REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

Povrv-1524/2021-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: PATAKUN d.o.o., OIB: 13145835583, Split, Solinska 45, kojeg zastupa punomoćnik FC iz [adresa], protiv tuženika: PLASINIA d.o.o., OIB: 95470441689, Zagreb, Vratnička 5, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269d, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 09. prosinca 2025, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, Vukovićeva 11, poslovni broj Ovrv- 1801/2021 od 09. travnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku PLASINIA d.o.o., OIB: 95470441689, Vratnička 5, Zagreb naloženo isplatiti tužitelju PATAKUN d.o.o., OIB: 13145835583, solinska 45, Split novčani iznos od 39.816,84 eura/300.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.03.2018. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.285,69 eura / 9.687,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.04.2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za peti postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uroku 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.898,16 eura, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.750,00 eura.

Obrazloženje

1.Na prijedlog ovrhovoditelja-sada tužitelja, javni bilježnik Tomislav Matijević iz Zagreba, Vukovićeva 11, izdao je rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv- 1801/2021. od 09. travnja 2021. kojim je ovršeniku-sada tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 39.816,84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih utuženih računa pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka (list 5. spisa).

2 .Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik tuženik je pravodobno izjavio prigovor u kojem ističe kako u cijelosti osporava predmetno potraživanje jer prema njegovoj evidenciji ne postoji nikakav dug prema ovrhovoditelju. Slijedom navedenog, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, kao i tijek zatražene zatezne kamate.

3. Rješenjem poslovnog broj 94. Povrv-1524/2021-3 od 05. srpnja 2021. Trgovački sud u Zagrebu stavio je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave broj Ovrv-1801/2021. od 09. travnja 2021. doneseno po javnom bilježniku Tomislavu Matijeviću iz Zagreba, Vukovićeva 11 u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene ovršene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 30. do 32. spisa).

4. Tuženik u podnesku od 01.12.2021. navodi da se ovdje radi o višestrukoj kompenzaciji potpisanoj između parničnih stranaka 01.08.2018., a temeljem članka 12. Zakona o financijskom poslovanju, a u skladu s odredbama članka 336. -343. Zakona o obveznim odnosima. Odnosno da prebijeno potraživanje tuženika prema tužitelju iz gore navedene Izjave proizlazi iz preuzetog potraživanja od SC, a temeljem Ugovora o preuzimanju potraživanja od 01.08.2018. godine. Iz konto kartice tužitelja vidljivo je da je na dan 19.07.2018. potraživanje SC prema tužitelju iznosilo ukupno 517.701,93 kn i upravo je dio te tražbine ustupljen tuženiku te prebijen.

5.Tužitelj tijekom postupka se očitovao na navode tuženika te istaknuo kako su navodi tuženika neosnovani. Tužitelj osporava vjerodostojnost od strane tuženika dostavljenih Ugovora i to Ugovora o preuzimanju potraživanja od 31.01.2018. g. navodno zaključenog između [obrt], vl. BC, ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., PATAKUN j.d.o.o., DC i SC te Ugovora o preuzimanju potraživanja od 28.12.2017. g. navodno zaključenog između FADO GRADNJA d.o.o., PATAKUN j.d.o.o., ELEKTRO LUMIS j.d.o.o. i SC, a iz kojih bi prema tvrdnjama tuženika proizlazilo navodno potraživanje SC u iznosu od 517.701,93 kn prema ovdje tužitelju, a koje je pak navodno ustupljeno tuženiku Ugovorom o preuzimanju potraživanja od dana 01.08.2018., zaključenom između ovdje tuženika i SC. Tužitelj osporava i navedena navodna potraživanja društva ELEKTRO LUMIS j.d.o.o. prema tužitelju te predlaže obvezati tuženika na dostavu kompletne poslovne dokumentacije u izvorniku, a sve radi eventualnog provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja po prijedlogu tuženika. U prilog nevjerodostojnosti dostavljenih Ugovora govori i činjenica da je Financijska agencija s danom 19.10.2020. podnijela Zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka nad trgovačkim društvom ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., a iz kojeg je razvidno kako imenovano trgovačko društvo na taj dan u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 1032 dana, u ukupnom iznosu od 637.854,61 kn. Iz navedenog smatra da proizlazi, kako bi čak i pod pretpostavkom da su navedeni od strane tuženika dostavljeni Ugovori o preuzimanju potraživanja doista i zaključeni, isti bili ništetni. Jednako tako, iz izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., jest razvidno kako je predmetno trgovačko društvo, zadnje godišnje financijsko izvješće podnijelo za godinu 2016., a iz čega je dakle evidentno kako to trgovačko društvo nije vodilo poslovne knjige sukladno Zakonu te navodni Ugovori o preuzimanju potraživanja od dana 31.01.2018. i 28.12.2017., nisu knjiženi u poslovnim knjigama tog društva, a niti prijavljeni nadležnoj Poreznoj upravi, a što ponovno govori u prilog nevjerodostojnosti predmetnih Ugovora, odnosno potvrđuje kako su isti naknadno fabricirani od strane tuženika, a s isključivim ciljem izbjegavanja podmirenja utužene tražbine prema tužitelju. Za zaključiti je dakle, kako predmetni Ugovor sadržajno ne predstavlja Cesiju, odnosno Ugovor o ustupu tražbine, u smislu relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima, a temeljem kojega bi tuženik stekao bilo koje pravo/potraživanje prema ovdje tužitelju, koje bi mogao kompenzirati s utuženim potraživanjem tužitelja. U odnosu na od strane tuženika dostavljenu navodnu elektronsku komunikaciju (e-mail-ove), tužitelj ističe kako je ista u cijelosti krivotvorena. Tužitelj isto tako osporava navode tuženika prema kojima utuženo potraživanje ne postoji, već da bi tuženik imao potraživanje prema ovdje tužitelju u iznosu od 47.784,75 kn, a sve temeljem Konto Kartice br. 1283 od 22.03.2021.

U prilog neistinitosti navoda tuženika o navodnoj cesiji, govori i činjenica da SC kao navodni ustupitelj nikada nije obavijestio tužitelja o navodnom novom vjerovniku, odnosno o navodnom ustupu, a što je svakako bio dužan učiniti sukladno čl. 82. Zakona o obveznim odnosima.

6.Sud je izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveden dokazni postupak saslušanjem svjedoka OC, zakonskog zastupnika tužitelja AC, provođenje financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Ljupko Omazić, dipl.oec. i Informacijsko/informatičko-telekomunikacijsko vještačenje po sudskom vještaku dr.sc.Denisa Hrestaka, dipl.ing. iz društva Rivulus d.o.o. iz Zagreba.

7.Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8.Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja u iznosu od 39.816,84 eura (300.000,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s osnove pozajmice tuženiku.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik s osnove pozajmice od tužitelja zaprimio iznos od 300.000,00 kn / 89.816,84 eura i to 27.03.2018., što je i razvidno iz Izvatka o stanju i prometu tuženika od 27.03. 2018. (list 41. do 43. spisa) već je sporno je li navedeno potraživanje podmireno u cijelosti i to djelomično s osnove uplate tuženika i to: iznos od 40.000,00 kn/5.308,91 eura dana 23.04.2018. i iznos od 70.000,00 kn/ 9.290,60 eura dana 24.04.2018., a preostali iznos od 230.000,00 kn/ 30.526,25 eura je podmiren Izjavom o višestrukoj kompenzaciji koja je potpisana 01.08.2018. odnosno da prebijeno potraživanje tužitelja proizlazi iz preuzetog potraživanja od CC, temeljem Ugovora o preuzimanju potraživanja od 01.08. 2018. Tuženik osporava vjerodostojnost navedene dokumentacije.

10.Temeljem članka 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Temeljem članka 221.a ZPP-a pak sud ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle dužnost stranka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva.

Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11.Uvidom u izvadak o stanju i prometu tuženika od 23.04.2018. i 24.04.2018. koji je sadržan u spisu (list 41. do 42. spisa) razvidno je da je tuženik isplatio tužitelju iznose i to: iznos od 40.000,00 kn dana 23.04.2018. i iznos od 70.000,00 kn dana 24.04.2018., međutim iz istih nije razvidno da se tuženik poziva na povrat pozajmice tužitelju već je navedeno da se plaćanje vrši po Ugovoru.

12.Uvidom u Izjavu o višestrukoj kompenzaciji od 01.08.2018. (list 44. spisa) razvidno je kako su na njoj navedena društva tužitelja i tuženika te da je Izjava sklopljena temeljem članka 12. Zakona o financijskom poslovanju, a u skladu s odredbama članka 336.-343 Zakona o obveznim odnosima na istoj nije razvidan iznos.

13.Uvidom u Ugovor o preuzimanju potraživanja od 01.08.2018. (list 45. spisa) razvidno je kako su isti sklopili tuženik i ĆC u Ugovoru je navedeno kako ĆC ima potraživanje prema društvu tužitelja u iznosu od 300.000,00 kn te da isti ustupa svoje potraživanje koje ima prema društvu tužitelja tuženiku te se osniva dužničko vjerovnički odnos između CC kao vjerovnika i društva tuženika PLASINIA d.o.o. kao dužnika.

14.Uvidom u Ugovor o preuzimanju potraživanja od 31.01.2018. (list 60. do 61. spisa) razvidno je kako su isti potpisali: [obrt] obrt za uslužne djelatnosti

BC, ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., PATAKUN j.d.o.o., DC i SC.

Člankom 1. navedenog ugovora potpisnici stranke su suglasno utvrdili da među njima postoje slijedeće obveze i to da društvo ELEKTRO LUMIS potražuje od društva PATAKUN 174.971,48 kn po osnovi isporučene robe, društvo ELEKTOR LUMIS potražuje od DC iznos od 450.00,00 kn po osnovi isporučene robe za tvrtku PATAKUN d.o.o. , društvo ELEKTRO LUMIS potražuje od [obrt] obrt za uslužne djelatnosti 12.500,00 kn po osnovi isporučene robe. ĆC potražuje od ELEKTROLUMIS iznos od 637.471,48 kn po osnovi stečenog potraživanja. Člankom 2. Ugovoreno je kako ELEKTRO LUMIS ustupa svoje potraživanje SCu prema Fu u iznosu od 174.971,48 kn, prema DC u iznosu od 450.000,00 kn i prema [obrt] obrt- u za uslužne djelatnosti u iznosu od 12.500,00 kuna.

Dok člankom 3. Ugovora određeno je da danom zaključenja ovog Ugovora prestaju obveze ELEKTRO LUMIS prema SC, prestaju obveze PATAKUN-a prema [obrt], prestaju obveze DC prema [obrt], prestaje obveza [obrt] obrta za uslužne djelatnosti prema [obrt], te se za iznos iz Članka 2. zasniva dužničko vjerovnički odnos između OC kao novog vjerovnika i F kao novog dužnika, SC kao novog vjerovnika i DC kao novog dužnika, te OC kao novog vjerovnika i [obrt] kao novog dužnika.

15.Uvidom u ugovor o preuzimanju potraživanja od 28.12.2017. (list 58. do 59. spisa) razvidno je kako su isti potpisali društva: FADO GRADNJA d.o.o., PATAKUN j.d.o.o. ovdje tužitelj, ELEKTRO LUMIS j.d.o.o. i ĆC. Člankom 1. ugovora utvrđeno je da ugovaratelji suglasno konstatiraju da s danom zaključenja ovog Ugovora među njima postoje slijedeće obveze: ELEKTRO LUMIS potražuje od Fa 342.730,45 kn po osnovi isporučene robe, ELEKTRO LUMIS potražuje od FADO GRADNJE-e 11.250,00 kn po osnovi isporučene robe. Člankom 2. navedenog ugovora propisano je da ELEKTRO LUMIS ustupa svoje potraživanje ŽCu prema PATAKUNN-u u iznosu od 342.730,45 kn i prema FADO GRADNJA-i u iznosu od 11.250,00 kn.

Člankom 3. ugovoreno je da danom zaključenja ovog Ugovora prestaju obveze PATAKUN-a prema [obrt], prestaju obveze FADO GRADNJE-a prema [obrt] te se za iznos iz Članka 2. zasniva dužničko vjerovnički odnos između SC kao novog vjerovnika i F – kao novog dužnika, te SC kao novog vjerovnika i FADO GRADNJA-e kao novog dužnika.

16.Svjedok SC na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. studenoga 2022. iskazao je da je tuženik mala obiteljska tvrtka u vlasništvu njegove supruge LC. Naveo je da je 2013. godine započeo poslovnu suradnju s društvom ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., kojem je prodavao opremu, strojeve i potraživanja prema trećim osobama, dok je zauzvrat dobivao potraživanja navedenog društva ili novčane uplate. Istaknuo je da je osobno potpisao oba ugovora o preuzimanju potraživanja, i to od 28. prosinca 2017. i 31. siječnja 2018. Nadalje je naveo da je krajem 2017. godine ostalo približno 2,5 do 3 milijuna kuna njegovih potraživanja prema društvu ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., kao i potraživanja tog društva prema društvu DUJMOVAČA d.o.o. u iznosu od oko 4,5 milijuna kuna, što se može provjeriti u poslovnim knjigama navedenih društava. Također je naveo da prema tužitelju ima nenaplaćena potraživanja u iznosu od 1,5 milijuna kuna te da priprema dokumentaciju radi pokretanja sudskog postupka protiv tužitelja. Na pitanje punomoćnika tužitelja, nakon što su mu predočena sva tri ugovora o preuzimanju potraživanja, je li se na svakome od njih nalazi njegov potpis, svjedok je potvrdio da se njegov potpis nalazi na svim ugovorima, navodeći da se ponekad potpisuje lijevom, ali većinom desnom rukom.Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja tko je u ime društva ELEKTRO LUMIS j.d.o.o. potpisao Ugovor o preuzimanju potraživanja od 28. prosinca 2017., svjedok je odgovorio da je ugovor potpisao direktor društva NC, dok je raniji ugovor potpisao tadašnji direktor društva UC. Naveo je i da posjeduje javnobilježnički ovjerenu izjavu direktora NC o ustupanju konkretnih potraživanja. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja zašto sudu nisu dostavljene javnobilježnički ovjerene izjave, već samo ugovori o preuzimanju potraživanja, svjedok je odgovorio da to nije učinio jer to od njega nitko nije zahtijevao.

Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja zašto je, ako je imao potraživanje prema tužitelju u iznosu od 300.000,00 kn, tužitelj izvršio pozajmicu upravo u tom iznosu tuženiku, a ne povrat dugovanja, odnosno zašto svjedok nije prenio navedeno potraživanje na tuženika, svjedok je odgovorio da mu je rečeno kako će uplata biti izvršena u obliku pozajmice, a potom prebijena ustupom tražbine. Na pitanje punomoćnika tuženika postoji li bilo koji drugi poslovni odnos između društva ELEKTRO LUMIS j.d.o.o. i tužitelja, svjedok je odgovorio da, osim navedenog, drugih poslovnih odnosa nije bilo.

17.Zakonski zastupnik AC na ročištu za glavnu raspravu 29. studenoga 2022. iskazao je da ga je sa SC upoznao ČC, kojeg je poznavao od ranije. Naveo je da mu je ČC, znajući za njegove poslovne poteškoće vezane uz financiranje trgovačkih društava, predložio SC kao osobu koja bi mu mogla pomoći u rješavanju problema s bankama. U tom je smislu, nakon uvodnog razgovora, SC putem društva tuženika dana 23. siječnja 2014. dostavio ponudu za izradu poslovnog plana i financijskih planova radi zamjene postojećeg kapitala i refinanciranja obveza prema bankama. Vjerujući da će mu pomoći u postupku refinanciranja, zakonski zastupnik tužitelja dostavio je SC i njegovoj supruzi cjelokupnu poslovnu dokumentaciju za razdoblje od 2011. do 2013. Budući da nije prihvatio izjavu o višestrukoj kompenzaciji od 15. lipnja 2018., niti je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama tužitelja, zakonski zastupnik tužitelja naveo je da je SC **.**.2018. krivotvorio izjavu o kompenzaciji.

Na pitanje punomoćnika tužitelja je li u svojstvu zakonskog zastupnika tužitelja potpisao ugovore o preuzimanju potraživanja od 28. prosinca 2017. i 21. siječnja 2018., odgovorio je da iste nije potpisao niti mu je predmetna dokumentacija ikada dostavljena.

Na daljnje pitanje je li ga tuženik ikada obavijestio o preuzimanju potraživanja temeljem ugovora od 1. kolovoza 2018. između tuženika i SC, odgovorio je da o tome nije bio obaviješten.

Na upit je li tuženik vratio ikakav iznos od pozajmljenih 300.000,00 kn, odgovorio je da nije. Na pitanje punomoćnika tuženika na što se odnosi uplata iznosa od 70.000,00 kn, s obzirom na to da tužitelj priznaje primitak navedenog iznosa, zakonski zastupnik tužitelja odgovorio je da je taj iznos prenesen na privatni račun GC. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika je li tužitelj poslovao s društvom ELEKTRO LUMIS j.d.o.o., odgovorio je potvrdno, navodeći da je zaprimio robu navedenu na računima dostavljenima uz podnesak tuženika od 16. svibnja 2022.

18.Sudski vještak Ljupko Omazić, dipl.oec. u Nalazu i mišljenju od 24.studenog 2023. navodi kako je mišljenja:

1.da prema poslovnim knjigama tužitelja odnosno analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto 1321 Zajmovi poduzetnicima partner 3725 Plasinia d.o.o., Zagreb (tuženik), iznos od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur, a u opisu uplate naznačeno je "po ugovoru pozajmica" (točka 1. nalaza). Tužitelj u poslovnim knjigama nema evidentirane uplate tuženika s osnove povrata pozajmice odnosno u poslovnim knjigama tužitelja otvoreno potraživanje tužitelja od tuženika s osnova pozajmice iznosi 300.000,00 kn / 39.816,84 eur (točka 1. nalaza);

2.prema poslovnim knjigama tuženika odnosno analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto 2140 Obveze prema partneru 98 Patakun j.d.o.o. (tužitelj) i Izvodu žiro računa tuženika, broj 30 od 27. ožujka 2018., proizlazi da je tuženik uplatu društva Patakun j.d.o.o., Split (tužitelj) s osnove pozajmice u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur, gdje je u opisu primljene uplate naznačeno "po ugovoru pozajmica" uredno zaprimio i evidentirao u svojim poslovnim knjigama (točka 2. nalaza);

3.prema poslovnim knjigama tuženika odnosno analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto 2140 Obveze prema partneru 98 Patakun j.d.o.o. (tužitelj) i knjigovodstvenim ispravama i to izvodima žiro račun tuženika te Izjavi o višestrukoj kompenzaciji od 01.08.2018. pozajmice u ukupnom iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur, a u iznosima i na dan uplate kako je prikazano u tablici 1. točka 2.1. nalaza. Tužitelj uplate izvršene od strane tuženika iz tablice 1. točka 2.1. nalaza u ukupnom iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama odnosno na analitičkoj kartici konto 1321 Zajmovi poduzetnicima partner 3725 Plasinina d.o.o.;

4.prema poslovnim knjigama tužitelja odnosno analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto 24706 Obveze po ugovoru o cesiji, preuzimanju duga za partnera 3722 RC, proizlazi stanje obveze tužitelja prema EC na dan 02.07.2018. u ukupnom iznosu od 451.159,52 kn / 59.879,52 eur. Dakle, prema poslovnim knjigama tužitelja obveza tužitelja odnosno potraživanje EC od društva Patakun j.d.o.o. na dan 02.07.2018. iznosi ukupno 451.159,52 kn / 59.879,16 eur. SC i Plasinia d.o.o. (tuženik) zaključili sud 01.08.2018. Ugovor o preuzimanju potraživanja kojim je SC ustupio svoje potraživanje od Patakun j.d.o.o. u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur, društvu Plasinina d.o.o. (tuženik).

Dakle, sukladno postavljenom zadatku, a temelju podataka iz nalaza, mišljenja je da je tužitelj dana 27.03.2018. izvršio uplatu društvu Plasinia d.o.o. Zagreb (tuženik), u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur gdje u opisu uplate naznačeno "po ugovoru pozajmica"; tuženik je u poslovnim knjigama uredno zaprimio i evidentirao u svojim poslovnim knjigama pozajmicu od tužitelja u iznosu od 300.000,00 n / 39.816,84 eur; tuženik je izvršio povrat primljene pozajmice u ukupnom iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur, u iznosima i na dan povrata kako je prikazano u tablici 1. točka 2.1. nalaza; tužitelj u poslovnim knjigama nema evidentirane uplate tuženika s osnove povrata pozajmice; potraživanje SC od tužitelja prema poslovnim knjigama tužitelja na dan 02.07.2018. iznosi ukupno 451.159,52 kn / 59.879,16 eur; SC, dana 01.08.2018. dio potraživanja od tužitelja u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur ustupio tuženiku. Posebno naglašava da Izjava o višestrukoj kompenzaciji od 01.08.2018. kojom je izvršena kompenzacija međusobno dospjelih potraživanja tužitelja i tuženika u iznosu od 230.000,00 kn uredno je potpisana i ovjerena od strane tužitelja (potpis nije razumljiv) i tuženika (SC); Zatim da Ugovor o preuzimanju potraživanja kojim je SC ustupio svoje potraživanje od Patakun j.d.o.o. društvu Plasinina d.o.o. u iznosu od 300.000,00 kn / 39.816,84 eur, uredno je ovjeren i potpisan od strane ugovorenih strana.

Vještak nije povjeravao vjerodostojnost potpisa na Izjavi o višestrukoj kompenzaciji i Ugovoru o preuzimanju potraživanja iz razloga što je navedeno u nadležnosti drugog vještaka ovlaštenog za kontrolu i vjerodostojnost potpisa. Nalaz i mišljenje vještak je izradio temeljem dostavljene dokumentacije od strane tužitelja i tuženika koja se odnosi na uplatu pozajmice od strane tužitelja tuženiku, evidenciju primljene pozajmice u poslovnim knjigama tuženika te povrat pozajmice od strane tuženika i postojanja potraživanja SC od tužitelja te ustupanje istog potraživanja tuženiku.

19.Sudski vještak dr.sc. Denis Hrestak, dipl.ing. iz društva Rivulus d.o.o. u nalazu i mišljenu od 20. lipnja 2025. navodi kako je mišljenja da su ispisane e-mail poruke, u datoteci "Prilog TS ZG Povrv-1524-2021-14-6 od 18.05.2022. – e mail- ovi.pdf" u e-komunikaciji sa datumima: 28. prosinca 2017. x 2 ,31. siječnja 2018. x 2,18. srpnja 2018., 19. srpnja 2018. i od 1. kolovoza 2018. x 2 razmijenjene između e- mail adresa [adresa elektroničke pošte] i rač[email protected] u oba smjera, te se ne mogu smatrati autentičnim, niti predstavljaju dokaz da su predmetne elektronske poruke doista i poslane.

Na ročištu za glavnu raspravu 09. prosinca 2025. saslušan je sudski vještak dr.sc.Denisa Hrestaka, koji odgovara na poseban upit punomoćnika tuženika je li se može sa sigurnošću utvrditi da su e-mail poruke o kojima je vještačio zaista poslane, te ističe kako ne postoje elektroničke verzije e-maila na strani pošiljatelja ni na strani primatelja stoga se ne može se utvrditi jesu li te poruke zaista i poslane odnosno zaprimljene.

20.Prije svega valja istaknuti kako je cesija ili ustup tražbine ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu (regulirana čl. 80. -87. Zakona o obveznim odnosima, 35/05, 41/08, 125/11,78/15,29/18,126/21,114/22, 156/22,155/23 dalje ZOO).

21.Člankom 82. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Dakle, Ugovor o prijenosu tražbine perfektan je u trenutku sklapanja ugovora , no da bi se postigao pun učinak ustupa ustupitelj je dužan izvijestiti dužnika o učinjenom ustupu. Obavijest dužnika je značajan trenutak između cedenta, cesionara i dužnika jer od primitka obavijesti valjano je samo ono ispunjenje koje dužnik učini cesionaru. Sama obavijest može se učiniti u bilo kojem obliku, jer zakon ne zahtijeva neki posebni oblik.

Neke prigovore dužnik ne može staviti novom vjerovniku. Naprimjer, prigovor prijeboja dužnik može uspješno postaviti samo prema prvobitnom cedentu i posljednjim cesionaru ako ima prema njima kakvu tražbinu, ne može im staviti u prijeboj neku svoju kompenzbilnu tražbinu koju ima prema osobama koje su bile cesionari u međuvremenu.

22.Kako je ranije navedeno, u ovom postupku je utvrđeno kako je ĆC svoje potraživanje koje je imao prema tužitelju ustupio ovdje tuženiku i to temeljem Ugovora o preuzimanju potraživanja od 01.08.2018.(list 45. spisa) koji prema svojoj naravi predstavlja Ugovor o cesiji članak 80. ZOO-a. Isto tako temeljem izvedenih dokaza u ovom postupku nije dokazano odnosno ne proizlazi da je tužitelj bio obaviješten od strane ustupitelja CC (stari vjerovnik) da je njegovo potraživanje preneseno na tuženika (novi vjerovnik) što ne znači da je sam ugovor ništetan, ali samom činjenicom da tužitelj o tome nije obaviješten znači da je bio uskraćen u svojem pravu odnosno nije mogao istaknuti određene prigovore. Stoga, novi vjerovnik ovdje tuženik ukoliko se pokaže spornim ne može zahtijevati od dužnika ispunjenje njegove obveze prenesene ugovorom o cesiji, tuženik kao novi vjerovnik mora dokazati postojanje te obveze to jest mora dokazati da je osoba koja je cesionaru ustupila potraživanje (cedent) imala potraživanje prema cesusu sam ugovor o cesiji osim ako ugovor nije ovjeren od strane cesusa (dužnika -ovdje tužitelj) čime bi cesusu priznao postojanje prenesenog potraživanja i ujedno svoje saznanje o ustupljenom potraživanju, što ovdje nije slučaj. Odnosno tužitelj kao cesus je bio onemogućen istaknuti prigovor ne postojanja tražbine novom vjerovniku, a stari ga nije niti pozvao na ispunjenje istog, stoga tuženika nije mogao bez suglasnosti dužnika ovdje tužitelja staviti ustupljeno potraživanje u višestruki prijeboj.

23.Dakle, bez obzira na utvrđenje vještaka Omazića da postoji potraživanje CC prema tužitelju iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka ne proizlazi odnosno nije razvidno da je upravo potraživanje CC koje je utvrdio da postoji u odnosu na tužitelja (i koje je tužitelj zaveo u svoje poslovne knjige) u iznosu od iznosi ukupno 451.159,52 kn / 59.879,16 eur ustupljeno odnosno obuhvaćeno Ugovorom o preuzimanju potraživanja od 01.08.2018. (list 45. spisa), a tužitelj je onemogućen bio (jer nije bio obaviješten) da prigovara postojanju navedenog potraživanja.

24.Isti dan tuženik potraživanje koje mu je ustupljeno od strane PC stavlja u multilateralni prijeboj Izjavom o višestrukoj kompenzaciji od 01.08.2018. (list 44. spisa) bez da je obavijestio tužitelja o ranije sklopljenoj cesiji. Nadalje tužitelj tijekom postupka ističe kako nije pristao odnosno da nije potpisao niti bio obaviješten o višestrukoj kompenzaciji odnosno multilateralnom prijeboju od 01.08.2018.

U multilateralnoj kompenzaciji ne zahtijeva se uzajamnost jer u multilateralnoj kompenzaciji sudjeluje više vjerovnika i dužnika tako da svaki od sudionika ne mora biti vjerovnik i dužnik ostalih sudionika. Radi se o posebnoj administrativnoj kompenzaciji u kojoj nije moguća primjena članka 195. i 196. ZOO-a. Kod kompenzacije u kojoj sudjeluje više subjekata svaki od sudionika kompenzacije ne mora biti, istodobno vjerovnik i dužnik ostalih sudionika (ne traži se uzajamnost). Zbog toga nije dovoljno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj potraživanja, već da bi do iste došlo potrebno je da je ista i provedena i da svi sudionici na navedeno pristanu. Tužitelj nije pristao na navedenu višestruku kompenzaciju niti je navedena tražbina mogla biti stavljena u istu. Stoga u ovom pravnom predmetu tuženik nije dokazao da je tužiteljevo potraživanje prestalo uslijed višestrukog prijeboja.

25.Sud iz razloga ekonomičnosti i svrsishodnosti te zbog gore navedenih utvrđenja nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost autentičnosti potpisa zakonskog zastupnika tužitelja na Izjavi o višestrukoj kompenzaciji od 01.08.2018. Sud također nije uzeo u obzir e-mail poruke sadržane u spisu (od 28.12.2017, 31.01.2018., 18.07.2018., 19.07., 01.08.,) i obzirom na to da se sukladno izvedenom vještačenju u ovom postupku iste ne mogu smatrati autentičnim, niti predstavljaju dokaz da su predmetne elektronske poruke doista i poslane.

26.Iz gore navedenih utvrđenja, kao i iz izvedenog dokaznog postupka kao i činjenice da vještak ne može tumačiti odredbe pojedinih ugovora niti iznositi pravne stavove i obzirom na to da su stranke u postupku oprečno evidentirale svoje obveze, na temelju pravila o dokazivanju 219. i 221.a ZPP-a sud smatra da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnove sklopljenog Ugovora o zajmu (članak 499. ZOO-a) koji je sadržan u spisu.

27.Slijedom svega navedenog su je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti te je odlučio kao u točki I izreke presude odnosno održao na snazi platni nalog za iznos od 39.816,84 eura / 300,000,00 kn, kao i za nastali ovršni trošak.

28.U odnosu na nastali ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi javnog bilježnika predmetni platni nalog održan je na snazi uzimajući u obzir javnobilježničke i odvjetničke troškove koji su specificirani u prijedlogu za ovrhu u iznosu od 1.285,69 eura / 9.687,00 kn sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11 i 114/12, 9/21,18/22), kao i Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (NN br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15 dalje: OT) odnosno za sastav prijedloga za ovrhu, obavijest, nagradu, zajedno sa PDV-om od 25%. Slijedom navedenog, sud je našao potrebnim ovršni trošak u iznosu od 1.285,69 eura / 9.687,00 kn (točka I .presude).

29.Tužitelju pripada i naknada troškova parničnog postupka. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (NN br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15 dalje: OT) te se sastoji se od troška: sastava podneska od 23.07.2021. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.8.t.1. OT-a, zastupanja na ročištu od 13.12.2021. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, sastav podneska od 01.02.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.8.t.1.OT-a, zastupanja na ročištu od 21.02.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, podnesak tužitelja od 19.04.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr. 8.t.1. OT-a, zastupanje na ročištu od 29.04.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, podnesak od 17.06.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu od 29.06.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu od 30.09.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu od 29.11.2022. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu od 03.04.2025. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu od 23.04.2025. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a, zastupanje na ročištu od 09.12.2025. u iznosu od 1.000,00 eura Tbr.9.t.1.OT-a što sveukupno sa PDV-om od 25% iznosi 16.250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 1.250,00 eura kao i trošak pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od 398,16 eura što sveukupno iznosi 17.898,16 eura te je odlučeno kao točki II. izreke presude.

30.Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 06.09.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, od 26.09.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, od 12.12.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, od 05.03.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, od 15.01.2024. u iznosu od 1.000,00 eura, od 02.05.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, od 25.11.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, što sveukupno sa PDV-om od 25 % iznosi 8.750,00 eura obzirom na to da isti nisu u skladu sa Tbr.8.t.1. OT-a i članka 154. i 155. ZPP-a te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava(članak 467. stavak 1. ZPP).

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu

na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kalendar 30 dana – parnična pisarnica