REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-27/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB:02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenice LC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe , odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Ovrv- 2699/2025-2 od 24. studenog 2025., 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Ovrv- 2699/2025- 2 od 24. studenog 2025. u pobijanom dijelu – kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka iznad dosuđenog u iznosu od 78,13 EUR (za iznos 71,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama).

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Nalaže se ovršeniku LC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju ČISTOĆA d. o. o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB:02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 78,13 EUR (sedamdeset osam eura i trinaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.“

2. Protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja radi naknade troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u zatraženom iznosu od 62,50 EUR i troškova na ime naknade za provedbu osnove za plaćanje FINA-i u iznosu od 9,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona te odredbe čl. 155. st.2. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je sud pogrešno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnosi na pribavu pravomoćnosti i ovršnosti Rješenja o ovrsi s obrazloženjem da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja, da se navedeno obrazloženje ne da se ispitati obzirom da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već je bitno da li je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da li je isti bio potreban za ovrhu. Ukazuje da ovrhovoditelj bez izvida ili pribave pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi ne može s uspjehom pokrenuti i voditi izvansudsku ovrhu, da je taj trošak bio potreban i da je nastao ovrhovoditelju te da je ovrhovoditelj trošak izvida ili pribave pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi određeno naveo u troškovniku, priloženom uz zahtjev za naknadu troškova. Poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u odluci broj Rev 633/2023-2 od 29. rujna 2023. i Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023. Nadalje, navodi da je sud pogrešno je odbio i zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnosi na naknadu za provedbu osnove za plaćanje FINA-i u iznosu od 9,29 EUR, jer da je ta naknada zakonska kategorija te se kao takva ne mora dokazivati jer nastaje u trenutku kada ovrhovoditelj dostavi FINA-i Zahtjev za naplatu, pri čemu ukazuje da u slučaju da ovrhovoditelj nije predujmio naknadu za provedbu osnove za plaćanje FINA-i FINA ne bi zavela osnovu u Očevidnik te bi osnovu za plaćanje zajedno s Zahtjev za naplatu vratila ovrhovoditelju. Nastavno, navodi da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je obrazloženje pogrešno jer se u spisu predmeta nalaze dokazi da su predmetne radnje stvarno poduzete, da su ovršne radnje bile potrebne i nužne za provedbu ovrhe i da su ovrhovoditelju nastali predmetni ovršni troškovi. Predlaže uvažiti žalbu ovrhovoditelja, preinačiti pobijano rješenje u skladu s žalbenim navodima i ovrhovoditelju dosuditi trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izvansudske ovrhe koji je putem izabranog punomoćnika – odvjetnika pokrenuo radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobliže opisanog u tom podnesku pred Financijskom agencijom prvostupanjski sud djelomično osnovanim prihvaća zahtjev ovrhovoditelja te ovršeniku nalaže naknaditi ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi FINA-i od dana 28. travnja 2025. u iznosu od 31,25 EUR (Tbr.11. točka 6. Tarife), trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja od 13. kolovoza 2025. u iznosu od 31,25 EUR (Tbr. 11. točka 6. Tarife), i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 15,63 EUR (Tbr. 11. točka 10. Tarife), sve uključujući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja rješenja na temelju čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

5.1. Pri tome, prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao kao osnovan i potreban trošak zatražen s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe zatražen u iznosu od 62,50 EUR. Obrazloženje je prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu tog troška jer je javni bilježnik sukladno odredbi čl. 283. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje u tekstu: OZ) dostavio ovrhovoditelju potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja u siguran elektronički poštanski pretinac slijedom čega proizlazi da predmetni trošak ovrhovoditelja nije potreban jer na strani ovrhovoditelja nisu poduzete nikakve radnje pribave ili izvida potvrde pravomoćnosti i ovršnosti. Sud je također ocijenio neosnovanim zahtjev za naknadu troška naknade za provedbu osnove za plaćanje u zatražen u iznosu od 9,29 EUR a budući da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao odnosno nije dostavio dokaz o uplati navedenog iznosa, pa je posljedično tome odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu tog troška u iznosu 71,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi žalitelja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 55/23. – dalje: ZPP) kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6.1. U postupku nisu učinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijano prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, pa suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj.

6.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo

7. Prema odredbi čl. 283. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu: OZ) nakon 27. studenog 2020. odnosno nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj: 131/20.) propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (st. 1.) te da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (st. 4.).

8. U konkretnom slučaju radi se upravo o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije a ne o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije. Izvansudska ovrha se kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ.

9. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

10. Budući u konkretnoj situaciji ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića br. Ovrv-13777/2024 od 23. prosinca 2024. to sukladno citiranoj odredbi čl. 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao 24. travnja 2025. i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta pa se posljedično tome tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu (čl. 14. st.4. OZ) budući je izostala aktivnost (izvid/pribava) odvjetnika koja je temelj za primjenu Tbr. 36. toč.2. Tarife, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. U prilog iznijetom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, govori i to da je u prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj:“ 131/20.) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“

12. Glede pozivanja žalitelja na pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023. navesti je kako pravno shvaćanje izraženo u tim odlukama u konkretnom slučaju nije primjenjivo, budući se te odluke odnose na činjenično i pravno drugačije okolnosti (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate - čl. 209.OZ) dok se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (čl. 283.OZ).

13. Nadalje, nije sporno da je odredbom čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne Novine“ NN, 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20) propisano da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Međutim, kraj činjenice da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao odnosno nije dostavio dokaz o uplati navedenog iznosa prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovrhovoditelju ne pripada niti zatraženi trošak u iznosu od 9,29 EUR na ime naknade za provedbu ovrhe za plaćanje FINA-i.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 14. st. 4. OZ i odredbu čl. 155. st.2. ZPP u vezi s čl. 21. st.1. OZ odbivši kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka iznad dosuđenog u iznosu od 78,13 EUR odnosno za daljnji iznos 71,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

15. Na kraju, u odnosu na pozivanje žalitelja na odluke županijskih sudova, treba reći kako ovaj županijski sud nije vezan pravnim stavovima drugih županijskih sudova, već samo pravnim stavovima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

16. Slijedom izloženog, žalbu ovrhovoditelja je kao neosnovanu valjalo odbiti te prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ i odlučiti kao u točki I izreke.

17. Ovrhovoditelj nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st.1. ZPP odlučeno kao u točki II izreke.

Pula-Pola, 30. siječanj 2026.

Sudac

Biljana Pamić