REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-240/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika MA i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19,84/21, 114/22, 114723 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi I. okrivljenika MA podnijetoj putem branitelja Hrvoja Bićanića, odvjetnika iz Ogulina, protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-1057/2024 od 7. ožujka 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. okrivljenika MA kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 7. ožujka 2025. Općinski sud u Rijeci je I. okrivljenika MA i II. okrivljenika VA proglasio krivima da su počinili kazneno djelo protiv imovine - krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te je I. okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a II. okrivljenika na kaznu ga zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, time da je II. okrivljeniku temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećeniku "..., dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u cijelosti odnosno u iznosu od 768,00 eura (sedam stotina šezdeset osam eura), pa su I. okrivljenik i II. okrivljenik dužni platiti solidarno platiti oštećeniku 384,00 eura (tri stotine osamdeset četiri eura) svaki

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 I. i II. okrivljenik se oslobađaju obveze da naknade u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Hrvoja Bićanića odvjetnika iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni na način da se kazna zatvora zamijeni uvjetnom osudom, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci je podnijelo odgovor na žalbu, te predlaže odbiti žalbu I. okrivljenika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba I. okrivljenika MA nije osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik u bitnom problematizira odluku o kazni, odnosno iznosi činjenice za koje smatra da su odlučne za izbor i vrstu kazne, a sukladno odredbi čl.464.st.7. ZKP/08. Iz istih razloga se žali i zbog odluke o kazni.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima olakotnih i otegotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o kazni, pa je samim time neosnovana i odluka o kazni.

8. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako I. okrivljeniku kao olakotno cijenjeno iskazano priznanje kaznenog djela zbog čega je doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka, te izraženo kajanje zbog počinjenja istog. Kao otegotno mu je otegotnim njegov prijašnji život koji nije bio usklađen sa zakonom, imajući u vidu njegovu raniju kaznenu osuđivanost, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije. Naime, I. okrivljenik je u više navrata osuđivan, a između ostalog iz za razbojništvo, kazneno djelo imovinske prirode, što ukazuje na njegovu upornost da činjenjem imovinskih delikata pribavlja sredstva za život te nastavno na upornost u delikventnoj aktivnosti kao i na visok stupanj kriminalne volje.

8.1. Iz izvoda iz kaznene evidencije nedvojbeno proizlazi da ga ranija osuđivanost kako na zatvorsku kaznu, tako i na uvjetne osude, nije odvratila od daljnjeg društveno neprihvatljivog ponašanja, već je naprotiv njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.

8.2. Iako žalitelj u žalbi ističe da se radi o ocu petero mlt. djece o kojima skrbi, navedena činjenica sama za sebi nije tolikog značaja da bi dovela do blaže osude, ovo time više što je I. okrivljenik, između ostalog osuđivan i zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172.st.1. i 2. KZ/11, koja presuda je pravomoćna 20.10.2020. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci s rokom kušnje od četiri godine, što znači da je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme roka kušnje po citiranoj presudi. Navedeno ukazuje da se radi o osobi koja je potpuno nekritična prema vlastitom kriminalnom ponašanju, jer ga niti prijetnja opoziva uvjetne osude nije odvratila od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Osim toga, prema osobnim podacima iz spisa koje je dao sam okrivljenik proizlazi da je isti nezaposlen, bez mjesečnih primanja te da se uzdržava od porodiljinog, dječjeg dodatka i ekskluzivnog dodatka, a koja okolnost uz sve prethodno navedenog dodatno potvrđuje zaključak da činjenica da je isti otac petero mlt. djece ni na koji način nije okolnost koja bi dovela do izricanja blaže kazne.

8.3. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je I. okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 4. prvostupanjske presude.

9. Budući da žalba I. okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dijana Grancarić