Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], J 14

Poslovni broj: P-714/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Mariji Petri Sokač odvjetnici iz [adresa], protiv tužene GO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima u Križevcima, radi stvarno – pravo vlasništva nekretnine, nakon održane glavne rasprave 16. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tužene osobno i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koje se nalazi u k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], -čk. br. 5237/1 voćnjak voće u starim hižama od 122 čhv, a na kojoj nekretnini je upisana GO rođ. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], što je ista dužna priznati i trpjeti brisanje dosadašnjeg upisa sa svog imena i istovremeno trpjeti upis vlasništva na ime i korist tužitelja, u roku od 15 dana.

Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Križevcima izvršit će uknjižbu prava vlasništva prema odredbama ove presude, a na prijedlog tužitelja." kao neosnovan.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom troškova ovog parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura (tisuću tristo sedamdeset i pet eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 9. kolovoza 2024. podnio tužbu radi utvrđenja njegova prava vlasništva na čestici k. č. [katastarska čestica] (voćnjak) u k. o. [katastarska općina] i upisa u zemljišnu knjigu.

1.1. U obrazlaganju činjeničnih navoda ističe da je od 1998. ušao u mirni, zakoniti i neprekidni posjed nekretnine na temelju valjanog ugovora o zamjeni s posjednicom EO, stoga smatra da je stekao je vlasništvo dosjelošću, budući da su ostvarene pretpostavke u pogledu godina posjedovanja te propisane kvalitete samog posjeda prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Suprotno tome, ističe da je tuženica formalno upisana u zemljišne knjige kao nasljednica, ali nikada nije stvarno posjedovala predmetnu česticu.

1.2. U ranije vođenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku (Z-8156/2024), tužitelj je povukao prijedlog za čestice na kojima tuženica polaže pravo te je za nju pokrenuo ovaj postupak. Tužitelj stoga predlaže da se u predmetnom postupku usvoji tužbeni zahtjev i tužitelju dosude troškovi parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja te ističe da je svu pokretnu i nepokretnu imovinu oporukom od 15. siječnja 1957. njena pokojna baka LO ostavila njenom ocu CO. No osim navedenog, također je 31. svibnja 1957., darovnim ugovorom prenijela česticu označenu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Vrt-voće, 244 čhv) njenom ocu CO.

2.1. U daljnjem tijeku obrazlaganja činjeničnih navoda odgovora na tužbu istaknula je da je prijavnim listom br. 2569/1975 čestica k. č. br. [katastarska čestica] podijeljena je na dvije čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] (122 čhv), na koju je upisan MO -njen otac i k. č. br. [katastarska čestica] (122 čhv), na koju je upisan IO te stoga smatra da EO nije mogla biti izvanknjižna vlasnica predmetne čestice kada ta čestica nije niti postojala prije 1975. godine pa samim time i nisu ispunjeni uvjeti za valjano sklapanje zamjene.

2.3. U odnosu na posjed tužitelja ističe da je tijekom života njen pokojni otac MO tužitelju samo dopuštao da koristi i održava nekretninu, ali nije niti darovana niti prodana. Nakon smrti njenog oca česticu je naslijedila njena majka, a potom i ona. Nitko od nasljednika nikada nije prenio vlasništvo odnosno raspolagao predmetnom česticom. Osporava poštenje tužiteljeva posjeda te smatra da ga nije mogao steći dosjelošću. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je pregledao spis ovog suda broj Z-8156/2024, odnosno pročitao rješenje o otvaranju i prigovor u predmetu Z-8156/2024 (list 5-11 spisa), zapisnik s očevida u Z- 8156/2024 (list 12-17 spisa), oporuku pok. AO (list 25 spisa), darovni ugovor od 31.05.1957. (list 26 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. KO (list 27-28 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. FO (list 27-28spisa), prijavni list broj 2569/2975 od 20.10.1975. (list 31-34 spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 05.07.1976. (list 35-36 spisa), povijest promjena katastra na utuženoj nekretnini (list 54-55 spisa), proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka (list 67-68 spisa), saslušao svjedoke EO (list 80 spisa), UO (list 80-81 spisa) VO (list 81 spisa), ŽO (list 84 spisa), LO VO (list 84-85 spisa), ZO MO list 85 spisa) te saslušao stranke (list 86- 87 spisa).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću sukladno članku 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu ZV).

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj posjedovao predmetnu nekretninu.

6.1. Sporno je je li ju posjedovao kao samostalni posjednik te ako je, jesu li ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje nekretnine dosjelošću a koje se tiču kakvoće samostalnog posjeda te tijeka vremena potrebnog za stjecanje vlasništva dosjelošću.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Sud je na temelju oporuke pok. AO, darovnog ugovora od 31.05.1957., rješenja o nasljeđivanju iza pok. KO, rješenje o nasljeđivanju iza pok. FO, prijavni list broj 2569/2975 od 20.10.1975., izvadak iz zemljišne knjige od 05.07.1976., da je čestica, za koju tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva, od 1957. godine pa do danas upisana u katastru i zemljišnim knjigama kao vlasništvo obitelji FO, odnosno sada tužene GO.

8.1. Na iskaza svjedokinje EO proizlazi da je ista s tužiteljem usmeno dogovorila zamjenu njihovih nekretnina koje si pored predmetne čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i nju, pri čemu između stranaka nije sklopljen pisani ugovor o zamjeni. Međutim, sud je također utvrdio da svjedokinja nema neposrednih saznanja o eventualnoj kupoprodaji predmetne čestice između njezina djeda i djeda tužiteljice, već joj je takva informacija prenesena od strane majke, zbog čega se taj dio iskaza ne temelji na vlastitom opažanju svjedokinje. Sud ovakav iskaz ocjenjuje nevjerodostojnim jer je u suprotnosti s iskazom njezina supruga koji e rekao da oni nisu znali da taj voćnjak nije njihov.

8.2. Na temelju iskaza svjedoka UO sud je utvrdio da je svjedok osobno vidio da predmetnu nekretninu od 1998. godine obrađuje i održava isključivo tužitelj, kao i da prije tog razdoblja nije uočio korištenje predmetne nekretnine od strane svjedokinje EO. Sud je iskaz ovog svjedoka ocijenio vjerodostojnim, budući da je dosljedan, logičan i temeljen na neposrednim opažanjima svjedoka, te je u skladu s ostalim provedenim dokazima u spisu kao i nespornom činjenicom posjedovanja predmetne čestice.

8.3. Na temelju iskaza svjedoka VO sud je utvrdio da je predmetna čestica ranije bila u naravi voćnjak te da je isti, u razdoblju dok je svjedok živio u tom mjestu, koristila obitelj tužene. Međutim, kako se svjedok iz navedenog mjesta odselio 1982. godine, sud je ocijenio da njegov iskaz ima ograničenu dokaznu vrijednost, jer svjedok nema neposrednih saznanja o pravnom ili faktičnom stanju posjedovanja predmetne čestice nakon tog razdoblja. Stoga sud ocjenjuje iskaz ovog svjedoka vjerodostojnim samo u dijelu koji se odnosi na raniji način korištenja nekretnine a koje razdoblje nije obuhvaćeno ovom tužbom.

8.4. Na temelju iskaza ŽO sud je utvrdio da se predmetna čestica nalazila uz njegovu nekretninu svjedoka te da su on i njegova supruga, za vrijeme dok su ondje živjeli, koristili i predmetni voćnjak, ne znajući da isti nije u njihovom vlasništvu, pri čemu im nitko nije osporavao takvo korištenje sve do pokretanja ovog postupka. Također je utvrđeno da su se on i suprug mijenjali za nekretnine s tužiteljem te su prilikom te zamjene uključili i predmetnu nekretninu ne znajući da nije bila njihovo vlasništvo. Sud je iskaz ovog svjedoka ocijenio vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na faktično korištenje predmetne čestice, jer je iskaz jasan, životno logičan i temeljen na osobnim opažanjima svjedoka, dok isti ne daje odlučne podatke o pravnoj osnovi takvog korištenja, a samim time i kakvoći posjeda tužitelja.

8.5. Sud na temelju iskaza svjedoka NO nije utvrđivao odlučne činjenice, budući da je njegov iskaz u bitnim dijelovima u suprotnosti s ispravama priloženima spisu, osobito onima koje se odnose na cijepanje predmetne čestice i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime oca tužene. Naime, svjedok tvrdi da je upravo tu česticu djed svjedokinje EO mijenjao s ocem tužene 1966./1967.godine, međutim iz zemljišnoknjižne dokumentacije proizlazi da je cijepanje predmetne čestice provedeno 1975.godine te da je vlasništvo upisano na ime oca tužene, bez ikakvog traga o navedenoj zamjeni.

8.6. Sud smatra da bi, prema pravilima životne logike i uobičajenog pravnog postupanja, u slučaju da je do zamjene nekretnina doista došlo u razdoblju koje svjedok navodi (1966. ili 1967. godine), ta zamjena bila provedena i evidentirana u zemljišnim knjigama istodobno s provedbom cijepanja čestica 1975. godine. Kako se to nije dogodilo, sud nalazi da iskaz svjedoka u tom dijelu nije uvjerljiv.

8.7. Sud na temelju iskaza svjedoka ZO nije utvrđivao odlučne činjenice, budući da svjedok nema neposrednih saznanja o navodnoj zamjeni niti o kupoprodaji predmetne čestice. Iskaz svjedoka odnosi se isključivo na razdoblje do 1988. godine, koje nije relevantno za odlučivanje u ovom predmetu, jer se ne odnosi niti na navodnu zamjenu predmetne nekretnine niti na tijek posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja u kasnijem razdoblju. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da iskaz navedenog svjedoka nije od odlučnog značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku.

8.8. Na temelju iskaza tužitelja sud nije utvrđivao odlučne činjenice, budući da je isti u svojim činjeničnim navodima u početku isticao kako je s EO sklopio pisani ugovor o zamjeni nekretnina, dok je tijekom postupka utvrđeno da takav dokument ne postoji, nakon čega je tužitelj izmijenio svoj iskaz navodeći da pisani ugovor ipak nije bio sklopljen. Sud ocjenjuje da takva nedosljednost u iskazu tužitelja dovodi u pitanje njegovu vjerodostojnost.

8.9. Nadalje, sud nije prihvatio navode tužitelja u dijelu u kojem isti tvrdi da nije posumnjao da bi predmetna nekretnina bila u vlasništvu obitelji FO, s obzirom na to da su zemljišne knjige javne i svima dostupne, a tužitelj tijekom postupka nije sudu priložio niti jednu ispravu na temelju koje bi se mogli osporiti navodi i dokazi tuženice, uključujući i posjedovni list. Sama činjenica da je tužitelj neometano posjedovao predmetnu nekretninu ne znači istodobno da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da je za takvo stjecanje potrebna određena kakvoća posjeda, i to da posjed bude samostalan, zakonit, istinit i pošten, što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao.

8.10. Sud je na temelju iskaza tužene utvrdio da je predmetna nekretnina u vlasništvu njezine obitelji, koja istu nije namjeravala prodati, a osobito da njezin otac kao vlasnik nije pristao na otuđenje predmetne čestice. Nadalje je utvrđeno da je otac tužene tužitelju dao isključivo dopuštenje za korištenje predmetne čestice do drugačijeg dogovora, pri čemu je tužena osobno bila prisutna tom razgovoru. Sud je iskaz tužene ocijenio vjerodostojnim, budući da je jasan, dosljedan i suglasan s ostalim provedenim dokazima u spisu.

8.11. Također, sud nije utvrđivao činjenice na temelju spisa ovog suda broj Z- 8156/2024, odnosno rješenja o otvaranju i prigovora u predmetu Z-8156/2024 te zapisnika s očevida u Z-8156/2024, budući da se tim dokaznim prijedlozima ne mogu utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

9. Sud je sve dostavljene isprave cijenio kao vjerodostojne jer nemaju očitih nedostataka, a njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, odnosno nije osporena od strane tužitelja.

10. Odredbom članka 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari te ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

10.1. Samostalni posjed je definiran člankom 11. st. 1. ZV-a tako da je samostalni posjednik onaj koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, dok je a contrario nesamostalni posjednik onaj koji stvar posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika.

11. Slijedom navedenog, kako je u tijeku postupka utvrđeno da tužitelj nije bio samostalni posjednik predmetne nekretnine, već je istu posjedovao uz priznanje više vlasti vlasnika upisanog u zemljišne knjige, sud je zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nije osnovan.

12. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).

13. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio sa osporavanjem tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju naložio plaćanje parničnih troškova.

13.1 Tuženiku je stoga, sukladno Tarifi priznat trošak za sastav:

- odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura po Tbr 8. točka 1. Tarife (100,00 bodova x 2,00 eura = 200,00 eura)

- pristup ročištu 28.11.2024. u iznosu od 200,00 eura po Tbr 9. točka 1. Tarife (100,00 bodova x 2,00 eura = 200,00 eura)

- pristup uviđaju 10.02.2025. u iznosu od 200,00 eura po Tbr 9. točka 1. Tarife (100,00 bodova x 2,00 eura = 200,00 eura)

- pristup ročištu 14.10.2025. u iznosu od 200,00 eura po Tbr 9. točka 1. Tarife (100,00 bodova x 2,00 eura = 200,00 eura)

- pristup ročištu 16.12.2025. u iznosu od 200,00 eura po Tbr 9. točka 1. Tarife (100,00 bodova x 2,00 eura = 200,00 eura)

- pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura po Tbr 9. točka 3. Tarife (100,00 bodova x 2,00 eura = 200,00 eura, od čega je 50% 100,00 eura) PDV 25% na gore navedene radnje u iznosu od 275,00 eura po Tbr 46. Tarife

odnosno sveukupno 1.375,00 eura.

14. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Križevcima 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).