Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-10/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika SJC, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika SJC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod brojem K-1084/2025 od 24. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog SJC, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče da je optuženi u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog, preinačuje se i prvostupanjska presuda i u odluci o kazni, na način da se

Optuženi SJC, na temelju članka 179.a KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva ) mjeseca.

III. U ostalom se dijelu žalba optuženika SJC odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1084/2025 od 24. studenog 2025. optuženi SJC proglašen je krivim za kazneno djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, te je optuženom za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je potom optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. rujna 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom SJC izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08), sud je obvezao okrivljenog SJC u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.053,12 (tisuću pedeset tri eura i dvanaest centi) eura, od čega iznos od 853,12 eura predstavlja trošak psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 200,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi SJC putem braniteljice Lovrenke Franceschi, odvjetnice iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnopravnih normi, te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženog oslobodi od optužbe, a podredno da se u slučaju postojanja kaznene odgovornosti odredi blaža sankcija od one koju je izrekao nadležni sud.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Sud nije pozivao stranke na sjednicu vijeća, budući to nisu zahtijevale u žalbi.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu optuženi kada u žalbi navodi da je prvostupanjska presuda proturječna između izvedenih dokaza i razloga na koje se sud poziva u obrazlažućem dijelu odluke, jer je prvostupanjski sud, u pogledu odlučnih činjenica dao jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, koja nije nerazumljiva, niti je proturječna sama sebi i razlozima presude.

8. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te nije u pravu žalitelj kada navodi da je optuženi svojim ponašanjem znao povrijediti oštećenu na način da bi joj upućivao neprimjerene riječi, ali nikako na način da kako je to opisano u optužnom aktu.

9. Naime, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz oštećene IJC kao istinit i vjerodostojan, budući je isti detaljan i u suglasnosti s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice iz kojeg proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticirana ovisnost o opijatima i štetna uporaba alkohola i da su djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti, a koji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvaća kao stručan, logičan i argumentiran.

10. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno obranu optuženika ocijenio kao neuvjerljivu, budući je ista suprotna izvedenim dokazima, te evidentvno usmjerena na njegovu ekskulpaciju, jer optuženi u obrani navodi da je majku udario otvorenim dlanom po koljenu, a ne šakom, da mu nekad izleti koja riječ, te da je majci govorio: "kao da si kurva", ali nije rekao da je kurva. Zatim, da je znao u afektu majci svašta reći, da se znao svađati sa majkom, da joj je rekao "ubij se", da nikada nije udario majku, samo ju je ponekad pomaknuo iz sobe, što ukazuje da je obrana optuženog iznesena na način kako bi umanjio svoju kaznenu odgovornost.

11. Međutim, u pravu je žalitelj kada navodi da je povrijeđen kazneni zakon, jer se u konkretnom slučaju radi o jednom kaznenom djelu i to nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a koje djelo sadržava i djelo prijetnje.

11.1. Naime, postupanje optuženika ne ukazuje da je njegova namjera bila usmjerena, između ostalog, na ostvarivanje prijetnje kao zasebne radnje, već te prijeteće riječi, u ukupnosti cjelokupne komunikacije i ponašanja optuženika, predstavljaju dio optuženikovog jedinstvenog vremenski i prostorno protupravnog ponašanja koje je uključivalo i kazneno djelo prijetnje. Naime, odredbom članka 179.a KZ/11 propisano je da to djelo čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. S obzirom na okolnosti slučaja, očigledno je da je izrečena prijetnja optuženika u funkciji izazivanja straha kod majke kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji. Dakle, radi se o prividnom stjecaju, konsumpciji, zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela. Kazneno djelo prijetnje ne opstoji kao samostalno jer je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

11.2. Stoga je djelomično prihvaćena žalba optuženog SJC i preinačena prvostupanjska presuda na način da je optuženi počinio jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11.

12. Budući je žalba optuženika usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optuženog i bitnu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela, te pozitivne navode oštećene o ponašanju okrivljenika kada nije pod utjecajem alkohola, te prekršajnu neosuđivanost., dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir iskazanu količinu kriminalne aktivnosti i visoki stupanj upornosti uzimajući u obzir duljinu razdoblja od 4 godine kroz koje je okrivljenik svoju majku izložio psihičkom i fizičkom zlostavljanju zbog čega je ona dulje vrijeme bila u strahu i dovedena u ponižavajući položaj te životnu dob oštećenice, kao i činjenicu što je okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, pod brojem K-1167/2021-24 od 27. lipnja 2022. osuđen zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, koja je počinio na štetu svoje majke, oštećenice IJC.

13. Uzevši u obzir naprijed navedene otegotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora i to za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

14. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.

15. Temeljem članka 69. KZ/11 prvostupanjski sud je pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, budući je utvrđeno da su kaznena djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti, te da postoji opasnost da će optuženi zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice.

16. Kako je žalba optuženika usmjerena i na odluku o troškovima kaznenog postupka, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odredio optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.053,12 eura, od čega iznos od 853,12 eura predstavlja trošak psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 200,00 eura predstavlja paušalnu svotu, koja je određena uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka, te broj poduzetih radnji, te činjenicu iako je okrivljenik trenutno nezaposlen i nema primanja, radi se o osobi zrele životne dobi, radno sposobne, po zanimanju brodocjevar, koja može pronaći posao i tako priskrbiti novac potreban za plaćanje troškova kaznenog postupka.

17. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 486. ZKP/08.

U Dubrovniku 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić