REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-215/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KČ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Gašpara Lujka, odvjetnika iz Dubrovnika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-187/2023 od 6. veljače 2025. temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika KČ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 2. veljače 2025. Općinski sud u Dubrovniku je pod toč. I. izreke na temelju čl. 544. ZKP/08 kazneni nalog ovog suda broj K-187/2023 od 03. listopada 2023. stavio izvan snage, dok je pod toč. II. izreke okrivljenika ĆČ proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te ga je za navedeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, pri čemu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 200,00 eura, trošak pristupa svjedokinje PČ u iznosu od 30,00 eura padaju na teret okrivljenog KČ koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847- 18723 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-187/2023), te dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Gašpara Lujka, odvjetnika iz Dubrovnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se ista preinači u pogledu odluke o kazni, na način da se okrivljeniku izrekne blaža po zakonu moguća uvjetna osuda.

3. Na žalbu je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo odgovor, te predlaže odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Pobijajući citiranu presudu, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468.st.1. toč.11. ZKP/08, međutim, ne precizira niti obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Stoga, suprotno žalbe, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenik kritične prigode uputio prijeteće riječi oštećeniku, jer da iskaz oštećenika UČ o upućenim mu prijetnjama nije ničim potkrijepljen.

7.1. Suprotno navodima okrivljenika u žalbi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim okrivljenika za učin kaznena djela prijetnje iz čl. 139.st.3. u svezi st.2. KZ/11.

7.2. Naime, iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik kritične prigode, revoltiran činjenicom što oštećenik ČČ kao odvjetnik zastupa protivnu stranu u sudskom i upravnom postupku, u nakani da kod oštećenika izazove osjećaj straha i prepasti, istoga gurnuo s leđa i uhvatio ga rukama za vrat, te mu zaprijetio da će ga ubiti ukoliko još što pokrene protiv njega ili bude vodio protiv njega, što je ponovio nekoliko puta, a što je sve kod oštećenika izazvalo osjećaj straha i prepasti pri čemu je isti zadobio i kontuziju desne podlaktice.

7.3. Navedeno činjenično utvrđenje proizlazi prije svega iz iskaza samog oštećenika UČ, kojem je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je isti životno, detaljno i okolnosno opisao tijek događaja i pri tome decidirano naveo riječi prijetnje koje mu je uputio okrivljenik, opisujući kako se isti tada osjećao, a radi čega je pozvana i policija. Osim toga, iskaz oštećenika je potvrđen i liječničkom dokumentacijom iz koje proizlazi da je oštećenik u inkriminiranom događaju zadobio kontuziju desne podlaktice, ali i dijelom iskazom svjedoka MČ. Naime, ovaj svjedok je uvjerljivo opisao što je vidio, čuo i čemu je nazočio i njegovom iskazu kao takvom sud je poklonio vjeru. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da on nije nazočio od početka događanju unutar toaleta "...". Iako ovaj svjedok navodi da nije čuo da je optuženik prijetio UČ niti ikakvu raspravu među njima, to ne znači da optuženik nije prijetio oštećeniku, tim više što iz iskaza oštećenog BČ proizlazi da prilikom događanja u prostoru toaleta KČ nije vikao i nije se derao, govorio mu je povišenim tonom, da gosti u kafiću nisu mogli čuti što se govori u WC-u, u kafiću je svirala glazba, nije bila preglasna glazba bila je srednjeg intenziteta i tonom kojim je njemu govorio KČ riječi u WC-u gosti u kafiću po njemu su teško mogli čuti.

7.4. Također pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu, smatrajući da je ista usmjerena u pravcu otklona od kaznene odgovornosti u ovom postupku, također je dao valjane razloge iz kojih iskaze svjedoka JČ i GČ drži kao nevjerodostojne ii kontradiktorne, u kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

7.5. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, kada oštećeniku kao odvjetniku koji zastupa protivnu stranu navodi da će ubiti ako još što pokrene protiv njega ili bude vodio protiv njega, i ponovljene nekoliko puta, uz prethodno guranje s leđa i hvatanje ruja za vrat, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenika, kao odvjetnika u vezi obavljanja njegove djelatnosti, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. Okrivljenik je bio svjestan zabranjenosti takovg ponašanja i takvo ponašanje je htio kao svoje, pa je postupao s izravnom namjerom, kao oblikom krivnje. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.

7.6. Dakle, što se tiče žalbe okrivljenika zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće zaključuje da je prvostupanjski sud nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane okrivljenika, pravilno zaključio da je okrivljenik počinio kaznena djelo prijetnje i to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim i osuđen.

8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika ĆČ proglasio krivim za učin inkriminiranog kaznenog djela, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

9. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.

10. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, cijeneći mu kao olakotnu okolnost raniju neosuđivanost, dok se posebno otegotnih okolnosti ne nalazi.

11. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 10. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

12. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 30. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić