REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-505/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BG zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj osobno, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-169/2024 od 14. srpnja 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika BG kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 14. srpnja 2025. Općinski sud u Zlataru je okrivljenika BG proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje KZ).
1.1. Na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 okrivljneik BG se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
1.2. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda tako što se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju čl. 158. ZKP-a oštećeniku LG dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od =3.500,00 eura, a sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva se upućuje u parnicu.
1.4. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 okrivljeniku se nalaže posebna obveza naknade štete oštećenom LG u iznosu od =3.500,00 eura, u roku 6 (šest) mjeseci računajući od pravomoćnosti presude.
1.5. Na temelju čl. 58. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako okrivljenik u roku koji mu je određen presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz čl. 62. KZ/11.
1.6. Na temelju čl. 148. i čl. 145. st. 1. i 2. toč. 2. i 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku BG naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od =150,00 eura i trošak svog dovođenja na raspravu po PP Krapina s Ispostavom Pregrada u iznosu od =165,42 eura, u roku 15 dana, po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno ne navodeći žalbene osnove iz kojih se pobija citirana presuda, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da isti podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se isti oslobodi od optužbe.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaze oštećenika LG te svjedoka ĐG i VG, koje prvostupanjski sud prihvaća kao suglasne, logične i uvjerljive i nije našao razloga ne ukazati im vjeru. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
6.1. Prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik, a s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, od ĐG, koji mu je prijatelj iz djetinjstva i osoba od povjerenja, posudio novac, a koji novac je ĐG prethodno ukrao od svog oca LG, pri čemu je optuženik ĐG doveo u zabludu te mu lažno prikazao da će mu novac vratiti kad dobije kredit. Da je okrivljenik postupao u prijevarnoj namjeri s ciljem da novac zadrži za sebe proizlazi iz činjenice koju je sam naveo u obrani, a to je da je 2023. podigao kredit radi vraćanja kockarskih dugova. Prijevarna namjera okrivljenika proizlazi ne samo iz iskaza prethodno navedenih svjedoka, već i iz SMS poruka koje je okrivljenik razmjenjiva sa ĐG, u kojim porukama se spominje posudba novca, a okrivljenik se "kune" u porukama da će vratiti novac. Nesporno je da okrivljenik nije vratio novac oštećeniku, da je osoba ĐG kojeg je održavao u zabludi lišen poslovne sposobnosti, da je istom lažno prikazivao da će mu vratiti novac, da je kredit realizirao 2023., međutim inkriminirani iznos novca nije vratio. Prema tome, evidentno je da namjera okrivljenika nije bila posudba novca, pa je pravilo njegovu obranu danu u tom pravcu prvostupanjski sud držao neosnovanom i usmjerenom u pravci otklona od kaznene odgovornosti.
7. Dakle, što se tiče žalbe okrivljenika zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće zaključuje da je prvostupanjski sud nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane okrivljenika, pravilno zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare i to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim i osuđen.
8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika BG proglasio krivim za učin inkriminiranog kaznenog djela, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
9. Nadalje, okrivljenik se ne žali zbog odluke o kazni, međutim, sukladno odredbi čl. 478 ZKP/08 žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovo vijeće i u tom pravcu ispitalo prvostupanjsku presudu.
9.1. Ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana. Pri tome je prvostupanjski sud okrivljenika pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, pri čemu je kao olakotno osuđeniku trebalo cijeniti dosadašnju neosuđivanost, dok se posebno otegotnih okolnosti ne nalazi.
10. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, uz izricanje posebne obveze naknade štete oštećenom LG u iznosu od 3.500,00 eura, kako je precizirano u izreci pobijane presude, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 30. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dijana Grancarić
