REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 554/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AR, rođ. **.**.1986., državljanina Islamske Republike Pakistana, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica ČR, radi međunarodne zaštite, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8275, URBROJ: 511-01-212-25-21 od 11. siječnja 2025.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/8275, URBROJ: 511-01-212-25-21 od 11. siječnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Tužitelj prvenstveno ukazuje da je osporavano rješenje nezakonito iz razloga jer je isto donijela i potpisala voditeljica službe, koja se ne može smatrati ovlaštenom osobom za donošenje rješenja u ovom slučaju, obzirom da je na zapisniku od 7. siječnja 2025. godine jasno navedeno voditelj postupka, dakle službena osoba je ovlaštena donijeti odluku u ovom predmetu. Takvo pravno shvaćanje primijenjeno je u presudi Upravnog suda u Zagrebu, posl.br UsI-799/20-9 od 2. lipnja 2020. godine, donesenoj protiv tuženika, u predmetu radi međunarodne zaštite. U navedenoj presudi sud je, uvažavajući pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Usz-3949/18 od 20. veljače 2019., prema kojem čelnik javnopravnog tijela ne može ovlastiti državnog tajnika za donošenje rješenja u tijelu državne uprave.

2.2. Pogrešnim smatra zaključak tuženika da je tužitelj tijekom upravnog postupka navodio kontradiktorne i nedosljedne izjave i razloge te da slijedom toga ne postoji niti osnovani strah niti budući rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Ističe da je je zemlju podrijetla (Pakistan) napustio kao maloljetnik u dobi od 17 godina, 2003 godine, dakle prije više od 20 godina te je logično i životno uvjerljivo da se sjeća točno svih događaja od prije 20 godina. Sama činjenica da su u nju nije vraćao toliko dugo vremena, unatoč neriješenom statusu izvan zemlje podrijetla, govori u prilog postojanja opravdanih razloga za to. Njegovu situaciju treba promatrati sveukupno, a ne samo izdvojene činjenične tvrdnje.

2.3. Ističe da je postupak proveden uz prevoditelja za urdu jezik, što je dovelo do određenog nerazumijevanja i nepreciznosti u njegovom odgovaranju na pitanja tijekom upravnog spora, a što je pogrešno protumačeno kao nedosljednosti i kontradiktornosti u izjavama. Stoga moli da ga sud sasluša uz sudskog tumača za grčki jezik, obzirom na dugogodišnji život u Grčkoj. Navodi da tuženik nije prikupio niti analizirao različite izvore nego samo opće informacije o stranci sa Wikipedije i infaf.pk, dok uopće nije analizirao stanje u zemlji podrijetla, uslijed čega je isto netočno i nepotpuno utvrđeno, a pri tom se poziva na aktualna izvješća o stanju zemlji podrijetla.

2.4. Smatra povrijeđenima odredbe članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) te članka 28. i 29. ZMPZ- a.

2.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje i odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć uz nalog tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su netočni navodi tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj : 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: ZMPZ) i dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog zakona.

3.1. Neosnovanim cijeni navode tužitelja o neovlaštenoj službenoj osobi koja je u potpisu rješenja, budući da je riječ o Voditeljici Službe za međunarodnu zaštitu, državnoj službenici kojoj je u opisu radnog mjesta vođenje upravnog postupka i donošenje upravnih akata iz nadležnosti Službe. Ujedno, temeljem deponirane generalne punomoći broj Su-288/2012, ovlaštena je zastupati tuženika pred ovim sudom.

3.2. Vezano za saslušanje tužitelja u upravnom postupku tuženik navodi kako je tužitelj upitan prvo na zahtjevu te potom na saslušanju razumije li se dobro s prevoditeljem i na kojem jeziku komunicira, na što je odgovorio da se dobro razumije te komunicira na punjabi i urdu jeziku, koji je ujedno i službeni jezik Islamske Republike Pakistan. Navedeno je vidljivo i po načinu na koji je tužitelj komunicirao, razumijevanju i interpretaciji postavljenih mu pitanja i odgovora koje je pružio. Ističe da je tužitelj je navodno podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Italiji, pa ju napustio, u Sloveniji nije podnio zahtjev, a u prilog svojim tvrdnjama nije priložio nikakve dokaze. Također, je naveo da je podnio zahtjev u Grčkoj, ali ne i na kojem jeziku, koji zahtjev mu je odbijen. S obzirom da je tužitelj zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tek nakon što ga je uhitila policija, tuženik navodi da je tim više uvjeren kako je pravi cilj izražavanja namjere u Republici Hrvatskoj i podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu radnja koja je poduzeta s ciljem izbjegavanja ilegalnog boravka na teritoriju Republike Hrvatske. U spisu predmeta dostavlja Službene bilješke Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu iz kojih je vidljivo kako tužitelj ustrajno krši propise ZMPZ-a te krši kućni red Prihvatilišta na način da odlazi na nekoliko dana, ne javlja boravište, pa se opetovano vraća u Prihvatilište.

3.3. U slučaju žalbe tuženik predlaže da sud postupi sukladno članku 51. stavku 3. ZMPZ-a, te se u tom smislu poziva na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-4354/19-3 iz kolovoza 2020. godine.

3.4. Tužbu smatra neosnovanom, pa predlaže da sud istu odbije iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje u tekstu: ZUS), 30. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka i prevoditelja održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, s tim da je odgovor na tužbu tuženika prije održavanja ročišta dostavljen tužitelju.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. ZMPZ- a sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda odlučeno je da se daljnji dokazi neće izvoditi, s obzirom na prijedlog opunomoćenika tužitelja sadržanom u tužbi za saslušanjem tužitelja, budući da tužitelj iako uredno pozvan raspravi na koju je pozvan i prevoditelj nije pristupio, a na upit suda opunomoćeniku o tome ima li saznanja gdje se tužitelj nalazi opunomoćenik tužitelja iskazuje da je isti obaviješten o ročištu, da istome neće pristupiti zbog bolesti, predlaže odgodu ročišta. Navedeni prijedlog za odgodom ročišta sud nije uvažio bez dokaza o opravdanim razlozima spriječenosti pristupanja ročištu, već ga je cijenio usmjerenim odugovlačenju postupka.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8275, URBROJ: 511-01- 213-23-3 od 27. lipnja 2024.

9.1. Prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/8274, URBROJ: 511-01-212-24- od 7. siječnja 2025.

10. Uvidom u osporeno rješenje vidljivo je da se u istome iznosi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U razlozima napuštanja zemlje podrijetla istaknuo je da je zemlju napustio zbog pokušaja otuđenja zemljišta te fizičkog napada na njega i oca, zbog stranačke pripadnosti oporbenoj stranci imali su velike probleme te su ljudi u selu bili ubijani zbog toga, bio je napadnut jer pripada sunitima.

10.1. Tuženik obrazlaže, analizom navoda iznesenih od strane tužitelja u pogledu razloga napuštanja zemlje podrijetla, a koje navode cijeni takvima da nisu vjerodostojni budući da je mijenjao razloge napuštanja zemlje podrijetla na primjer navodeći da je zemlju napustio 2003. zbog straha od jedne osobe da će mu uzeti obiteljsko zemljište nasilnim putem, zatim je naveo pripadnost PTI stranci, bez navođenja konkretnih primjera na koji način bi se problem osnovom toga razloga manifestirao prema njemu, budući da je na posebno pitanje iskazao da je bio pripadnik PTI stranke, ali zbog toga nije imao problema. Nadalje je iskazao, upitan da objasni strah od osobe koja je imala namjeru oteti mu zemljište da se radi o sukobu i prijetnji od strane tog čovjeka, iz razloga što je tužitelj musliman a zavolio je ženu muslimanku šiit, a to se njemu nije svidjelo. Također vezano za članstvo u PTI stranci kojoj se prema vlastitim navodima učlanio 2015. ističe se da je tužitelj zemlju podrijetla napustio još 2003. dok je bio maloljetnik, a svojom tvrdnjom navodi da stranka ne postoji, iako javno dostupne informacije to opovrgavaju, ne stječe se dojam da bi povratkom u zemlju podrijetla bio ugrožen zbog članstva PTI stranci, budući da nema elemenata saznanja koji bi prosječan čovjek koji je član stranke imao, a u vrijeme napuštanje zemlje podrijetla nije niti bio član stranke.

10.2. U procjeni budućeg rizika za tužitelja tuženik obrazlaže da je tužitelj iznio netočne i kontradiktorne informacije vezano uz članstvo u političkoj stranci te niej dokazao da bi bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju zbog članstva u stranci, a analizom njegovih izjava utvrđeno je da nema niti jednog podatka da bi bio žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti da je vjerojatno da će to biti povratkom u Islamsku Republiku Pakistan. Dakle, utvrđena je odsutnost proganjanja kao i progonitelja, te je neznatna mogućnost da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Tuženik se poziva na podatke međunarodnih izvješća ACLED Conflict Alert System o sigurnosnim incidentima prema civilnom stanovništvu u relevantnom razdoblju te zaključuje kako ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva niti postoji sigurnosni rizik za tražitelja u slučaju povratka.

10.3. U procjeni i utvrđenju osobnih okolnosti tužitelja tuženik navodi da nisu nađeni dokazi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, te ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10.4. Tuženik se poziva na odredbe članka 20. i 21. ZMPZ-a te odluku donosi uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

11. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12.1. Stavkom 2. članka 21. ZMPZ-a propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Člankom 38. stavka 1. točkom 3. ZMPZ-a, propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga ZMPZ-a.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

15. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na izreku koja je dana, time je u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za navedeno postoji uporište u podacima spisa, izjavama tužitelja i izvješću o stanju u zemlji podrijetla na koje se poziva tuženik.

17. Prema podacima sadržanima u predmetnom spisu, u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđene su sve okolnosti koje su relevantne za odluku budući da je prema podacima spisa i izjavi tužitelja u zapisniku o podnesenom zahtjevu pravilan zaključak tuženika da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla prije više od dvadeset godina, imajući u vidu navode tužitelja nevjerodostojni, pa u postupku nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi tužitelju trebalo pružiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odnosno nisu utvrđeni razlozi postojanja osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. ZMPZ-a ili rizik prijetnje da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba u smislu članka 21. ZMPZ-a.

18. Navodima u tužbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio tuženik u upravnom postupku, budući da je nedvojbeno da je tužitelj zemlju podrijetla napustio prije više od 20 godina u vrijeme kada je bio maloljetan. Tijekom postupka mijenjao je razloge napuštanja zemlje podrijetla a u svojim objašnjenjima nije bio konkretan, dosljedan niti uvjerljiv.

19. Povrede odredaba članka 8. i 9. ZUP-a, sud nije našao. Naime, tim je člancima propisano načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Ocjenjujući ukupnost provedenog dokaznog postupka u kojemu je saslušan tužitelj te uzeta u obzir izvješća o stanju u zemlji podrijetla tužitelja, utvrđeno je da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužitelja nije dovedeno u pitanje, dok za zaključke tuženika u osporenom rješenju postoji uporište u podacima spisa, prvenstveno izjavama tužitelja.

19.1. Napominje se da je tužitelj nedolaskom na ročište propustio iskoristiti mogućnost da pred sudom bude saslušan na sve okolnosti koje smatra bitnim za odluku u konkretnoj upravnoj stvari. Stoga je sud odluku donio u skladu s odredbama članka 49. ZUS-a kojim je propisano utvrđivanje činjeničnog stanja i dokazi. Pri tom se ističe da sud nije cijenio opravdanim odgoditi ročište s obzirom na nedokazane navode opunomoćenika tužitelja da je tužitelj bolestan, te da iz tog razloga ne može pristupiti ročištu. Prijedlog za odgodom ročišta sud je cijenio usmjerenim odugovlačenju postupka.

19.2. Vezano za saslušanje tužitelja na urdu jeziku ističe se da se radi o službenom jeziku zemlje podrijetla tužitelja, za koji je tužitelj iskazao da ga razumije i govori, dok iz spisa predmeta tuženika i sadržaja zapisnika: zahtjeva i saslušanja, ne proizlaze problemi u prevođenju. Tužitelj je zapisnike bez primjedbi potpisao, a odabir jezika saslušanja u skladu je s odredbom članka 14. stavkom 2. ZMPZ-a kojim je propisano da ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.

20. Člankom 28. ZMPZ-a propisana je procjena činjenica i okolnosti u postupku odlučivanja o zahtjevu tražitelja za međunarodnom zaštitom, pa su tako utvrđene dužnosti tužitelja, te tuženika u prikupljanju i razmatranju svih relevantnih činjenica i okolnosti.

20.1. Imajući u vidu konkretan predmet, prema ocjeni suda, u postupku koji je prethodio ovom sporu nisu utvrđene povrede navedenog članka.

20.2. Niti povrede odredaba članka 29. ZMPZ-a kojim je propisana blagodat sumnje, sud nije našao. Naime, tim je člankom propisano da će se iskaz tražitelja smatrat vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako: 1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, 2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, 3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i 5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio. U konkretnom predmetu utvrđena je nevjerodostojnost izjava tužitelja s obzirom na nedosljednost izjašnjavanja o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, a pored navedenog, utvrđeno je i da je tužitelj zahtjev podnio nakon uhićenja, pa sud prihvaća i zaključak tuženika da je usmjeren reguliranju boravka u Republici Hrvatskoj, a ne ostvarivanju prava na međunarodnu zaštitu.

20.3. Povrede odredaba ZUP-a koje se odnose na službenu osobu voditelja, odnosno donositelja rješenja, u postupku koji je prethodio ovom sporu, sud nije našao, a obrazloženje tuženika u odgovoru na tužbu, kojim kao neosnovan otklanja ovaj prigovor tužitelja, sud u cijelosti prihvaća.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakoniti.

22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud na temelju članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I.).

23. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

23.1. Prema stavku 2. članka 60. ZMPZ-a pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

1. pomoć u sastavljanju tužbe

2. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i

3. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

23.2. Prema stavku 3. članka 60. ZMPZ-a upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka 2. ovoga članka.

24. Člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik) propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva, ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti (stavak 1.).

25. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

25.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

26. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

26.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

27. Iz podataka spisa predmeta, sadržaja podnesenog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći koji prileži spisu, proizlazi da tužitelj nema prihode niti imovine veće vrijednosti, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u predmetnom upravnom sporu.

27.1 Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1250,00 eura, naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite – Upravni sud u Zagrebu, naloženo je tuženiku isplatiti joj navedene troškove.

27.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis