REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-18/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u parničnom predmetu tužitelja/protutuženika d.o.o. AZ-PLASTAL Cazin, Gornja Koprivna 0, 77220, Bosna i Hercegovina, OIB: 71333982278, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika/protutužitelja NT Holding turizam d.o.o., Mošćenička Draga, Majčevo 30, OIB: 29221611019, kojeg zastupa punomoćnik Teo Ranić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ranić i Matić u Rijeci, radi isplate/uklanjanja nedostataka, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja/protutuženika i punomoćnika tuženika/protutužitelja, objavljene 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-21666/2022, UPP/OS-Ovrv-926/2022 od 20. veljače 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku/protutužitelju NT Holding turizam d.o.o., Mošćenička Draga, Majčevo 30, OIB: 29221611019, isplatiti tužitelju/protutuženiku d.o.o. AZ- PLASTAL Cazin, Gornja Koprivna 0, 77220, Bosna i Hercegovina, OIB: 71333982278, iznos od 51.517,26 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 6.429,64 EUR od 13. siječnja 2022.,

- na iznos od 11.870,32 EUR od 22. siječnja 2022.,

- na iznos od 15.159,96 EUR od 2. veljače 2022.,

- na iznos od 10.635,38 EUR od 27. veljače 2022.,

- na iznos od 2.580,03 EUR od 16. ožujka 2022.,

- na iznos od 4.841,93 EUR od 11. svibnja 2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.048,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku iznos od 15.882,55 EUR zajedno sa zateznom kamatom, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.048,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika odbija kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja koji glasi:

„ I. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da u roku od 30 dana ukloni nedostatke na nekretnini koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija uknjižene i opisane kao:

• k. č. br. [katastarska čestica], Majčevo, površine 909 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] • k. č. br. [katastarska čestica], Majčevo, površine 1234 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Draga

i to na način da izvrši demontažu postojeće i izvedbu nove PVC i AL stolarije i popravak oštećenih dijelova prilikom demontaže i montaže.“

IV. Odbija se u cijelosti eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženiku/protutužitelju isplati iznos od 178.131,10 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženiku/protutužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

V. Nalaže se tuženiku/protutužitelju NT Holding turizam d.o.o., Mošćenička Draga, Majčevo 30, OIB: 29221611019, naknaditi tužitelju/protutuženiku d.o.o. AZ- PLASTAL Cazin, Gornja Koprivna 0, 77220, Bosna i Hercegovina, OIB: 71333982278, trošak parničnog postupka u iznosu od 7.800,70 EUR EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja/protutuženika za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 6.606,80 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-21666/2022, UPP/OS-Ovrv- 926/2022 od 20. veljače 2023., naloženo je tuženiku/protutužitelju (dalje: tuženik) isplatiti tužitelju/protutuženiku (dalje: tužitelj) iznos od 67.399,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.048,59 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti te istovremeno ističući prigovor s osnova nepostojanja tražbine, uz obrazloženje da su tražbine koje se zahtijevaju vjerodostojnom ispravom (IOS-ima i priloženim računima) nepostojeće, budući da tužitelj nikada nije isporučio dio robe, a koja je predmet navedenih računa, dok da je dio robe dostavljen zbog greške tužitelja koja je već bila plaćena od strane tuženika, a oštećena je greškom radnika tužitelja. Pored navedenog, tuženik je naveo kako prema tužitelju ima tražbinu s osnova otklanjanja nedostataka, sniženja cijene i naknade štete zbog nedostataka u izvedenim radovima, slijedom čega da će pokrenuti postupak pri Trgovačkom sudu u Rijeci. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka ukine platni nalog u cijelosti sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i da tužitelja obveže da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-456/2023-2 od 1. prosinca 2023. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Točkom III. izreke navedenog rješenja navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim te je točkom IV. izreke istog riješio da će se po pravomoćnosti, predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. U daljnjem tijeku postupka i to u podnesku od 5. veljače 2024., tužitelj je istaknuo da u cijelosti osporava navode tuženika iz prigovora, navodeći da su parnične stranke međusobno poslovale dulje od 10 godina te da su imale korektan poslovni odnos te da je tužitelj za potrebe prijevoza robe izdao tuženiku i izjavu od 26. siječnja 2022. Dodatno, tužitelj je naveo da tuženik nije imao primjedbi na zaprimljenu robu, kao niti njezinu kvalitetu, kao i činjenicu da tužitelj nije vršio ugradnju isporučene stolarije i ostale robe, a kako to stoji i u ponudi broj: PO-21080 od 18. listopada 2021., već da je ugradnju/montažu isporučene stolarije vršio MG zajedno po njemu angažiranim radnicima, dok da je montažu tuš kabina vršio RG kao vlasnik obrta „ [obrt]“.

5. Tuženik je 12. veljače 2024. podnio protutužbu u kojoj je naveo da je tužitelj kao izvođač za njega izvodio radove ugradnje plastične stolarije na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija uknjižene i opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], Majčevo, površine 909 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], Majčevo, površine 1234 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dostavu i montažu PVC i AL stolarije sukladno ponudama koje su datirane 25. rujna 2020., a temeljem kojih da je zaključen usmeni ugovor o djelu za izvođenje radova na predmetnim nekretninama. Ugovoreni rok za dovršetak radova da je bio mjesec prosinac 2021., međutim da je tužitelj radove završio početkom ožujka 2022. Po izvršenim radovima, tuženik navodi da je zajedno s inženjerom OG uočio brojne nedostatke o kojima da je odmah obavijestio tužitelja te o kojima da je i sačinio zapisnik o pregledu PVC stolarije na objektima Kuća 1, Kuća 2 i Kuća 3 od strane investitora/tuženika. Nakon zaprimljene obavijesti, navodi da je tužitelj zajedno sa djelatnikom tuženika ĐG, a koji da je vršio nadzor nad izvođenjem radova na predmetnim nekretninama, izašao na teren kako bi se utvrdili nedostaci te dogovorio način otklanjanja istih, nakon čega da je tužitelju dan primjereni rok za otklanjanje istih. Kako tužitelj nije u primjerenom, tako ni u naknadnom roku nedostatke uklonio, tuženik navodi da je za potrebe vođenja ovog postupka pokrenuo postupak osiguranja dokaza koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl.br. R1- 48/2023, a u kojem da su od strane stalnog sudskog vještaka utvrđeni nedostaci, kao i trošak demontaže i izvedbe nove PVC i AL stolarije u iznosu od 178.131,10 EUR. Slijedom iznijetog, tuženik glavnim tužbenim zahtjevom, sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, traži uklanjanje nedostataka, dok eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje na ime naknade štete iznos od 178.131,10 EUR, a koji iznos da predstavlja troškove potrebne za sanaciju nedostataka.

6. U odgovoru na protutužbu od 20. ožujka 2024. tužitelj je osporio navode iste te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, obrazlažući da je tužitelj (samo) izradio i prodao stolariju, dok da nije vršio njenu ugradnju (montažu), sve temeljem ponude broj: PO-21080 od 18. listopada 2021., a koju ponudu da je tuženik prihvatio i koja da je u konačnici i realizirana. Nadalje, tužitelj je naveo kako je točno da je 25. rujna 2020. izradio dvije ponude i to broj PO-20028 i PO-20029, međutim da su iste izrađene isključivo za potrebe ishođenja kredita od strane tuženika kod banke, a kojim sredstvima je tuženik financirao cjelokupni projekt. Da je tome tako, navodi činjenicu da su obje ponude ispostavljene na zaokružene iznose od po 35.000,00 EUR, a specifikacija stolarije kako je navedeno u predmetnim ponudama nije niti izrađena, niti ugrađena na objektima tuženika, budući da je riječ o generičkim, redovnim dimenzijama stolarije, a što da na objektima tuženika nije slučaj. Stoga, tužitelj je naveo da je po ishođenju kreditnih sredstava, konačnu ponudu sačinio 18. listopada 2021., broj PO-21080, a koju da je tuženik prihvatio, slijedom čega da je tužitelj izašao na lice mjesta te uzeo mjere potrebne za izradu stolarije, a kojom prilikom da je bio prisutan i osobno zastupnik po zakonu tuženika. Glede roka isporuke predmetne stolarije, tužitelj je naveo da je ista bila u cijelosti izrađena na vrijeme i u roku te da je upravo tuženik taj koji je zahtijevao odgodu isporuke iste iz razloga što objekti nisu bili dovršeni. U konačnici, tužitelj je naveo da tuženik nije imao primjedbe na zaprimljenu robu, kao niti njezinu kvalitetu te je ponovio da je ugradnju iste vršio MG i RG. U vezi postupka osiguranja koji se vodio pod posl.br. R1- 48/2023, naveo je da se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i to prvenstveno u smjeru da on nije vršio ugradnju i montažu stolarije, kao i da je angažirani vještak zaključio da je „ Mišljenja sam da nije potrebna zamjene elemenata PVC i ALU stolarije jer nije problem u tvorničkom proizvodu nego u postupku ugradnje.“

7. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-18/2024-5 od 14. veljače 2024. određeno je da će se odvojeno raspravljati po protutužbi tuženika te da će se razdvojeni postupak vodi pod novim poslovnim brojem P-94/2024, dok je rješenjem ovoga suda poslovni broj P-96/2024-2 od 15. veljače 2024., predmet poslovni broj P- 96/2024 spojen na predmet poslovni broj P-18/2024, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

8. Na pripremnom ročištu održanom 29. kolovoza 2024., budući da tužitelj ima sjedište u [adresa], Bosna i Hercegovina te obzirom se radi o sporu s međunarodnim elementom, sud je pozvao stranke da se izjasne o primjeni mjerodavnog prava, sve sukladno odredbi čl. 8. i čl. 25. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, („Narodne novine“ broj: 101/17. i 67/23 .), slijedom čega su stranke suglasno iskazale da se na predmetni odnos kao mjerodavno primjenjuje hrvatsko pravo. U konkretnom slučaju, tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa temeljem ugovornog odnosa kupoprodaje (odredba čl. 53. Bečke konvencije) te tuženik protutužbenim zahtjevom potražuje uklanjanje nedostataka, podredno naknadu štete temeljem po njemu usmeno zaključenog ugovora o djelu. Po ocjeni ovog suda, obveza tuženika proizlazi iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog prihvatom ponude broj PO-21080 od 18. listopada 2021. Iako su stranke suglasno izjavile da se primjenjuje hrvatsko pravo, valja istaknuti kako iste nisu isključile primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980., („Narodne novine“- Međunarodni ugovor broj: 15/98; dalje: Bečka konvencija), koja kao dio unutarnjeg pravnog poretka ima prednost u primjeni, sve u smislu odredbe čl. 6. iste. Stoga, između subjekata sa sjedištem u različitim državama ugovornicama, primjenjuju se odredbe Bečke konvencije.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, od nadležne Porezne uprave je pribavio podatak je li tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao dostavljene račune za isporučenu robu (PVC i AL stolariju) te je li koristio odbitak pretporeza po istima, izvršio je uvid u predmet ovoga suda posl.br. R1-14/2023 i posl.br. R1-48/2023, proveo je dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja HG, zastupnika po zakonu tuženika CG, svjedoka ŽG, NG, MG, RG, TG, ČG, DG te je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zoranu Samaržiji - Hraniloviću, dipl. ing. građevine.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, dok je glavni i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika utvrdio neosnovanim u cijelosti.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 67.399,81 EUR zajedno sa zateznim kamatama s osnove kupoprodajne cijene za naručenu i isporučenu robu (PVC i AL stolarije) temeljem ugovora o međunarodnoj prodaji robe, dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika zahtjev za uklanjanje nedostataka nastalih prilikom ugradnje/montaže predmetne stolarije na nekretnina u njegovom vlasništvu, podredno, zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 178.131,10 EUR zajedno sa zateznom kamatom, a koji iznos da je potreban za sanaciju nedostataka.

12. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu dugi niz godina, kao i činjenica da je tužitelj tuženiku dostavio PVC i AL stolariju za tri kuće u vlasništvu tuženika u [adresa]. Također, nije sporna činjenica da je tuženik tužitelju prije isporuke predmetne stolarije avansno uplatio iznos od 70.000,00 EUR.

13. Međutim, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, odnosno odlučna činjenica je li tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos od 67.399,81 EUR za isporučenu PVC i AL stolariju, budući tuženik tvrdi da dio stolarije specificiran u dostavljenim računima tužitelj nije isporučio.

14. Nadalje, sporna je činjenica je li predmetna stolarija naručena i isporučena temeljem ponuda datiranih 25. rujna 2020. u ukupnom iznosu od 70.000,00 EUR, a koje uključuju uslugu dostave i montaže ili ponude od 18. listopada 2021. za iznos od 137.153,10 EUR, koja uključuje dostavu bez montaže. Sporno je i činjenica je li tuženik tužitelju za ugovoreni posao u konačnici 90.000,00 EUR, odnosno 20.000,00 EUR više nego li je to bilo ugovoreno temeljem ponuda od 25. rujna 2020.

15. Sporna je osnovanost protutužbenih zahtjeva, odnosno činjenica je li tužitelj izvršio ugradnju/montažu predmetne stolarije na nekretninama u vlasništvu tuženika u razdoblju od studenog 2021. do travnja 2022., odnosno osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, kao i visina istog.

16. Sukladno prijedlogu tužitelja, ovaj sud je rješenjem od 30. rujna 2025. radi osiguranja novčane tražbine odredio prethodnu mjeru u iznosu od 51.517,26 EUR uvećan za zatezne kamate, kojom se zabranjuje svim bankama i drugim financijskim institucijama kod kojih se vodi račun ili nalaze novčana sredstva tuženika da po nalogu tuženika ili treće osobe isplate sa bilo kojeg računa tuženika iznos za koji je određena ova prethodna mjera. U preostalom dijelu za iznos od 15.882,55 EUR, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, sud je zahtjev tužitelja za određivanjem prethodne mjere odbio kao neosnovan. Predmetno rješenje ovoga suda je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4833/2025 od 11. prosinca 2025.

17. Prije odlučivanja o prijedlogu tužitelja radi osiguranja novčane tražbine, sud je dopisom od 29. kolovoza 2024. od nadležnog Ministarstva financije, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija, tražio podatak je li tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao račune (presliku kojih je dostavio uz dopis) te podatak je li po istim računima tuženik koristio odbitak pretporeza. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija je svojim dopisom od 2. listopada 2024., KLASA: 410-01/24-01/206 URBROJ: 513-07-08-02/24-2, obavijestio sud da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao utužene račune u PDV obrascima te da iznosi odgovaraju kumulativu za 2022. Odbitak pretporeza u smislu povrata PDV-a da tuženik kao porezni obveznik nije koristio. Međutim, sukladno podacima dobivenim od nadležne porezne uprave, ovaj sud je utvrdio da porezni obveznik nije niti mogao koristio odbitak pretporeza po utuženim računima jer se radi o računima izdanih od strane tužitelja sa sjedištem u [adresa] te isti niti ne sadrže obračunat PDV Republike Hrvatske. Iako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu zakonske presumpcije iz odredbe čl. 221.b st. 1. ZPP-a, budući da tuženik po tim računima nije koristio pravo na odbitak pretporeza, sud je navedenu činjenicu cijenio kao dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te zaključuje da bi evidentiranje računa u poslovnim knjigama poreznog obveznika, iako bez korištenja prava na odbitak pretporeza, bilo protivno uobičajenoj poslovnoj praksi i poreznim propisima kada se ne bi radilo o stvarno izvršenoj isporuci robe. Stoga, navedena okolnost, osobito u vezi s priloženim carinskim deklaracijama i ostalim provedenim dokazima, upućuje na zaključak da je tužitelj robu specificiranu u predmetnim računima tuženiku isporučio.

18. Uvidom u materijalnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, a koju sud prihvaća kao vjerodostojnu i to konkretno račune tužitelja (stranica 93-115 spisa) broj 3-0-1/22, proizlazilo bi da je isti izdan tuženiku u iznosu od 49.686,50 EUR s carinskom deklaracijom i dospijećem 12. siječnja 2022., broj 3-0-2-/22 u iznosu od 27.752,90 s carinskom deklaracijom i dospijećem 21. siječnja 2022., broj 3-0-3/22 u iznosu od 15.160,00 EUR s carinskom deklaracijom i dospijećem 1. veljače 2022., broj 3-0-6/22 u iznosu od 10.635,40 EUR s carinskom deklaracijom i dospijećem 26. veljače 2022., broj 3-0-7/22 u iznosu od 2.580,00 EUR s carinskom deklaracijom i dospijećem 15. ožujka 2022. te račun broj 3-0-8/22 u iznosu od 4.841,90 EUR s carinskom deklaracijom i dospijećem 18. ožujka 2022. Slijedom iznijetog, utvrđeno je da svaki od tih računa sadrži podatke o vrsti kupljene robe, količini robe, cijeni, roku plaćanja, kao i da iz računa proizlazi da se roba plaća putem virmana. Predmetne račune tuženik nije reklamirao, niti vraćao tužitelju, a koju činjenicu je u svom iskazu potvrdio zastupnik po zakonu tuženika danog na ročištu 12. prosinca 2024. Naprotiv, tuženik je u svojim navodima isticao isključivo postojanje nedostataka koji se odnose na ugradnju PVC stolarije. Izostanak bilo kakvog pravodobnog i konkretnog prigovora računima, uz istodobno isticanje nedostataka koji se ne odnose na robu kao predmet kupoprodaje, već na njezinu ugradnju, upućuje na zaključak da tuženik ne dovodi u pitanje postojanje i izvršenje obveze isporuke robe, već da isti pokušava osporiti dospjelost obveze plaćanja cijene pozivanjem na razloge koji su izvan opsega same kupoprodaje.

19. Uvidom u materijalnu dokumentaciju, konkretno u ponude dostavljene kao privitak protutužbe, obje datirane 25. rujna 2020., broj: PO-20029 i broj: PO-20028, proizlazilo bi da se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju iznos od ukupno 70.000,00 EUR (2 x 35.000,00 EUR) za dostavu i montažu PVC i AL stolarije za nekretnine u njegovom vlasništvu (u naravi tri vile u [adresa]). Iz zapisnika o pregledu ugrađene plastične stolarije na objektima Kuća 1, Kuća 2 i Kuća 3 investitora, kao tuženika od 15. ožujka 2022., proizlazilo bi da je tuženik uočio nedostatke na ugrađenoj stolariji do kojih da je došlo u izradi i ugradnji, a što da za sobom povlači uređenje unutarnjih zidova, podova i dijelova fasadnih zidova, kojom prilikom procjenjuje vrijednost sanacije u iznosu od 250.000,00 EUR.

20. Sud nije prihvatio ponude datirane s 25. rujna 2020. kao vjerodostojan dokaz o ugovorenom obujmu usluga/radova, budući je nakon provedenog dokaznog postupka, uključujući saslušanje zastupnika po zakonu stranaka i brojnih svjedoka, utvrdio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika osnovanim.

21. Sud je utvrdio da tužitelj nije ugovorio niti izvršio ugradnju/montažu PVC i AL stolarije, a koja usluga je navedena u dvjema ponudama od 25. rujna 2020. Da je tome tako, utvrdio je iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka i to RG i MG, koji su decidirano iskazali da su oni vršili ugradnju/montažu predmetne stolarije na nekretninama u vlasništvu tuženika i to po angažmanu zastupnika po zakonu tuženika CG. Iz iskaza MG (stranica 368-369 spisa), sud je utvrdio da je isti vršio ugradnju stolarije (prozore) na sva tri objekta u vlasništvu tuženika zajedno sa svoja dva djelatnika EG i IG, da ga je za ugradnju prozora angažirao CG, slijedom čega je dolazio iz Slovenije u [adresa] u nekoliko navrata, a koja usluga da mu u konačnici nije plaćena. Iz iskaza RG (stranica 370-371 spisa), sud je utvrdio da je isti kao obrtnik putem tužitelja isporučio tuš kabine, dok je saune isporučio putem drugog društva te da je na taj način i fakturirao uslugu dostave istih, budući nije imao izvoznu dokumentaciju. Nadalje, sud je utvrdio da je uslugu montaže navedene robe dogovorio s CG, a s kojim je od ranije surađivao u Austriji. Također, iz iskaza ŽG (stranica 348-350 spisa), sud je utvrdio da je isti kao djelatnik tuženika održavao njegove nekretnine te nadgledao radove koji su se nad istima izvodili te da je uslugu montaže vršio VG kao samostalni izvođač i koji ima svoju firmu u Sloveniji.

22. Iskaze svjedoka TG, ČG i DG, u dijelu koji se odnose na okolnost montaže, sud nije prihvatio jer isti nemaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama. Iz njihovih iskaza ne proizlazi da su imali saznanja o tome tko je angažirao radnike koji su izvršili ugradnju stolarije, a neki niti saznanja o identitetu radnika. Slijedom navedenog, sud iskaze navedenih svjedoka u tom dijelu nije prihvatio kao relevantne za utvrđenje odlučnih činjenica.

23. Također, iz iskaza stalnog sudskog vještaka saslušanog na ročištu 25. studenog 2025.bi proizlazilo da dimenzije ugrađene stolarije više odgovaraju ponudi od 18. listopada 2021., nego ponudama od 25. rujna 2020. Time je potvrđeno da je stvarno isporučena roba temeljem kupoprodajnog ugovora koji je zaključen prihvatom ponude od 18. listopada 2021., a koju je tuženik prihvatio i u kojoj je dogovorena isporuka stolarije, dok usluga ugradnje/montaže od strane tužitelja nije bila uključena. Ujedno, sud je utvrdio i da je prema ponudi od 18. listopada 2021. ugovorena ukupna cijena u iznosu od 137.153,10 EUR.

24. Drugim riječima, sud je utvrdio da ponude datirane s 25. rujna 2020. ne odražavaju stvarni sadržaj ugovornog odnosa parničnih stranaka, kao niti stvarno isporučenu robu, dok ponuda od 18. listopada 2021. predstavlja vjerodostojnu, relevantnu i stvarnu ugovornu osnovu za obračun cijene i utvrđivanja visine dugovanja tuženika.

25. Glede visine tužbenog zahtjeva, konkretno cijene predmetne stolarije, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika (stranica 356-358 spisa), sud je utvrdio da je isti za dostavljenu robu tužitelju, prije isporuke iste, isplatio iznos od 70.000,00 EUR, a koju činjenicu je zastupnica po zakonu tužitelja potvrdila. Međutim, dio iskaza da je sveukupno tužitelju za isporučenu stolariju isplatio iznos od 90.000,00 EUR putem banke, sud nije prihvatio kao vjerodostojan, budući da navedeno tuženik nije dokazao (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a), odnosno dostavio ikakav dokazu o uplati putem banke.

26. Međutim, kako je tuženik osporavao i količinu isporučene stolarije, sud je prihvatio tuženikov dokazni prijedlog te je rješenjem od 14. ožujka 2025. odredio izvođenje predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Zorana Samaržije - Hranilovića, dipl. ing. građevine, čija je zadaća bila utvrditi količinu isporučene robe (ugrađene PVC i AL stolarije) na objektima u vlasništvu tuženika, odnosno utvrditi da li količina ugrađene stolarije odgovara izdanim računima, kao i utvrditi da li ista, sukladno svojim dimenzijama, odgovara ponudi od 18. listopada 2021. ili ponudama od 25. rujna 2020.

27. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 8. srpnja 2025., proizlazi da prema specifikacijama iz utuženih računa je ugrađeno 58 kom stolarije različitih dimenzija, a da je ukupno u računima obračunato 70 kom stolarije različitih dimenzija. Iz tablice proizlazi da je manje obračunato 3 kom, a više obračunato 15 kom stolarije pa kako je moguće da su u računima za neobračunate komade stolarije navedene greškom krive dimenzije broj manje obračunate stolarije je vještak uzeo u obzir, slijedom čega proizlazi razlika od 12 kom više obračunate stolarije u odnosu na ugrađenu. Što se tiče obračunatog stakla u odnosu na ugrađeno proizlazi da je obračunato više stakla nego što je ugrađeno. Kod izračuna staklenih ploha sudski vještak je iste obračunao sa koeficijentom 0,80 u odnosu na dimenzije ugrađene stolarije te je mišljenja da navedeni koeficijent je odgovarajući prosječni koeficijent, odnosno staklenih ploha u odnosu na dimenzije stolarije. Sukladno navedenom, tužitelju, temeljem izračunu iz nalaza i mišljenja vještaka sudskog vještaka (iz iskazanog obračuna ugrađene i kupljene stolarije u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza i mišljenja), sud utvrđuje da vrijednost ugrađene stolarije (vrijednost materijala iz utuženih računa u iznosu od 137.224,62 EUR, manje obračunate stolarije u iznosu od 6.366,29 EUR, a više obračunate stolarije u iznosu od 22.204,84 EUR), sveukupno iznosi 121.342,07 EUR.

28. Sud je rješenjem od 9. srpnja 2025. naložio strankama da se očituju na nalaz i mišljenje vještaka od 8. srpnja 2025. Tužitelj se u podnesku od 22. kolovoza 2022. očitovao da nema primjedbi, dok se tuženik očitovao u podnesku od 16. studenog 2025.

29. Slijedom navedenog, sud je proveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka na ročištu održanom 25. studenog 2025, (stranica 537-539 spisa) te je utvrdio da ugrađena stolarije i stakla ne odgovaraju dvjema ponudama od 25. rujna 2020., već da glede dimenzija donekle odgovara ponudi od 18. listopada 2021. Nadalje je utvrdio da se količina ugrađene stolarije možda mogla utvrditi iz građevinskog dnevnika pod uvjetom što u njemu piše, međutim da za obračun nije relevantan dnevnik već građevinska knjiga.

30. Nakon usmenog saslušanja sudskog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik ustrajao na svojim primjedbama iz podneska od 16. studenog 2025., međutim isti nije predložio provođenje dopunskog ili novog građevinskog vještačenja.

31. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio. Također, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i usmeno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na pitanja i na primjedbe tuženika. Istaknutim prigovorima tuženik nije doveo u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

32. Sud je raspravnim rješenjem od 25. studenog 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom kreditnog spisa Partner banke i za provođenjem financijskog vještačenja, kao suvišne te je odustao od saslušanja tužiteljevog predloženog svjedoka SG, ocjenjujući činjenično stanje dovoljno utvrđenim te rukovodeći se pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).

33. Također, na istom ročištu, sud nije uzeo u obzir dostavljenu presliku dijelova građevinskog dnevnika od strane tuženika, sve temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP- a. Iz odredbe čl. 299. st. 1. i st. 2. ZPP-a proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze priložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Dakle, prema shvaćanju ovog suda ako se radi o dokazu predloženom radi utvrđenja odlučne činjenice, onom kojom se može utvrditi relevantna činjenica, a koji dokaz stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, tada sud ne može odbiti izvođenje tog dokaza iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, u konkretnom slučaju, tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio navedenu materijalnu dokumentaciju, kao razlog navodeći da je tek nakon zaključenja prethodnog postupka došao u posjed građevinskog dnevnika te nakon što je podnio kaznenu prijavu protiv pojedinih svjedoka u ovom postupku jer da postoji osnovana sumnja da su isti počinili kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Navedena okolnost, sama po sebi, ne predstavlja razlog iz kojeg bi proizlazilo da isti bez svoje krivnje nije mogao preslike pribaviti pravovremeno do zaključenja prethodnog postupka, budući da se radi o dokumentaciji koja se odnosi na izvođenje radova i koja je sukladno pravilima struke trebala bit dostupna tuženiku kao investitoru.

34. Kako je iz provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je tužitelj kao prodavatelj predao tuženiku kao kupcu u vlasništvo robu koja je pobliže navedena u računima (čl. 30. Bečke konvencije), a tuženik da je robu primio i na račune nije prigovorio, kao što je utvrdio i da isti nije isplatio puni iznos ugovorene kupoprodajne cijene (137.153,10 EUR), već je isplatio iznos od 70.000,00 EUR (čl. 53. Bečke konvencije), platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv- 21666/2022, UPP/OS-Ovrv-926/2022 od 20. veljače 2023., djelomično je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 51.517,26 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

35. Također, sud je utvrdio da vjerovnik ima pravo na kamate zbog zakašnjenja u plaćanju, sukladno odredbi čl. 78. Bečke Konvencije, dok visinu zatezne kamate Bečka konvencija ne uređuje pa navedeno podliježe hrvatskom pravu za koje su stranke suglasno izjavile da se primjenjuje kao mjerodavno na ugovorni odnos parničnih stranaka. Stoga, odluka o zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) , a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, odnosno od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

36. Budući da je tužitelj ispunio svoju obvezu isporuke robe, a koju isporuku tužitelj niti ne spori, već količinu isporučene robe, dok tuženik pak nije podmirio puni iznos ugovorene kupoprodajne cijene, sud je temeljem odredbe čl. 53. i čl. 58. Bečke konvencije, utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim i to za iznos od 51.517,26 EUR od ukupno zatraženog iznosa od 67.399,81 EUR. Stoga je po tužitelju zatraženi iznos od 15.882,55 EUR (67.399,81 EUR manje 51.517,26 EUR), valjalo odbiti kao neosnovan.

37. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

39. Glede protutužbenog zahtjeva tuženika, kako glavnog tako i eventualno kumuliranog, kao što je već obrazloženo, sud je utvrdio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelja/protutuženika, obzirom je utvrđeno da isti nije vršio ugradnju PVC i AL stolarije pa da bi isti odgovarao za nedostatke nastale prilikom ugradnje iste. Sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji, da je tuženik naručio robu, da mu je roba isporučena, a da tuženik nije isticao prigovore nedostatka robe. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka, ne može se utvrditi da je tuženik tužitelju iznio ikakve prigovore vezane uz nedostatke na isporučenoj robi, niti se takav zaključak može izvesti iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

41. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl.155. ZPP-a.

42. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

43. Tuženik je već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljev zahtjev je djelomično usvojen, slijedom čega se ima smatrati da je glede osnove uspio 100%, a glede visine zahtjeva u omjeru uspjeha u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno sa 76 %. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (uspjeh u sporu = (uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine) : 2), slijedom čega je tužitelj uspio sa 88 %.

44. Tuženik je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 0%, a u odnosu na visinu 24 %. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tuženika (uspjeh u sporu = (uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine) : 2), slijedom čega je tuženik uspio sa 12 %.

45. Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 64 % (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024.), slijedom čega tužitelju ima pravo na naknadu troškova, a s obzirom na utvrđeni uspjeh u sporu od 64 %.

46. U konkretnom slučaju, a u odnosu na trošak parničnog postupka, primjenjuju se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje Tarifa). Stoga, tužitelj zastupan po punomoćniku, a s obzirom na utvrđeni uspjeh u sporu, ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.048,59 EUR. Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 5. veljače 2024., 20. ožujka 2024.i 21. kolovoza 2025., svaki u iznosu od 1.014,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 29. kolovoza 2024., 12. prosinca 2024., 13. ožujka 2025., 9. svibnja 2025. i 25. studenog 2025., svaki u iznosu od 1.014,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 8.112,00 EUR, što zajedno s PDV-om (2.028 EUR), sveukupno iznosi 7.800,70 EUR (64 % od 12.188,59 EUR).

47. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan, obzirom da je isti zatražio dvostruki trošak zastupanja na ročištima na kojima se zajednički raspravljalo po tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Također, tužitelju nije priznat niti dvostruko zatraženi trošak za sastav podneska od 22. kolovoza 2025.

48. Stoga tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 7.800,70 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. kao dana donošenja presude, sukladno odredbi čl.151. st. 3. ZPP-a. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u zatraženom iznosu od 14.407,50 EUR nije osnovan i to za iznos od 6.606,80 EUR.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki V. izreke ove presude.

Rijeka, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).