REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4009/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja JR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. (OIB: 90275854576), Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojega zastupa punomoćnica Nika Čilić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika UR, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništavim odredbe Ugovora o kreditu br.15832, sklopljenog dana 28.9.2005. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u toč. II. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos kredita u iznosu od 27.097,29 CHF, odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF- 2005-01 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 391,33 CHF, obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja, te odredba točke 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica:
CHF- 2005-01, u dijelu koji glasi:
„Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč.9.1. ovih ugovornih uvjeta“, te odredba točke 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica:
CHF- 2005-01, u dijelu koji glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta financiranja koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit…Visina obroka kredita je promjenjiva…“
II. Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. isplatiti tužitelju JR iznos od EUR 1,003.71 sa zateznim kamatama i to na iznos od:
EUR 0.01 počev od 6.12.2005. do isplate
EUR 0.01 počev od 22.3.2006. do isplate
EUR 0.01 počev od 2.8.2006. do isplate
EUR 4.28 počev od 7.11.2006. do isplate
EUR 4.28 počev od 7.11.2006. do isplate
EUR 4.25 počev od 5.1.2007. do isplate
EUR 4.25 počev od 5.1.2007. do isplate
EUR 8.87 počev od 7.2.2007. do isplate
EUR 8.85 počev od 16.3.2007. do isplate
EUR 8.85 počev od 12.4.2007. do isplate
EUR 8.84 počev od 16.5.2007. do isplate
EUR 8.65 počev od 8.6.2007. do isplate
EUR 8.64 počev od 7.8.2007. do isplate
EUR 12.92 počev od 6.10.2007. do isplate
EUR 13.00 počev od 6.10.2007. do isplate
EUR 13.06 počev od 12.12.2007. do isplate
EUR 12.86 počev od 12.12.2007. do isplate
EUR 12.87 počev od 12.12.2007. do isplate
EUR 13.01 počev od 12.1.2008. do isplate
EUR 13.09 počev od 25.2.2008. do isplate
EUR 13.15 počev od 18.3.2008. do isplate
EUR 13.51 počev od 8.4.2008. do isplate
EUR 13.48 počev od 9.6.2008. do isplate
EUR 13.07 počev od 7.7.2008. do isplate
EUR 13.22 počev od 9.8.2008. do isplate
EUR 13.16 počev od 6.9.2008. do isplate
EUR 12.96 počev od 9.10.2008. do isplate
EUR 13.00 počev od 10.11.2008. do isplate
EUR 13.32 počev od 8.12.2008. do isplate
EUR 14.01 počev od 23.12.2008. do isplate
EUR 13.77 počev od 17.1.2009. do isplate
EUR 14.47 počev od 18.2.2009. do isplate
EUR 14.65 počev od 13.3.2009. do isplate
EUR 14.74 počev od 20.4.2009. do isplate
EUR 14.53 počev od 18.5.2009. do isplate
EUR 14.42 počev od 16.7.2009. do isplate
EUR 14.24 počev od 8.9.2009. do isplate
EUR 14.09 počev od 9.9.2009. do isplate
EUR 14.52 počev od 12.10.2009. do isplate
EUR 14.68 počev od 9.11.2009. do isplate
EUR 14.59 počev od 3.12.2009. do isplate
EUR 14.58 počev od 24.12.2009. do isplate
EUR 13.18 počev od 18.1.2010. do isplate
EUR 13.40 počev od 9.2.2010. do isplate
EUR 13.53 počev od 3.4.2010. do isplate
EUR 13.55 počev od 19.4.2010. do isplate
EUR 13.97 počev od 13.5.2010. do isplate
EUR 13.78 počev od 18.6.2010. do isplate
EUR 13.96 počev od 22.7.2010. do isplate
EUR 14.65 počev od 30.8.2010. do isplate
EUR 14.41 počev od 25.9.2010. do isplate
EUR 15.18 počev od 5.11.2010. do isplate
EUR 14.84 počev od 2.12.2010. do isplate
EUR 14.56 počev od 8.1.2011. do isplate
EUR 15.38 počev od 10.2.2011. do isplate
EUR 16.15 počev od 14.3.2011. do isplate
EUR 15.61 počev od 19.4.2011. do isplate
EUR 15.82 počev od 12.5.2011. do isplate
EUR 15.31 počev od 16.6.2011. do isplate
EUR 15.61 počev od 9.7.2011. do isplate
EUR 16.70 počev od 9.7.2011. do isplate
EUR 16.35 počev od 5.9.2011. do isplate
EUR 17.96 počev od 24.9.2011. do isplate
EUR 18.76 počev od 24.9.2011. do isplate
EUR 16.68 počev od 8.12.2011. do isplate
EUR 16.85 počev od 11.1.2012. do isplate
EUR 16.77 počev od 18.1.2012. do isplate
EUR 16.98 počev od 8.2.2012. do isplate
EUR 17.22 počev od 7.4.2012. do isplate
EUR 17.16 počev od 12.5.2012. do isplate
EUR 17.04 počev od 20.6.2012. do isplate
EUR 17.09 počev od 14.7.2012. do isplate
EUR 17.21 počev od 14.7.2012. do isplate
EUR 17.11 počev od 12.9.2012. do isplate
EUR 17.16 počev od 16.10.2012. do isplate
EUR 17.02 počev od 20.10.2012. do isplate
i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. isplatiti tužitelju JR iznos od EUR 1,921.78 sa zateznim kamatama i to na iznose od:
EUR 0.32 počev od 6.12.2005. do isplate
EUR 1.06 počev od 23.12.2008. do isplate
EUR 9.16 počev od 18.2.2009. do isplate
EUR 12.42 počev od 13.3.2009. do isplate
EUR 13.91 počev od 20.4.2009. do isplate
EUR 10.19 počev od 18.5.2009. do isplate
EUR 8.28 počev od 16.7.2009. do isplate
EUR 4.94 počev od 8.9.2009. do isplate
EUR 2.32 počev od 9.9.2009. do isplate
EUR 2.29 počev od 12.10.2009. do isplate
EUR 5.10 počev od 9.11.2009. do isplate
EUR 3.44 počev od 3.12.2009. do isplate
EUR 3.34 počev od 24.12.2009. do isplate
EUR 4.77 počev od 18.1.2010. do isplate
EUR 8.66 počev od 9.2.2010. do isplate
EUR 11.23 počev od 3.4.2010. do isplate
EUR 11.46 počev od 19.4.2010. do isplate
EUR 19.55 počev od 13.5.2010. do isplate
EUR 16.00 počev od 18.6.2010. do isplate
EUR 19.43 počev od 22.7.2010. do isplate
EUR 32.45 počev od 30.8.2010. do isplate
EUR 27.91 počev od 25.9.2010. do isplate
EUR 42.61 počev od 5.11.2010. do isplate
EUR 36.13 počev od 2.12.2010. do isplate
EUR 30.86 počev od 8.1.2011. do isplate
EUR 46.40 počev od 10.2.2011. do isplate
EUR 61.09 počev od 14.3.2011. do isplate
EUR 50.81 počev od 19.4.2011. do isplate
EUR 54.75 počev od 12.5.2011. do isplate
EUR 45.05 počev od 16.6.2011. do isplate
EUR 50.70 počev od 9.7.2011. do isplate
EUR 71.51 počev od 9.7.2011. do isplate
EUR 64.88 počev od 5.9.2011. do isplate
EUR 95.58 počev od 24.9.2011. do isplate
EUR 110.77 počev od 24.9.2011. do isplate
EUR 71.09 počev od 8.12.2011. do isplate
EUR 74.38 počev od 11.1.2012. do isplate
EUR 72.79 počev od 18.1.2012. do isplate
EUR 76.83 počev od 8.2.2012. do isplate
EUR 81.47 počev od 7.4.2012. do isplate
EUR 80.22 počev od 12.5.2012. do isplate
EUR 78.11 počev od 20.6.2012. do isplate
EUR 78.97 počev od 14.7.2012. do isplate
EUR 81.18 počev od 14.7.2012. do isplate
EUR 79.44 počev od 12.9.2012. do isplate
EUR 80.27 počev od 16.10.2012. do isplate
EUR 77.66 počev od 20.10.2012. do isplate
i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. naknaditi tužitelju JR troškove parničnog postupka u iznosu od 2.007,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28.9.2005. između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu br. 15832 kojim je tuženik u svojstvu kreditora tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.097,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima. U kolektivnom sporu vođenom protiv banaka utvrđeno je da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isto tako, u spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno je da je ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, a s obzirom da prije zaključenja ugovora banke potrošače nisu informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Iako tuženik nije sudjelovao u gore navedenom kolektivnom sporu, isti je na potpuno identičan način plasirao predmetni kredit tužitelju, kao jača ugovorna strana sastavljajući ugovor koji je u potpunosti tipski na standardnom, unaprijed pripremljenom obrascu, bez ikakvog pojašnjenja specifičnosti, tj. da se radi o tzv. "valuti utočišta" u koju se ulaže kapital dok su krizna/recesijska razdoblja. Osim toga, tužitelj kao slabija ugovorna strana nije bio uopće u mogućnosti niti pregovarati, a posljedično tome niti utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, pa tako niti one koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, što istu čini nepoštenom i time ništetnom. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tuženik je višekratno i jednostrano povećavao kamatnu stopu bez da je prethodno ili naknadno predočio tužitelju parametre i kriterije kojima se služi prilikom izmjene kamatne stope, niti je tužitelj na bilo koji način mogao utjecati na navedene izmjene, što takvu novčanu činidbu tužitelja čini u potpunosti neodređenom i neodredivom za njega te posljedično ništetnom. S obzirom na ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, to je tuženik dužan vratiti tužitelju sve ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, a koja se ogleda u razlici u mjesečnim anuitetima koja je posljedica promjene tečaja i kamatne stope u odnosu na početno ugovoreno. Tužitelj stoga u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se uz prethodno utvrđenje ništetnosti (pravilno ništavosti) osporenih odredbi naložiti tuženiku isplata iznosa od ukupno 2.925,49 EUR (s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 1.003,71 EUR, a s osnove promjene tečaja iznos od 1.921,78 EUR) sa zateznim kamatama kao u izreci i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare. Osporava da bi ijedna odredba sklopljenog Ugovora o kreditu bila nepoštena ili ništetna, a budući da tuženik u okviru svog poslovanja ugovore sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Navodi da isti nije bio stranka kolektivnog spora vođenog protiv banaka, te se tamošnja utvrđenja stoga ne mogu niti primijeniti na istoga. Smatra da su sve odredbe Ugovora bile jasne, lako razumljive i lako uočljive pa stoga nisi ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti tih odredbi. Tužitelj je u cijelosti informiran o svim prednostima i nedostacima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF te je svojom voljom izabrao upravo takav ugovor, a općenito je pitanje takve valutne klauzule tada bila tema javne rasprave i pisanja medija, zbog čega rizici vezani uz valutu CHF tužitelju nisu mogli ostati nepoznati. Valutna klauzula je bila dopuštena i legitimna ugovorna odredba, dok tuženik nije imao saznanja o budućem kretanju tečaja za CHF. Osporava i navode tužbe da je promjena kamatne stope ovisila jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika, a budući da ugovor sadrži točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do promjene kamatne stope, odnosno tužitelj je pravovremeno bio obaviješten o svakoj promjeni, parametrima i kriterijima koji utječu na kamatnu stopu. Ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja koji ne dokazuje svojstvo potrošača, osporava visinu zahtjeva za isplatu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 15832 od 28.9.2005., dopis tuženika od 23.10.2012., Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 28.9.2005. s potvrdom javnog bilježnika, plan otplate, konto karticu, novinske članke, primjerak ugovora o financijskom leasingu s valutnom klauzulom u EUR, pregled promjena kamatnih stopa uz plan otplate, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, saslušani su svjedok GR i tužitelj.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., – dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 28.9.2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 15832 (dalje: Ugovor), a u svrhu financiranja troškova kupnje vozila marke Seat, Cordoba Fresc, 1.9 TDI. Kredit je iznosio 27.097,29 CHF, rok otplate kredita bio je 84 mjeseca u mjesečnim obrocima od 391,33 CHF. Prema odredbi čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2005-01 (dalje: Uvjeti), kao sastavnog dijela Ugovora sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora , ako su izražene u CHF, trebale su se ispunjavati plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 30.9.2005., a tečaj CHF na dan isplate kredita je iznosio 1 CHF = 4,818637 kn. Kamatna stopa ugovorena je u visini od 5,80 % godišnje, dok je odredbom čl. 6.2. Uvjeta između ostaloga određeno da je kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno čl. 9.1. Uvjeta, a ta odredba pak određuje da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Visina obroka je promjenjiva….. Nije sporno da je tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka uglavnom dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, kao i da je tuženik povećavao kamatnu stopu koja je nakon početno ugovorene koja je vrijedila do 16.8.2006. iznosila 6,40 % do 16.12.2006., zatim 7,10 % godišnje do 16.6.2007., potom 7,82 % godišnje do 16.7.2009., onda 7,91 % godišnje do 16.12.2009. te zaključno 6,48 % godišnje do konačne otplate kredita 20.10.2012. Isto tako, sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, čiji nalaz i mišljenje sud s obzirom da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvom nisu prigovarale niti stranke) utvrdio da ukupan iznos preplata, uzimajući u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 2.925,49 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio s osnova promjene kamatne stope iznos od 1.003,71 EUR te s osnova rasta tečaja iznos od 1.921,78 EUR. Sud nije posebice cijenio izračun financijskog vještaka u dijelu gdje je iskazao i iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (iznos od ukupno 397,10 EUR), a s obzirom da to ne predstavlja zahtjev koji je stavljen u ovom postupku o kojem o kojem bi sud odlučivao. Podredno se ističe i da po toj osnovi (ništavost odredbe o valutnoj klauzuli) tužitelj nije ništa primio (stekao) od tuženika, zbog čega ne bi niti postojala eventualno obveza tužitelja na povrat naznačenog iznosa.
7. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tada za sebe kupovao osobno vozilo, a kod tuženika su mu predočeni uvjeti kreditiranja. Postojala je mogućnost kredita i s valutnom klauzulom u EUR, ali mu je od strane djelatnika tuženika ukazano da je bolja varijanta kredit s valutnom klauzulom u CHF budući da je manja kamata i povoljniji uvjeti otplate. Nisu mu ništa posebno obrazlagali glede kamatne stope i valutne klauzule, a on iako je ugovor pročitao zbog slabog financijskog znanja nije mogao posve razumjeti sve te financijske izraze. Kupljeno vozilo koristio je isključivo za osobne potrebe, a tijekom vremena kamatna stopa i tečaj za CHF znatno su rasli, što je naravno dovodilo i do povećanja mjesečnih obroka, no usprkos tome kredit je u cijelosti otplatio.
8. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. – dalje: ZZP) koji je u čl. 3. t. 1. potrošača definirao kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je prema odredbi toč. 2. istoga članka trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti. Primjenjujući citirane odredbe na konkretni slučaj, a cijeneći sadržaj Ugovora, gore prihvaćeni iskaz tužitelja te očito okolnost da kreditiranje, uključujući potrošačke ugovore predstavlja jednu od poslovnih djelatnosti tuženika, sud nalazi utvrđenim da predmetni Ugovor predstavlja ugovor između potrošača i trgovca na koji se primjenjuju odredbe ZZP-a (potrošački zajam).
9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odredbi st. 2. istoga članka navedeno je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi st. 4. tog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto tako, odredbom čl. 83 ZZP-a bilo je propisano da se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzima u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredba čl. 87. st.1. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
10. Kako je već ranije navedeno u odnosu stranaka radilo se o potrošačkom ugovoru i to unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika na koji tužitelj očito nije imao utjecaj, a što bi proizlazilo i iz prihvaćenog iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno, a u skladu s gore citiranim odredbama ZZP-a, na tuženiku je u ovom postupku bio teret dokazivanja da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što prema nalazu suda tuženik ovdje nije učinio. Tuženik je kao specijalizirana financijska ustanova tako trebao informirati tužitelja kao potrošača o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, zatim riziku vezanom za činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF-u kao što to čini za EUR te riziku vrlo vjerojatnog i izvjesnog rasta tečaja švicarskog franka, a za kojeg je tuženik, s obzirom da mu je to između ostaloga i predmet poslovanja i da je na to upozoravao MMF, morao znati. Ovdje je i za istaknuti da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran (kao što je općenito znao i tužitelj), već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze (suprotno navodima tuženika to nije predstavljalo općepoznatu činjenicu). Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule (to ne proizlazi niti iz iskaza svjedoka GR – djelatnika tuženika koji radi na poslovima edukacije tuženikovih prodavača i trgovaca, koji prvenstveno niti nema saznanja o konkretnom ugovoru, a podredno samo potvrđuje i iskaz tužitelja da je bio svjestan da će mu visina obveze ovisiti o tečaju za CHF, što je bilo i napominjano zaposlenicima u odnosima s klijentima, odnosno to svakako ne predstavljaju niti dostavljeni novinski članci). Nadalje, a u odnosu na spornu ugovornu odredbu kojom je bila predviđena promjena ugovorene kamatne stope, za dodati je da eventualna okolnost da je tuženik tužitelju dostavljao obavijesti o promjeni (povećanju) kamatne stope, sama za sebe zasigurno nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba čl. 81. ZZP- a. U spomenutom ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđuje, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Tužitelju su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (stoga nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bio svjestan da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Dakle, sve navedeno ukazuje da su spomenute sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti kamatne stope ugovorene protivno načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 12. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO) i uzrokovale su neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu ovdje tužitelja kao potrošača, zbog čega se te odredbe u tom dijelu ukazuju nepoštenim i stoga ništavim (čl. 87. st. 1. ZZP-a).
11. S obzirom na prethodno utvrđenje o ništavosti spomenutih ugovornih odredbi u smislu citiranih odredbi ZZP-a u svezi odredaba čl. 103. i čl. 105. ZOO-a, pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 104. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništavosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništave odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 214. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nesavjestan (nepošten) stjecatelj (istom je kao trgovcu
– financijskoj instituciji cijeneći sve gore navedene okolnosti moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita te po osnovi promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.
12. Slijedom izloženoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te uz prethodno utvrđenje ništavosti osporenih odredbi naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 2.925,49 EUR (s osnova rasta tečaja iznos od 1.921,78 EUR i s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 1.003,71 EUR) za koji je provedenim dokazima utvrđeno da je od strane tuženika stečen bez osnove. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužitelja teku od dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinačnog spornog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se prvotno na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 153/04.), a nakon 1.1.2008. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.
– dalje: ZO).
13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za napomenuti je da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva (što je ovdje slučaj) počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020.), a kako se tek ovom nepravomoćnom odlukom utvrđuje ništetnost spornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF te promjenjivoj kamatnoj stopi, to zastarni rok od 5 godina koji se ovdje primjenjuje (čl. 225 ZOO-a) nije niti počeo teći za utuženo potraživanje tužitelja te stoga zastara svakako nije mogla nastupiti. Prema odredbama čl. 109. i čl. 110. ZOO-a na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništavosti ne gasi, što sve kraj gornjih utvrđenja o potrošačkom svojstvu tužitelja prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije tužitelja čini neosnovanim. Isto tako, tužitelj u ovom postupku nije smanjio već je povećao zahtjev za isplatu (s početnih 2.890,15 EUR na konačnih 2.925,49 EUR), a koju preinaku sud dopušta primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a s obzirom da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog financijskog vještačenja) tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
14. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 19.1.2022. i 19.9.2024. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 9.11.2023. – 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 3.3.2023., 13.10.2023. i 13.1.2026. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 2.890,15 EUR do 18.9.2024., a nadalje prema vrijednosti predmeta spora od 2.925,49 EUR, što ukupno čini 625 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.250,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 1.562,50 EUR. Tužitelju je osim troška zastupanja priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,83 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19.), odnosno na ovu presudu u iznosu od 75,71 EUR u skladu sa ZSP-om i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 2.007,85 EUR. Tužitelju kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 19.5.2022., 10.10.2022. i 3.1.2025. (uglavnom se ponavljaju ranije izneseni navodi ili iznose navode koji su mogli biti izneseni u ranijim priznatim podnescima ili na ročištu).
15. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.
16. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.
U Zagrebu 30. siječnja 2026.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
