REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2075/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvo Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, iznos od 3.909,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 1.327,22 EUR počev od 22. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 2.582,45 EUR počev od 14. ožujka 2020. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.897,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 294,80 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. prosinca 2021. navodi da je 30. listopada 2017., u 23:30 h, u mjestu Gradići, kolniku [adresa]., GB upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], za vrijeme dok mu je isteklo važenje vozačke dozvole, a kretao se po kolniku [adresa], u mjestu Gradići, u smjeru jugoistoka. Dolaskom za 800 m sjevernije od raskrižja s kolnikom Ulice Slavka Kolara u Velikoj Gorici, skrenuo je u lijevo, na lijevu prometnu traku kolnika [adresa], a zatim se vraćao na desnu prometnu traku kolnika iste ulice, skrećući u desno u namjeri polukružnog okretanja, bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tome računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja. Zbog takvog propusta, na desnu stranu njegovog vozila naletio je prednjom stranom osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao BB, dok je u organizmu imao prisutnost alkohola u omjeru od 1,40 g/kg (što je utvrđeno alkometrom marke „Dräger“), a koji se kretao desnom stranom kolnika [adresa] u istom smjeru. Od naleta iz osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] ispali su putnici MB i dijete SB. Vozači su alkotestirani, te je kod vozača BB utvrđena prisutnost alkohola, a u kaznenom postupku je prometnim vještačenjem po ing. Miši Bariću utvrđeno da se isti kretao s upaljenim dugim svjetlima, mogao je na udaljenosti većoj od 70 m vidjeti vozila osiguranika tužitelja ispred svojeg vozila i pravovremenim usporavanjem, a po potrebi i zaustavljanjem svog vozila, izbjeći nalet na vozilo osiguranika tuženika. Slijedom prethodno navedenog, a obzirom da jasno proizlazi da postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanka predmetnog šetnog događaja, tužitelj ovom tužbom potražuje 50% isplaćenog iznosa štete. Tužitelj je oštećenici MB nadoknadio neimovinsku i s njom povezanu imovinsku štetu na temelju ugovora/ police br. [broj police]. Oštećenica MB je u predmetnoj nezgodi sudjelovala u svojstvu suvozača, te je zadobila tjelesne ozljede i nakon podnošenja odštetnog zahtjeva po kojem joj je tužitelj isplatio iznos od 20.000,00 kn 21. veljače 2019., kao nesporan iznos štete, oštećenica je protiv tužitelja podnijela tužbu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn- 719/2019 radi naknade neimovinske i imovinske štete. Predmetni postupak je okončan sklapanjem sudske nagodbe 19. veljače 2020. Na temelju sklopljene sudske nagodbe, tužitelj je oštećenici MB isplatio daljnji iznos od 38.915,00 kn, a koji iznosi se odnose: 33.000,00 kn s naslova štete, 5.000,00 kn s naslova troškova parničnog postupka, te iznos od 915,00 kn s naslova troškova sudske pristojbe na tužbu. Tužitelj se obratio tuženiku regresnim zahtjev, a na koji se tuženik oglušio. Objašnjava da postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50 %. Slijedom iznesenog, predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 3.909.68 EUR / 29.457,50 kn sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja. Navodi da je osiguranik tužitelja kaznenom postupku proglašen krivim. Poziva se na čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navodi da je osiguranik tužitelja otpočeo vožnju unazad, krenuvši u lijevo u namjeri da se polukružno okrene bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i ne vodeći računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja uslijed čega je na desnu, bočnu stranu njegovog vozila naletio osiguranik tuženika. Osporava doprinos osiguranika tuženika. Ističe da protiv osiguranika tuženika nije vođen kazneni postupak. Osiguranik tuženika nije poduzeo nikakvu radnju koja bi bila u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode. Osporava osnovu i visinu. Predlaže o parnici obavijestiti BB.

3. Po prijedlogu tuženika, sud je dopisom od 13. rujna 2023. (listovi 229. i 230. spisa) obavijestio treću osobu BB o otpočetoj parnici. BB je obavijest o otpočetoj parnici, zajedno s prilozima, uredno zaprimio 18. rujna 2023. (dostavnica između listova 230. i 231. spisa).

4. Tijekom postupka sud je pročitao policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 7. spisa), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (listovi 9. – 46. spisa), medicinska dokumentacija (listovi 47. – 57. spisa), dokaz o plaćanju (list 58. spisa), izvid štete (list 59. spisa), razgleda fotografije oštećenih vozila (listovi 60. – 62. spisa), pročitao zahtjev za naknadu štete (listovi 63. – 65. spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku od 2. srpnja 2021. s prilozima (listovi 68. – 71. spisa), zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, PP Velika Gorica, br.: 511- 19-36/3-K-3/2018.I.K. od 17. siječnja 2018. (listovi 72. – 77. spisa), mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja, br. 511-01-114/2-AL-3076/2017 od 3. studenoga 2017. (list 114. spisa) i br. 511-01-114/2-AL-3074/2017 od 3. studenoga 2017. (list 116. spisa), podatke HUO-a o prometnoj nezgodi (listovi 130. i 131. spisa), pročitao spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-719/2019 te spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. K-223/18 (listovi 243. – 523. spisa), iskaze svjedoka MB i GB dana pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Pn-2872/20 od 20. rujna 2022. (listovi 527. – 529. spisa), saslušao svjedoka ĐB na glavnoj raspravi 13. rujna 2024. (listovi 530. i 531. spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing. od 19. prosinca 2024. (listovi 546. – 554. spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka Šimunovića od 28. veljače 2025. (listovi 564. i 565. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ranke Ferček iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 13. lipnja 2025. (listovi 590. – 593. spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja toksikološke vještakinje na glavnoj raspravi 12. siječnja 2026. (listovi 610. – 612. spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sc. Jošku Filipušiću, dr. med., spec. kirurgije od 22. travnja 2025. (listovi 575. i 576. spisa).

5. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu iz spisa, a koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije.

6. Raspravnim rješenjem od 12. siječnja 2026. (list 613. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo. Tako je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog toksikološkog vještačenja (list 613. spisa). Naime, sud je prihvatio kao stručne, detaljne i obrazložene sve nalaze i mišljenja u ovom postupku, pa tako prometno vještačenje, medicinsko vještačenje te toksikološko vještačenje. Pritom valja navesti da tuženik nije predlagao da se koji od vještaka pozove na novu glavnu raspravu radi još i dopunskog iznošenja nalaza i mišljenja i/ili suglašenja u svojim danim nalazima i mišljenjima. Također, sud je uzeo u obzir da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a) te prilikom odlučivanja uzeo u obzir načelo ekonomičnosti (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 3.909,68 EUR na ime 50 % iznosa koji je tužitelj, kao osiguravatelj vozila, reg. oznaka [registarska oznaka], isplatio oštećenoj osobi MB, koja je bila suvozačica u navedenom vozilu. 50 % iznosa odnosi se na suodgovornost osiguranika tuženika zbog toga što je navedeni vozio neprilagođenom brzinom, bez uključenih dugih svjetala te pod utjecajem alkohola.

9. Između stranaka nije sporno da se 30. listopada 2017., u 23.30 sati, u mjestu Gradići, na kolniku [adresa]., dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala dva vozila i to vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog automobilskog osiguranja i kojim je u trenutku štetnog događaja upravljao GB, kao i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika te kojim je u trenutku štetnog događaja upravljao BB. Između stranaka nije sporno da su u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] bili putnici MB, koja je bila suvozačica i maloljetni SB. Nije sporno da su ozlijeđeni MB i maloljetni SB. Nije sporno da je vođen kazneni postupak protiv osiguranika tužitelja GB pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, pod posl. br. K-223/15. Nije sporno da je u navedenom kaznenom postupku GB proglašen krivim za uzrokovanje prometne nezgode, odnosno što je zaustavio svoje vozilo protivno čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, tako prouzročivši drugoj osobi osobito tešku tjelesnu ozljedu, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 5. Kaznenog zakona. Nije sporno da je tužitelja isplatio putnici MB prvo iznos do 20.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti 21. veljače 2019. Nije sporno da je MB, kao tužiteljica vodila parnični postupak radi naknade štete protiv tužitelja, kao tuženika. Nije sporno da je MB, kao tužiteljicu u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Pn-719/2019 zastupao odvjetnik, kao punomoćnik. Nije sporno da je navedeni parnični postupak okončan sklapanjem sudske nagodbe 19. veljače 2020. (list 136. spisa) kojom se tuženik u tom postupku, ovdje tužitelj, obvezao platiti MB iznos od 33.000,00 kn. Nije sporno da se iznos od 38.915,00 kn odnosi na 33.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti, iznos od 5.000,00 kn na ime troškova parničnog postupka i iznos od 915,00 kn na ime plaćenih sudskih pristojbi.

10. Između stranaka je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja. Sporno je jesu li brzina kretanja vozila osiguranog kod tuženika, kao i razina alkohola u organizmu u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaj, odnosno postoji li suodgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i ukoliko takva suodgovornost postoji omjer suodgovornosti.

11. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, PP Velika Gorica, br.:

511-19-36/3-K-3/2018.I.K. od 17. siječnja 2018. (listovi 72. – 77. spisa) proizlazi da se prometna nezgoda dogodila izvan naselja, da se na tom dijelu ceste odvija promet kolnikom u oba smjera, da se dogodila na ravnom dijelu ceste, koji je pokriven asfaltom, koji je bio hrapav, dobar i suh, na dijelu gdje je kolnik širok 5,60 m te dijelu gdje je kolnik podijeljen isprekidanom, uzdužnom linijom na dvije prometne trake za dvosmjerni promet. Iz zapisnika je vidljivo da je na tom dijelu ceste rijedak promet, a da je bilo oblačno vrijeme, da se prometna nezgoda dogodila noću i na neosvijetljenom dijelu ceste. Djelatnici koji su vršili očevid alkotestirali su vozače te je alkometar pokazao da GB nije bio pod utjecajem alkohola, a da je BB bio pod utjecajem alkohola od 1,41 gr/kg. BB teristiran je i u Centru za forenzična ispitivanja i vještačenja "Ivan Vučetić" te je utvrđeno da je u trenutku prometne nesreće bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozače sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom na to da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,56 gr/kg.

12. Iz mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, br. 511-01-114/2-AL- 3076/2017 od 3. studenoga 2017. (list 114. spisa) proizlazi da je GB, osiguranik tužitelja i vozač automobila, reg. oznaka [registarska oznaka] imao u krvi i u mokraći 0,00 gr/kg te je u trenutku prometne nezgode bio trijezan.

13. Iz mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, br. 511-01-114/2-AL- 3074/2017 od 3. studenoga 2017. (list 116. spisa) proizlazi da je BB, osiguranik tuženika i vozač automobila, reg. oznaka [registarska oznaka] u krvi imao koncentraciju apsolutnog alkohola od 1,25 gr/kg, a u mokraći 1,84 gr/kg, odnosno da na temelju rezultata izvršenih analiza i podataka iz obrasca AUK-1 i AUK-2 je zaključeno da je BB u tolikoj mjeri bio pod utjecajem alkohola da su njegove vozače sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom na to da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,56 gr/kg.

14. U kaznenom postupku vođenim protiv osiguranika tužitelja GB sačinjen je nalaz i mišljenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu vozila ing. Miši Bariću od 29. ožujka 2018. (listovi 118. – 127. spisa). Tuženik se u ovom parničnom postupku protivio uporabi nalaza i mišljenja dipl. ing. Miše Barića. Stoga ga ovaj sud nije koristio kao stručno vještačenje već je provodio vještačenje s vještakom određenim u ovoj pravnoj stvari.

15. Iz HUO-a podataka o prometnoj nezgodi (listovi 130. i 131. spisa) vidljivo je da se 30. listopada 2017., u 23.30 sati, u Gradićima, na kolniku [adresa]. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala vozila KC963ED, kojim je upravljao GB, kojem je u tom trenutku isteklo važenje vozačke dozvole, a kretao se u smjeru jugoistoka te dolaskom za 800 m sjevernije od raskršća s kolnikom Ulice Slavka Kolara u Velikoj Gorici skrenuo u lijevo na lijevu prometnu traku kolnika [adresa], a zatim se vraćao u desnu prometnu traku iz te ulice skrećući u desno, u namjeri polukružnog okretanja, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili tuđu imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila, smjeru i brzinu kretanja, a zbog takvog propusta na desnu, bočnu stranu njegovog vozila naletio je prednjom stranom vozač BB, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], dok je u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 1,40 gr/kg, što je utvrđeno alkometrom, koji se kretao desnom stranom kolnika [adresa] u istom smjeru. Od naleta su iz vozila KC963ED ispali putnici MB i dijete CB. Oboje su zadobili ozljede. GB nije bio pod utjecajem alkohola. Od BB uzeti su uzorci krvi i urina.

16. Sud je pokušao saslušati svjedoke GB i MB pozivajući ih na glavnu raspravu **.**.2024. GB i MB dostavili su dopis 2. rujna 2024. (list 526. spisa) kojim su obavijestili da nisu u mogućnosti pristupiti na glavnu raspravu. Naveli su da je njihov maloljetni sin SB teško stradao u prometnoj nesreći iz ovoga predmeta te da trpi izrazito teške i po život opasne tjelesne ozljede kao i da je kod njega zaostao teški, trajni invaliditet i da mu je potrebna tuđa pomoć 24 sata dnevno, a da tu pomoć pružaju upravo oni, njegovi roditelji. Također, imaju i maloljetnu kćer LB. Obavijestili su i da žive u [adresa]. Uz dopis dostavili su i zapisnik s ročišta održanog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Pn-2872/20 od 20. rujna 2022. (listovi 527. – 529. spisa). Na tom ročištu saslušani su oboje i GB i MB. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 13. rujna 2024. dodijelio rok tuženiku radi očitovanja o tome da se kao dokazi u ovome spisu koriste iskazi svjedoka iz spisa vođenog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Pn-2872/2020 (list 537. spisa). Na ročištu 13. rujna 2024. tužitelj je izjavio da je suglasan da se u ovom spisu koriste iskazi iz navedenog spisa (list 531. spisa) a tuženik je svoju suglasnost dao u podnesku od 27. rujna 2024. (list 533. spisa). Stoga je sud koristio iskaze GB i MB kako su dani pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 20. rujna 2022. u predmetu posl. br. Pn-2872/2020.

17. Svjedok GB, saslušan pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. Pn-2872/20 (listovi 527. i 528. spisa) je naveo da je upravljao cestom, s dvije trake, vozio u pravcu Velike Gorice. Trebao se naći s znancem ali su se mimoišli. Zbog toga se pokušao polukružno okrenuti ali mu se ugasio motor pa ga je ponovno upali. Tada je vidio auto ispred sebe s upaljenim svjetlima i pokušao dovršiti polukružno okretanje ali je to vozilo udarilo u njegovo vozilo. Njegovo vozilo bilo je osvijetljeno i imao je upaljena četiri pokazivača smjera. Maloljetno dijete bilo je u sjedalici, koja je bila zavezana sigurnosnim pojasom. Auto se raspao. Dijete je našao ispod vozila. Počeo se polukružno okretati kada ej drugo vozilo bilo udaljeno nekih 500 m od njegovog vozila. Vozačka mu je oduzeta zbog voženje u alkoholiziranom stanju i nije znao da ju mora produžiti. Nije rekao takvo što MB. Otišli su u Njemačku zbog novca da mogu prehranjivati djecu.

18. Na istoj glavnoj raspravi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu posl. br. Pn-2872/2020 saslušana je i MB (listovi 528. i 529. spisa) koja je rekla da je bila suvozač u vozilu koje je vozio njen suprug GB. Vozili su se dvosmjernom cestom u smjeru Velike Gorice. U jednom trenutku muž se želio polukružno okrenuti u smjeru Novog Zagreba. Jedino se sjeća svjetlosti s desne strane vozila koje je udarilo u njihovo vozilo. Tada je izgubila svijest. Nije znala da je GB istekla vozačka dozvola. Pruža pomoć i njegu svom ozlijeđenom djetetu.

19. Na glavnoj raspravi 13. rujna 2024. sud je saslušao BB (listovi 530. i 531. spisa) koji je rekao da se kretao od Gradića do Velike Gorice. U Gradićima igra nogomet te se vraćao kući. Na cesti je bio mrkli mrak. Na toj cesti se vidi svako svjetlo. Tako i dandanas. Nije vidio nikakvo svjetlo ispred sebe. Kroz naseljeni dio vozio je s kratkim svjetlima, a zatim je upalio duga svjetla otprilike na udaljenosti od oko 100 m prije drugo vozila. Prije paljenja dugih svjetala nije vidio ništa ispred sebe, nije vidio nikakva svjetla. Kada je došao do srednjeg dijela dionice ceste uočio je zaustavljeno vozilo, koje je stajalo okomito, te siluetu čovjeka izvan vozila. Ne sjeća se je li to vozilo imalo otvorena vrata. Uspio je jedino malo krenuti ulijevo da izbjegne direktni sudar. Nije mu jasno zašto je vozilo bilo zaustavljeno. Prije sudara vozio je 60 – 70 km/h. Tu postoj prometni znak na kojemu piše da je dopuštena brzina kretanja 60 km/h. Taj dio nije naseljen. Naseljeno je tek na 500 – 600 m prije mjesta sudara. Nije pitao obitelj GB zašto su bili zaustavljeni. Nije kočio prije udara, odnosno kočio je možda samo koji metar prije udara. Platio je novčanu kaznu jer je vozio pod utjecajem alkohola. Taj dan je slavio jer je dobio posao, a popio je misli jedan ili pet ili osam ili dvanaest gemišta, odnosno nekoliko gemišta. Imao je alkohola u krvi, jedan i nešto promila. Vrata automobila je otvorila neka osoba koja je rekla da je sve vidjela.

20. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja te mogućnosti izbjegavanja sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. Koji je sačinio nalaz i mišljenje od 19. prosinca 2024. (listovi 546. – 554. spisa). Iz nalaza i mišljenja od 19. prosinca 2024. proizlazi da je osiguranika tuženika je s prednjim dijelom naletjelo na desni, bočni, više stražnji dio vozila osiguranika tužitelja. Mjesto sudara se nalazilo oko sredine kolnika Gradske ceste, broj 3114900. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika je bilo u cijelosti prepriječeno preko cijele širine kolnika, u radnji polukružnog okretanja, dok je vozilo osiguranika tuženika bilo u radnji skretanja u lijevo, u pokušaju izbjegavanja sudara. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika je bilo zaustavljeno, dok je sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila oko 82,7 km/h. Tehnički je moguće da se vozilo osiguranika tuženika i prije sudara kretalo ovom sudarnom brzinom. Da osiguranik tužitelja radnju polukružnog okretanja nije vršio na kolniku, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Kako je kolnik na mjestu štetnog događaja širok 5,6 m, a vozilo osiguranika tužitelja je u trenutku sudar bilo prepriječeno (okomito) na kolniku zauzimajući oko 4,4 m širine kolnika, stoga osiguranik tuženika nije imao dovoljno širine kolnika da prođe pored vozila osiguranika tužitelja i na taj način izbjegne ovaj štetni događaj. U trenutku štetnog događaja bila je noć, a kolnik neosvijetljen. Vozilo osiguranika tužitelja je neposredno prije štetnog događaja bilo približno okomito u odnosu na uzdužnu os kolnika, pri čemu svjetla na vozilu (pod pretpostavkom da su bila upaljena) nisu bila usmjerena na kolnik. Stoga je osiguranik tuženika mogao sigurno vidjeti vozilo osiguranika tužitelja tek kada mu je to vozilo ušlo u domet svjetala njegovog vozila. Tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svjetlima je osiguranika tuženika vozio u trenutku štetnog događaja. U slučaju da je osiguranika tuženika vozio s upaljenim kratkim svjetlima, tada je mogao vozilo osiguranika tužitelja prvi puta ugledati kada se nalazio udaljen oko 30 m od njega. Pa da je tada poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 30 m dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iz sudarne brzine, od oko 82,7 km/h, bio duži i iznosio oko 51,4 m. Na raspoloživom putu od oko 30 m osiguranik tuženika bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara, i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut, da se kretao brzinom manjom od 59 km/h. Ukoliko je vozio s upaljenim dugim svjetlima, tada je vozilo osiguranika tužitelja mogao prvi puta ugledati kada se nalazio udaljen oko 80 m od njega. Pa da je osiguranik tuženika tada poduzeo radnju intenzivnog kočenja uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 80 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio kraći i iznosio oko 51,4 m.

21. Na nalaz i mišljenje od 19. prosinca 2024. tuženik se očitovao u podnesku od 20. siječnja 2025. (listovi 562. i 563. spisa).

22. Zbog prigovora tuženika iz podneska od 20. siječnja 2025. sud je pozvao vještaka Šimunovića na glavnu raspravu 28. veljače 2025. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (listovi 564. i 565. spisa) na kojoj je vještak ostao kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja. Naveo je da je osiguranik tuženika radnjom intenzivnog kočenja, vozeći s kratkim svjetlima, mogao zaustaviti svoje vozilo da se kretao brzinom manjom od 59 km/h. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Barića očitovao se da iz jednadžbe vještaka Barića ne može prepoznati parametre koji su uvršteni u formulu zbog čega se ne može očitovati na izračun vještaka Barića.

23. Daljnjih pitanja za vještaka prometne struke od strane stranaka i suda nije bilo, a ni prigovora. Zbog navedenog, a kako je prometno vještačenje sačinjeno detaljno, stručno i matematičko provjerljivo, ovaj sud je prihvatio prometno vještačenje vještaka Šimunovića.

24. Prema odredbi iz čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kad je šteta prouzročene pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

25. Prema odredbi iz čl. 1072. st. 2. ZOO-a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

26. Prema odredbi iz čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015 – dalje u tekstu: ZOSPC-a vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.).

27. Prema odredbi iz čl. 51. st. 1. ZOSPC-a vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

28. Prema odredbi iz čl. 53. st. 1. ZOSPC-a na cesti u naselju vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na cesti u naselju čiji prometno-tehnički i sigurnosni elementi to omogućuju (npr. pješački podhodnici i nadhodnici, dodatne trake za lijevo, odnosno desno skretanje, upravljanje na raskrižjima uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima i sl.) može se prometnim znakom dopustiti kretanje vozilom i brzinom većom od 50 km na sat, a najviše do 80 km na sat (st. 2.).

29. Valja navesti da zapisnik o očevidu ne sadrži naznaku o tome koja je dozvoljena brzina kretanja na mjestu na kojem se dogodila prometna nezgoda. Sadrži samo naznaku da se prometna nezgoda dogodila izvan naselja ali uz navedeno sadrži naznaku da se radi o kolniku gradske ceste br. 3114900, dionici koja ima dvije prometne trake namijenjene za dva smjera kretanja, podijeljene isprekidanom uzdužnom linijom te naznaku da je na mjestu štetnog događaja kolnik širok 5,60 m. Također, zapisnik o očevidu sadrži naznaku da se prometna nezgoda dogodila u Velikoj Gorici te da je za mjerenje, kao točno mjesto prometne nezgode, odnosno kao fiksna i početna točka, uzet jugozapadni ugao raskršća gradske ceste br. 3114900 i kolnika Ulice Slavka Kolara u Velikoj Gorici. Ujedno, valja navesti da sud odlučuje na temelju dokaza kojeg su stranke predložile i unutar takvih dokaza. S obzirom na sve prethodno istaknute navode iz zapisnika o očevidu, sud je zaključio da se radi o naseljenom mjestu, čime je zaključio da je dozvoljena brzina kretanja 60 km/h (čl. 53. st. 1. ZOSPC-a i iskaz svjedoka BB koji je sam naveo da je dopuštena brzina kretanja bila 60 km/h). Naime, iz svih prethodno istaknutih navoda, sadržanih u zapisniku o očevidu, proizlazi zaključak da se ne radi o cestama iz čl. 54. st. 1. ZOSPC- a. Nadalje, iz prometnog vještačenja sud je utvrdio da je vozač BB upravljao brzinom 82,7 km/h, zbog čega je sud zaključio da takva brzina kretanja za 22,7 km/h veća od dozvoljene (60 km/h), sve pod tolikom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi, na nikoji način ne može predstavljati brzinu prilagođenu osobinama i stanju ceste, vidljivosti (posebice stoga što se radilo o mračnoj, neosvijetljenoj dionici), preglednosti itd. Čak i da se uzme da je dozvoljena brzina kretanja bila 80 km/h (a što ne navodi ni sam svjedok BB), to bi i dalje sud bio stava da brzina kretanja od 82,7 km/h, koja je bila brzina kretanja osiguranika tuženika nije bila prilagođena brzina kretanja za stanje u kojem se osiguranik tuženika nalazio, stanje ceste, vidljivost, preglednost, a sve kako bi osiguranik tuženika mogao pravodobno postupiti prema prometnoj situaciji koja se nalazi ispred njega (sama prometna nezgoda je i pokazatelj i potvrda takvog zaključka suda).

30. Uvidom u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ranke Ferček iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 13. lipnja 2025. (listovi 590. – 593. spisa) proizlazi da pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od 1,56 g/kg (kategorizacija alkoholiziranosti od 1,50-2,50 g/kg) je vozač pijan i pod tolikim utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bitno smanjene i apsolutno je nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom. Vjerojatnost nastanka prometne nezgode s posljedicom ozljeda je više od 10 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju. Prema kliničkim istraživanjima osobe s koncentracijom od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i višom su apsolutno nesposobne za sigurnu vožnju motornim vozilom, to znači da se kod svakog takvog vozača mogu registrirati neke od promjena vozačkih sposobnosti. Alkohol kao depresor središnjeg živčanog sustava djeluje na organizam uzrokujući promjene tjelesnih (senzoričke i motoričke), psihičkih i psihomotoričkih funkcija (emotivne, intelektualne, kognitivne, odlučivanje i provođenje odluka). Negativan utjecaj alkohola na vozačke sposobnosti uslijed usporenja prijenosa impulsa kroz sva živčana vlakna, na optičkim neuronima očituje se smanjenom oštrinom vida, smanjenom sposobnošću dubinskog vida, slabijim uočavanjem udaljenosti između predmeta, otežanom fiksacijom na predmet zbog nistagmusa (nehotični pokreti očiju), akomodacija na svjetlost i tamu i prenošenje svjetlosnih impulsa očnim živcem usporeno je, pa slike postaju mutne, neoštre, slabijeg intenziteta boje, vidno polje (vidni kut) je sužen pa vozač prekasno uočava detalje prometnice pred sobom, objekte u pokretu i one pored središnje linije vožnje, neadekvatno procjenjuje udaljenost, bočni razmak, vlastitu brzinu i smjer, zanemaruje ostale promjene u vožnji. Utvrđeno je da se oštrina dubinskog vida počinje smanjivati već kod koncentracije od 0,3 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a znatno se reducira već pri koncentraciji oko 1,0 g/kg. Pri tome je karakteristično ponašanje kriva procjena udaljenosti od objekta, vožnja brzinom neprilagođenom uvjetima stanja ceste i/ili meteoroloških prilika, zadržavanje pravca kretanja bez obzira na smjer ceste ili prepreke na putu, ili nesposobnost adekvatne procjene koliko treba skrenuti i motoričkog izvođenja kutnog okreta prema zavoju ceste ili objekta na prometnici, nesposobnost za brze odluke, zanemarivanje, kršenje i nepoštovanje prometnih propisa, donošenje neispravnih odluka i loša procjena objektivnih manevarskih mogućnosti s obzirom na konkretnu situaciju i neprecizno izvođenje samih radnji. Kvaliteta sluha i određivanje smjera zvuka je poremećeno, a zvučni i optički signali u prometu slabije zamjetljivi. Voljni pokreti mišića su usporeni, nekontrolirani i nekoordinirani. Zbog navedenih senzoričkih, motoričkih i psihomotoričkih promjena produženo je tzv. „reakcijsko vrijeme ili psihička sekunda". To znači da od opažanja stvarne situacije i opasnosti na cesti, shvaćanja i razumijevanja detalja percipiranih podataka, ispravne i pravodobne odluke o promjeni u toku vožnje i konačnog izvršenja odgovarajućeg postupka za korekciju u vožnji protekne daleko više vremena nego kod trijeznog stanja, što rezultira eventualnom prometnom nezgodom. Vozač je spreman riskirati i tamo gdje bi u trijeznom stanju bio oprezan i razborit. Zbrajajući negativne posljedice alkohola uslijed usporenja svih navedenih funkcija i dodatno neutemeljenu lažnu sigurnost u ponašanju i odabiru manevra zbog euforičnog raspoloženja vozačke su sposobnosti uslijed alkoholiziranosti reducirane. Prosječno reakcijsko vrijeme za trijezna vozača iznosi oko 0,75 sekundi, a kod vozača pod utjecajem alkohola od 1,5 i više sekundi. Intenzitet promjena u direktnoj je korelaciji s koncentracijom alkohola u krvi. S toksikološkog stanovišta većina osoba pri navedenim koncentracijama okvirno (statistički gledano) reagira istim promjenama u organizmu, a povezanost istih s konkretnom situacijom na prometnici utvrđuje se prometnim vještačenjem i/ili usporedbom sa svim ostalim okolnostima događaja. Iz svega proizlazi da su vozačke sposobnosti osiguranika tuženika bile u tolikom stupnju smanjene da je moguće to dovelo do nastanka prometne nezgode i posljedičnih ozljeda. Vrednovanje uloge alkohola u vozačkim performansama može se donijeti u cjelokupnom sagledavanju prometne situacije.

31. Na toksikološki nalaz i mišljenje prigovore je istako tuženik u podnesku od 23. srpnja 2025. (listovi 595. i 596. spisa).

32. Zbog prigovora tuženika na toksikološko vještačenje, sud je pozvao stalnu sudsku vještakinju na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja. Na glavnoj raspravi 12. siječnja 2026. (listovi 610. – 612. spisa) vještakinja Ranka Ferček iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" je navela da u cijelosti ostaje kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja. Navela je da sama alkoholiziranost nije uvijek obligatno uzrok nastanka prometne nezgode. Stupanj alkoholiziranosti utječe na vozačke sposobnosti zajedno s drugim različitim okolnostima, kao što su konkretna prometna situacija i vanjske okolnosti, poput slabe vidljivosti, stanja prometnice, magla i slično. Korelacija između alkoholiziranosti i prometne nezgode uvijek se sagledava i u kontekstu konkretnog prometnog događanja, što znači da ukoliko postoje evidentne promjene i neadekvatno ponašanje vozača, kao što je nepoštivanje prometnih propisa, presporo reagiranje, omalovažavanje opasnosti i slične pojave tada možemo reći sa sigurnošću da je alkoholiziranost dovela do prometne nezgode. Ukoliko se isključe tehnički uvjeti o čemu se može očitovati vještak prometne struke i ukoliko se isključe vanjske okolnosti tada sa sigurnošću možemo reći da je alkohol bio primarni i/ili jedini uzrok prometne nezgode. Istakla je da kao toksikološki vještak ne može ulaziti u prometno vještačenje. Pri razini alkoholiziranosti iz ovog predmeta vozač često vozi automatski i reagira automatski i nije nužno da se prometna nesreća dogodi. Međutim, vozač apsolutno nije u stanju ispravno i pravodobno reagirati na nenadane i neočekivane promjene na prometnici jer ima usporeno i percipiranje događaja i intelektualno percipiranje događaja. Intelektualna obrada podataka i donošenje pravodobnih i ispravnih odluka je usporena, usporeno je i motoričko izvođenje radnje potrebne za korekciju u vožnji. Rekla je da vozač nije na vrijeme zapazio da vozač ispred njega zastaje s mogućnošću da nije uočio na vrijeme svjetlosne signale ili nije poštovao brzinu koja je bila dozvoljena pri tim uvjetima ili nije poštovao razmak između vozila da bi mogao pravodobno reagirati, a u svakom slučaju uslijed alkoholiziranosti nije mogao na sve te okolnosti reagirati dovoljno brzo i dovoljno precizno. Takvo ponašanje predstavlja tipično ponašanje vozača pri toj alkoholiziranosti. navela je da nije izvršila uvid u prometno vještačenje. Zbog takve izjave pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještakinji je sud predočio prometno vještačenje te ga je vještakinja na glavnoj raspravi proučila i pročitala (list 611. spisa). Nakon što je pročitala prometno vještačenje vještakinja je razjasnila da je pri izradi svog toksikološkog vještačenja imala te je pročitala prometno vještačenje.

33. Sud je prihvatio toksikološko vještačenje. Toksikološko vještačenje izrađeno je detaljno, stručno i obrazloženo. Sva pitanja i prigovori koje je vještakinji uputio tuženik valjalo je otkloniti, kao neosnovane. Ovo stoga jer iz pisanog nalaza i mišljenja, kao i usmeno danog nalaza i mišljenja proizlazi jasno i nedvosmisleno koja je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi osiguranika tuženika (navedeno tuženik čak i ne spori). Također, iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja proizlazi da takva koncentracija apsolutnog alkohola u krvi sa sigurnošću dovodi do stanja u kojem osiguranik tuženika ne može ispravno i pravovremeno reagirati na nenadane i neočekivane promjene na prometnici jer ima usporeno percipiranje događaja ali i usporeno intelektualno percipiranje događaja. Zbog navedenog, usporena je i intelektualna obrada podatak te je u konačnici usporeno i motoričko izvođenje radnje potrebne za korelaciju u vožnji. Pitanja koja je postavljao tuženik prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja u stvari u većini pripadaju u prometno vještačenje. Pritom valja navesti da je u ovom predmetu na glavnu raspravu pozivan i prometni vještak te da tuženik takva pitanja (poput dopuštene brzine itd.) nije postavljao prometnom vještaku. Tuženik nije, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, predlagao da prometni vještak odgovori na pitanja o dopuštenoj brzini kretanja ili bilo kakva druga pitanja, nije predlagao da prometni vještak sačini dopunski nalaz i mišljenje, nije predlagao da se prometni vještak poziva ponovno na glavnu raspravu radi razjašnjenja kakvih odlučnih činjenica te nije predlagao niti novo prometno vještačenje, a niti da se na istu glavnu raspravu pozovu, kako prometni, tako i toksikološki vještak. Toksikološka vještakinja odgovorila je stručno i obrazloženo na svako pitanje koje je bilo upućeno u njeno područje vještačenja. Toksikološka vještakinja je rekla da situaciju treba sagledati u cijelosti, odnosno da treba uvažavati i druge okolnosti koje su se dogodile u konkretnoj situaciji. Upravo zbog toga, kao i zbog zakonske dužnosti, sud je cijenio svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno te donio odluku na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno konkretno cijenio je i prometno vještačenje samo za sebe, i toksikološko vještačenje samo za sebe ali i oba vještačenja zajedno. Takvim pristupom sud je mogao s izvjesnošću izvesti zaključak koje su sve okolnosti utjecale na prometnu nezgodu, odnosno koje su to sve okolnosti koje su dovele do prometne nezgode. Zaključak suda slijedi u daljnjem obrazloženju. Ukratko, sud je zaključio da je do prometne nezgode došlo zbog radnje osiguranika tužitelja (polukružno okretanje bez prethodne provjere) ali i zbog radnje osiguranika tuženika (neprilagođena brzina kretanja i vožnja pod utjecajem alkohola).

34. Stoga je ocjenom svako dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju cjelokupnog dokaznog postupka sud zaključio da je do prometne nezgode, koja se dogodila 30. listopada 2017., u mjestu Gradići, kolniku [adresa]., došlo, kako zbog toga što se vozač GB, osiguranik tužitelja i vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] polukružno okretao, bez da se prethodno uvjerio da radnju polukružnog okretanja može izvršiti na siguran način, bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila i o smjeru i brzini kretanja vozila, tako i zbog toga što je vozač BB, osiguranik tuženika i vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] vozio brzinom koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti i pod utjecajem tolike razine koncentracije alkohola u krvi da je u bitnoj mjeri utjecala na njegove vozačke sposobnosti. Naime, prvenstveno valja navesti da je osiguranik tužitelja GB i kaznenom pravomoćnom presudom osuđen zbog kaznenog djela uzrokovanja predmetne prometne nezgode. Kaznena presuda u pogledu odgovornosti osiguranika tužitelja GB obvezujuća je i za ovaj sud (čl. 12. st. 1. ZPP-a). Ujedno, provođenjem prometnog vještačenja sud je zaključio da se osiguranik tužitelja polukružno okretao, nalazeći se svojim vozilom popriječen preko cijele širine kolnika, te da je vozilo osiguranika tužitelja bilo zaustavljeno u trenutku sudara. Vozač GB je svakako prije poduzimanja prometne radnje polukružnog okretanja trebao provjeriti može li tu radnju izvršiti bez da dovodi u opasnost imovinu i druge sudionike u prometu, a kako je vozač GB u svom iskazu naveo da nije vidio druga vozila i/ili svjetla drugih vozila, to je sud zaključio da vozač GB nije izvršio radnju provjere prije nego što je poduzeo radnju polukružnog okretanja i to na mračnoj, neosvijetljenoj dionici ceste. U slučaju da je vozač GB izvršio radnju provjere prije poduzimanja polukružnog okretanja, to bi na tako ravnoj i neosvijetljenoj dionici ceste bio u mogućnosti vidjeti svjetla drugog nadolazećeg vozila. Međutim, valja navesti da je građansko-pravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti. Točno je da protiv osiguranika tuženika BB nije vođen kazneni postupak dok je sud utvrdio iz iskaza samog svjedoka BB da je podmirio novčanu kaznu zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Međutim, ovaj sud ne odlučuje o ostvarenju bića kaznenog djela već na sam štetni događaj ima ovlaštenje i dužnost gledati šire te sagledati sve okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja. Provođenjem prometnog vještačenja sud je utvrdio da je osiguranik tuženika vozio brzinom od 82,7 km/h, dok je istovremeno utvrdio da je dozvoljena brzina kretanja bila 60 km/h, a što sasvim sigurno nije bila brzina prilagođena uvjetima i stanju ceste (posebice preglednosti, osvijetljenosti i vidljivosti). Također, u slučaju da je vozio s dugim svjetlima mogao svakako vidjeti svjetla na vozilu osiguranika tužitelja. Ujedno je sud utvrdio da je sudarna brzina osiguranika tuženika iznosila 82,7 km/h te da je moguće da je takva brzina osiguranika tuženika bila i prije sudara. Iz iskaza svjedoka BB sud je utvrdio da je svjedok BB vozio s kratkim svjetlima, a zatim je upalio duga svjetla i to na nekih 100 m prije vozila reg. oznaka [registarska oznaka]. Iz prometnog vještačenja sud je utvrdio da u slučaju da je osiguranik tuženika upravljao svojim vozilom s upaljenim dugim svjetlima, onda je mogao vidjeti vozilo osiguranika tužitelja na udaljenosti od oko 80 m od svog vozila. Kako je sam svjedok BB izjavio da je vozio s dugim svjetlima, tako je sud sa sigurnošću, a vezano uz prometno vještačenje, mogao zaključiti da je osiguranik tuženika sasvim sigurno mogao vidjeti vozilo osiguranika tužitelja koje je bilo od njega udaljeno 80 m. U takvoj situaciji koja proizlazi iz svih dokaza u spisu (posebice iskaz svjedoka BB i prometno vještačenje) zaustavni put osiguranika tuženika bio bi 80 m dok bi zaustavni put u slučaju poduzimanja intenzivnog kočenja bio znatno kraći te bi iznosio oko 51,4 m. Sud je provedbom i toksikološkog vještačenja (a i iz isprava u spisu – potvrda MUP-a, mišljenje toksikološkog zavoda) utvrdio da je osiguranik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i to dok je imao 1,56 gr/kg apsolutnog alkohola u krvi čime su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene te je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom. Valja navesti da je jednak zaključak proizlazio iz mišljenja toksikološkog centra sačinjenog nakon prometne nezgode kao i iz toksikološkog vještačenja obavljenog u ovom parničnom postupku. Pritom valja navesti da nesposobnost za sigurnu vožnju motornog vozila pod takvom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi nije niti u mišljenjima sačinjenim nakon prometne nezgode, a niti u toksikološkom vještačenju, naznačena kao manja i/ili smanjena već je iskazana kao bitno smanjena te kao apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju motornog vozila. Dapače, ukoliko se uvaži tehnička mogućnost, odnosno nakon provedenog dokaznog postupka u ovom predmetu, tehnička izvjesnost da je osiguranik tuženika svjetla na vozilu osiguranika tužitelja mogao vidjeti na udaljenosti od oko 80 km/h, a da je sam osiguranik tuženika i svjedok u ovom predmetu izjavio da je vozio na toj dionici ceste s upaljenim dugim svjetlima, to je sasvim siguran zaključak ovog suda da je osiguranik tuženika mogao vidjeti vozilo osiguranika tužitelja da nije bio pod utjecajem alkohola u krvi u takvoj koncentraciji koja je u bitnoj mjeri smanjila i apsolutno utjecala na njegove vozačke sposobnosti. Stoga je sud na temelju svega prethodno iznesenog zaključio da postoji suodgovornost za nastanak štetnog događaja i to na strani osiguranika tužitelja GB u omjeru 50 % (jer je poduzeo radnju polukružnog okretanja bez da se prethodno uvjerio da takvu radnju može izvršiti na siguran način za druge sudionike u prometu, što je, među ostalim, utvrđeno i pravomoćnom kaznenom presudom) ali i na strani osiguranika tuženika BB u omjeru od 50 % (upravljao vozilom neprilagođenom brzinom i pod utjecajem alkohola u krvi u takvoj koncentraciji da je bitno smanjila i apsolutno utjecala na njegove vozačke sposobnosti i to u toj mjeri da vozeći s upaljenim dugim svjetlima nije vidio svjetla vozila osiguranika tužitelja, iako ih je sa sigurnošću mogao vidjeti, što proizlazi iz prometnog vještačenja, te iako se radilo o ravnoj i preglednoj te mračnoj dionici ceste na kojoj bi se svakako mogla uočiti svjetla drugog vozila (dok je uz sve osiguranik tužitelja u svom iskazu naveo i da je osim svjetala na vozilu imao upaljena i sva četiri pokazivača smjera kretanja). Ujedno je sud zaključio da MB nije znala da vozač GB nema važeću prometnu dozvolu. Ovo stoga jer su na taj način suglasno iskazivali i MB i GB. Stoga MB nije doprinijela nastanku štete zbog toga što se vozila u vozilu kojim je upravljao vozač bez važeće vozačke dozvole.

35. Kao što je prethodno navedeno, iznos od 5.000,00 kn plaćen je od strane tužitelja MB na ime troškova parničnog postupka zastupanja, po punomoćniku, u postupku radi naknade štete koji je vodila protiv tužitelja, kao tuženika. Navedeni iznos, po osnovi i visini, tuženik ne spori. Također, u tom postupku iznos od 915,00 kn plaćen je na ime troškova sudskih pristojbi. Navedeni iznos, po osnovi i visini, tuženik, ne spori. Stoga je svakako trebala prihvatiti iznose od 5.000,00 kn i 915,00 kn, odnosno ukupno 785,00 EUR / 5.915,00 kn (na ime odvjetničkog troška i troška sudskih pristojbi iz postupka radi naknade štete).

36. Stoga je u ovom predmetu preostalo odlučivati o prvo plaćenom iznosu od 20.000,00 kn i kasnije plaćenom iznosu od 33.000,00 kn, odnosno od ukupno plaćenom iznosu od 53.000,00 kn na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti oštećene MB, putnice i suvozačice u vozilu, registarskih oznaka [registarska oznaka].

37. Radi utvrđenja visine štete, odnosno povrede prava osobnosti MB sud je proveo medicinsko vještačenje po mr. sc. Jošku Filipušiću, dr. med., spec. kirurgije koji je sačinio nalaz i mišljenje 22. travnja 2025. (listovi 575. i 576. spisa). Iz nalaza i mišljenja od 22. travnja 2025. proizlazi da se kod MB radilo o teškim i po život opasnim tjelesnim ozljedama. Oštećena je pretrpjela gubitak slezene. Nakon kraniocerebralne ozljede prema svim raspoloživim podacima nije došlo do oštećenja neurološkog statusa. Zaostale su samo povremene glavobolje. Ozljeda rebara i pluća prema rezultatu spirometrije nije uzrokovala respiratorni deficit. Nakon koštane traume jednog vratnog kralješka zaostali su povremeni bolovi na prelazu iz vratne u prsnu kralješnicu. Oštećena je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta kroz 2 mjeseca. Pretrpjela je primarni, kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasni strah u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i zbog nelagode prilikom učešća u prometu i mogućih novih ozljeđivanja. Zbog gubitka slezene u dobi do 20 godina smanjenje životnih aktivnosti iznosi 15 %, prijelom koštanog dijela jednog vratnog kralješka uz uredan klinički status iznosi 3 %, serijski prijelom četiri rebra uz urednu plućnu funkciju iznosi 5 % i stanje nakon prijeloma kosti glave i krvarenja u mozak uz uredan neurološki status iznosi 5 %. Sveukupno objedinjeno kod oštećene je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 21,5 % trajno. Dok se nalazila na kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć druge osobe po 3 sata dnevno kroz 60 dana zbog imobilizacije, mirovanja i poštede a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Naruženje u obliku zaostalog uzdužnog ožiljka nakon eksplorativne laparotomije, smještenog na sredini prednjeg trbušnog zida u očekivanoj duljini od minimalno 20-tak cm, ožiljka nakon drenaže očekivanog promjera oko 1 cm i ožiljka nakon obrade rane na bedru, je srednjeg stupnja povremeno uočljivo trećima.

38. Na medicinsko vještačenje stranke nisu imale prigovora pa kako je medicinsko vještačenje sačinjeno stručni i obrazloženo, stoga ga je sud prihvatio te nije pozivao vještaka Filipušića na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (čl. 492.c st. 3. ZPP-a).

39. S obzirom na to da iz medicinskog vještačenja proizlazi da je MB pretrpjela jake bolove 5 dana, srednje bolove 10 dana i manje bolove dva mjeseca, to je sud zaključio da joj po ovom kriteriju zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 2.500,00 EUR. Ujedno je sud utvrdio iz medicinskog vještačenja da je MB pretrpjela primarni strah, sekundarni strah, u vidu jačeg straha od 4 dana, srednjeg od 5 dana i manjeg od 6 dana te kasni strah u trajanju od 30 dana. Po kriteriju straha, sud je zaključio da MB pripada naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.000,00 EUR. Kako je MB pretrpjela smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 21,5 % trajno, to je sud zaključio da joj na ime toga kriterija pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 EUR. S obzirom na to da je MB pretrpjela srednji stupanj naruženja, koji je povremeno uočljiv trećima, to je sud zaključio da MB pripada pravična novčana naknada po tom kriteriju u iznosu od 3.000,00 EUR. Tuđa pomoć MB bila je potrebna 3 sata u trajanju od 60 dana zbog čega joj po tom kriteriju sud zaključio da MB pripada iznos od 1.000,00 EUR. Kada se svaki od prethodno opisanih kriterija zbroji, dolazi se do pravične novčane naknade u minimalnom iznosu od 14.500,00 EUR. Međutim, tužitelj u ovom postupku potražuje 50 % od plaćenog iznosa MB. Tužitelj potražuje iznos od 3.909,68 EUR. Tužitelj navodi da je MB na ime pravične novčane naknade isplatio iznos od 7.819,36 EUR. Time je zaključak suda da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.909,68 EUR. Ovo stoga jer je ocjena ovog suda da pravilna novčana naknada MB je čak i dvostruko veća od sveukupno plaćenog novčanog iznosa.

40. Nadalje, na iznose glavnice i to prvotno plaćeni iznos od 1.327,22 EUR valjalo je priznati zatezne kamate počev od 22. veljače 2019. do isplate dok je na kasnije plaćeni iznos od 2.582,45 EUR valjalo priznati zatezne kamate počev od 14. ožujak 2020. do isplate. Navedeno sve primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Pritom valja navesti da tuženik ne osporava datume plaćanja pravične novčane naknade oštećenoj MB.

41. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke.

42. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

43. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podnesaka od 6. svibnja 2025. i 21. listopada 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarifre, kao i troškove zastupanja, po punomoćnicima, na ročištima 13. prosinca 2022., 13. rujna 2024., 28. veljače 2025., 5. studenoga 2025. i 12. siječnja 2026., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Tužitelju je valjalo priznati troškove prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, medicinsko vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i toksikološkog u iznosu do 205,20 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,78 EUR. Stoga tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.897,98 EUR. Na troškove je valjalo dosuditi zatezne kamate od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke.

44. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 294,80 EUR, a koji se odnosi na previsoki tražene troškove prometnog i toksikološkog vještačenja. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 85,55 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana