REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-2837/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: Župa Gospe od Ružarija, OIB 60657708248, 21220 Seget Donji, zastupan po punomoćniku Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu; protiv tuženika: TČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Antonio Šalov,odvjetnik u Trogiru; radi: utvrđenja i upisa prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave od 16.prosinca 2025.godina a objavljene na ročištu dana 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je tužitelj Župa Gospe od Ružarija OIB: 60657708248 vlasnik za cijelo nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je isti ovlašten na temelju ove presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva za cijelo na svoje ime na istoj nekretnini,uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženog TČ OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženik kao upisani vlasnik dužna priznati i trpjeti.

2. Tuženi TČ OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju Župi Gospe od Ružarija OIB: 60657708248 parnični trošak postupka u iznosu od 5.055,47 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška postupka teče od dana presuđenja do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu ta tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 27.06.1984.godine kao kupac s TČŠ iz [adresa], sklopio kupoprodajni ugovor kojim je od istoga kupio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 4128, kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje ZU3172 te kat. čest. [katastarska čestica] ZU 3561 sve položene u K. O. [katastarska općina]. Predmetni ugovor ovjeren je od strane tadašnje Općine [adresa] dana 17.07.1984.godine pod brojem 1323/1984. Predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jedinstvenu cjelinu to jest sve gore navedene ZK čestice odgovaraju jedinstvenoj katastarskoj čestici označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] Posjedovni list broj 1257 u odnosu na koju je u katastarskoj evidenciji još uvijek formalno ostao upisan gore navedeni prodavatelj od kojega je tužitelj stekao pravo vlasništva. U svrhu utvrđivanja površine i oblika predmetne nekretnine tužitelj je angažirao ovlašteni osobu za geodeziju koja je izradila skicu izmjere iste a koja potvrđuje gore navedenu identifikaciju. Na temelju navedenog Kupoprodajnog ugovora tužitelj se upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnim za cijelo predmetnih nekretnina te ušao u posjed istih. Tužitelj je odmah nakon izvršene kupoprodaje betonskim zidovima ogradio katastarsku česticu [katastarska čestica] ( koja uključuje sve ZK čestice koje su predmet kupoprodajnog ugovora) te je isti od tada do danas u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj je gore navedeni kupoprodajni ugovor sklopio te u zemljišnoj knjizi upisan pod nazivom Crkva Blažene Djevice Marije od Ružarija Seget Donji, međutim novim ustrojem pravnih osoba Katoličke crkve tužitelj djeluje pod nazivom Župa Gospe od Ružarija ( evidencijski broj:1.273) te je župnik ovlaštena osoba za zastupanje tužitelja, dakle kao što je gore navedeno tužitelj se po osnovi pravnog posla kupoprodaje uredno upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik svih nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje a koje tvore jedinstvenu cjelinu u katastru označenu kao kat. čest. [katastarska čestica]. Međutim,nakon što je tužitelj upisao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, treća osoba (IČ pok. T) rješavao je zemljišnoknjižno stanje svojih nekretnine te je tzv. formalnom tužbom, omaškom pokrenuo parnični postupak za jednu od nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje i to za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 3561 K. O. [katastarska općina] i u tom postupku pribavio presudu na temelju priznanja,na temelju koje je upisao svoje pravo vlasništva na navedene nekretnine,a koja je prije navedene presude bila evidentirana u ZU 3172, pa je slijedom presude,ZK Rješenjem Z- 962/1989 upisana u novi ZU 3561. Ovlaštena osoba za zastupanje tužitelja-župnik don ŽČ stupio je u kontakt s gore navedenom ĐČ pok. T,koji nije osporio navode tužitelja te izjavio župniku da je suglasan s time da tužitelj pokrene odgovarajući postupak radi upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 3561 K. O. [katastarska općina], što više IČ dao je župniku sve podatke u svrhu podnošenja tužbe te je župnik preslikao osobnu iskaznicu istoga. Međutim, dana **.