REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Katarini Heinrich kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima ZOU-a u Splitu, protiv tuženika: ad 1. HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Ševo, odvjetnici u Splitu, ad 2. UR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti i bračne stečevine, nakon glavne rasprave zaključene 22. prosinca 2025. godine, na ročištu za objavu presude održanom 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju od 31. listopada 2007. sklopljen između pok. KR i HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je ovjeren u potpisima stranaka kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića iz Supetra pod posl. br. OV-6811/07 od 31. listopada 2007., te se nalaže brisanje uknjižbe koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu u P.U. 3139, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] provedena temeljem navedenog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. Utvrđuje se da nekretnina opisana kao: kuća u [adresa] sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], stan na I. (prvom) katu, III. ulaz, u površini od 62,10 m2, položen sjever-jug, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i balkona, broj [broj poduloška], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] zajedno sa pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija i uređaja zgrade razmjerno površini predmetnog stana prema ostalim stanovima u zgradi kojima te zajedničke prostorije i uređaji služe, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice NR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. KR svakog za ½ dijela.

3. Utvrđuje se da je tužiteljica NR, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica za ½ dijela nekretnine opisane kao: kuća u [adresa] sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], stan na I. (prvom) katu, III. ulaz, u površini od 62,10 m2, položen sjever- jug, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i balkona, broj [broj poduloška], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] zajedno sa pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija i uređaja zgrade razmjerno površini predmetnog stana prema ostalim stanovima u zgradi kojima te zajedničke prostorije i uređaji služe za ½ dijela, te je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu predmetnog stana na svoje ime kao vlasnice za ½ dijela uz istodobno brisanje upisanog vlasnika za ½ dijela. "

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad 1. naknadi troškove postupka u iznosu od 3.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 16. studenog 2018. navodi se da je ugovorom o darovanju od 31. listopada 2007. koji je ovjeren u potpisima tuženika i sada pok. KR kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića iz Supetra pod posl. br. OV-6811/07 sada pok. KR darovao tuženiku nekretninu opisanu kao stan u zgradi sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa] upisan u knjigu položenih ugovora k. o. [katastarska općina], P.U. 3139 i to baš stan na I. katu u površini od 62,10 m2 u III. ulazu, položen sjever-jug koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice. Darovani stan da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo tuženika.

1.1. Tužiteljica i sada pok. KR da su bili u braku od zaključenja 18. rujna 1971. do razvoda 27. travnja 2012. presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pob-604/10 od 27. travnja 2012. Nadalje se navodi da darovani stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. KR obzirom da je stan stečen u braku za vrijeme trajanja bračne zajednice. Pok. KR da nije mogao darovati tuženiku ono što nije njegovo a to je ½ dijela predmetnog stana koja da pripada tužiteljici koja da je bila i ostala suvlasnica za ½ dijela istog stana. Prema pozitivnim propisima predmetni stan da predstavlja suvlasništvo bračnih drugova odnosno njihovo zajedničko vlasništvo i da predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

1.2. KR da je suprotno zakonskim propisima neovlašteno i samostalno raspolagao predmetnim stanom koji da predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice iako je to mogao učiniti jedino zajednički sa tužiteljicom ili na temelju njene suglasnosti. Suglasnost tužiteljice za takvo raspolaganje predmetnim stanom da pok. KR nije imao. Umjesto toga, KR da je bez potrebne suglasnosti raspolagao ne samo svojim dijelom predmetnog stana već i dijelom svog bračnog druga, ovdje tužiteljice, bez njenog znanja i odobrenja. Dodatno ističe kako je tuženik znao i morao znati za činjenicu suvlasništva predmetnog stana pa da prihvaćanjem darovanja imovine koja nije vlasništvo njegovog oca nije bio u dobroj vjeri prema tužiteljici.

1.3. Nadalje se navodi kako predmetni ugovor o darovanju nije valjan niti iz razloga što nije izvršena prava predaja darovane nekretnine a ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta. U vrijeme darovanja da je predmetni stan posjedovala isključivo tužiteljice te da prijenos prava posjeda s pok. KR na tuženika nije bio moguć već da se radilo o darovanju bez prave predaje. Slijedom svega navedenog predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev iz izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da je predmetnim ugovorom o darovanju tuženik stekao pravo vlasništva predmetnog stana valjanim pravnim poslom budući da je u ugovoru navedeno kako je tuženik već u posjedu predmetnog stana te da je isti nesporno faktično bio u posjedu navedenog stana. Predmetni stan da nije bračna stečevina tužiteljice i njenog sada pok. bivšeg supruga jer da jest, da bi ona valjda u skladu s načelom poštenja i savjesnosti postavila zahtjev za utvrđivanjem bračne stečevine odmah po sklapanju predmetnog ugovora i upisa tuženika kao vlasnika predmetnog stana u zemljišne knjige ili bi taj zahtjev postavila barem nakon što je brak 2012. bio razveden a svakako da ne bi taj zahtjev postavila tek nakon smrti svog bivšeg supruga. Navedeno da upućuje na činjenicu da tužiteljica nikako nije bila savjesna glede isticanja zahtjeva za utvrđivanje bračne stečevine. Tužiteljica i njen suprug da su za trajanja braka stjecali više nekretnina pa tako kuću na Šolti, stanove u [adresa] te su istima samostalno raspolagali, odnosno da su faktično podijelili imovinu stečenu u vrijeme trajanja braka. Tužiteljica koja zahtjev za utvrđenjem bračne stečevine nije postavljala niti u ostavinskom postupku iza pok. bivšeg supruga sada da se iznenada sjetila da bi mogla imati štagod bračne stečevine pa ustaje tužbom protiv jednog od nasljednika. Slijedom navedenog ističe se da je tuženik očigledno bio savjestan i da nije imao razloga posumnjati u potpunost zemljišnih knjiga, odnosno u to da je njegov otac vlasnik predmetnog stana a sa predmetnim darovanjem i upisom tuženika u zemljišne knjige kao vlasnika da je nesporno bila upoznata i suglasna tužiteljica jer da su tada stranke živjele u zajedničkom domaćinstvu. Prema tome, da tuženika štiti i institut povjerenja u zemljišne knjige a tužiteljica da je propustila u zakonskom roku tražiti ispravak pogrešnog upisa sukladno relevantnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: izvadak iz knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], P.U. 313, ugovor o darovanju sklopljen između KR kao darovatelja te HR kao obdarenika potpisa stranaka ovjerenih kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u Supetru pod posl. br. OV- 6811/07 od 31. listopada 2007., presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pob- 604/10 od 27. travnja 2012., vjenčani list za KR i ŠR, rješenje o nasljeđivanju ovog suda pod posl. br. O-124/18 od 30. travnja 2018., ugovor o darovanju sklopljen između ŽR i KR kao darovatelja te TR kao obdarenice potpisa darovatelja ovjerenih kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić iz Splita pod posl. br. OV-1033/04 od 10. veljače 2004., ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između JR kao prodavateljice, te KR kao kupca potpisa prodavateljice ovjerenog kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića iz Splita pod posl. br. OV-762/03 od 21. siječnja 2003., ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između ČR i ŽR potpisa prodavatelja ČR ovjerenog kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca iz Splita pod posl. br. OV- 3613/00 od 12. prosinca 2000., ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između PR kao kupca te VR i dr. kao prodavatelja od 8. studenog 2013., rješenje o izvedenom stanju SDŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje pod posl. br. Klasa: UP/I-361-03/09-03/0031 od 22. siječnja 2010., dopis ZOU Kalebić Anti Žuviću od 5. listopada 2010., ugovor o darovanju sklopljen između OR kao darovatelja te ŽR i dr. kao obdarenica potpisa darovatelja i SR ovjerenih kod javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita pod posl. br. OV-5813/09 od 22. travnja 2009., ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ŽR kao prodavateljice i ĐR kao kupca potpisa stranaka ovjerenih kod javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina pod posl. br. OV-2344/20 od 9. ožujka 2020.; saslušane su parnične stranke te svjedoci: GR, FR, IR, BR, ZR te UR. U ponovljenom postupku provedenom nakon ukidne odluke Gž- 27/2022. od 9. svibnja 2023.g., donesene povodom žalbe tužiteljice na prvostupanjsku presudu, ponovo je saslušana UR, sada označena kao tužena ad 2., te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ugovor o darovanju sklopljen između KR kao darovatelja te HR kao obdarenika potpisa stranaka ovjerenih kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u Supetru pod posl. br. OV-6811/07 od 31. listopada 2007. ništetan, jer je sklapanjem tog ugovora povrijeđeno pravo tužiteljice na bračnu stečevinu; da vlasništvo ½ dijela tog stana predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice te da se naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužiteljice kao vlasnice stana za ½ dijela, te da nije valjan i iz razloga što nije izvršena prava predaja darovane nekretnine, jer da je stan posjedovala isključivo tužiteljica, te da prijenos posjeda sa pok. KR na tuženika nije bio moguć, već da se radilo o darovanju bez prae predaje.

4.1. Među strankama nije sporno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu između tužiteljice ŽR i sada pok. KR, roditelja tuženika već je sporna valjanost ugovor o darovanju sklopljenog između KR kao darovatelja te HR kao obdarenika, potpisa stranaka ovjerenih kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića u Supetru pod posl. br. OV-6811/07 od 31. listopada 2007., kojim ugovorom je tuženik stekao vlasništvo predmetnog stana, odnosno nije sporno da tužiteljica nije potpisala ugovor čija se ništetnost ističe u postupku.

4.2. Isto tako među stankama nije sporno da je stan stečen ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljen između JR kao prodavateljice, te KR HR kao kupca potpisa prodavateljice ovjerenog kod javnog bilježnika Slobodana Zlokića iz Splita pod posl. br. OV-762/03 od 21. siječnja 2003. te da je pok. KR bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik stana za cijelo.

4.3. Među strankama je sporno je li tužiteljica znala za predmetni Darovni ugovor zaključen između njenog tadašnjeg, kasnije bivšeg supruga KR i njihovog sina HR, tuženika ad 1., u trenutku kada je isti potpisan, i je li se tome protivila, odnosno je li sporni ugovor sačinjen uz suglasnost tužiteljice i prema dogovoru unutar obitelji.

5. Člankom 551. stavkom 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine br. 103/15, 98/19) propisano je da se danom stupanja na snagu tog zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima. Obzirom na vrijeme stjecanja nekretnine (ugovor o kupoprodaji sklopljen između AR i KR od 21. siječnja 2003.) kao mjerodavan zakon primjenjuje se Obiteljski zakon ("Narodne novine br. 162/98, dalje: ObZ/98). Na imovinu stečenu nakon početka primjene ObZ/98 a to je 1. srpnja 1999., primjenjuju se odredbe tog zakona.

5.1. Odredbom članka 253. ObZ/98 propisano je da bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

6. Tužiteljica u tužbi i u tijeku postupka ističe da je predmetni ugovor o darovanju ništetan jer je predstavljao bračnu stečevinu nje i njenog sada bivšeg i pokojnog supruga KR pa da KR nije mogao darovati tuženiku ono što nije njegovo a to je ½ dijela predmetnog stana koja da pripada tužiteljici koja da je bila i ostala suvlasnica za ½ dijela istog stana. Prema pozitivnim propisima predmetni stan da predstavlja suvlasništvo bračnih drugova odnosno njihovo zajedničko vlasništvo i da predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Nadalje tužiteljica ističe da predmetni stan nije predan u posjed tuženiku, odnosno da se radilo o darovanju bez prave predaje u posjed pa da je za valjanost takav ugovor morao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

6.2. Tužiteljica u tužbi i u tijeku postupka bračnu stečevinu naziva i zajedničkim vlasništvom i suvlasništvom, ističe da nije postojala suglasnost tužiteljice za sklapanje predmetnog ugovora o darovanju te da je pok. KR darovao više nego što je imao. Tužiteljica posebno napominje kako je ugovorom o darovanju sklopljenim 2004. između nje i sada pok. supruga KR (Tončija) Žuvića kao darovatelja te njihove kćeri TR (sada UR) svojoj kćeri darovala stan uz sudjelovanje supruga iako je samo ona bila upisana kao vlasnica stana u zemljišnim knjigama. Odnosno navodi da bi ugovor o darovanju koji je predmet ovog spora i čija se ništetnost ističe bila potpisala i ona da je to predstavljalo njenu volju kako je suprug potpisao i ugovor sklopljen sa njihovom kćeri.

6.3. Nastavno na primjenu ObZ/98 u ovom slučaju bračna stečevina predstavlja suvlasništvo supružnika, ne zajedničku imovinu kako je to bilo regulirano Zakonom o braku i porodičnim odnosima pa je u postupku bilo potrebno utvrditi da li je postojala volja tužiteljice kao suvlasnice stana da stan stekne njen sin, ovdje tuženik, te da li je izvršena predaja stana u posjed tuženiku.

7. Radi utvrđivanja okolnosti u kojima je sklopljen ugovor čija ništetnost se u ovom postupku ističe saslušane su parnične stranke, te svjedoci: GR, FR, IR, BR, ZR te UR.

7.1. Iz iskaza saslušanih parničnih stranaka i svjedoka nedvojbeno proizlazi da je u obitelji stranaka postojao načelni dogovor da se imovina roditelja podijeli na način da tuženik stekne kuću na Braču, predmetni stan u [adresa], te da kći tužiteljice stekne stan u [adresa] i kuću na Šolti. U navedenom su iskazi saslušanih stanaka i svjedoka suglasni. To proizlazi kako iz iskaza tužiteljice i tuženika tako i iz iskana svjedokinje UR, člana obitelji stranaka te iskaza svjedoka IR koji je naveo kako mu je po pričanju obitelji poznato da je postojao dogovor o podjeli imovine među djecom kako je utvrđeno. Slično je u svom iskazu naveo i svjedok BR.

7.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka GR i FR proizlazi da ih je upravo tužiteljica i to GR 2013. godine uputila da se njenom sinu, ovdje tuženiku HR obrati u vezi sa sklapanjem pravnog posla koji se tiče predmetnog stana jer je on vlasnik stana. Nadalje iz iskaza svjedoka FR koji je bio predstavnik stanara zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan proizlazi da je upravo s tuženikom kao vlasnikom stana u periodu oko 2007. kontaktirao radi legalizacije i etažiranja zgrade. Do zadnje dvije godine da je u stanu živjela tužiteljica s kojom je u više navrata kontaktirao no koja da mu nikada nije navela da između nje i sina postoji spor o vlasništvu stana, a ni da njena volja nije bila da njen sin, ovdje tuženik bude vlasnik stana.

7.3. Nadalje je na okolnosti u kojima je ugovor o darovanju sklopljen pročitana presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pob-604/10 od 27. travnja 2012. kojom je razveden brak između tužiteljice i sada pok. KR uvidom u koju je utvrđeno da su odnosi među supružnicima bili narušeni unazad četiri godine, odnosno upravo u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju. Pročitano je i rješenje o nasljeđivanju ovog suda pod posl. br. O-124/18 od 30. travnja 2018. uvidom u koje je utvrđeno da tužiteljica u ostavinskom postupku iza smrti bivšeg supruga nije postavljala nikakve zahtjeve u odnosu na imovinu.

8. Odredbom čl. 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je:

(1) Ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku.

(2) Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

8.1. Odredbom čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano je:

(1) Osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. (2) Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. U odnosu na posjed stana među strankama nije sporno da je od učinjenog darovanja do prije dvije godine u stanu stanovala tužiteljica. Kao sporno pitanje je postavlja da li je stan tuženiku predan u posjed da bi ugovor o darovanju sukladno odredbama članka 482. ZOO-a bio valjan.

8.2. Što se tiče navoda tužiteljice iz točke 1.3. obrazloženja da predmetni ugovor o darovanju nije valjan niti iz razloga što nije izvršena prava predaja darovane nekretnine a ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, jer da je u vrijeme darovanja da je predmetni stan posjedovala isključivo tužiteljice te da prijenos prava posjeda s pok. KR na tuženika nije bio moguć već da se radilo o darovanju bez prave predaje, treba reći da iz iskaza tuženika ad 1. HR proizlazi da kada se vratio iz Zagreba 2005. godine, kada je prestao studirati, vratio se kod svojih roditelja u predmetni stan, te iste godine je odrađivao civilni vojni rok, i neko vrijeme radio na Braču. 2007. godine ( kada je i zaključen sporni darovni ugovor ) bio je zaposlen u Uredu katastra u Splitu, tako da je u to vrijeme, odnosno u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora živio u zajedničkom domaćinstvu zajedno sa svojim roditeljima u predmetnom stanu. Također je naveo da je on podmirivao i troškove održavanja stana, za novu klimu, nakon što se pokvarila stara, dao je svoje tri mjesečne plaće, popravljao je sve što je bilo potrebno, ugovorio je na svoje ime TV pretplatu, računi su dolazili na njegovo ime i on ih je sam i plaćao.

9. Tužena ad 2. UR, kći tužiteljice i sestra tuženika ad 1. u svom je iskazu navela kako nitko nikada nije osporio činjenicu da su se njihova majka i otac dogovorili da će predmetni stan pripasti njihovom sinu, HR, kao što je bilo dogovoreno da će mu nakon smrti roditelja pripasti i imovina na Braču, ali da je bilo nezamislivo da će brat izbaciti majku iz predmetnog stana. Da je znala da će brat izbaciti majku iz stana bila bi se protivila dogovoru u obitelji da bratu pripadne imovina na Braču i ovaj predmetni stan.

10. Iz dopunskih iskaza stranaka proizlazi nespornim da je tuženik ad 1. HR, u trenutku zaključenja spornog ugovora, jednako kao i prije toga, živio sa svojim roditeljima u predmetnom stanu u zajedničkom domaćinstvu s tim da je nakon što je ugovor zaključen preuzeo na sebe održavanje stana, plaćanje računa i sl. što tužiteljica nije nikada osporila. U presudi Rev-x-107/2017 Vrhovnog suda RH od 9. siječnja 2019. godine u obrazloženju, list 3, navodi se :“ Naime, kod ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički koriste nekretnine koje su predmet darovanja uvjet prave predaje ispunjen je kada je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovanih nekretnina.

11. Tvrdnja tužiteljice dana na zapisnik 22. prosinca 2025. godine da je tuženik ad 1. u neposredni ali nepošteni posjed predmetnog stana u odnosu na tužiteljicu stupio tek nakon što je majku nasilno onemogućio ući u predmetni stan promjenom brave, u svjetlu svega naprijed utvrđenog, naprosto nije istinit, osim toga da bi promijenio bravu na vratima, morao je posjedovati ključ brave koje je do trenutka stavljanja nove brave, bila u vratima. Uvidom u podatke o prebivalištu za tužiteljicu utvrđeno je da je ista bila prijavljena sa prebivalištem na adresi predmetnog stana u [adresa], u razdoblju od 1980 do 1997.g.

12. Osim svega navedenog, člankom 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.

13. Nema sumnje da je tužiteljica najkasnije 2018. godine saznala za postojanje predmetnog darovnog ugovora kada joj je tuženik ad 1. promjenom brave onemogućio da uđe u stan, ( iako iz svih dokaza proizlazi da je tužiteljica znala za predmetni ugovor još 2007. godine kada je i zaključen te da je taj ugovor rezultat dogovora između članova obitelji.), zbog čega joj već u tom trenutku bio istekao rok iz čl. 123. ZV-a, kojim je propisano da se brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis.

9. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sud je utvrdio da je volja bivših supružnika ovdje tužiteljice i sada pok. KR bila da sinu daruju predmetni stan u [adresa] u [adresa]. Kako je navedeno, to proizlazi kako iz iskaza više saslušanih svjedoka koji su suglasni, tako i iz iskaza same tužiteljice. Pokojni KR jest bio jedini upisani vlasnik u zemljišnim knjigama predmetnog stana te tužiteljica nije bila potpisnica tog ugovora o darovanju no ponašanje tužiteljice u vrijeme i nakon sklapanja ugovora sudu ukazuje na zaključak da je njena volja nedvojbeno bila da ona i sada pok. suprug svoju imovinu podijele na način da predmetni stan pripadne u vlasništvo sinu, ovdje tuženiku.

9.1. Iz iskaza svjedoka CR i FR proizlazi da je tužiteljica već 2007. a posebno 2013. znala da je njen sin upisan kao vlasnik stana te nije poduzimala nikakve pravne radnje kojima bi sinu osporila vlasništvo na stanu do ovog postupka. Tužiteljica po okončanju postupka za razvod braka a ni u ostavinskom postupku iza smrti pok. KR nije postavljala nikakve zahtjeve u pogledu predmetnog stana. Ovaj postupak je pokrenula nakon više od deset godina od učinjenog darovanja. Na temelju takvog postupanja tužiteljice sud zaključuje kako je u vrijeme darovanja spornog stana njena volja zaista bila da stan pripadne njenom sinu no eskalacijom loših odnosa sa pok. i bivšim suprugom te nakon što je prodala kuću na Šolti, odnosno jedinu nekretninu koju je imala u vlasništvu se zapravo predomislila, sjetila da formalno nije sudjelovala u sklapanju ugovora o darovanju i odlučila isticati ništetnost ugovora o darovanju za kojeg je godinama iskazala volju.

10. Slijedom navedenih utvrđenja ugovor o darovanju nije sklopljen u suprotnosti s načelom da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego on ima, odnosno sklapanjem ugovora nije povrijeđen prisilni propis u smislu odredbe članka 322. ZOO-a jer je u provedenom postupku utvrđeno da je prava volja tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora bila da predmetni stan tuženik stekne u vlasništvo. (stajalište izraženo u odluci VSRH, Rev 564/05 od 14. veljače 2006.)

11. Odnosno, na temelju rezultata provedenog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora, te utvrđenja bračne stečevine na stanu u [adresa] pa time i zahtjev za izdavanje tabularne isprave neosnovan pa je odlučeno kao u izreci presude pod I/.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 155. i članka 154. stavka 2. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19). S obzirom da je tuženik uspio u sporu priznati su mu troškovi zastupanja na ročištima od 15. siječnja 2020., 27. veljače 2020., 24. rujna 2020., 12. studenog 2020., 26. siječnja 2021., 14. rujna 2021. i 30. rujna 2021., sastav odgovora na tužbu, podneska od 11. rujna 2020., 21. veljače 2020., 30. ožujka 2021., pristup na ročišta 10.9. 2025.h., 1.12..2025.g.,sastav podneska od 1.9.2025.g. i 12.12.2025.g., sve po 100 bodova, ukupno 1500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 3.000,00 EUR, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci presude pod II.

U Supetru 30. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Jadranka Kalebić, Split

2. odvj. Ivana Ševo, Split

3. UR, [adresa]