Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4787/2023-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vlahovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Ivani Miloš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba po generalnoj punomoći broj B485/2016, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Zvonimira Vlahova te zamjenika punomoćnice tuženika odvjetničke vježbenice VG, dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužitelju BG iznos od 4.388,33 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 2,01 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,

- 7,72 EUR od 6. ožujka 2008. do isplate,

- 3,95 EUR od 3. listopada 2008. do isplate,

- 27,92 EUR od 21. siječnja 2009. do isplate,

- 28,51 EUR od 6. ožujka 2009. do isplate,

- 22,43 EUR od 3. travnja 2009. do isplate,

- 22,64 EUR od 7. svibnja 2009. do isplate,

- 21,01 EUR od 8. svibnja 2009. do isplate,

- 20,79 EUR od 5. lipnja 2009. do isplate,

- 18,71 EUR od 7. srpnja 2009. do isplate,

- 17,64 EUR od 7. kolovoza 2009. do isplate,

- 20,25 EUR od 4. rujna 2009. do isplate,

- 18,26 EUR od 6. listopada 2009. do isplate,

- 17,89 EUR od 6. studenoga 2009. do isplate,

- 18,42 EUR od 8. prosinca 2009. do isplate,

- 23,56 EUR od 8. siječnja 2010. do isplate,

- 26,81 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,

- 26,20 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,

- 31,66 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,

- 32,83 EUR od 7. svibnja 2010. do isplate,

- 39,16 EUR od 8. lipnja 2010. do isplate,

- 47,16 EUR od 7. srpnja 2010. do isplate,

- 41,18 EUR od 6. kolovoza 2010. do isplate,

- 57,35 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,

- 51,60 EUR od 6. listopada 2010. do isplate,

- 44,54 EUR od 5. studenoga 2010. do isplate,

- 60,28 EUR od 9. prosinca 2010. do isplate,

- 71,97 EUR od 7. siječnja 2011. do isplate,

- 65,00 EUR od 7. veljače 2011. do isplate,

- 63,29 EUR od 7. ožujka 2011. do isplate,

- 59,99 EUR od 7. travnja 2011. do isplate,

- 67,90 EUR od 6. svibnja 2011. do isplate,

- 83,63 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,

- 84,39 EUR od 7. srpnja 2011. do isplate,

- 89,58 EUR od 7. rujna 2011. do isplate,

- 82,91 EUR od 7. listopada 2011. do isplate,

- 81,88 EUR od 8. studenoga 2011. do isplate,

- 81,62 EUR od 9. prosinca 2011. do isplate,

- 87,47 EUR od 9. siječnja 2012. do isplate,

- 92,44 EUR od 7. veljače 2012. do isplate,

- 91,57 EUR od 7. ožujka 2012. do isplate,

- 89,55 EUR od 6. travnja 2012. do isplate,

- 90,54 EUR od 7. svibnja 2012. do isplate,

- 93,07 EUR od 6. lipnja 2012. do isplate,

- 90,40 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,

- 91,32 EUR od 7. kolovoza 2012. do isplate,

- 87,92 EUR od 7. rujna 2012. do isplate,

- 86,74 EUR od 5. listopada 2012. do isplate,

- 90,15 EUR od 7. studenoga 2012. do isplate,

- 90,11 EUR od 10. prosinca 2012. do isplate,

- 91,62 EUR od 7. siječnja 2013. do isplate,

- 85,23 EUR od 7. veljače 2013. do isplate,

- 86,96 EUR od 7. ožujka 2013. do isplate,

- 91,23 EUR od 5. travnja 2013. do isplate,

- 86,60 EUR od 7. svibnja 2013. do isplate,

- 83,14 EUR od 7. lipnja 2013. do isplate,

- 81,59 EUR od 5. srpnja 2013. do isplate,

- 83,18 EUR od 7. kolovoza 2013. do isplate,

- 84,05 EUR od 6. rujna 2013. do isplate,

- 89,37 EUR od 7. listopada 2013. do isplate,

- 88,02 EUR od 8. studenoga 2013. do isplate,

- 90,61 EUR od 9. prosinca 2013. do isplate,

- 86,73 EUR od 8. siječnja 2014. do isplate,

- 91,80 EUR od 14. veljače 2014. do isplate,

- 92,66 EUR od 11. ožujka 2014. do isplate,

- 90,44 EUR od 5. svibnja 2014. do isplate,

- 89,77 EUR od 12. svibnja 2014. do isplate,

- 89,75 EUR od 13. lipnja 2014. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 882,5 0 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 1,39 EUR od 30. kolovoza 2007. do isplate,

- 2,97 EUR od 1. veljače 2008. do isplate,

- 4,30 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.655,69 EUR, te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 7,36 EUR od 20. rujna 2007. pa do isplate,

- 7,29 EUR od 5. listopada 2007. pa do isplate,

- 7,38 EUR od 5. prosinca 2007. pa do isplate,

- 7,35 EUR od 2. siječnja 2008. pa do isplate,

- 7,48 EUR od 1. veljače 2008. do isplate,

- 7,59 EUR od 1. ožujka 2008. do isplate,

- 17,45 EUR od 6. ožujka 2008. do isplate,

- 16,87 EUR od 20. svibnja 2008. pa do isplate,

- 17,05 EUR od 7. srpnja 2008. pa do isplate,

- 16,81 EUR od 7. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 16,89 EUR od 15. rujna 2008. pa do isplate,

- 17,17 EUR od 3. listopada 2008. do isplate,

- 18,97 EUR od 21. siječnja 2009. do isplate,

- 19,01 EUR od 6. ožujka 2009. do isplate,

- 18,56 EUR od 3. travnja 2009. do isplate,

- 18,57 EUR od 7. svibnja 2009. do isplate,

- 18,45 EUR od 8. svibnja 2009. do isplate,

- 18,43 EUR od 5. lipnja 2009. do isplate,

- 18,27 EUR od 7. srpnja 2009. do isplate,

- 18,20 EUR od 7. kolovoza 2009. do isplate,

- 18,39 EUR od 4. rujna 2009. do isplate,

- 18,24 EUR od 6. listopada 2009. do isplate,

- 18,22 EUR od 6. studenoga 2009. do isplate,

- 18,26 EUR od 8. prosinca 2009. do isplate,

- 18,64 EUR od 8. siječnja 2010. do isplate,

- 18,89 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,

- 18,84 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,

- 19,24 EUR od 7. travnja 2010. do isplate,

- 19,24 EUR od 7. svibnja 2010. do isplate,

- 19,81 EUR od 8. lipnja 2010. do isplate,

- 20,41 EUR od 7. srpnja 2010. do isplate,

- 19,96 EUR od 6. kolovoza 2010. do isplate,

- 21,17 EUR od 6. rujna 2010. do isplate,

- 20,74 EUR od 6. listopada 2010. do isplate,

- 20,22 EUR od 5. studenoga 2010. do isplate,

- 21,39 EUR od 9. prosinca 2010. do isplate,

- 22,27 EUR od 7. siječnja 2011. do isplate,

- 21,75 EUR od 7. veljače 2011. do isplate,

- 21,62 EUR od 7. ožujka 2011. do isplate,

- 21,37 EUR od 7. travnja 2011. do isplate,

- 21,97 EUR od 6. svibnja 2011. do isplate,

- 23,15 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,

- 23,20 EUR od 7. srpnja 2011. do isplate,

- 23,59 EUR od 7. rujna 2011. do isplate,

- 23,09 EUR od 7. listopada 2011. do isplate,

- 23,02 EUR od 8. studenoga 2011. do isplate,

- 23,00 EUR od 9. prosinca 2011. do isplate,

- 23,43 EUR od 9. siječnja 2012. do isplate,

- 23,81 EUR od 7. veljače 2012. do isplate,

- 23,74 EUR od 7. ožujka 2012. do isplate,

- 23,59 EUR od 6. travnja 2012. do isplate,

- 23,66 EUR od 7. svibnja 2012. do isplate,

- 23,85 EUR od 6. lipnja 2012. do isplate,

- 23,65 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,

- 23,72 EUR od 7. kolovoza 2012. do isplate,

- 23,47 EUR od 7. rujna 2012. do isplate,

- 23,38 EUR od 5. listopada 2012. do isplate,

- 23,64 EUR od 7. studenoga 2012. do isplate,

- 23,63 EUR od 10. prosinca 2012. do isplate,

- 23,75 EUR od 7. siječnja 2013. do isplate,

- 23,27 EUR od 7. veljače 2013. do isplate,

- 23,40 EUR od 7. ožujka 2013. do isplate,

- 23,72 EUR od 5. travnja 2013. do isplate,

- 23,37 EUR od 7. svibnja 2013. do isplate,

- 23,11 EUR od 7. lipnja 2013. do isplate,

- 22,99 EUR od 5. srpnja 2013. do isplate,

- 23,11 EUR od 7. kolovoza 2013. do isplate,

- 23,18 EUR od 6. rujna 2013. do isplate,

- 23,58 EUR od 7. listopada 2013. do isplate,

- 23,47 EUR od 8. studenoga 2013. do isplate,

- 23,67 EUR od 9. prosinca 2013. do isplate,

- 23,38 EUR od 8. siječnja 2014. do isplate,

- 23,76 EUR od 14. veljače 2014. do isplate,

- 23,82 EUR od 11. ožujka 2014. do isplate,

- 23,66 EUR od 5. svibnja 2014. do isplate,

- 23,61 EUR od 12. svibnja 2014. do isplate,

- 23,55 EUR od 13. lipnja 2014. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. lipnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita s tuženikom, kao kreditorom 9. svibnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 9012485539. Nadalje je naveo da je u odredbi čl. 1. Ugovora određen iznos kredita od 26.865,27 CHF koji je tužitelju isplaćen po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja u kunskoj protuvrijednosti, a koji iznos se tužitelj, sukladno odredbi čl. 6. Ugovora, obvezao platiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju. Tužitelj je isto tako naveo da je u odredbi čl. 4. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10% godišnje, koja se obračunava u CHF mjesečno dekurzivno proporcionalnom metodom, te koja je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Tužitelj je, također, naveo da je na dan dospijeća prvog anuiteta 30. lipnja 2007., sukladno otplatnom planu, srednji tečaj tuženika za CHF je bio 4,443500 kn. Još je naveo da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 povodom kolektivne tužbe u tzv. slučaju "Franak" utvrđeno da je ništetna valutna klauzula u CHF - promjena tečaja prilikom otplate u odnosu na tečaj koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora kao i odredba o načinu promjene ugovorne kamatne stope. Stoga tužitelj smatra da ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF ne treba utvrđivati iz razloga što je isto pravomoćno riješeno kao prethodno pitanje. Isto tako tužitelj smatra da iznos svakog od 84 mjesečna anuiteta treba računati u kunskoj protuvrijednosti prema početnoj ugovornoj kamatnoj stopi od 5,10%, te da bi tečaj CHF tijekom cijelog razdoblja otplate kredita treba iznositi 4,443500 kn. Tužitelj je nastavno istaknuo da je prema Ugovoru o kreditu i početnom otplatnom planu morao platiti ukupan iznos od 33.049,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj je, nadalje naveo da je zbog jednostrane i ništetne promjene ugovorne kamatne stope od strane tuženika posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta te stoga razlika između ugovorene redovne kamatne stope i stvarne kamatne stope koju je tužitelj platio iznosi 8.919,44 kn, pa da je tuženik na ime stjecanja na temelju preplaćene ugovorne kamate bez osnove stekao iznos od 1.183,81 EUR. Isto tako tužitelj je naveo da je zbog ništetne valutne klauzule u CHF posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta te stoga razlika zbog promjene tečaja prilikom otplate u odnosu na tečaj koji je bio važeći na dan sklapanja Ugovora iznosi 37.540,88 kn, te da je tuženik na temelju ništetne valutne klauzule bez osnove stekao iznos od 4.982,53 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potraživao isplatu ukupnog iznosa od 6.166,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je u podnesku od 20. studenoga 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirao tužbeni zahtjev, te je istim od tuženika potraživao isplatu iznosa od 4.396,99 EUR s osnove razlike tečaja, te iznosa od 1.655,69 EUR s osnove rasta kamatne stope, odnosno ukupno iznos od 6.044,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na ukupan iznos od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U podnesku od 16. rujna 2025. tužitelj je sukladno pozivu suda da odvojeno navede koje pojedinačne iznose potražuje s osnove ništetne odredbe o kamatnoj stopi, a koje s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, specificirao tužbeni zahtjev. Istom tužbenim zahtjevom je od tuženika potraživao ukupan iznos od 6.044,02 EUR i to s osnove razlike tečaja isplatu iznosa od 4.396,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, te s osnove rasta kamatne stope isplatu iznosa od 1.655,69 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose do dospijeća do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tužitelj je, sukladno pozivu suda da se očituje koji točno ukupan iznos potražuje s obzirom na to da zbroj iznosa koji potražuje s osnove preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa koji potražuje s osnove preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ne odgovora ukupno zatraženom iznosu, u podnesku od 6. prosinca 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev. Istim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.044,02 EUR i to s osnove preplaćenog iznosa na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos 4.388,33 EUR (preplaćeni iznos od 4.396,99 EUR umanjen za manje plaćene obveze u iznosu od 8,66 EUR), te zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u t. I. i III. izreke ove presude, dok s osnove preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu iznosa od 1.655,69 EUR te zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, a kako je to navedeno u t. IV. izreke ove presude.

5. Prije svega valja reći da je tužitelj u podnescima od 20. studenoga 2024. i 16. rujna 2025., ispravljenih podneskom od 6. prosinca 2025., smanjio tužbeni zahtjev, a što se u smislu odredbe čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) ne smatra preinakom tužbe.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje je u odnosu na potraživanje preplate nastale uslijed promjena kamatne stope istaknuo da je zastara nastupila 13. lipnja 2019., a što proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Isto tako tuženik je naveo da je ugovorni odnos okončan te da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, dok se utvrđenja iz predmeta po kolektivnom spore odnose na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos. Stoga smatra da se utvrđenja iz kolektivne parnice ne mogu primijeniti na konkretan predmet i da nema mjesta vezanosti suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a kamoli izravnoj primjeni navedene presude. Tuženik je, također, naveo da je putem svojih djelatnika prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima, upoznao tužitelja s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, te da je tužitelj prihvatio sve rizike koje mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita. Osim toga tuženik je naveo da je tužitelj s mogućim oscilacijama tečaja valute CHF bio upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke, pa mu nije moglo ostati nepoznato da Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na EUR kako bi stabilizirala tečaj kada dođe do njegovih oscilacija, ali da ista na taj način ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Nadalje je naveo da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu imao mogućnost izbora jer je u navedeno vrijeme tuženik u svojoj ponudi imao više vrsta ugovora o kreditu, pa tako npr. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, ali da je tužitelj svjesno odabrao upravo predmetni Ugovor o kreditu iz razloga što je ocijenio da mu isti najviše odgovara. Tuženik je nastavno naveo i da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. Osim toga tuženik je istaknuo da u Ugovoru stoji da se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, a u kojoj su sadržani anuiteti izraženi isključivo u CHF, dok kune, nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu. Tuženik je još naveo da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju jer valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. S tim u vezi je naveo i da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovela do neravnoteže među strankama. Tuženik je, također, istaknuo prigovor zastare za utuženo potraživanje. U odnosu na potraživanje zateznih kamata tuženik je naveo da bi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznose koji su posljedica navodne nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli bilo eventualno osnovano dosuditi najranije od 15. lipnja 2018., te je, s obzirom na protek više od tri godine od njihova dospijeća, istaknuo i da je nastupila zastara potraživanja zakonskih zateznih kamata. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškove parničnog postupka tuženiku.

7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu broj 9012485539 od 9. svibnja 2007. (str. 10-14 spisa), presliku otplatne tablice (str. 15-18 spisa), presliku plana otplate (str. 19-20 spisa), presliku knjigovodstvene kartice (str. 21-40 spisa), presliku obavijesti o otplati kredita od 23. lipnja 2014. (str. 41 spisa), presliku Općih uvjeta poslovanja s građanima (str. 67-75 spisa), presliku pojašnjenja Hrvatske narodne banke objavljenog 25. kolovoza 2006. (str. 76-77 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 85-95 spisa), saslušan je tužitelj (str. 119-120 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranka jer su iste na ročištu održanom 18. prosinca 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 9012485539 od 9. svibnja 2007. (str. 10-14 spisa; dalje: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i protivnika osiguranja, te tuženika kao kreditora. Nadalje je utvrđeno je da je tim Ugovorom između parničnih stranaka ugovoren kredit u iznosu u kunama koji odgovora protuvrijednosti 26.865,27 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita i to za kupnju vozila (čl. 1. i 2. Ugovora o kreditu). Isto tako je utvrđeno da je u odredbi čl. 4. ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10 % godišnje, te koja se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Istim Ugovorom je, također, ugovorena otplata kredita od 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora, te je tužitelj pristao u slučaju promjene kamatne stope iz odredbe čl. 4. Ugovora da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezao se plaćati tako izmijenjene anuitete (čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu). Nastavno je ugovoreno da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu (čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu). Navedeni Ugovor je potvrđen kao javnobilježnička isprava od strane javne bilježnice Željke Maroslavac 9. svibnja 2007., pod brojem OV-21014/07, a u istoj potvrdi je navedeno da je Ugovor o kreditu podnesen na potvrdu od strane tužitelja, da je istom Ugovor o kreditu pročitan, te da je isti izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze i da to odgovara njihovoj volji.

11. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je s tuženikom zaključio predmetni Ugovor o kreditu 2007., te da je kredit podigao za kupnju automobila Citroen C4. Automobil kupljen sredstvima predmetnog kredita je koristio za osobne potrebe te s njim nikada nije obavljao poslovnu djelatnost. Čuo je priče da je kredit u valuti CHF najbolji kredit te je odlučio zbog toga dignuti kredit uz valutnu klauzulu u CHF, a tuženik mu je i ponudio samo podizanje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Djelatnik tuženika mu u trenutku zaključenja Ugovora nije govorio o valuti CHF, niti ga je upozorio na rizike podizanja kredita u toj valiti, niti mu je rekao da može doći do naglog porasta tečaja valute CHF. Sa zaposlenikom tuženika nije uopće razgovarao o činjenici da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te ga nije uopće upozorio na to da se kamatna stopa može povećati, a da mu je to rekao ne bi zaključio Ugovor o kreditu. Prije je podizao kredite samo u Zagrebačkoj banci, te su njegovi raniji krediti bili fiksni krediti, a nakon što je zaključio predmetni Ugovor o kreditu je primijetio da su mu rate počele rasti s time da taj rast nije bio nagli ali se rata povećala. Nije se išao u banku raspitivati o tome jer je smatrao da ne može ništa učiniti s obzirom na to da je takav Ugovor o kreditu. Ne sjeća se točno koliko su mu porasle rate, ali zna da su rasle. Zaposlenik tuženika mu nije uopće rekao da se može mijenjati kamatna stopa, niti mu je rekao zbog čega i na koji način se kamatna stopa može promijeniti. Nadalje je naveo da se do tada nije susreo s time da se rate kredita mogu tako mijenjati. Ne sjeća se je li Ugovor o kreditu ovjerio kod javnog bilježnika, niti se sjeća da bi mu javni bilježnik govorio bilo što o valuti CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ugovor o kreditu nije pročitao s obzirom na to da je vjerovao zaposleniku tuženika. On je osobno otplatio cijeli kredit. Misli da nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora, ali je mogao odustati od Ugovora o kreditu. Kredit nije podigao u svojoj Zagrebačkoj banci nego se odlučio na kredit kod tuženika jer je čuo da tuženik ima najmanju kamatnu stopu. Konačno je naveo da mu nitko nije objasnio što točno potpisuje, niti je on to tražio.

12. Prije svega valja reći da među strankama nije sporno, a i utvrđeno je iz iskaza tužitelja, da je tužitelj prilikom zaključenja predmetnog Ugovor o kreditu imao svojstvo potrošača u smislu u odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.; dalje: ZZP). U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji vozila, dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je automobil kupljen sredstvima predmetnog kredita koristio za osobne potrebe, te da s njim nikada nije obavljao poslovnu djelatnost.

13. Ovdje valja reći da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Dakle iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne. Isto tako navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP-a, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007. i 125/2007.) i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, prema navedenim presudama, kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih) temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Nadalje, iz izreke navedenih presuda je razvidno da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu, neovisno o tome što je kredit odobren za kupnju vozila i neovisno o tome što je otplaćen.

14. Nadalje valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

15. Isto tako, valja reći da prema odredbi čl. 59. ZZP-a ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

17. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005.; dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U odredbi čl. 272. ZOO-a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, u odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

18. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF (čl. 4. i 6. Ugovora o kreditu).

19. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Naime, u Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, jer ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a), a što proizlazi i iz gore navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava potrošača koje obvezuju ovoj sud, dok tuženik nije dokazao suprotno. Ovdje valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva, u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a. Međutim, u odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, dok nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud smatra da predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Pored toga, navedeni Ugovor o kreditu je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredba čl. 4. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem se promjena ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takvu odredbu (koja jasno definira uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati), odnosno omogućiti mu da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a jer je bila neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg je tužitelj morao vratiti tuženiku. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika ništetna.

20. U odnosu na odredbu kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF (čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu) valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istoj odredbi, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF. Stoga je ugovaranje takve odredbe imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa je po ocjeni ovog suda ništetna i nepoštena odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, odnosno kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF. Nadalje valja reći da i iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze i utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica i otplata kredita veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik, kao i dodatni rizik specifičan za CHF, dok ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je navedena ugovorna odredba u dijelu u kojem je otplata kredita veza uz valutu CHF ništetna.

21. U odnosu na Opće uvjete poslovanja s građanima iz listopada 2004. (str. 67-75 spisa), dostavljene od strane tuženika, valja reći da iz istih ne proizlazi da bi tuženik u njima konkretno naveo parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope, kao niti da bi istima potrošači bili upozoravani na bilo koju odredbu ugovora, pa tako niti na odredbu o valutnoj klauzuli u CHF.

22. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredaba ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, te u vidu razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa uslijed primjene ništetnih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

23. Radi utvrđivanja visine potraživanja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj 9. svibnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012485539, te da je kredit isplaćen 9. svibnja 2007. Nadalje je navela da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,10% godišnje, te da se otplata odvijala u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 30. lipnja 2007. u iznosu od 380,97 CHF, što je na dan isplate kredita iznosilo 1.695,36 kn, te sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu, a ugovoreno je i plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja (čl. 6. Ugovora o kreditu). Na temelju spisu dostupne dokumentacije, vještakinja je ustanovila da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi: 5,10% godišnje do 31. srpnja 2007., 6,10% godišnje do 31. siječnja 2008., te 7,45% godišnje do kraja otplate kredita. Vještakinja je isto tako navela da se posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja mijenjao od inicijalnih 380,97 CHF do 409,54 CHF kao najvećeg iznosa. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate to se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno vještakinja je uzela u obzir razliku u visini anuiteta koji je korisnik stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. U razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja korisnik je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještakinja je napomenula da su ukupne razlike koje je korisnik plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja vještakinja je dala izračune posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja Ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom, a sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u Republici Hrvatskoj bila kuna, dok je na dan izrade vještačenje službena valuta EUR, vještakinja je inicijalno sve izračune izvršila u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje je iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunala u službenu valutu Republike Hrvatske na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u EUR temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj koji iznosi 7,53450 kuna za jedan EUR. U razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 45.538,70 kn od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope više plaćen iznos od 12.474,78 kn, dok je zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 33.063,92 kn. U razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope i tečaja ukupno je više plaćeno 6.052,68 EUR od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 1.655,69 EUR, dok je zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od 4.396,99 EUR. U razdoblju otplate kredita zbog tečaja koji je bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno je manje plaćen iznos od 8,66 EUR. Primjenom fiksnog tečaja za konverziju u EUR, u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno je preplaćeno 6.044,02 EUR od kojeg iznosa se na preplatu zbog promjene kamatne stope odnosi iznos od 1.655,69 EUR te zbog promjene tečaja iznos od 4.388,33 EUR.

24. Stoga je vještakinja mišljenja da je, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, ukupan iznos pojedinačnih preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita, iznosi 6.052,68 EUR, od kojeg iznosa je više plaćeno zbog rasta kamatne stope 1.655,69 EUR te je zbog rasta tečaja više plaćeno 4.396,99 EUR, dok ukupan iznos manje plaćenog zbog nižeg tečaja koji je vrijedio za otplatu u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi 8,66 EUR. Slijedom navedenog, vještakinja je mišljenja da sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 6.044,02 EUR i to zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 1.655,69 EUR, te zbog promjene tečaja uzevši u obzir i rast i pad tečaja iznosi ukupno 4.388,33 EUR.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković, dipl. oec., jer je isti stručan, jasan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na matematički izračun vještakinje, niti je u tom pravcu stavljala daljnje dokazne prijedloge.

26. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu s osnove ništetne odredbe kojom je otplata kredita vezana uz CHF, uzimajući u obzir i manje plaćeni iznos zbog nižeg tečaja, preplatio tuženiku ukupan iznos od 4.388,33 EUR. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos (t. I. izreke). Tužitelju su, nadalje na pojedinačne iznose navedene u t. I. izreke ove presude dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa tuženiku, sukladno Tabeli 2 nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković, dipl. oec., a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a. Pritom je sud uzeo u obzir da tuženik nije bio savjestan jer je isključivo on sastavio predmetni Ugovor o kreditu, te ga je predložio tužitelju prema unaprijed pripremljenom sadržaju. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelju u dijelu u kojem uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na ukupan iznos od 8,66 EUR, a kako je to navedeno u t. III. izreke ove presude iz razloga se kamate na taj iznos nisu osamostalile jer tužitelj od tuženika ne potražuje isplatu navedenog iznosa od 8,66 EUR, niti je tvrdio da bi mu tuženik taj iznos podmirio. Naime, dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina su nedjeljive od njega i čine cjelinu s glavnim dugom, a što proizlazi iz odredbe čl. 160. st. 2. ZOO-a. Tek nakon podmirenja (prestanka) glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zakonske zatezne kamate, one se osamostaljuju i obračunavaju u apsolutnom iznosu, kao glavna tražbina, a radi njihove isplate (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revr-2006/2015-2 od 28. studenoga 2017.).

27. Konačno, valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za navedeno potraživanje tužitelja s osnove preplate na temelju ništetne odredbe kojom je otplata kredita vezana uz valutu CHF. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012. kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara u odnosu na potraživanje s osnove ništenosti odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF počela iznova teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koja presuda je dostupna na službenim internetskim stranicama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2. lipnja 2023., tako je razvidno da za navedeno potraživanje u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

28. Međutim, osnovan je prigovor zastare istaknut od strane tuženika za potraživanje tužitelja s osnove preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22), poslovni broj Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012.) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, tako je zastara u odnosu na potraživanje s osnove preplate uslijed primjene ništetne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Kako je tužitelj tužbu podnio 2. lipnja 2023., dok je zastara, kako je to navedeno, počela teći ispočetka 13. lipnja 2014., to je razvidno da potraživanje tužitelja u iznosu od 1.655,69 EUR i zakonskih zateznih kamata navedenih u t. IV. izreke ove presude zastarjelo jer je tužitelj tužbeni zahtjev za potraživanje u tom iznosu podnio po proteku petogodišnjeg zastarnog roka određenog u odredbi čl. 225. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. IV. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a prema vrijednosti premeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Kako uspjeh tužitelja u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 73%, dok uspjeh tuženika iznosi 27 %, tako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju troškove zastupanja sukladno razlici omjera uspjeha stranaka u parnici odnosno u omjeru od 46%.

30. Troškovi su odmjereni troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

31. Tako je tužitelju odmjeren trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 1.375,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanja tužbe od 2. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podneska od 20. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova- Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka 12. rujna 2025. i 8. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 16. rujna 2024., 20. listopada 2025. i 18. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova- Tbr. 9/1 Tarife), te trošak PDV-a (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 275,00 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju troškove u omjeru od 46%, tako su troškovi parničnog postupka za zastupanje tužitelju dosuđeni u istom omjeru pa iznosi 632,50 EUR. Tužitelju je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, kao potreban u priznat trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 250,00 EUR, te su mu ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 882,5 0 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od presuđenja, odnosno od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer tužitelj te pristojbe nije platio, niti je pozvan na plaćanje istih, a s obzirom na to da je sukladno odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 51/2023.), koja je stupila na snagu 20. svibnja 2023., propisano oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi za potrošače u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke ove presude.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte