REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1090/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika GENERALI osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice EĆ, i punomoćnice tuženika zaposlenice MĆ, Su-1269/2023, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 1.075,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. lipnja 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 1.600,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. lipnja 2024. do dana plaćanja 7. listopada 2024., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 2.825,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.264,68 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 12. veljače 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HAVAS – Zemaljske usluge d.o.o. iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1 u Sortirnici Zračne luke Franjo Tuđman prilikom vuče kolica elektro-traktorom dok je prikapčao kolica. Naime, zadnja kolica udarila su u parkirana kolica uz zaštitnu ogradu koja su udarila tužitelja i odbacila ga u stup.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo uz upotrebu svih zaštitnih sredstava i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 17. lipnja 2024., a tuženik ga je dopisom od 24. lipnja 2024. neosnovano tražio dostavu dokumentacije koja nije potrebna s obzirom da je tužitelju od strane HZZO-a priznata ozljeda na radu. Tužitelj je vozilom Hitne medicinske pomoći prevezen u Objedinjeni hitni bolnički prijam Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje su mu dijagnosticirali ozljede Contusio capitis, VLC regio supraciliaris frontis I. des. i Contusio antebrachii I. dex.

Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom udara kolica odbačen na stup odnosno udario glavom u ogradu, a kolica je odgurnuo desnom rukom pri čemu je zadobio teške ozljede glave i ramena. Tužitelju je rana kirurški obrađena te je morao odlaziti na previjanje liječniku obiteljske medicine koji mu je i skinuo šavove. Tužitelj je morao nositi mitelu i uzimati analgetike protiv bolova. Tijekom liječenja tužitelju su se pojavile smetnje vida, bljeskovi i mutnoća u vidu. Na mjestu rane zaostao je ožiljak koji naružuje tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, potražuje za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 1.000,00 eura te za tuđu pomoć 200,00 eura, tj. ukupno 3.900,00 eura. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. prosinca 2025. potražuje ukupno iznos od 1.225,00 eura i to s osnova pretrpljenih boli 1.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti 650,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 175,00 eura odnosno 2.825,00 eura a koji ukupan iznos umanjen za nesporno isplaćenih 1.600,00 eura iznosi gore naznačenih 1.225,00 eura, a sve to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2024. do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužitelj također potražuje i isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.600,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. lipnja 2024. do dana isplate 7. listopada 2024. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori činjenicu da se dana 12. veljače 2024. dogodio štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno plaćenog iznosa od 1.600,00 eura. Također tuženik ne spori činjenicu da je poslodavac tužitelja na dan štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja odgovornosti broj P13- 1020261585, a čiji sastavni dio čine i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti broj 113- 0104, kao što se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, ali predlaže da sud obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona radi utvrđenja premorbidnog stanja tužitelja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, odštetni zahtjev od 17.06.2024., dopis tuženika od 24.06.2024., medicinsku dokumentaciju (str. 5-18 spisa), ponudu tuženika od 30.09.2024., Policu – osiguranje od odgovornosti broj P-13-1020261585, Uvjete za osiguranje od odgovornosti (str. 22- 35 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Predraga Pavića od 13.11.2025. (str. 48-49 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Predraga Pavića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj u štetnome događaju dana 12. veljače 2024. zadobio natučenje glave i desne podlaktice, te gnječno-razdornu ranu supraorbitalno desno. Provedeno je ambulantno liječenje po kirurgu i oftalmologu, a po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđen opisani klinički status.

Liječenje tužitelja je završeno dana 15. ožujka 2024., kada je obavljen oftalmološki pregled.

Bol jačega intenziteta trajala je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta narednih 2 tjedna.

Tzv. primarni strah (u trenutku ozlojeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 15 dana.

Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, zbog koje bi trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu.

Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno prva 2 tjedna, potom 1 sata dnevno tijekom narednih tjedan dana.

Obzirom na opisani ožiljak na glavi supraorbitalno desno, mišljenja je da se radi o naruženosti blažeg stupnja.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah te naruženje budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.000,00 eura.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.000,00 eura.

15. S obzirom na utvrđenu naruženost blažeg stupnja obzirom da je na opisani način ožiljak na glavi supraorbitalno desno, sud je ocijenio da tužitelju s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura.

16. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 2.500,00 eura.

17. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 35 sati. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5 eura po satu, a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani, slijedom čega tužitelju s tog osnova pripada iznos od 175,00 eura.

18. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 2.675,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 1.600,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 1.075,00 eura.

19. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 17. lipnja 2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 1.600,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. lipnja 2024. (čl. 1103. ZOO-a).

20. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 30. prosinca 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno iznos od 3.900,00 eura te isti smanjio na iznos od 1.225,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, a ne kasnije uređenom tužbenom zahtjevu. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 2.500,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 175,00 eura, što ukupno iznosi 2.675,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen ukupan iznos od 1.600,00 eura, tužitelju sveukupno pripada iznos od 1.075,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi i o kojem je sud odlučivao u ovom postupku.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 68,58 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 31,42%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 68,58% = 168,58% / 2 = 84,29%, a za tuženika: 0% + 31,42% / 2 = 15,71%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 68,58% uspjeha na strani tužitelja. Pri tome je za istaknuti kako je tužitelju u uspjeh spora valjalo uračunati i nesporno isplaćenih 1.600,00 eura budući je navedeni nesporni iznos isplaćen nakon podnošenja tužbe.

23. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 17.06.2024. (100 bodova po trb. 32 OTH), za sastav tužbe od 02.08.2024. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 03.04.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 30.12.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 20.01.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.01.2026. (62,5 bodova po tbr. 9/1 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.406,25 eura.

24. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 68,58% tužbenog zahtjeva to mu sud razmjerno uspjehu u parnici, dosuđuje trošak postupka u iznosu od 964,68 eura što s neophodnim troškom medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura čini dosuđeni parnični trošak tužitelju, u iznosu od 1.264,68 eura.

25. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku