Poslovni broj:P-1310/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠIC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Burgermeister Schmelzing Strasse 65 Kamp Lintfort, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Senke Pilepić i Irene Lerner, iz Rijeke, protiv tuženih 1. ŽŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o. iz Rijeke, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 30. prosinca 2025. u prisutnosti, tužitelja, punomoćnice tužitelja Irene Lerner, odvjetnice iz Rijeke i zamjenice punomoćnika tuženih MŠ, odvjetničke vježbenice iz Rijeke te objave 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je u trenutku smrti pok. HŠ dana 3. travnja 2019.g. postojala vlastoručna Oporuka-Testament pok. ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], od dana 28.9.2017.g. koja je kod javnog bilježnika OŠ iz [adresa], ovjerena pod brojem OV-3565/2017, te da ista proizvodi učinke valjane oporuke, a kojom je za slučaj svoje smrti pok. HŠ svoju obiteljsku kuću u [adresa], ostavio u nasljedstvo tužitelju.

Utvrđuje se da je tužitelj LŠIC OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem naknadno pronađene Oporuke-Testamenta pok. ĐŠ od dana 28.9.2017.g. koja je kod javnog bilježnika OŠ iz [adresa], ovjerena pod brojem OV-3565/2017, stekao pravo vlasništva nekretnina koje su u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, zemljišnoknjižni odjel Opatija upisane kao: - kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada i cisterna 277 m2, - kč. br. [katastarska čestica] zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oranica površine 269 m2, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist u 1/1 dijela, uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima da tužitelju naknadi parnične troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženima parnični trošak u iznosu od 3.513,28 EUR, u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženih za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženi i on djeca pok. HŠ koji je umro i iza kojeg je raspoređena ostavinska imovina sukladno zakonu temeljem rješenja javnog bilježnika posl.br. O-1160/2019 od 18.kolovoza 2019. Prije podnošenja tužbe tužitelj da je došao u posjed preslike oporuke oca te je prema kazivanju javnog bilježnika original oporuke predan sada pok. ocu. Ovom oporukom ostavitelj da je raspolagao ostavinskom imovinom na način da je obiteljsku kuću u [adresa] na adresi [adresa] ostavio tužitelju pa temeljem odredbe čl. 41. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN) predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u toč I. izreke.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu ne spore da je iza njihovog oca raspoređena ostavinska imovina temeljem zakona, ali smatraju da je njihov otac prije smrti uništio predmetnu oporuku i time je opozvao čime nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 41. ZN kako to tužitelj navodi u tužbi. Predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Roberta Beletića iza pok. HŠ posl.br. O-1160/2019 od 19.kolovoza 2019., presliku oporuke HŠ od 28.rujna 2017., fotografije, izjavu HŠ od 25.studenog 2003., punomoći HŠ od 25.studenog 2003., 14.prosinca 2007., 28.listopada 2009. I 4.prosinca 2009., saslušanjem svjedoka FŠ, CŠ, OŠ, VŠ, UŠ, ŠŠ, ČŠ, DŠ, saslušanjem tužitelja i saslušanjem 1. i 2. tuženika te uvidom u ovosudni spis posl.br. O-1160/2019.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Ovosudnom presudom posl.br. P-1018/2022-37 od 14.lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a po žalbi tužitelja Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem posl.br. Gž-884/2024-2 od 28.studenoga 2024. ukinuo provostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u toč. 1. izreke i u dosuđujućem dijelu toč 2 izreke te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu da je potrebno radi utvrđivanja činjenica koje su važne za donošenje odluke provesti sve predložene dokaze, odnosno ako da predloženi dokazi nisu odlučni za utvrđivanje spornih činjenica tada te dokaze valja obrazloženo odbiti.

6. Predmet postupka je utvrđenje da uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta vlastoručna oporuka HŠ, koji tužitelju ostavlja nekretninu opisanu u izreci presude proizvodi učinke valjane oporuke u smislu čl.41 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 63/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 47/19, dalje ZN) kojom je propisano da oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja proizvesti će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom zakonom i ako dokaže sadržaj onoga dijela oporuke na koji se poziva.