**.2016.godine IČ pok. T je preminuo te je istog naslijedila njegova supruga IČŠ a koja je temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza istog upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZU 3561 K. O. [katastarska općina]. Međutim, kako je i IČŠ preminula, temeljem Rješenja o nasljeđivanju Vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber u [adresa] pod posl. br. O-4986/2021 UPPOS Split 209/21 njezinim nasljednikom proglašen je SČ pok. I,ovdje tuženi.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 22.04.2021.godine i 03.11.2020.godine protivila se tužbi ističući da je za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] već donijeta Presuda na temelju priznanja P-534/88 Općinskog suda u Trogiru u pravnoj stvari prednika tužene sad pok. GČ kao tužitelja, protiv tuženika Crkva Blažene Djevice Marije iz Segeta Donjeg ( Župna crkva u Segetu Donjem), pa je predloženo odbijanje tužbe kao neosnovane uz dosudu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Kupoprodajni ugovor u [adresa] dana 27.VI.1984. godine a ovjeren od strane tadašnje Općine Trogir dana 17.07.1984.godine pod brojem Ov-123/1984 a zaprimljen kod ZK odjela Općinskog suda u Trogiru pod brojem Z-72/85, pregledan Izvod iz katastarskog plana od 23.10.2009.godine, pregledan Prijepis posjedovnog lista broj 1252 Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 23.10.2019.godine,pregledao skicu izmjere sačinjen od strane Landing j.d.o. za geodeziju,projektiranje i ostale usluge od lipnja 2017.godine, pregledana Obavijest središnjeg državnog ureda za upravu Zagreb 14.svibnja 2004.godine, pregledan ispis iz Evidencije pravnih osoba Katoličke Crkve u RH na dan 18.11.2019.godine, pregledan preslik osobne iskaznice zz tužitelja župnika don ŽČ, pregledan izvadak iz zemljišne knjige ZU 4128 K. O. [katastarska općina], ZU3172 K. O. [katastarska općina] oba od 21.11.2019.godine, i ZU 838 K. O [katastarska općina] od 02.02.2011.godine, pregledana Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Trogiru pod posl. br. P- 534/88, pregledan izvadak iz zemljišne knjige ZU 3561 K. O. [katastarska općina] na dan 04.02.2014.godine te pregledan preslik osobne iskaznice ĐČ pok. T , pregledano Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Željene Biuk u [adresa] pod posl. br. O-185/17-4 UPP/OS- [adresa]-34/17,pregledan izvadak iz zemljišne knjige ZU 3561 K. O. [katastarska općina] od 21.11.2019.godine, pregledao izjavu župnika Župe Gospe od Ružarija broj 34 od **.**.1978.godine GČ pok. T, pregledan odgovor Općinskog sekretarijata za opću upravu Služba za upravno pravne poslove Referada za imovinske pravne poslove općine [adresa] **.**.1990. GČ u [adresa] i **.**.1990. te dopis Općinskom zavodu za katastar i geodetske poslove Trogir u Rijeci 20.12.1980.godine, proveden očevid na licu mjesta dana 07.lipnja 2021.godine, pregledan Nalaz i mišljenje vještaka Zvonimira Rubić od 11. srpnja 2021.godine te očevid od 04.09.2023.godine i pregledan Nalaz i mišljenje vještaka Dario Blažević od 18.09.2023.godine te je pregledano usmeni Nalaz i mišljenje vještaka Dario Blažević od 17.siječnja 2024.godine, pregledani spisi Općinskog suda u Trogiru P- 696/87 i P-242/90, saslušani svjedoci Ž VČ, NČ pok. Đ, HČ, ĆČ pok. MČ te saslušan zz tužitelja i tuženik kao stranke.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] još od 1984.godine kada je od ŽČŠ, uz predmetnu kupio još tri nekretnine a čemu se tuženik protivio ističući da je on vlasnik utužene čest. zem. temeljem Presude na temelju priznanja pod posl. br. P-534/88 gdje je upravo zz tužitelja priznao predniku tuženika vlasništvo iste.

5.Nesporno je, a što je utvrđeno uvidom u Kupoprodajni ugovor "U [adresa] dana 27.VI.1984.g", zaključen Kupoprodajni ugovor između Zulim Ivana Pavina kao prodavaoca i Crkve Blažene djevice Marije od Ružarija kao kupca ( a koja je novim ustrojem pravnih osoba Katoličke crkve djeluje pod nazivom Župa Gospe od Ružarija), kojim je ĐČŠ [adresa], zastupanoj po upravitelju župe KČ prodao čest. zem. [katastarska čestica] ( broj nove čestice 775) ukupne površine 842m2 K. O. [katastarska općina] za 800.000,00 ND gdje u posjed i uknjiživanje kupljenih nekretnina kupac stupio odmah po isplati a koja će biti isplaćena mjesec dana nakon pravomoćnosti ugovora i koji je ugovor ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za upravne poslove Općine Trogir te Nadbiskupskog ordinarijata i koji je pod brojem Z.72/85 zaprimljen u zk odjelu i izvršen upis prava vlasništva na Crkvu blažene djevice Marije od Ružarija. Nesporno je, a što je utvrđeno uvidom u Posjedovni list 1252 K. O. [katastarska općina] Ispostave za katastar nekretnina,upisan prodavatelj ĆČ iz [adresa] na kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 842m2. Nesporno je i da je temeljem Presude na temelju priznanja P-534/88 Općinskog suda u Trogiru, a što je utvrđeno uvidom u istu, prednik tuženika IČ se upisuje kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

6.Sporno je da li je tužitelj vlasnik utužene čest. zem. ili pak tuženik koji se poziva na Presudu na temelju priznanja a radi kojeg utvrđenja je sud proveo očevid na licu mjesta i saslušao svjedoke te same stranke uz pregledane priložene isprave.

7.Očevidima na licu mjesta utvrđeno je da se nekretnina nalazi u [adresa] koja nekretnina je položena istočno u odnosu na asfaltiranu cestu Stjepana Radića te je sa svih strana omeđena betonskim zidovima, osim sa zapadne i južne gdje graniči sa asfaltiranom cestom,s time da je istočna granica u manjem dijelu i to njenom sjevernom materijalizirana starim kamenim suhozidom. U trenutku očevida na nekretnini je zatečen kontejner izrađen od pvc panela sa vidljivim zidovima na mjestu gdje je trebao biti sagrađen objekt Župni ured, a sjeverno od gore opisanog kontejnera. Sama nekretnina je neobrađena, zarasla u nisko raslinje, koju nekretninu je geometar vještak identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo što bi se po stanju u zemljišniku sastojalo od zk čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] s time da bi predmet spora bila zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nakon što je zz tužitelja pokazao nekretninu i kazao da ona čini jednu cjelinu te da ne može odrediti gdje je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na traženje suda da tuženik pokaže granice svoje nekretnine, isti ja kazao da bi se zk čest. zem. [katastarska čestica] pružala od betonskog zida koji predstavlja njegovu sjevernu među do zida opisanog objekta i izgradnji a što bi predstavljalo širinu predmetne nekretnine dok bi joj zapadnu granicu definirao asfaltirani put a istočnu stari kameni suhozid.

8. U pisanom nalazu i mišljenju geometar vještak Dario Blažević pokazani predmetni posjed u postupku očevida koji je po kazivanju tužitelja bio predmet kupoprodaje 1984.g, u naravi je neobrađeni posjed, zarastao u nisko raslinje i koje sa sjeverne strane omeđen betonskim zidovima, sa istočne dijelom betonskim zidom, dijelom starim kamenim suhozidom,dok sa zapadne i južne strane međe na terenu nisu materijalizirane te su preuzete sa katastarskog plana i isti je prikazan na geodetskoj skici lica mjesta ( poglavlje 4.Prilozi) likom A-B-C-K-J-I-H-G-F-E-A ukupne površine 835m2, a koji po katastarskom stanju odgovara kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo, upisane površine u katastarskom operatu 842m2. što po zk stanju odgovara zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo (lik omeđen slovima A-B-C-D-E-A), zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo ( lik omeđen slovima F-L-K-G-F), zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo ( lik omeđen slovima E-D-L-F-E), zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo( lik omeđen slovima D-C-K-J-I-H-L-D). Predmet ovog sudskog postupka bi bila samo zk čest. zem. [katastarska čestica] ( koju u ovom pisanom nalazu i mišljenju označava kao čest. zem. [katastarska čestica] i koju očitu omašku u pisanju je ispravio u svom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja od 17.siječnja 2024.g), koja ima površinu od 228m2. Predmetan površina je izračunata na osnovu uklopa sudske mape u izmjereni teren te je u postupku izrade odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim bi se uskladilo stanje u katastru i zemljišniku može doći do razlike u izračunu površina u skladu sa površinskim kriterijem definiran člankom 93. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina N.N.112/18, s napomenom da je južna granica zk čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],koja proizlazi iz zk podataka ne podudara s granicom pokazanom od strane tuženika u postupku očevida.

9.U usmenom obrazloženju svog Nalaza i mišljenja od 17.siječnja 2024.godine ostao kod pisanog Nalaz i mišljenja,navodeći da se južna granica predmetne čest. zem. ne podudara sa granicom pokazanom od strane tuženika, s obzirom na stanje u starim katastarskim mapama te da nigdje nije naveo da je tuženik pogrešno pokazao već može biti da su sudske mape pogrešne,s obzirom na točnost kako su izrađene i da je on identificirao predmet spora na osnovu službenih dostupnih dokumenata jer mu je to bio zadatak. Nadalje je kazao da bi čest. zem. [katastarska čestica] kat oznake 775 K. O. [katastarska općina] očevidom na licu mjesta zaključio, a što je prikazao u svom Nalazu i mišljenju, da je riječ o jednoj katastarskoj čestici te da iz skica je vidljivo da granice između predmetnih zk čest. zemalja na terenu ne postoje već postoje samo vanjske granice u smislu zidova i linija ceste prikazane u vještvu a prikazuju granicu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i na terenu, po mišljenju vještaka, ta kat. čestica bila jedna cjelina. Nadalje, s obzirom na upit pun tužitelja, da li površina kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odgovara površini iz Kupoprodajnog ugovora iz 1984.godine kojom je tužitelj stekao predmetnu nekretninu, je kazao da je po stanju koje je izmjereni na terenu površina ukupne čestice iznosi 835m2, međutim da ne može kazat i koliko je upisano u katastru a za koju površinu pretpostavlja da bi bila dobivena prijepisom iz Posjedovnog lista a ne mjerenjem stvarnih kvadrata na terenu te iz toga može proizaći razlika onog što je izmjerio, upisane površine u Posjedovnom listu i one u ugovoru.

10. Iz iskaza zz tužitelja kao stranke don ŽČ je utvrđeno da je nakon dolaska za župnika u Seget 15.veljače 1988.godine, bivši ga župnik,sada pok. BČ upoznao sa nekretninama crkve i to crkvom,župnom kućom kao i predmetnom nekretninom za koju je kazao da je kupio od pok. MČ, površine 842m2 i da je 1984.g ili 1985.g počeo graditi kapelicu na način da je udario temelje, gdje bi u prizemlju trebao biti sakralni prostor a poviše istog stan, međutim da su nastali problemi,da se više nije radilo, a on kada je došao 1988.g da je vidio da je to premala crkva za naseljen Vranjica, zbog čega su 1991.godine našli novi prostor, ishodili dozvolu za novu Crkvu Hrvatskih mučenika, a predmetnu držali kao svoju,čak razmišljali da je prodaju. Te 1988.godine kada je došao za župnika u Seget, da je kod njega došao IČ sin T koji je živio u [adresa], te mu kazao da rješava svoje zemljište, da je jedna njegova parcela uz crkveno, da trebaju riješiti zk stanje i on je, znajući da je njihovo crkveno zemljište površine 842 m2, smatrao da svojim potpisom GČ isti neće zadirati u crkveno vlasništvo, da bi kasnije se ispostavilo da se radi o spornoj čestici površine 200- ak m2 koju od Marinovog dijela,koju je prodao sada pok. AČ,podigao betonski zid CČ i na kojoj, odnosno kojim česticama zemlje od 1984.godine, od kada su kupljeni od sada pok. SČŠ,nitko nije bio u posjedu pa ni prednik tuženika IČ,koji je uvidio da je pogrešno utužio česticu zemlje [katastarska čestica] koja nije njegova, te je dolazio kod njega da to ispravi te mu čak dao svoju osobnu iskaznicu radi podizanja tužbe i ispravka tog stanja. Kako je IČ pok. T u međuvremenu umro i istog naslijedila njegova supruga IČŠ i koja je bila upoznata sa svime, čak dogovorio da on sa odvjetnikom dođe kod nje u starački dom, gdje je posjećivao, da se to ispravi, međutim kada je to učinio i došao zatekao IČŠ s JČ sada tuženikom, te da do tog posla nije došlo. Također je naveo da od kupoprodaje od 1984.godine te započinjanja gradnje njihovog objekta za župni ured, pa do dan danas, je predmetna čestica u njihovom posjedu i vlasništvu neometane od bilo koga, navodeći da su se susjedi okolnih zemljišta obraćali župi da li mogu parkirati vozilo,odlagati materijal ili čak staviti baraku a za 2-3 masline,koje su bile na terenu, dozvoljavao susjedima da ih poberu s time da su vatrogasci čistili teren, uklanjali grane i slično, jer su svi znali da se radi o crkvenom zemljištu, kao i da za života ĐČ nikada ništa nije poduzimao protiv crkve radi uklanjanja temelja podignutih na zemljištu, kao što nikada nije bio u posjedu tog zemljišta.

11.Iz iskaza pak tuženika kao stranke, a koji je sa suprugom ĐČ, GČŠ, zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer iste poznaje od svog djetinjstva, preko rodbinskih veza i pomagao im i vodio brigu o njima, je utvrđeno da je IČ, nakon što je prodao dvije veće zemlje i sporna ostala neprodana, a crkva 1985.g ili 1987.g prepisala zemljište na sebe, zbog čega je GČ pokrenuo tužbu protiv crkve i koju tužbu je dobio na temelju priznanja gdje je don ŽČ to priznao ĐČ 1989.godine i koji GČ je do svoje smrti obrađivao tu zemlju, na kojoj je bilo 4- 5 maslina, a koju je česticu par puta pokušao i prodati te se obraćao i Općini Trogir za prodaju jer je imala pravo prvokupa. Isti je i kazao da na predmetnoj čestici zemlje površine oko 200-ak m2 se nalaze i temelji crkve te da je zbog toga i GČ podnio tužbu protiv crkve kao što je i kazao da mu je upravo supruga ĐČ, IČŠ, pričala da ne vjeruje don ŽČ, da mu neće davati zemlju koju je njen suprug naslijedio od svojih prednika koji su i upisani bili u zemljišnoj knjizi prije i radi se o obitelji OČ, kao što je i pobio tvrdnje don ŽČ da je on seljanima dozvoljavao parkiranje, gradio barake i ubiranje plodova, jer sve to što je on dozvolio se nalazi ne na spornom zemljištu nego na zemljištu vlasništva crkve te da mu nije poznato kako je crkva stekla vlasništvo predmetnih nekretnina.

12.Iz iskaza svjedoka VČ utvrđeno je da je tuženik ove nekretnine dobio jer je skrbio o GČ i IČŠ, i koje skrbništvo je sačinjeno prije 2016.g, koje godine je IČ umro, a što mu je poznato jer su njegovi roditelji bili u dobrim odnosima s prednicom GČ i VČŠ, OČ, koja je bila majka ĐČ, tako da je ova nekretnina u Segetu Vranjicu došla u S, i zbog dobrog odnosa njegovih roditelja sa GČ i IČŠ isti je nastavio održavati odnos sa njima, navodeći da je veću zemlju u [adresa] GČ prodao a da je manja ostala, da je na toj većoj koju je GČ prodao i ovoj manjoj užoj,kako kaže, masline koje su bile tamo,još IČ posjekao.

13.Suprotno iskazu tuženika, a i iskazu saslušanog svjedoka DČ, iz iskaza saslušanih svjedoka ZČ pok. Đ i HČ, a čijim iskazima je sud poklonio vjeru , je utvrđeno da se radi o susjedima i koji su znali da se radi o zemljištu vlasništva župe,koje je don BČ kupio od pok. ČČ, a koji su osobno poznavali i prodavatelja i don BČ i gdje je prema iskazu ZČ, don Đ nakon kupnje zemljišta od pok. ČČ, u isto vrijeme kao i svjedok NČ započeo graditi župni ured a ovaj kuću. Međutim da je zbog tadašnje vlasti don Đ odustao od gradnje, da nikada nije čuo da su bili kakvi sudski postupci između župe i ĐČ kao što mu je i poznato da na sjevernoj strani ove nekretnine postojao veliki suhozid koji je zamijenjen betonski zidom od strane AČ, kada je kupio svoje zemljište od IČ, kao što je kazao da na spornoj nekretnini i nikada nije viđao ĐČ a isto kazao i da ga ne poznaje osim što na ovoj zemlji po pristanku don ŽČ odlaže šumu i parkira svoje vozilo te da nikada nitko treći mu nije branio niti smetao ovako korištenje koje je dobio od strane don ŽČ, a masline koje su bile na terenu prije prodaje župi da je obrađivao ČČ a nakon toga da su te masline popilane od strane vatrogasaca koji su za to dobili dozvolu od don ŽČ.

14.Čak iz iskaza PČ je utvrđeno da ovo zemljište, koje je bilo vlasništvo UČ, do prodaje župi, je UČ ČČ mlio žalo i odvozio ga za gradnju kuće nasuprot benzinske stanice u [adresa] na [adresa], kao što mu nije ni poznato da bi bilo tko treći obrađivao ovu nekretninu a da je njemu don ŽČ dozvolio da sagradi kamenicu na ulazu na južnom dijelu ovih nekretnina.

15.Potvrda da je sporna nekretnina vlasništvo obitelji UČ od koje je kupljena ova čest. zem. je utvrđeno i iz iskaza prodavatelja ŠČ pok ČČ, a koji je kazao da se predmetna zemlja zvala Vranjica, koju je njegov otac prodao, te je bila ograđena sa svih strana, gdje je sa južne i istočne strane graničila sa nekretninom vlasnosti LČ ( poštar), sa zapadne da je bio put dok je sa sjeverne vlasnik bio čovjek kojem ne zna ime, ali da je bio dobronamjeran te da je njihove nekretnine dijelio suhozid viši od njega i kada bi došli sijati biže da bi sjedio s njime, a da je jednog dana iza 1980-ih godina don BČ, kojeg su zvali G, došao kod njegovog oca, pitao za ovu zemlju o kojoj se već raspitao i kazao da je želi kupiti za gradnju crkve, a što je on sve sluša, nije se htio uplitati, i gdje je don Đ kazao njegovom ocu da zemlja nije sređena, te ga njegov otac uputio da neka to sredi putem odvjetnika, a radilo se o odvjetniku Ante Beljan, kojeg je predložio Đ. Nakon toga da mu je otac rekao da je don Đ rekao njegovom ocu da on dođe sutra u grad, da je on pismen za razliku od oca koji nije bio, i tada je on kod Beljana potpisao te to ovjerili u Općini kod EČ ( osoba koja je radila na ovjeravanju ugovora). Isto tako kazao je da ne zna da li je tada otac darovao zemlju ali da je to uradio sve da riješi imovinsko pravno pitanje za Đ, kod koje prodaje se otac dogovarao sa Đ, s time da se nije mjerila kvadratura. Uz taj sjeverni, visoki suhozidi, koji je dijelio njegovu nekretninu od sjeverne nekretnine, za koju je kazao da je bio vlasnik možda IČ, kojeg je viđao 2 ili 3 puta, dolazio kod njih jer je imao zemlju do njihove, kazao da nije bilo stabala uz taj visoki sjeverni suhozid, već su se tu sijali biži, zid je bio okrenut prema suncu i tu bi se ubrali prvi biži. Na upit suda da li kada je otac prodavao tu zemlju, predmetna nekretnina imala više brojeva, iskazao da je imala više, da se ne sječa ni jednog te da nakon što je sređeno zemljišno knjižno stanje da je don Đ zahtijevao od njegovog oca da dovede geometra i zabije kolce te da je njegov otac doveo geodeta FČ i kojom prigodom je bio i njegov otac i susjedi osim gdje je put i kod kojeg označavanja nije bilo nikakvih problema, a na upit suda da iskaže gdje je zabijao kolce, a koji je kazao da je nekretnina bila omeđena, iskazao da su omeđivali granice i pituravali u crveno, a na upit tužitelja da li bi mogao danas pokazati tu svoju nekretninu, kazao da bi mogao s time da mora kazati i to da je prije 10-ak godina kod njega došao pok. RČ jer je znao da sam prodao zemlju popu a da on treba srušiti taj visoki suhozid i sagraditi betonski zid da bi napravio bazen,na što sam mu kazao da on ode kod popa kojem sam prodao zemlju, da to nije moje nego od Crkve, međutim da ne zna da li je ovaj otišao kod popa. Na upit pun tužitelja da li je itko ikada svojatao ovu spornu zemlju, decidirano kazao da nikada nije bilo svojatanja ni prijepora, sa svim susjedima je bio u dobro i prijatelji a da mu je otac bio pošten. Međutim, isto tako je i kazao da je od svog oca čuo da je bilo nesuglasica sa ĐČ oko sporne zemlje, odnosno oko nekih 100 ili 200 kvadrata, a što je bilo 3 ili 4 godine nakon prodaje Crkvi, a što je bilo nakon toga ne zna jer je navigavao i nije bio sa ocem. Međutim, isto tako kazao da njegov otac ni on nisu prodali nešto što nije njihovo a kako je to slikovito kazao: "nikada, volio bi ist kruva i zemlje nego to", te da od don BČ, sa kojim je bio dobra, koji je vodio sahranu njegovih roditelja, nikada nije čuo nakon prodaje da je bilo kakvih problema sa međama.

16.Pregledom ZU 838 K. O. [katastarska općina] ( list 172-175 spisa) utvrđeno je da bi sporna čest. zem. [katastarska čestica] uz čest. zem. [katastarska čestica] bile drugo zk tijelo, a u listu B od kupoprodaje **.**.1894. NČŠ i HČŠ. V su upisani kao vlasnici ovih nekretnina, odnosno upisani prednici tužitelja ĆČŠ i ČČ te da bi od 03.lipnja 1983.godine temeljem presuda i Rješenja o nasljeđivanju su otpisane čest zem 236/3, 236/4, 237 prenesene u ZU 3172 gdje su upisan ČČ pok. VČ koji je temeljem Ugovora o darovanju to prenio na MČŠ a koji to temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27.lipnja 1984.g prenosi na Crkvu Blažene djevice Marije od Rožarija, prednika tužitelja. Iz lista A, ZU 3172 K. O. [katastarska općina] utvrđeno da je na temelju pravomoćne presude od 05.08.1988.g broj P- 534/88 otpisana čest. zem. [katastarska čestica] i prenosi u novi ZU 3561 k. o. [katastarska općina].

17.Ovo sve je pregledano i utvrđeno kako bi se pobile tvrdnje tuženika i saslušanog svjedoka DČ, da se radi o nekretnini koja je djedovina ĐČ, odnosno da je u Vukmane došla od OČ, a što ne odgovara istini jer je razvidno da upravo utužena čest. zem. [katastarska čestica] zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica], koje čine jednu cjelinu na terenu, a što je utvrđeno očevidom, bila od osnutka zemljišnih knjiga vlasništvo obitelji MČŠ, odnosno da je bila predmet nasljeđivanja i diobe te da kao takva je i prodana tužitelju tako da nema govora da je obitelj MČŠ prodala nešto što nije njeno.

18.Upravo ovo dokazuje tvrdnje zz tužitelja da je IČ, nakon što je ishodio Presudu na temelju priznanja, u kojoj je tada zz tužitelja i sada don ŽČ priznao da bi bila vlasništvo TĆ a ne crkveno, ne odgovara istini, odnosno nije vlasništvo ĐČ, a koju činjenicu je priznao i sam IČ don IĆ, govoreći mu da je pogriješio, davao mu osobnu iskaznicu da to riješi, a o čemu je bila upoznata i njegova supruga ŽĆ kao i sam tuženik.

19.Kako je dakle provedenim postupkom utvrđeno da je predmetna čestica zemlje zajedno sa česticama zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje čine jednu cjelinu, površine 842 m2, kat. oznake 775 K. O. [katastarska općina], kupljena 1984.godine od ŽČŠ, da je od tada u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne čestice, pa tako i sporne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a o kojoj činjenici najbolje svjedoče zidovi temelja crkvenog objekta koji dan danas stoje na spornoj kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da između predmetnih čestica nije vidljiva međa, odnosno nema vidljive međe između sporne čest. zem. [katastarska čestica] i ostalih, da od trenutka prodaje prednici tuženika nikada nisu bili u posjedu sporne čest. zem. jer ono što su posjedovali to su i prodali, a radi se o česticama sjeverno od sporne koje čestice su odvojene visokim betonskim zidom a ranije viskom suhozidom, kako ga je opisao prodavatelj ĆČ, a koji opet zid potvrđuje tvrdnje tužitelja da IČ kada je prodavao to svoje zemljište sa sjeverne strane, da je prodao ono što je njegovo a da čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je pogrešno identificirao, odnosno za istu ishodio Presudu na temelju priznanja od don ŽČ a za koje priznanje je don ŽČ objasnio da je priznao zemljište uz crkveno, odnosno da priznanjem neće dirati u crkveno vlasništvo, da je sporna čest. zem. vlasništvo crkve a ne ĐČ, koji je dolazio kod tužitelja govoreći mu da je pogriješio, da će ispraviti ovu grešku, odnosno čak ostavljao mu svoju osobnu iskaznicu da to ispravi tužbom, a o čemu je sve znala i bila upoznata njegova žena i koja je, a što je utvrđeno iz iskaza tuženika kao stranke, izbjegavala i nije željela se susresti sa don ŽČ s obrazloženjem da ona neće njemu dati nešto što je njihova djedovina.

20.Potvrda da ta nekretnina nikada nije bila vlasništvo ĐČ već obitelji ĆČ, potvrđuje zemljišna knjiga gdje je od osnutka, a što je ranije obrazloženo, kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] obitelj ĆČ.

21.Kako je dakle utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čini dio jedinstvene kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 842m2, koja je bila vlasnosti obitelji ĆČ i koji su je kao takvu davne 1984.godine prodali tužitelju, da nikada nitko osim župe to jest tužitelja, nije bio u posjedu iste, posebno ne IČ, nakon što se 1988.godine upisao kao vlasnik temeljem Presude na temelju priznanja P-534/88, i koji tužitelju nikada nije pristupio s navodom da je sporna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] njegovo vlasništvo, te izjavio da je pogriješio a posjed tužitelja u odnosu na čest. zem. se bez prekida nastavio i dalje neometan od bilo koga, su činjenice koje dokazuju da je tužitelj stekao vlasništvo ove nekretnine dosjelošću a koji tužbeni zahtjev je usvojen sukladno članku 159. stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12) jer je tužitelj kao pošteni posjednik ovu nekretninu posjedovao i posjeduje dulje od 20 godina, kako to propisuje navedeni članak.

22.Zbog svega rečenog odlučeno je kao u izreci presude.

23. Odluka o trošku je donesena sukladno članku 154. stavak II. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13,89/14, 70/19) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12) a odnose se na trošak punomoćnika tužitelja i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav četiri podneska od 01.12.2021., 04.03.2022., 14.11.2024., 13.12.2024., svako po 100 bodova, zastupanje na trinaest ročišta (27.04.2021.,04.09.2023., 30.10.2023., 17.01.2024., 06.03.2024., 19.06.2024., 25.09.2024., 15.11.2024., 17.12.2024., 30.01.2025., 24.09.2025.g., 06.11.2025.g, 06.12.2025.g) svako po 100 bodova, a budući je vrijednost boda s paušalom 2,00 eura to je trošak pun tužitelja 3.600,00 eura uvećan za iznos PDV-a od 900,00 eura, daje trošak pun tužitelja od 4.500,00 eura. Kada se istim troškovima pridoda pristojba za tužbu 53,00 eura, trošak očevida 449,47 eura, te pristojba presude u iznosu od 53,00 eura, daje trošak tužitelja od 5.055,47 eura,koliko je dosuđeno u točci 2. izreke presude.

U Trogiru, 30. siječnja 2026.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis