ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz čl. 55. st. 2. OZ-a.

16. Odlučujući o istaknutom prigovoru zastare sud kao relevantnu nalazi zakonsku odredbu čl. 233. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: – ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, no sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

17. Prema čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

18. Čitanjem Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje broj OVRV-585/20 utvrđeno je da je citirano rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 15. ožujka 2021.

19. Nadalje između stranaka nije sporno da se citirano rješenje o ovrsi prestalo izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020.; dalje: ZPONS) odnosno iz razloga što se tražbina iz predmetne osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika, ovdje tužitelja, u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, ovdje tužitelja.

20. Imajući na umu da je propisani zastarni rok u trajanju od deset godina počeo teći prvog dana nakon dana nastupa ovršnosti citiranog rješenja o ovrsi, dakle 17. veljače 2021., kao i da je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji 15. ožujka 2021., a kojom je radnjom tijek zastare prekinut u smislu čl. 241. ZOO-a , tijekom provedbe ovrhe kod Financijske agencije nije tekao zastarni rok propisan čl. 233. st. 1. ZOO-a.

21. Imajući u vidu da se rješenje o ovrsi prestalo izvršavati temeljem čl. 12. ZPONS-a, dakle da je isknjiženo najranije po proteku 3 godine od primitka istog na provedbu kod Financijske agencije 15. ožujka 2021., proizlazi da je zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a počeo ponovno teći iznova tek po isknjižavanju istog iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

22. Slijedom navedenog, zaključuje se kako nije proteklo zakonom predviđeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega je sud prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

23. Valja napomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni zastarnog roka iz čl. 233. st. 2. ZOO-a, a s obzirom da rješenjem o ovrsi nije utvrđeno pravo tuženika na kakve povremene tražbine koje tek dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, već je odlučeno o već dospjelom potraživanju tuženika iz izvoda iz poslovnih knjiga.

24. Slijedom navedenog, sud je ocijenio žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a u cijelosti neosnovanim.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 30. siječnja 2026.

Sudac

Helena Đud

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju AN, [adresa]

2. Tuženiku HEP elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, [adresa] Zagreb

3. spis