7. Iz stanja spisa proizlaze sljedeća utvrđenja:

- da spisu prileži preslika oporuke od 28. rujna 2017. koja je sastavljena vlastoručnim rukopisom i koju je dva puta potpisao HŠ, pokojni otac stranaka te na kojoj je istinitost potpisa HŠ ovjerila javna bilježnica OŠ **.**.2017. pod posl.br. OV-3565/2017,

- da iz sadržaja navedene oporuke proizlazi da HŠ nekretninu opisanu pod točkom 1. obrazloženja ostavlja svom sinu SŠ, ovdje tužitelju,

-da je svjedokinja OŠ, javna bilježnica, u bitnom iskazivala o proceduri ovjere potpisa na oporuci; da je preslika oporuke uništena s obzirom da postoji zakonska obveza čuvanja ovjerene preslike tri godine; da se oporučitelja upozorava da javni bilježnik ne odgovora za sadržaj oporuke, već samo da je oporučitelj donio oporuku i da ju je u konkretnom slučaju potpisao; da nakon što se izvrši preslika oporuke, da se izvornik oporuke vraća oporučitelju; dalje navodi da su na oporuci dva potpisa iz razloga što traže da se na preslici oporuke oporučitelj ponovno potpiše iako je tu oporuku već potpisao prije nego je došao kod javnog bilježnika,

- da iz iskaza svjedoka FŠ u bitnom proizlazi da je s pokojnim HŠ bila u prijateljskim odnosima; da je bila prisutna ostavinskoj raspravi jer je prevodila LŠI, ovdje I. tuženici s hrvatskog na njemački; da je LŠI javnom bilježniku pokazala jedan papir koji nije bio ovjeren i na kojem je pisalo da sinu ostavlja kuću ako bude živio u toj kući; da preslika oporuke koja prileži spisu nije papir o kojem je iskazivala; da su pokojni HŠ i tužitelj bili u lošim odnosima; da je pokojni HŠ nakon što je kratko vrijeme u kući živio s tužiteljem pobjegao od kuće zbog straha od tužitelja i da je živio neko vrijeme u autu po parkiralištima, Premanturi, kod nećakinje i na nekoliko adresa u Rijeci,

- da je svjedok CŠ u svom iskazu u bitnom navela da je pokojni HŠ jednako volio svu djecu iako je na ŽŠIC bio najosjetljiviji jer su svi tuženici bili dobro situirani; da je 3-4 godine pred smrt HŠ otišao u podstanare nakon što je u [adresa] živio zajedno s tužiteljem; da nakon što se HŠ odselio da je dolazio u [adresa] posjetiti ŽŠIC, da su se dosta družili i barem dva puta tjedno viđali i da HŠ ne bi mogao živjeti da ga ne vidi,

- da je svjedok VŠ u svom iskazu u bitnom naveo da poznaje tužitelja 20 godina; da je otac tužitelja imao ljubavnicu te da je iz tog razloga otišao iz kuće u [adresa] u stan u [adresa]; da je za oporuku čuo nakon smrti oca stranaka; da su tužitelj i njegov otac, pokojni HŠ imali odnos bez sukoba; da je LŠI nakon što je otac stranaka umro, godinu dana kasnije, provalila u stan tužitelja i pobacala mu stvari iz stana; da je tužitelj kompletno uređivao kuću i da je kasnije i iznajmljivao apartmane, da je garažu pretvorio u apartman i da je je jednu osrednju kuću pretvorio u dobru kuću,

- da je svjedok TŠ u svom iskazu u bitnom navela da su se ona i suprug družili s HŠ skoro 20 godina; da su se čuli telefonom jednom tjedno; da HŠ nikada nije pričao o oporuci i nije joj poznato da ju je sastavljao; da je od djece najviše spominjao LŠI pa zatim ŽŠIC i da ih je spominjao po dobru; da ništa ne zna o sukobima između HŠ i ŽŠIC; da je HŠ imao partnericu FŠ i da su provodili vrijeme zajedno; da je HŠ živio u dva različita stana; da je neko vrijeme živio u [adresa]; da je u [adresa] živio sam u kući, a neko vrijeme tu je bio i LŠIC,

- da je svjedok ŠŠ u svom iskazu u bitnom naveo da poznaje tužitelja 10-tak godina; da ima putničku agenciju i da je goste slao tužitelju s obzirom da se kuća iznajmljivala; da nakon što je tužitelj otišao u Njemačku raditi vodio je cijelu kuću za iznajmljivanje, osim stana u prizemlju u koji je došao živjeti HŠ; da kuću iznajmljuje još i danas; da se sjeća jednog sukoba s ŽŠ koja je željela dolaziti u apartman ljeti, što njemu nije odgovaralo radi iznajmljivanja pa je kontaktirao s LŠI koja mu je poslala oporuku iz koje je razvidno da HŠ sve ostavlja Ž; da mu je oporuka poslana nakon smrti HŠ; da odnos između ŽŠIC i oca nije bio niti dobar niti loš, da nikada nisu govorili loše jedan o drugome; da je ŽŠIC pokazao oporuku, koji je bio iznenađen i nije znao prije toga za postojanje oporuke; da su nakon smrti HŠ u [adresa] bile sestre te da su iz stana pobacale u crne vreće stvari i te crne vreće su stajale sa strane kuće, koje su kasnije otpremljene kamionom,

- da je svjedok ČŠ u svom iskazu u bitnom navela da od rođenja živi u kući koja se nalazi preko puta kuće sada pok HŠ; da je HŠ poznavala i s njim bila na dobar dan, isto kao i s ŽŠIC; da nema saznanja o oporuci; da je HŠ do smrti živio u kući u susjedstvu, ali da je jedan period nije živio u kući,

- da je svjedok DŠ u svom iskazu u bitnom naveo da je HŠ poznavao od 1966.; da nakon što se vratio iz Njemačke u Hrvatsku da su se posjećivali 5-6 puta godišnje; da mu je poznato da je HŠ napisao oporuku i da je sve htio ostaviti najmlađem sinu Ž; da se HŠ brzo nakon što je sastavio oporuku pokajao te da je original oporuke pokidao-rasparao; da mu je HŠ rekao da je Ž zapao u loše društvo, da puši travu i da ga je izbacio iz stana te je zbog toga morao živjeti u [adresa] sve do smrti; da je jednom prilikom, a nakon što je pokidao oporuku rekao da bi njegovu kćerku rado uzeo umjesto svog sina L; da je partnerica HŠ bila FŠ, ali nisu zajedno živjeli već je HŠ živio u iznajmljenom stanu u blizini; da misli da se HŠ nije rastavio od žene s kojom je bio oženjen u Njemačkoj, ali živjeli su odvojeno; da mu je pred 10-15 godina HŠ rekao da ga je Ž izbacio iz kuće te je HŠ od tada živio u [adresa]; poznato mu je da je Ž iznajmljivao kuću, a da je HŠ morao plaćati režije; da nedugo nakon što je HŠ napisao oporuku da ga je Ž izbacio iz kuće te je HŠ oporuku uništio; da je oporuka napisana do 2000. i nedugo nakon toga je uništena; da se prije sastavljanja oporuke HŠ nikada nije tužio na ŽŠIC,

- da je tužitelj u svom iskazu kao stranka u bitnom naveo da se u Hrvatsku vratio 2002.-2003.; da je u to vrijeme otac živio u jednom od 4 stana u kući [adresa], zajedno s partnericom FŠ; da je tužitelj živio u drugom stanu, ali da su se normalno posjećivali i on je odlazio kod njih jesti; da mu otac ništa nije govorio o oporuci i da je bio iznenađen kada mu je ŠŠ pokazao na mobitelu Barbarinu poruku s oporukom oca; da mu nije poznato zašto mu otac nije rekao da je sastavio oporuku, ali da je uvijek govorio da će dobiti kuću u [adresa]; da je otac odselio jer je htio biti blizu FŠ; da mu je otac nakon što se odselio dao punomoć da iznajmljuje kuću; da nije bio zadovoljan što je otac s FŠ, da je njegova supruga, majka tužitelja živjela u [adresa] i oni nisu bili rastavljeni; da se s ocem zbog toga posvađao, ali da između njih nije bilo nikakvog fizičkog obračuna; da je otac nakon što je odselio često dolazio u [adresa], par puta tjedno; kad su bili u lošim odnosima da je to trajalo par tjedana i da mu je otac rekao da može ostati u kući i da može raspolagati prihodima od iznajmljivanja kuće; da nakon što se otac odselio da su bili u dobrim odnosima; da je za oporuku saznao nakon što je održana ostavinska rasprava i to od ŠŠ; da je nakon smrti oca prva u kuću došla LŠI i sve stvari mu je izbacila iz kuće; da nije pozvan na ostavinsku raspravu niti ga je na njoj zastupao punomoćnik,

- da je 2. tuženica ŽŠ u svom iskazu kao stranka u bitnom navela da od rođenja živi u [adresa] i da je do 2003. svake godine posjećivala oca u [adresa] sve dok ga tužitelj nije istjerao iz kuće; da nakon 2003. nikada više nije dolazila u kuću u [adresa] jer joj tužitelj nije dopustio, a kada bi i došla u [adresa] i odsjela na nekom drugom mjestu i tada bi ju zvao telefonom i psovao; da LŠ nije dolazio u [adresa], a LŠI kada bi dolazila u kući je morala plaćati smještaj kao turist; da nakon što je tužitelj istjerao oca iz kuće da je otac godinu dana živio u [adresa] kao beskućnik odnosno živio je u autu, a da je nakon toga živio kod jednog prijatelja u Rijeci koji je radio u inozemstvu, a da je kasnije iznajmio stan u [adresa]; da s FŠ nikada nije živio zajedno u stanu; da je otac imao strah od ŽŠIC i kada bi išli autom kući osvrtao se jer i nije želio da Ž zna gdje živi pa čak nije niti stavio niti ime na zvono u kući; da je otac uvijek pomagao Ž, a dolazio je kod njega u [adresa] samo da bi mu pomogao ako mu nešto treba; da je to bila jedna traumatična veza s fizičkim i psihičkim zlostavljanjem, čak je bilo i seksualnog zlostavljanja, a o čemu joj je pričao Ž; da je LŠI našla oporuku u kući; smatra da je otac napravio ovu oporuku zbog pritiska ŽŠIC i njegovih prijetnji; da se otac vratio živjeti u kuću oko 6 mjeseci prije smrti i to kada je bio siguran da se LŠIC neće vratiti iz Njemačke gdje je otišao 2016.-2017. jer ga se je bojao,

- da je 1. tuženica LŠI u svom iskazu kao stranka u bitnom navela da prije smrti oca dugo godina nije bila u kući gdje je otac živio; da je posljednji put oca vidjela u lipnju 2017. u autokampu u Njivicama; da se otac iselio iz kuće jer ga je LŠIC tukao; da je otac živio u [adresa] gdje je imao jedan mali stan; da je otac plaćao režijske troškove kuće; da kada je Ž otišao u Njemačku raditi, otac se vratio u kuću, na što je LŠIC bio ljut; da je kopiju oporuke našla u kući i odnijela je javnom bilježniku; da je oporuka bila je na hrpi papira u registratoru na radnom stolu; da je usprkos njihovom neslaganju samo godinu i pol dana pred smrt otac oporukom sve ostavio ŽŠIC, jer je u travnju 2017. umrla je njihova majka, da su svi bili nesigurni što će se dogoditi s ŽŠIC, a da je LŠIC vršio pritisak na oca te mu je otac tu oporuku sastavio iz sažaljenja i zbog pritiska; da je otac govorio da bi njih četvero trebalo dobiti kuću; da je nakon smrti oca došla u travnju 2019., s time da su u kuću u [adresa] prve ušle sestrična CŠ i sestra ŽŠ; da je sestrična maknula iz kuće smeće i namirnice; poznato joj je da je otac dao ŽŠIC punomoć za iznajmljivanje kuće i za raspolaganje novcem od iznajmljivanja; da je u grupi na whats app-u objavila sliku oporuke, a LŠIC je tada bio u toj grupi; nije uništila original oporuke, ne zna gdje bi se original nalazio, ali sumnja da ju je otac sam uništio nakon jedne svađe; da kada je našla oporuku da su bile prisutne još i FŠ i gospođa koja je danas prisutna kao javnost; da su zajedno s oporukom otišle bilježniku Beletiću.

8. Iz provedenog dokaznog postupka sud utvrđuje nesporan sadržaj oporuke oca stranaka HŠ od 28.rujna 2017. na kojoj je pokojni ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika OŠ. Ova oporuka priložena je u sudski spis i sud nikada nije došao u posjed originala oporuke. Ovjerena preslika oporuke napravljena je u trenutku kada je javni bilježnik ovjeravao potpis oporučitelja što nije pretpostavka za valjanost vlastoručne oporuke ali je otac stranaka želio svoj potpis ovjeriti kod javnog bilježnika. Javni bilježnik, ujedno i svjedok u ovom postupku navodi da je preslika oporuke uništena obzirom da postoji zakonska obveza čuvanja ovjerene preslike tri godine. Nakon što se izvrši preslika oporuke, original oporuke vraća se oporučitelju. Na oporuci nalaze se dva potpisa iz razloga što javni bilježnik traži da se na preslici oporuke oporučitelj ponovno potpiše iako je oporuku već potpisao.

9. U postupku nakon ukidne odluke sud je pribavio ovosudni spis posl.br. O- 1160/2019 u kojem predmetu je vođen ostavinski postupka iza pok. oca stranaka HŠ umrlog **.**.2019. U tom postupku doneseno je rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno te je javni bilježnik Robert Beletić, kao povjerenik suda donesao rješenje o nasljeđivanju temeljem zakona temeljem kojeg su stranke naslijedile svaka u ¼ dijela imovinu ostavitelja, a utvrđeno je da nije postojala oporuka pok. HŠ. Pregledom spisa ustanovljeno je da se ne spominje postojanje oporuke ostavitelja niti u jednom dijelu spisa.

10. Teret dokaza da je oporuka oca stranaka uništena, skrivena ili zametnuta prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegova znanja je na strani tužitelja. U postupku saslušano je više svjedoka te su saslušani tužitelj, 1. i 2. tužena. Svjedoci OŠ, javni bilježnik i ČŠ, susjeda sada pok. HŠ nemaju saznanja o odnosima između stranaka i oca da bi sud iz njihovog iskaza mogao zaključiti što se je dogodilo s originalom oporuke. Svjedoci VŠ, ŠŠ i JŠ nemaju saznanja o tome da bi između tužitelja i oca dolazilo do sukoba, odnosno nisu čuli i vidjeli da bi oni bili u lošim odnosima iako osim UŠ, njihov odnos sa sada pok. HŠ bio je vrlo površan te o ovako osjetljivom pitanju nisu se mogli sudu decidirano izjasniti da li bi njihov odnos bio takav da bi utjecao na sudbinu oporuke.

11. Svjedoci FŠ, partnerica pok. HŠ i CŠ imali su saznanja o lošem odnosu između tužitelja i njegovog oca obzirom na bliskost s ocem tužitelja jer je FŠ s njime bila u vezi, a što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu kada je iskazao da nije bio zadovoljan što je ona živjela neko vrijeme u kući u [adresa], obzirom da njegov otac nije bio razveden od supruge koja je živjela u [adresa]. Obzirom na ovo nezadovoljstvo FŠ je otišla iz kuće u [adresa], a što je kasnije učinio i otac stranaka uslijed očito većeg nezadovoljstva tužitelja s privatnim životom svog oca. Sestrična stranaka AŠ također ima saznanja o tome da je otac stranaka otišao u podstanare 3 – 4 godine prije smrti, a što je u najmanju ruku neobično obzirom na postojanje više stanova u kući u [adresa] u kojima je otac mogao nesmetano živjeti, kao vlasnik kuće, bez obzira što je tužitelju dao mogućnost da iznajmljuje apartmane u kući i zadrži ostvareni prihod. Prvenstveno je logično da osoba vlasnika živi u kuću u kojoj je moguće lagodno živjeti, a ne da odlazi u podstanarstvo. Ovo u najmanju ruku kraj prethodnih neslaganja oko života partnerice oca ukazuje da odnosi tužitelja i njegovo oca nisu bili idilični kako se to pokušava prikazati u ovom postupku. Niti jedan od navedenih svjedoka niti stranke nemaju saznanja što se je dogodilo s oporukom HŠ odnosno tko je oporuku uništio odnosno izgubio, da li prije ili nakon smrti HŠ. O tome niti stranke niti saslušani svjedoci osim DŠ ne navode u svojim iskazima. Oporuka je strogo osobna stvar i logično je da treće osobe nemaju saznanja o sadržaju oporuke odnosno da li neka osoba sastavlja oporuku U konkretnom slučaju odnosi tužitelja i njegovog oca su očito kroz određena razdoblja varirala od dobrih do loših da bi konačno kulminiralo time da je otac stranaka otišao iz kuće koje je bio vlasnik te je dopustio tužitelju da iznajmljuje kuću turistima, a on je otišao u podstanare. Upravo o tome iskazuju svjedoci kada različito opisuju odnose između tužitelja i oca. Iz sadržaja preslike oporuke razvidno je da tuženi žive u inozemstvo da su dobro situirani i ova oporuka je po shvaćanju suda bila želja oporučitelja u jednom trenutku da zbrine tužitelja, ali očito su se odnosi između tužitelja i oca poremetili do te mjere da je otac stranaka uništio oporuku, a u kući ostavio presliku oporuku koja ne proizvodi pravni učinak. Da je otac stranaka želio da oporuka proizvodi pravni učinak tada je mogao pohraniti oporuku na sudu ili ostaviti nekoj osobi od povjerenja koja bi je kasnije dostavila javnom bilježniku. Pokojni otac stranaka ništa od navedenog nije učinio niti je original oporuke ostavio tužitelju koji je jedini imao razlog čuvati tu oporuku obzirom da bi trebao naslijediti nekretninu u [adresa]. Sukladno uputi višeg suda valja razjasniti zašto je ostavitelj ostavio trag postojanja oporuke koju je svojom voljom uništio. Sud to može samo pretpostaviti jer odgovor na to pitanje ne daju iskazi svjedoka i stranaka pa sud smatra da razlog toga je upravo postojanje dobrih i loših odnosa tužitelja i oca koji variraju te je moguće ostavitelj ostavljanjem preslike oporuke u kući želio zadovoljiti sina oporukom u njegovu korist iako je kasnije došlo do očite promjene volje i uništavanja oporuke o čemu jedini ima saznanja DŠ.

12. Sve ovo bi za sud moguće i bilo dvojbeno u vezi odnosa između tužitelja i njegovog oca, a posredno i u vezi sudbine oporuke da ne postoji iskaz svjedoka DŠ koji je svojom iskrenošću duboko dojmio sud. Svjedok je bio u prijateljskim odnosima i poznavao je oca stranaka od 1966. kada su živjeli u inozemstvu, a njihovo prijateljstvo zadržalo se je i nakon povrata u Hrvatsku poslije domovinskog rata. Svjedok nije ni u kakvim odnosima sa strankama i sreo ih je par puta u životu te sud stoga još više poklanja vjeru njegovom iskazu da je sam HŠ uništio oporuku, da mu je on to rekao jer je bio nezadovoljan s tužiteljem. Sastavljanje i uništenje oporuke nisu radnje o kojima se priča s više osoba već se to dijeli s onima s kojima si najbliži i upravo je ovo jedino svjedok kome se je HŠ povjerio da je sastavio oporuku a nakon toga je original oporuke pokidao – rasparao. Iskazao je nastavno da mu je HŠ rekao da ga je tužitelj izbacio iz stana te da je zbog toga morao živjeti u [adresa] u iznajmljenom stanu, a ne kod partnerice FŠ. Valja naglasiti da ovaj svjedok je u trenutku svjedočenja imao 87 godina i iskazao je da je oporuka napisana do 2000.-te godine i da je ovo jedina oporuka koju je HŠ napisao. Svjedok je apsolutno krivo oporuku svrstao u razdoblje prije 2000-te godine ali kod ljudi ove životne dobi to nije neobično da se pobrka vrijeme i da se tog vremena ljudi ne sjećaju, ali se sjećaju događaja i sigurno se svjedok sjeća razgovora s prijateljem oko sastavljanja i uništavanja oporuke zbog izrečenog nezadovoljstva s tužiteljem. Zaključno u vezi iskazivanja svjedoka valja istaknuti da se je na upit suda da li potražuje trošak pristupa na raspravu iz Zatona te da su taj trošak dužni snositi tuženi, svjedok rasplakao te naveo da taj trošak ne bi mogao tražiti zbog HŠ. Sve ovo potkrepljuje stav suda da original oporuke oca stranaka nije izgubljen i sakriven, odnosno uništen bez znanja oporučitelja već sud smatra, obzirom na sve okolnosti da je otac stranaka sam uništio original oporuke da bi svakom od djece ostavio jednaki dio imovine, odnosno četvrtinu sve svoje imovine, kako bi i inače u tim trenucima djecu trebalo tretirati, a ne nekoga stavljati ispred drugih nasljednika. Iskazi stranaka neće se posebno analizirati jer su isti usmjereni ka postizanju uspjeha u sporu time da su iskazi tužitelja i tuženih dijametralno suprotni u vezi odnosa tužitelja i oca stranaka time da niti tužitelj ne daje naznaku što se je moglo dogoditi s oporukom. U odnosu na tužene valja istaknuti da su ovjerenu presliku oporuke mogli zatajiti jer ista njima ne ide u korist, a ne je slati putem društvenih mreža svjedoku ŠŠ, odnosno odnijeti javnom bilježniku. Sve ovo ukazuje da su tuženi postupali u dobroj vjeri te da oni nisu sakrili ili uništili oporuku jer zasigurno i da su imali takve namjere nitko osim onoga tko je prvi ušao u kuću nakon smrti oca stranaka ne bi imalo saznanja da je otac sastavio oporuku. Stoga temeljem odredbe čl. 41. ZN sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.1., čl. 155.st.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U postupku do ukidne odluke dosuđeni trošak tuženima odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup odvjetnika na sedam ročišta u iznosu od po 200,00 EUR što ukupno iznosi 1.600,00 EUR. Na ovaj iznos priznato je uvećanje 20% po Tbr. 40.toč.1. obzirom da isti odvjetnik zastupa tri stranke u iznosu od po 320,00 EUR te pdv u iznosu od 480,00 EUR što ukupno iznosi 2.400,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je trošak sudskog tumača za njemački jezik u iznos od 200,00 EUR tako da je tuženima ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.600,00 EUR. Nastavno je tuženima dosuđen trošak pristupa odvjetnika na tri ročišta u iznosu od po 600,00 EUR, pdv 150,00 EUR, uvećanje 20% obzirom da isti odvjetnik zastupa tri stranke u iznosu od 150,00 EUR i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,28 EUR tako da je ukupno tuženima dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.513,28 EUR.

14. U preostalom iznosu zahtjev tuženih za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan, a to se odnosi na sastav podneska od 16.siječnja 2023. , sastav odgovora na žalbu u iznosu od po 200,00 EUR primjenom čl.155.st.1. ZPP-a jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice, kao i sastav podneska od 20.prosinca 2023. kojim se obavještava sud da tužena ne može pristupiti na raspravu, a isto se odnosi i na trošak prijevoda potvrde o rezervaciji. Nastavno je odbijen zahtjev tuženih za primjenu tbr.41.toč1. Tarife o uvećanju 100% radi poznavanja stranog jezika jer se ne radi o posebno stručnom ili specijalističkom znanju koje zahtjeva obrađeni predmet, osobito težina predmeta ili posebna odgovornost za obavljeni rad već o znanju stranog jezika što se ne može podvesti pod citiranu odredbu tarife. Sukladno navedenom, u umanjenom iznosu dosuđen je PDV.

U Opatiji 30.siječnja 2026.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženih