REPUBLIKA HRVATSKA

P-1047/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐOZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Mijo Jeličić odvj. u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Zoran Perić odvj. u Splitu, radi predaje u posjed i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. studenog 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja-protutuženika HO odvj. vjež. u Splitu i zamj. pun. tuženika- protutužitelja OO odvj. vjež. u Splitu, dana 30. siječnja 2026. godine,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

"-Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj ĐO, iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] prema tužiteljici-protutuženoj HOZ iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], vlasnik sa 5/18 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude temeljem iste izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], uz istovremeni izbris tog prava sa imena tužiteljice-protutužene.

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju-protutuženiku preda u suposjed cjelinu posebnih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji u naravi predstavljaju kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta koji je u skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, koja skica je sastavni dio ove presude, označen kao lik prikazan slovima A-B-C-D-E-A , površine 530 m2, koji je u suvlasništvu stranaka.

II Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju-protutuženiku isplati iznos od 27.199,800 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 453,33 EUR u razdoblju od 1.ožujka 2015.g. do 1.ožujka 2020.g., teče od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, sve do isplate, po stopi koja se do 31.07.2015.g, određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena., od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju utvrdi Hrvatska narodna banka na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g., po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

U donosu na više zatraženi iznos naknade u visini od 119.589,00 Eur, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju-protutuženiku isplaćuje iznos od po 453,33 EUR mjesečno, počevši od 1.ožujka 2020.g., do dana predaje suposjeda cjeline posebnih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta koji je u skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, koja skica je sastavni dio ove presude, označen kao lik prikazan slovima A-B-C-D-E-A , površine 530 m2, s tim što će dospjele iznose do pravomoćnosti ove presude platiti odjednom, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a iznose koji budu dospijevali nakon pravomoćnosti ove presude svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesece, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 1.022,73 EUR, teče od dospijeća do konačne isplate, po stopi koja se od 1.03.2020.g., do 31.12.2022.g., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju utvrdi Hrvatska narodna banka na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., zatim od 01.01.2023.g. , pa do 29.12.2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

U donosu na više zatraženi mjesečni iznos naknade u visini od 569,40 Eur, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

"-Dužna je tužiteljica- protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari zgradu sa svim pratećim objektima izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], te istu predati na slobodno raspolaganje tuženiku protutužitelju.

-Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 270.000 Kn za razdoblje od 01.07.2015 – 01.07.2020., sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate, koja na mjesečni iznos od 4,500 Kn teče od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.

-Dužna je tužiteljica- protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 4.500 Kn počev od 01.07.2020 pa dalje do predaje posjeda zgrade, sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate a koja teče od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.

-Dužna je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku protutužitelju parnični trošak."

V Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 26. ožujka 2020. god., podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika. U tužbi navodi da su temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom broj O-68/82 od 15.travnja 1982.g. i O-265/11 od 9.siječnja 2012.g., u ostavinskom postupku iza smrti pok. ŠO pok. Đ, koji je otac stranaka, tužiteljica i tuženik stekli pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem.

56/1, 56/2 i 56/3 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i nekretninama položenim u K. O. [katastarska općina], na način da je tužiteljici u vlasništvu pripalo 5/6 dijela, a tuženiku 1/6 dijela od cjeline nekretnina koje su bile predmet ostavine.

Nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] uknjižene su na imena: Bakota IO pok. H za 3/18 dijela; Bakota DO pok. H za 1/18 dijela; Bakota EO ud. AO za 1/3 dijela; Bakota O pok. LO za 1/6 dijela i Bakota Š pok. LO za 1/6 dijela.

Još za života pok. ŠO pok. Đ, on je zajedno s prednicima ostalih suvlasnika, AO i LO, proveo geometrijsku diobu na način da je svakom od njih u vlasništvo i isključivi posjed pripao posebni dio nekretnine sukladno granicama koje su označili na terenu, i na način da je svakome od njih pripala 1/3 od cjeline ovih nekretnina, pa stranke ovu diobu poštuju i na taj način koriste te raspolažu svojim posebnim vlasništvom.

U odnosu na 1/3 dijela cjeline predmetnih nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja je u diobi pripala pok. ŠO pok. Đ, predniku stranaka, vlasništvo tog posebnog dijela je u ostavinskom postupku tužiteljici uručeno za 5/18 dijela, a tuženiku 1/18 dijela, te taj posebni dio u naravi predstavlja kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom, te zemljište koje se koristi kao poljoprivredno zemljište, i taj posebni dio u suvlasništvu stranaka ima površinu od 892 m2.

U toj površini od 892 m2 tužiteljica participira u vlasništvu od 753,33 m2, a tuženik participira u suvlasništvu sa 148,67 m2.

Bez obzira na činjenicu što je tužiteljica suvlasnica pretežnog dijela nekretnine, tuženik koristi cijelu nekretninu i od te nekretnine ubire plodove, te tužiteljici onemogućava pristup i na taj način joj uskraćuje sva vlasnička prava na predmetnim nekretninama.

Tužiteljica navodi da se je obraćala tuženiku s prijedlozima za razvrgnuće suvlasničke zajednice, ali je tuženik činio sve kako do toga ne bi došlo, ili kako bi do toga što kasnije došlo, pa je pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu R1-691/18 pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice u kojemu tuženik čini sve kako bi ponovno stranke dospjele u parnicu, sve radi onemogućavanja tužiteljici da raspolaže svojom imovinom.

Nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kuća i dvor ukupne tlocrtne površine 601 m2, uknjižena je na imena: ČO pok. VO 1/3 dijela; Bakota H pok. Đ 1/3 dijela i ČO pok. VO 1/3 dijela, a odgovara kat. čest. [katastarska čestica], posjedovni list 9930 K. O. [katastarska općina], te je u posjedovnom listu upisana kao vlasnički posjed tužiteljice za 5/6 dijela i tuženika za 1/6 dijela.

Predmetna čestica je nastala cijepanjem od osnovne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nekretnina zemljišno knjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odgovara kat. čest. zem. [katastarska čestica], posjedovni list 9930 K. O. [katastarska općina], i upisana je kao vlasnički posjed tužiteljice za 5/6 dijela i tuženika za 1/6 dijela, dok je u vlasništvu slijednika ČO, a to su BO i ZO, u postupku cijepanja ostao posebni dio osnovne čestice zemlje koji je dobio oznaku čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada, dvorište i vrt ukupne tlocrtne površine od 622 m2, pa slijednici ČO na predmetnoj nekretnini nemaju nikakvih stvarnih prava, što su i potvrdili u svom očitovanju u predmetu broj R1-691/18.

Ova nekretnina se koristi na način da u jednom stanu stanuje tužiteljica, a drugi stan je koristio tuženikov sin do razvoda braka s ĆO, koja sada koristi jedan stan u toj zgradi i koju je tuženik tužio radi iseljenja i naknade u parnici Općinskog suda u Splitu broj Ps-137/19.

Garažne prostore oko kuće koristio je PO kao zakupnik, te je tu obavljao gospodarsku djelatnost temeljem pravnog posla kojeg je protivno volji tužiteljice sklopio s tuženikom, te je tuženik za cijelo vrijeme, sve dok po zahtjevu tužiteljice treća osoba nije iselila, a to se dogodilo 2.ožujka 2020.g., ubirao naknadu s osnove zakupnine, te je na taj način na teret tužiteljičine imovine tuženik stekao nepripadajuću korist.

Sukladno prethodno iznesenoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tužiteljica navodi da postavlja zahtjev za predaju suposjeda posebnog dijela nekretnina, koji u naravi predstavlja 1/3 nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja je u diobi s ostalim suvlasnicima, odnosno njihovim pravnim prednicima, pripala u vlasništvo predniku stranaka, te su stranke sada suvlasnici tog posebnog dijela sukladno udjelima upisanim u zemljišnoj knjizi.

Pored toga, u odnosu na ove nekretnina, tužiteljica postavlja zahtjev za naknadu temeljem stjecanja bez valjane pravne osnove budući da isključivo tuženik koristi ove nekretnine i na teret tužiteljičine imovine ostvaruje korist koja pripada tužiteljici. Kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom i zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju, za korištenje zgrade tužiteljica postavlja zahtjev u visini najamnine za isti ili sličan objekt, a za korištenje zemljišta postavlja zahtjev u visini tržišne zakupnine poljoprivrednog zemljišta na tom području, te procjenjuje da je tržišna vrijednost najma i zakupa najmanje 4.000,00 kuna mjesečno, a zahtjev se postavlja unazad 5 godina. Podredno, ako se visina zakupnine za poljoprivredno zemljište ne bude mogla utvrditi ili to bude otežano, tužiteljica traži da joj se isplati naknada za prihode temeljem poljoprivredne proizvodnje koju je tuženik ostvario ili mogao ostvariti u slučaju korištenja zemljišta u poljoprivredne svrhe.

Pored toga, temeljem stjecanja bez valjane pravne osnove za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], [adresa], i to za korištenje poslovnih prostora u pravnom odnosu s JO, tužiteljica postavlja zahtjev prema tuženiku u mjesečnom iznosu od po 1.000,00 kuna mjesečno, a zahtjev se postavlja unazad 5 godina.

Prema tome, za korištenje svih predmetnih nekretnina u razdoblju od 1.ožujka 2015.g., pa do 1.ožujka 2020.g., tužiteljica ističe zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od po 5.000,00 kuna mjesečno, odnosno 300.000,00 kuna sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

Pored toga, za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], traži naknadu za ubuduće od 1.ožujka 2020.g. do predaje suposjeda u mjesečnim iznosima od po 4.000,00 kuna sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

Dok se ne provede dokaz geodetskim i građevinskim vještačenjem, te do provedbe dokaza pribavljanjem obavijesti o visini najamnine i zakupnine, a podredno i financijsko knjigovodstvenog vještačenja, te eventualno vještačenja po vještaku poljoprivredne struke, nije moguće precizno odrediti tužbeni zahtjev, pa tužiteljica navodi da pridržava pravo tužbeni zahtjev precizirati nakon što se izvedu ovi dokazi. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom se nalaže se tuženiku da joj preda u suposjed cjelinu posebnog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji u naravi predstavlja kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta, ukupne površine 892 m2, koje je u suvlasništvu stranaka.

Tužiteljica je predložila sudu da donese i odluku kojom se nalaže tuženiku da joj isplati iznos od 300.000,00 kn, u razdoblju od 1.ožujka 2015.g. do 1.ožujka 2020.g. sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 5.000,00 kn u tom razdoblju teče od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, sve do isplate, te da joj ubuduće isplaćuje iznos od po 4.000,00 kn mjesečno počevši od 1.ožujka 2020.g. do dana predaje suposjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], s tim što će dospjele iznose platiti odjednom, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a iznose koji budu dospijevali nakon pravomoćnosti ove presude svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesece, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 4.000,00 kn teče od dospijeća do konačne isplate.

U odgovoru na tužbu od 21. srpnja 2020. god., tuženik poriče navode tužbe, traži da ista bude odbijena uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška, ističući kako su navodi tužiteljice u odnosu na vlasništvo zgrada netočni.

Naime, tužiteljica je temeljem Rješenja o nasljeđivanju naslijedila 5/6 dijela zemljišta označenoga sa čest. zem. [katastarska čestica] i zemljišta označenoga sa čest. zem. [katastarska čestica].

Tužiteljica se poziva na Rješenje o nasljeđivanju koje je bilo donijeto u skladu sa dogovorom stranaka. Naime, u vrijeme donošenja Rješenja o nasljeđivanju bila je živa majka stranaka, pa je između njih sklopljen sporazum da će majka živjeti sa tužiteljicom koja se je imala o istoj brinuti. Međutim, nakon donošenja rješenja tužiteljica uopće nije vodila brigu o majci stranaka, već je o istoj sve do njene smrti vodio brigu tuženik. Na taj način tužiteljica je upisana kao suvlasnik za 5/6 dijela, a tuženik kao suvlasnik za 1/6 dijela.

U momentu nasljeđivanja situacija na zemljištima bila je sasvim drugačija nego je danas. Naime, čest. zem [katastarska čestica] u naravi bila je ledina. Tuženik je u skladu sa dogovorom između njega i tužiteljice na ovom zemljištu izgradio zgradu isključivo o svom trošku i uz znanje i odobrenje tužiteljice. Prema tom dogovoru u zgradi je jedan stan imao pripasti tužiteljici, dok ostatak zgrade kao i budući dijelovi zgrade koji su se naknadno trebali izgraditi imali su pripasti tuženiku. Isto tako temeljem tog sporazuma tuženiku je pripala čest. zem. [katastarska čestica], te sve ostale nekretnine naslijeđene iza smrti pok. H.

Tužiteljica uživa plodove rada tuženika već godinama, te se na njegov teret bogati. Kako je tuženik isključivo svojim sredstvima izgradio zgradu on bi bio vlasnik iste jer je gradio kao pošteni graditelj uz suglasnost tužiteljice.

S obzirom na činjenicu da tužiteljica to osporava i godinama istog izigrava tuženik navodi da ovim traži iseljenje tužiteljice, kao i izgubljenu dobit i štetu koju je pretrpio.

Predmetna zgrada u početku je građena bez dozvole, pa je protiv tuženika vođen i postupak Građevinske inspekcije. Tuženik je naknadno legalizirao zgradu i potrošio znatna sredstva za legalizaciju. Ista je legalizirana na njegovo ime.

Tuženik navodi da je stekao vlasništvo ove zgrade gradnjom kao pošteni stjecatelj i tužiteljica nema nikakva prava na isto.

Po istom tom sporazumu tužiteljica je imala dobiti dio vrta ispred stana.

Tužiteljica međutim, koristi cijeli vrt.

Isto tako tuženik je izgradio i uredio zgradu u [adresa] izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica], i to još za života oca, a poslije njegove smrti sa znanjem tužiteljice koja se nije protivila jer je postojao naprijed navedeni Sporazum. Stoga se u odnosu na vlasništvo zgrada postavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

Otac stranaka je skupa sa braćom kupio predmetne nekretnine. Međutim, on na zemlji nije započeo sa građenjem. Odobrio je tuženiku da izgradi objekt kojeg je ovaj godinama dograđivao i uređivao o svom trošku.

Točno je da je tužiteljica pokrenula postupak diobe koji se vodi pod R1 691/18. U tom postupku tuženik je također postavio prigovor da tužiteljica ne bi bila vlasnica zgrada već da je vlasnik istih on. Dakle, postavljen je prigovor o vlasništvu tako da se očekuje rješenje o upućivanju na parnicu.

Tuženik je prigovorio, a to ponovo ističe da tužiteljica nije i ne može biti vlasnica zgrada jer ih je on izgradio kao pošteni graditelj, isključivo vlastitim sredstvima. Najprije uz odobrenje oca, na čest. zem. [katastarska čestica], a kasnije uz suglasnost tužiteljice na Kili. Postao je vlasnik istih kao pošteni graditelj.

Nadalje navodi da tužiteljica traži naknadu za korištenje zemljišta označenog sa čest. zem. [katastarska čestica] jer smatra da tuženik istog obrađuje i ima koristi. Tuženik ovo zemljište ne obrađuje jer je neobradivo. Tužitelj na istom području obrađuje i koristi tuđe zemljište s kojim tužiteljica nema nikakve veze.

Kako tužiteljica živi u kući vlasništva tuženika i istome ne plaća nikakvu naknadu, to se za razdoblje od 01.07.2015. - 01.07.2020., traži naknada od 4.500 Kn mjesečno, što ukupno za 5 godina iznosi 270.000 Kn. Isto tako traži se naknada do njezinog iseljenja ubuduće od 4.500 Kn mjesečno.

Slijedom navedenog, tuženik je istaknuo protutužbeni zahtjev, te predložio sudu da donese odluku kojom će obvezat tužiteljicu da isprazni od osoba i stvari zgradu sa svim pratećim objektima izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], te istu preda na slobodno raspolaganje tuženiku.

Tuženik je predložio sudu da donese i odluku kojom će tužiteljicu obvezati na isplatu iznosa od 270.000 Kn za razdoblje od 01.07.2015. - 01-07.2020., sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate, a koja na mjesečni iznos od 4,500 Kn teče od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, te da mu ubuduće isplaćuje mjesečni iznos od 4.500 Kn, počev od 01.07.2020, pa dalje do predaje posjeda zgrade, sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate, a koja teče od prvog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 03. kolovoza 2020. god., navodi da obzirom na činjeničnu i pravnu osnovu koju tuženik kao protutužitelj ističe u svom odgovoru na tužbu i protutužbi, u vezi s nespornim činjenicama koje proizlaze iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj Po-81/14 od 31.ožujka 2015.g., protutužba predstavlja zlouporabu procesne ovlasti radi opstrukcije ovoga postupka.

U odnosu na odgovor na tužbu, tužiteljica-protutužena osporava činjeničnu i pravnu osnovu koju tuženik-protutužitelj u svom podnesku iznosi, jasno u dijelu u kojem su te tvrdnje u suprotnosti s njenim navodima i dokazima na koje se stranke pozivaju.

Nije sporna činjenica, jer je potvrđuje i tuženik-protutužitelj što je i u kojoj mjeri koja od stranaka naslijedila u ostavinskom postupku iza svog prednika. Sporne su tvrdnje vezane za Sporazum koji je bio sklopljen među strankama 23.svibnja 1991.g., a slijedom toga su sporne i tvrdnje tuženika-protutužitelja o njegovom građenju, te svim pravima vezanim uz tu činjenicu.

Naime, Sporazum od 23.svibnja 1991.g., raskinut je temeljem zakona, pa više ne postoji. Osim toga, taj sporazum je raskinut upravo zbog činjenice neispunjenja obveza od strane tuženika, pa pozivanje na savjesnost, što kao svoj forte u ovom postupku tuženik-protutužitelj ističe, bez ikakve je osnove, naprotiv, radi se o smišljenom i u svakom slučaju nesavjesnom postupanju.

Tvrdnje vezano za stjecanje vlasništva građenjem na zemljištu na Kili, te na stjecanje vlasništva zemljišta na [adresa] temeljem pravnog posla (Sporazum od 23.svibnja 1991.g.) i građenjem su potpuno deplasirane kod nespornih činjenica:

a) Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Po-81/14 od 31.ožujka 2015.g., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž- 1499/2015 od 27.kolovoza 2015.g.:

- odbijen je tužbeni zahtjev tuženika ĐO u statusu protutužitelja na utvrđenje da je on vlasnik za 5/18 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je odbijen zahtjev da mu tužiteljica kao protutužena izda ispravu podobnu za uknjižbu tog prava na njegovo ime. (radi se o zemljištu koje je između prednika stranaka iz ove parnice i ostalih suvlasnika provedena geometrijska dioba te je na stranke uknjiženo suvlasništvo sukladno suvlasničkim udjelima u odnosu na cjelinu predmetne čestice.) U toj parnici tuženik kao protutužitelj je isticao sve ove tvrdnje i osnove koje sada ističe, te se radi o presuđenoj stvari, gdje je pravomoćno odbijen njegov zahtjev;

- odbijen je i zahtjev tužiteljice koji je glasio na raskid sporazuma, na žalost ne i na utvrđenje da je sporazum raskinut, jer bi u tom slučaju takav zahtjev da ga je postavila kako treba, bio usvojen. Naime, sud je tužiteljičin zahtjev na raskid ugovora odbio ne zato što sporazum ne bi bio raskinut, nego radi toga što je sporazum od 23.svibnja 1991.g., raskinut temeljem zakona. Dakle, da je tužiteljica tražila svojom tužbom da se utvrdi da je sporazum raskinut zbog neispunjenja od strane tuženika istekom roka koji je bio ugovoren kao bitan sastojak sporazuma tj. istekom dana 1.listopada 1991.g., takav bi zahtjev bio usvojen. Svejedno, raspravivši to pitanje kao prethodno pitanje, sud je zaključio da je ovaj ugovor (sporazum) raskinut, da više ne postoji i da ne može stvarati prava odnosno obveze, pa da tuženik-protutužitelj više ne može zahtijevati ispunjenje obveze koja proizlazi iz ugovora dok je postojao.

b) U tom prethodno citiranom predmetu raspravljene su i bitne činjenice za ovaj predmet, a osobito za protutužbu i pitanja koja tuženik-protutužitelj prezentira kao sporna pitanja, a radi se o sljedećem:

- stranke su dana 23.svibnja 1991.g., zaključile sporazum prema kojem je tuženik imao obvezu na zemljištu u predjelu „Kila“ izgraditi stan za tužiteljicu, te joj ga predati najkasnije do 1.listopada 1991.g.;

- da je ugovoreni rok prema zajedničkoj namjeri ugovaratelja bio bitan sastojak ugovora;

- da tuženik svoju obvezu nije ispunio u tom točno ugovorenom roku, pa da je posljedica tog neispunjenja raskid ugovora po samom zakonu u trenutku kada je istekao rok za ispunjenje;

- da tužiteljica nije održala ugovor na snazi nakon isteka fiksnog roka;

- da u predmetnim okolnostima kada je do raskida ugovora došlo na osnovi zakona tužiteljica-protutužena ne može tražiti sudski raskid ugovora, iz čega proizlazi da je pogrešno postavila tužbeni zahtjev, s jedne strane, jer bi slijedom ovoga što je sud zaključio imala osnovu na zahtjev na utvrđenje da je ugovor temeljem zakona raskinut, što u krajnjoj liniji nije ni bitno kod činjenice da je ugovor raskinut;

- da su raskidom ugovora temeljem zakona nastupili učinci raskida, tj. da su ugovorne strane oslobođene od obveza koje su imale na temelju Ugovora koji je raskinut.

Prema tome, tuženik-protutužitelj se ovdje potpuno bezuspješno poziva na sporazum koji je po zakonu raskinut. Kod raskida ugovora po samom zakonu, kao što je ovdje slučaj, a što je eksplicitno i pravomoćno potvrđeno citiranom odlukom drugostupanjskog suda, tužiteljica-protutužena ne treba poduzimati nikakvu radnju kako bi Ugovor bio raskinut, nego samo bezuspješni istek roka kao bitnog sastojka koji djeluje tako da je ugovor raskinut, odnosno da taj istek roka koji je bitan element ugovora ima konstitutivni učinak.

Nije sporna činjenica da je tuženik-protutužitelj podnio zahtjev za legalizaciju objekta, ali to je učinio bez njenog znanja i suglasnosti. Naprotiv, tu činjenicu joj je nesavjesno zatajio jer da je bio savjestan, čak i po njegovom stajalištu ona kao suvlasnik, odnosno makar kao vlasnik jednog stana kako tuženik tvrdi, ima pravo i pravni interes sudjelovati u postupku legalizacije.

Kogentnom normom mjerodavnog Zakona koji je regulirao pitanje legalizacije bespravno izgrađenih objekata (Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama), propisano je da pitanje legalizacije odnosno da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno, kao ni na stvarna prava na zemljištu na kojem je ta zgrada izgrađena (čl. 23. Zakona, NN 90/11, odnosno čl. 32. Zakona NN 86/12, 143/13).

Prema tome, iz ove činjenice proizlaze dva nesporna zaključka, prvo tuženik- protutužitelj je nesavjestan, a drugo, zbog ovoga i temeljem ovoga što on ističe, tuženik-protutužitelj prema njoj ne može imati i nema nikakvih stvarnopravnih zahtjeva. Iz ovoga proizlazi da ne postoji valjana osnova stjecanja na strani tuženika- protutužitelja, a time je dokazano da su neosnovani navodi odgovora na tužbu s jedne strane, dok je s druge strane neosnovan stvarnopravni zahtjev na zaštitu vlasništva iseljenjem, kao i obveznopravni zahtjev za naknadu štete ili temeljem eventualnog stjecanja bez valjane osnove kojeg tuženik-protutužitelj ističe kroz svoju protutužbu.

Radi izloženoga, tužiteljica-protutužena ističe da osporava činjeničnu i pravnu osnovu protutužbe, da se protivi protutužbi i protutužbenom zahtjevu i predlaže da sud taj protutužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz obvezu tuženika-protutužitelja na plaćanje troškova postupka, te da sud odbije dokazne prijedloge iz odgovora na tužbu jer su usmjereni na odugovlačenje postupka.

U podnesku od 25. kolovoza 2020. god., tuženik-protutužitelj navodi da ovim podneskom dopunjuje protutužbeni zahtjev kako slijedi:

Navodi da su stranke vodile parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod posl.brojem Po-81/14 koji je pravomoćno završio donošenjem Presude Županijskog suda u Splitu Gž-1499/2015, a kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene na raskid Sporazuma među strankama sklopljenog dana 23.svibnja 1991 g., i odbijanjem tužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja na utvrđenje da je vlasnik 5/18 dijela nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica].

Činjenična i pravna osnova tužbe i protutužbe bio je Sporazum stranaka sklopljen 23.svibnja 1991 g., i u obrazloženju Presude Županijskog suda u Splitu Gž- 1499/2015 je navedeno da je predmetni sporazum stranaka raskinut po samom zakonu, da između stranaka više ne postoji, te da stranke ne mogu ostvarivati prava odnosno obveze temeljem istog.

Vezano za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], treba navesti da su na istoj još uvijek uknjiženi ČO pok. VO za 2/3, ĐO H za 1/3, te da je u odnosu na prednika stranaka ŠO iniciran i proveden ostavinski postupak osnovnim Rješenjem o nasljeđivanju O-68/82, dopunskim Rješenjem O-265/11, te Rješenjem O-232/12, kojim je Rješenjem Općinski sud u Imotskom odbio rasporediti imovinu pok. ŠO na gore navedenoj čestici zemlje, tako da sa današnjim danom ostavina u odnosu na gornju nekretninu nije raspoređena na nasljednike.

Vezano za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je predmetom tužbe na način da se od njega traži predaja u suposjed iste tužiteljici-protutuženoj, navodi se slijedeće:

Na istoj nekretnini uknjižena je tužiteljica-protutužena sa 5/18, tuženik- protutužitelj sa 1/18, dok su na ostale 2/3 svih čestica uknjiženi Bakota EO, ud. AO, Bakota O pok. LO i Bakota Š pok.Luke. Na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi se sagrađena zgrada koju je sagradio tuženik- protutužitelj i za koju je ishodio Rješenje o izvedenom stanju, te po Rješenju od 11.05.2017 g., platio i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade. Na predmetnoj nekretnini kao posjednici upisani su u posjedovnom listu 3407 k. o. [katastarska općina]; Bakota AO, Bakota H, Bakota Š i Bakota O.

Tuženik-protutužitelj je još za života oca stranaka pok. ŠO isključivo svojim sredstvima i radom izgradio i uredio ovu zgradu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], uz znanje i potpunu suglasnost pokojnog oca, ostalih suvlasnika nekretnine i same tužiteljice-protutužene. Ova gradnja događala se u vremenu od 1967 g. do 1975 g., kada je završena u današnjim gabaritima.

Ovom protutužbom tuženik-protutužitelj kao pošteni graditelj postavlja protutužbeni zahtjev da je isti stekao vlasništvo nekretnine građenjem temeljem članka 418. Općeg građanskog zakonika (OGZ), i pripada mu pravo na zgradu i zemljište oko zgrade. Kako je zemljišno knjižno stanje takvo da je nekretnina uknjižena kao vrt i izgrađeno zemljište, to se ima primijeniti načelo superficies solo cedit.

Tuženik-protutužitelj odmah navodi da u ovoj protutužbi ne postoji činjenični i pravni identitet tužbenih zahtjeva za priznanje vlasničkog prava na nekretnini u odnosu na pravomoćno završeni postupak pod posl.br. Općinskog suda u Splitu Po-81/14, jer se ovaj zahtjev temelji ne na Sporazumu stranaka, već na institutu građenja na tuđem.

S obzirom na sve gore navedeno tuženik-protutužitelj navodi da postavlja i dodatni protutužbeni zahtjev, pa je predložio sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je tuženik-protutužitelj, prema tužiteljici-protutuženoj vlasnik sa 5/18 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje temeljem iste izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], uz istovremeni izbris tog prava sa imena tužiteljice-protutužene.

Slijedom navedenog, tuženik-protutužitelj je konačno postavio protutužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci rješenja i presude.

Na pripremnom ročištu dna 04. rujna 2020. god., tužiteljica-protutužena je predložila da se pored predloženih dokaza pribavi i pregleda spis ovog suda Psp- 96/2020 u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene, protiv tuženika-protutužitelja i drugih, radi smetanja posjeda na nekretnini anagrafske oznake [adresa]. Navodi da u spis prilaže u dovoljnom broju primjeraka i upozorenje sa zabranom ulaženja na tu nekretninu, u kojoj tuženik-protutužitelj tvrdi da je on isključivi vlasnik predmetne nekretnine, te je na taj način uznemirava u njenim vlasničkim pravima.

Tuženik-protutužitelj na istom ročištu navodi u odnosu na spis ovog suda posl. br. Psp-96/2020, da se radi o predmetu čije je pribavljanje irelevantno za rješenje ove pravne stvari. Naime, radi se o postupku smetanja posjeda na Kili u Splitu u kojoj su stranke posjednici upisani u katastru i faktički drže određene dijelove zgrade, a tom tužbom i jedna i druga strana tvrde da su u posjedu temeljem instituta samopomoći.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 18. rujna 2020. god., u odnosu na podnesak tuženika-protutužitelja od 25.kolovoza 2020.g., kojim tuženik-protutužitelj preinačava protutužbu postavljajući tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], navodi kako je već očito da je ovo jedan od onih slučajeva gdje protustranka, u nedostatku dokaza za osnovu koju ističe, pokušava pozivom na određene dokaze, dokazati osnovu svoga zahtjeva, bez obzira što iz tih dokaza i iz te osnove na koju se poziva proizlazi upravo suprotno, tj. da taj zahtjev nije osnovan.

Radi toga, i u pogledu ovog podneska od 25.kolovoza 2020.g., navodi da ostaje kod svih navoda koji su izneseni u tužbi i u njenom podnesku koji je sudu prezentiran 3.kolovoza 2020.g.

Za razliku od odgovora na tužbu, u ovom podnesku od 25.kolovoza 2020.g., tuženik-protutužitelj se poziva na rezultate parničnog postupka tog suda broj Po-81/14, te na stajališta izražena u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-1499/2015, ali pritom zanemaruje činjenicu da je njen zahtjev kojim traži raskidanje ugovora (Sporazum od 23.svibnja 1991.g.) odbijen samo zbog toga što je već ranije temeljem zakona taj sporazum raskinut. U slučaju da je ona postavila zahtjev na utvrđenje da je ugovor raskinut, njen bi zahtjev bio usvojen, ali bez obzira na to, činjenica je s kojom se je i tuženik-protutužitelj složio, da taj sporazum među strankama više ne postoji i da on stranke više ne obvezuje.

U tom smislu, budući da je o tome opširno dala očitovanje u podnesku od 3.kolovoza 2020.g., navodi da ustraje u iznesenim stajalištima iz tog podneska.

Nadalje navodi da iz činjenice, koja među strankama nije sporna, da je Sporazum od 23.svibnja 1991.g., raskinut po samom zakonu, te da prema tome, više ne obvezuje stranke na činidbu, tuženik-protutužitelj izvodi pogrešan zaključak da ni ono što su utvrdile kao nespornu činjenicu u pogledu osnove stjecanja vlasništva nema pravnog učinka.

Ovdje tuženik-protutužitelj jako griješi jer taj Sporazum itekako ima valjanu dokaznu snagu u pogledu načina i opsega stjecanja vlasništva na predmetima spora, i pritom uopće nisu bitni obveznopravni odnosi jer se ovim sporazumom potvrđuju određene činjenice stvarnog prava.

U točki I Sporazuma od 23.svibnja 1991.g., stranke su složno utvrdile slijedeće nesporne i pravno relevantne činjenice:

a) Temeljem rješenja Općinskog suda u Imotskom broj O-68/82 od 15.travnja 1982.g., naslijedili su svoga pok. oca ŠO, i to ĐO za 1/6 dijela i

RO za 5/6 dijela;

b) Stranke su se suglasile da je predmet nasljeđivanja iza njihovog oca H imovina položena u K. O. [katastarska općina], koja se sastoji od zemljišta sa zgradom u predjelu [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te zemljišta na predjelu „Kila“ označenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i nekretnine u Biokovskom selu;

c) Posebno su stranke utvrdile i potvrdile da su ove nekretnine temeljem rješenja Općinskog suda u Imotskom naslijedili u omjerima od 1/6 dijela ĐO, a RO za 5/6 dijelova.

Prema tome, iz dokaza na kojeg se tuženik-protutužitelj poziva proizlazi da ne postoji osnova za tvrdnje koje on ističe, nego upravo suprotno tome, što potvrđuje njene tvrdnje, a to je da u ostavinsku imovinu prednika stranaka, pok. ŠO spadaju:

- nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja zemljište sa zgradom na predjelu [adresa] u [adresa];

- nekretnina ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], a sadašnje oznake 2599/2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja je u vrijeme otvaranja nasljedstva predstavljala neizgrađeno zemljište,

- i nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] selo, koje su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom broj O-68/82 od 15.travnja 1982.g., uručene nasljednicima, i to ĐO za 1/6 dijela i RO za 5/6 dijela.

Na ovaj način, pozivajući se na ove dokaze, sam je tuženik-protutužitelj osporio osnovanost svojih tvrdnji.

Što se tvrdnje o rješenjima broj O-265/11 i rješenju O-232/12 tiče, gdje se navodi da je sud odbio raspravljati imovinu u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] i da imovina u tom dijelu nije raspoređena, dokazi na ove okolnosti nisu dostavljeni u sudski spis, te se u tom dijelu ona ne može ni očitovati, ali već sada ističe:

- da nije točno da o nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nije raspravljeno jer iz rješenja Općinskog suda u Imotskom broj O-265/11 od 9.siječnja 2012.g., proizlazi da je izvršena dopuna rješenja O-68/82 od 15.travnja 1982.g., upisom zemljišnoknjižne oznake nekretnine koja je ranije evidentirana kao čestica na Kili i,

- budući da se vlasništvo nasljeđivanjem stječe trenutkom otvaranja nasljedstva, što znači trenutkom smrti ostaviteljeve, a rješenjem o nasljeđivanju od 15. travnja 1982.g., utvrđen je omjer i opseg nasljeđivanja u iskazanim omjerima, što je potvrđeno i Sporazumom od 23.svibnja 1991.g., a sve da i nije ta imovina raspoređena, ona po samom zakonu za 5/6 dijela spada u vlasništvo tužiteljice-protutužene, a samo 1/6 dijela u vlasništvo tuženika-protutužitelja.

Pored toga, vezano za opseg i način stjecanja ove imovine na Kili, tužiteljica- protutužena se je izjasnila u tužbi, pri čemu i dalje ustraje.

Za razliku od odgovora na tužbu, tek sada u osporenom podnesku tuženik- protutužitelj ističe osnovu stjecanja građenjem na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

Ova imovina je raspravljena u ostavinskom postupku, a tuženik-protutužitelj u pogledu svoga stjecanja u odnosu na ovu imovinu nije istakao zahtjev za izdvajanje.

Naprotiv, tuženik-protutužitelj je priznao da i građevina spada u ostavinsku imovinu koja je predmet nasljeđivanja, kako u ostavinskom postupku, tako i u onom sporazumu od 23.svibnja 1991.g.

U ovakvoj činjeničnoj situaciji tuženik-protutužitelj više ne može postavljati zahtjev na izdvajanje dijela imovine niti nakon rješenja o nasljeđivanju, koje bezuvjetno obvezuje sudionike ostavinskog postupka, već može tvrditi određena imovina ili njen dio ne ulazi u ostavinsku imovinu.

Praktično, radi se o presuđenoj stvari, s jedne strane, a s druge strane, ovu činjenicu je tuženik-protutužitelj potvrdio u onom sporazumu od 23.svibnja 1991.g.

Pored toga, nije istina da je on izgradio objekt na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Taj objekt je izgradio otac stranaka. Nije sporno da mu je tuženik-protutužitelj pomagao, ali je izostala namjera, kako prednika stranaka, tako i samog tuženika-protutužitelja da se građenjem u korist tuženika-protutužitelja stječe vlasništvo na ovoj nekretnini. Ne samo to, nego kada bi i bilo točno to što tuženik-protutužitelj tvrdi, a to se izričito i jasno osporava, ne bi bilo moguće stjecati vlasništvo na cijeloj čestici nego samo na zemljištu ispod zgrade i zemljištu koje služi redovnoj uporabi zgrade, a to je pristupni put i uski dio uz fasadu zgrade. Prema tome, niti je tuženik-protutužitelj graditelj, a posebno ne pošteni graditelj, te nema osnove za stjecanje vlasništva građenjem.

To što tuženik-protutužitelj tvrdi da ne postoji identitet već odbijenog tužbenog zahtjeva presudom Po-81/14 od 31.ožujka 2015.g., u odnosu na protutužbeni zahtjev, jer da je osnova protutužbe stjecanje građenjem temeljem pravnih pravila OGZ-a, ne može osporiti činjenicu da je ipak u pogledu te nekretnine i njegovog prava vlasništva na toj nekretnini u odnosu na tužiteljicu-protutuženu, tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.

Prema tome, tužiteljica-protutužena se protivi i ovom protutužbenom zahtjevu, te predlaže da sud donese rješenje kojim će u tom dijelu tužbu odbaciti zbog činjenice što se radi o presuđenoj stvari, a podredno da se tužbeni zahtjev odbije zbog nedostatka pravne osnove.

Posve je jasno da bi, da je stvarno tuženik-protutužitelj gradio i imao namjeru stjecanja vlasništva, u situaciji kada se parniči sa sestrom u pogledu imovine, istakao i drugu osnovu stjecanja koju tek sada ističe.

Bilo kako bilo, na ove okolnosti, osim da je proveo postupak legalizacije bespravno izgrađenog objekta, tuženik-protutužitelj ne nudi nikakav dokaz. U pogledu osnove stjecanja legalizacijom, to u pozitivnom pravu ne postoji, a o tome se je izjasnila u svom podnesku od 3.kolovoza 2020.g.

Prema tome, tužiteljica-protutužena ustraje u prigovoru neurednosti protutužbe, ističe prigovor presuđene stvari, protivi se protutužbenim zahtjevima i predlaže da sud odbaci protutužbeni zahtjev pod točkom 1/ od 25.kolovoza 2020.g., a podredno da ga odbije kao neosnovanog, te da zahtjeve od 2/ do 5/ odbije kao neosnovane, a tuženika- protutužitelja obveže na plaćanje troškova postupka.

U podnesku od 23. rujna 2020. god., tuženik-protutužitelj navodi da se podneskom od 03.kolovoza 2020 g., tužiteljica-protutužena očituje na odgovor na tužbu i protutužbu, pa treba skrenuti pažnju na početak pravnog odnosa stranaka.

Naime, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na omjerima 5/18 dijela tužiteljice i 1/18 dijela tuženika-protutužitelja, navodi da je sam ispočetka sagradio kuću – zgradu koja sada tamo postoji, a tužiteljica-protutužena je znala za tu gradnju, na nju pristala, i nije se protivila gradnji. Sada, ovom tužbom tužiteljica-protutužena traži da joj on preda u suposjed cjelinu posebnog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na temelju samo formalnog upisa u zemljišnu knjigu, koji upis ne odgovara istinitom stanju.

Vezano za prigovor presuđene stvari u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev, navodi kako je taj prigovor neosnovan. Naime, ne postoji činjenični i pravni identitet tužbenih zahtjeva za priznanjem vlasničkih prava na istoj nekretnini kada se jedan (o kojem je već pravomoćno odlučeno) temelji na Sporazumu stranaka, a drugi na stjecanju vlasništva građenjem. (Presuda Županijskog suda u Splitu, Gž-147/97 – IO 1/1998-179).

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl.broj Po-81/14, utvrđeno je da je Sporazum stranaka od 23.05.1991 g., raskinut zbog proteka roka, koji je rok bio ugovoren kao bitan sastojak Sporazuma. Dakle, taj Sporazum je proizvodio pravne učinke do trenutka raskida. Učinak pravnog odnosa stranaka temeljem raskinutog Sporazuma ogleda se u činjenici da je tuženik-protutužitelj u vremenu trajanja tog Sporazuma u potpunosti na zajedničkoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sagradio zgradu u kojoj danas stanuje tužiteljica-protutužena, a zajednički je posjeduju stranke.

Nije sporno da suvlasnici mogu steći vlasništvo građenjem kad ono nije samo njegovo već pripada i drugim suvlasnicima, pa ako su ispunjene potrebne pretpostavke suvlasnik može građenjem steći i isključivo vlasništvo. Konkretno, radi se o činjenici stjecanja vlasništva tuženika-protutužitelja građenjem i na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa kojeg osnova postojanja sagrađene zgrade egzistira i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na isplatu iznosa od 300.000,00 kn na ime stjecanja bez valjane pravne osnove.

Tuženik-protutužitelj navodi da će posebnom tužbom protiv tužiteljice- protutužene ustati za utvrđenje prava vlasništva građenjem na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u trenutku kada bude utvrđena visina suvlasničkih dijelova kroz ostavinski postupak iza još uvijek uknjiženog prednika stranaka ŠO, koji se postupak vodi pod posl.brojem O-265/11, Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom.

Ne radi se o nikakvom opstruiranju ovoga postupka od strane tuženika- protutužitelja postavljanjem protutužbenog zahtjeva, kako se to pogrešno navodi u podnesku tužiteljice-protutužene, niti je ona u pravu kada navodi da je on nesavjestan prema njoj i da prema njoj ne može imati nikakvih stvarno pravnih zahtjeva budući to jednostavno nije točno.

Sudska praksa nedvojbeno drži da je graditelj bio pošten ako je bio u bilo kakvoj zabludi o postojanju pravnog temelja za građenje, a tužiteljica-protutužena koja je znala za građenje nije zabranila građenje, znači pristala je na građenje, a sve to je činjenica potpisanog Sporazuma stranaka koji je u jednom trenutku postojao, te je ispunjavan od strane tuženika-protutužitelja.

Tužiteljica-protutužena ĐOZ ne samo da je znala za građenje i na isto pristala, nego je nakon ispunjenja ugovorne obaveze tuženika-protutužitelja ĐO, uselila u uređeni dio zgrade – stan sa dvije spavaće sobe kojeg je tuženik- protutužitelj uredio kompletno za stanovanje i svoju ugovornu obavezu time ispunio u cijelosti.

Sve je to u suprotnosti sa navodom tužiteljice-protutužene iz podneska na strani 3. pod točkom b) gdje navodi da su raskidom ugovora temeljem zakona nastupili učinci raskida tj. da su ugovorne strane oslobođene od obveza koje su imale na temelju ugovora koji je raskinut.

Na pripremnom ročištu dana 01. listopada 2020. god., tuženik-protutužitelj u odnosu na navode tužiteljice-protutužene vezano za sporazum stranaka koji je bio predmet pravomoćnosti sudske presude, navodi kako parnične stranke veže pravomoćnost izreke presude, a ne razlozi navedeni u obrazloženju presude. Navedenom presudom nisu izmijenjeni njihovi međusobni odnosi koji su prethodili pokretanju parnice budući su zahtjevi obiju stranaka odbijeni. Činjenica jeste da je tužiteljica-protutužena primila ispunjenje izvršeno po tuženiku-protutužitelju, a čime se ugovor, odnosno sporazum, i u slučaju da su stvarno i postojali razlozi raskida, po zakonu održava na snazi. Iz tog razloga samo tuženik-protutužitelj koji je u cijelosti izvršio svoju obvezu, može tražiti i ispunjenje ili raskid ugovora. Što se tiče rješenja o nasljeđivanju, navodi da je uknjižena i neuknjižena imovina u statusu "Naknadno pronađene imovine", koja po zakonu zahtijeva ponovno uzimanje nasljedničkih izjava od strane suda u tom postupku, što se nije dogodilo, pa imovina nije raspoređena. Postupak donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju je pogrešno vođen jer nije vezan valjanim nasljedničkim izjavama.

Tužiteljica-protutužena na istom ročištu navodi da su izneseni razlozi i tvrdnje tuženika –protutužitelja proturiječni, kako sami sebi, tako osobito dokazima na koje se tuženik poziva. Naime, u sudskom postupku je pravomoćno utvrđeno da je temeljem zakona sporni sporazum raskinut, bez obzira na procesno pravno stajalište vezano za obvezujući karakter izreke sudske odluke. To rezultira prestankom svih stvarno- pravnih prava koja su bila predmet raskinutog sporazuma, s jedne strane, ali se nesporno uspostavljaju obvezno-pravni odnosi koji moraju rezultirati pravom jedne strane i obvezom druge strane na povrat onoga što je eventualno primio. Obzirom na nesporne činjenice koje se već nalaze u sudskom spisu, na koje se pozivaju obje strane, proizlazi da tužiteljica nije primila nikakvo ispunjenje temeljem raskinutog sporazuma. S druge strane tuženik-protutužitelj nije izvršio svoju obvezu niti ju je mogao izvršiti. Nadalje navodi da se pitanje učinka Rješenja o nasljeđivanju mora sagledati temeljem činjenice pravomoćnosti rješenja br. O-68/82 od 15. travnja 82 i rješenja O 265/11 od 9. siječnja 2012., bez obzira što tuženik-protutužitelj o tome misli.

Tuženik-protutužitelj potom ističe da je iz ostavinskog spisa koji sada nosi broj O-265/11, i u kojem je rješenje o naknadno pronađenoj imovini donijeto po prijedlogu tužiteljice-protutužene, po njegovoj žalbi ukinuto rješenjem Županijskog suda Split GŽO-116/12. Tim rješenjem Županijski sud je jasno naveo da u nastavku ostavinskog postupka sud treba pozvati nasljednike da se očituju u pogledu naknadno pronađene imovine, a ukoliko dođe do spora odbiti prijedlog za raspodjelu te imovine, a predlagateljicu, ovdje tužiteljicu-protutuženu uputiti na parnicu. Naime, po zahtjevu tužiteljice-protutužene koja je tražila da u naknadno pronađenu imovini uđe zgrada na Kili, sud je utvrdio da se radi o tome da se rješenje o nasljeđivanju odnosi samo na zemljište, a ne i na zgradu. U tom postupku se vidi što je bilo u momentu dovršenog rješenja, a što naknadno.

Tužiteljica-protutužena potom ističe da se do danas tuženik-protutužitelj nije pozvao na drugostupanjsku odluku u ostavinskom postupku, a ona tu odluku nije primila. S druge strane, ne radi se o nikakvoj naknadno pronađenoj imovini, jer je ova nekretnina na Kili bila predmetom raspravljanja u ostavinskom postupku prema rješenju O-68/82, što je izričito potvrđeno i sporazumom koji je krivnjom tuženika raskinut, pa su ove tvrdnje tuženika usmjerene na stvaranje zablude i donošenja krivih zaključaka.

Tuženik-protutužitelj potom ističe kako traži da sud utvrdi pregledom spisa da li su i kako nekretnine raspoređene osnovnim rješenjem iz 1982.g., uz činjenicu da su tamo navedeni samo suvlasnički dijelovi, a ne nekretnine i činjenicu da su kasnije donošena dopunska, a ne rješenja o nasljeđivanju.

Na očevidu na licu mjesta u [adresa], dana 11.listopada 2024. god., tužiteljica-protutužena je pokazala sudu i sudskim vještacima H Čorić dipl. ing. geodezije i Stipe Ivić dipl. ing. agronomije, dio predmetnih nekretnina koji je podoban za poljoprivrednu proizvodnju, u naravi travnatu površinu zasađenu voćkama, odnosno sa nekoliko bresaka , te nekoliko maslina i redom vinove loze na južnom rubu zemljišta, navodeći da se radi o nekretninama označenim kao čest zem. 56/1 i 56/3, K. O. [katastarska općina].

Sudski vještak Petar Čorić dipl. ing. geod., u vještvu od 21. studenog 2024. god., navodi da je za potrebe izrade vještva izvršen očevid postojećeg stanja, uvid u dokumentaciju Područnog ureda za katastar Split, terensko mjerenje u HTRS/96 koordinatnom sustavu.

Dana 11. listopada 2024.god., izvršen je očevid nekretnina koje su predmet u sudskom postupku poslovni broj: P-1047/2020, Općinskog suda u Splitu. Predmet ovog postupka predstavljaju z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2676 m2, na kojemu su položene dvije kuće, pomoćna zgrada, plastenici, te zemljana površina. Prema nalogu suda naloženo je da se očituje o položaju i površini vrta položenog južno od kuće anagrafske oznake [adresa].

Navodi da lik prikazan slovima: A, B, C, D, E, A, predstavlja vrt podoban za poljoprivrednu proizvodnju koji ima površinu 530 m2, širinu cca 13 metara, te duljinu cca. 41 metar. Visinska razlika sjevernog i južnog dijela vrta je cca. 0.7 metara, odnosno pad terena prema jugu iznosi cca 2 %.

Predmetni vrt je položen na: z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 463 m2, i z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 67 m2.

Na predmetnom vrtu posađene su: 3 višegodišnja stabla masline, 9 višegodišnjih stabala breskve, vinova loza na ogradi uz južnu i dijelom istočnu granicu, duljine cca. 20 metara.

Bitno je napomenuti da je cijeli vrt širine cca. 14.5 metara, te se prema zapadu svojim manjim dijelom proteže na: z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. 10101/1), na z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. 10101/8) i na z. k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. 10101/5), k. o. [katastarska općina], a na tom su dijelu posađena još 3 stabla breskve i 1 stablo marelice.

Cijeli vrt omeđen je improviziranom ogradom sa sjeverne, istočne i zapadne strane, dok se na jugu vrt proteže do kamenog suhozida. Linija: A, E, koja predstavlja zapadnu katastarsku granicu predmetnog vrta, nije vidljiva na terenu.

Sudski vještak mr.sc. Stipe Ivić dipl. ing. agr., u vještvu od 26. veljače 2025. god., navodi slijedeće;

- Izradi ove Procjene prethodilo preuzimanje spisa, te odlazak na lice mjesta tijekom kojeg je osobno obavio vizualni pregled nekretnine i istu poslikao,

- Neposredno pred odlazak na lice mjesta, predmetnu nekretninu je identificirao putem aplikacije https://nekretnine.mgipu.hr,

- Procjena se odnosi na okolnost tržišne visine zakupa poljoprivrednog zemljišta, a podredno na okolnost mogućnosti ostvarivanja prihoda i visine mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu,

- Nema nikakve poslovne, pravne, vlasničke, suvlasničke ili slične interese u pogledu predmetne procjene, niti nikakve osobne ili poslovne interese u vezi s iznosom procijenjene vrijednosti,

- Naknada vještaku ni na koji način ne ovisi o zaključcima o vrijednosti,

- Procjena je izrađena u skladu s propisima i pravilima struke,

- Kod izrade procjene djelovao sam kao neovisna stranka, koristeći se najbolje svim dostupnim podacima,

- Posjeduje odgovarajuću stručnu spremu/ diploma Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu/ i / Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave o imenovanju za sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta / imam 24 godine iskustva u struci, te znanja vještine i sposobnosti za stručnu izradu procjene.

Vještak potom navodi Popis primijenjenih propisa i literature; Zakon o sudovima ( NN br.28/13,33/15,82/15,82/16 i 67/18), Pravilnik o stalnim sudskim vještacima (NN br.38/14, 123/15,29/16 i 61/19), Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12), Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 57/2022), Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje osobito vrijednog obradivog (P1) i vrijednog obradivog (P2) poljoprivrednog zemljišta (NN br.151/13), Zakon o zemljišnim knjigama (NN br.91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13), Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ( NN 16/07, 124/10, 56/13 ), Pravilnik o informatizacijskom sustavu tržišta nekretnina, ( NN 60/2020).

Nadalje navodi daje zadatak vještaka izvesti dokaz vještačenjem na okolnost tržišne visine zakupa poljoprivrednog zemljišta, za razdoblje od 01. ožujka 2015. god., pa nadalje, a podredno na okolnost mogućnosti ostvarivanja prihoda i visine mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu. Posebno će se očitovati i u odnosu na sporno pitanje obradivosti/neobradivosti predmetnog zemljišta.

Lice mjesta je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Prilaz nekretnini je iz Bračke ulice u smjeru istoka. Prvo skretanje sa desne strane vodi do predmetne nekretnine vozeći se uskom asfaltiranom cesticom udaljenom stotinjak metara od glavne prometnice. Zemljište je položeno između dva plastenika u smjeru sjever jug. Poviše zemljišta se nalazi prizemna betonska kućica cca 50 m2, ispred koje su zasađena dva trsa vinove loze (odrina). Uz staklenik sa zapadne strane posađen je jedan trs vinove loze, a u neposrednoj blizini južnije i dva stabla smokve starosti cca. 2 godine. Ispred odrine u smjeru juga je zasađeno dvanaest stabala bresaka (starosti 5 god.), jedno stablo marelice (starosti 5 god.). Na kraju parcele, neposredno do suhozida, koji graniči sa susjednim zemljištem sa južne strane nalaze se tri masline (starosti 20-ak god.), dok je uz sami suhozid zasađena vinova loza (šest trseva) sorte Kujundžuša. Ostali trsevi vinove loze (devet trseva) nalaze se na istočnoj strani uz rub susjednog staklenika. Uz plastenik sa zapadne strane zasađeno je šest trseva vinove loze starih 2-3 godine.

U pogledu tržišne vrijednosti zakupa poljoprivrednog zemljišta, vještak je mišljenja da bi tržišna visina zakupa poljoprivrednog zemljišta, za razdoblje od 01. ožujka 2015. god., pa nadalje za površinu od 530 m² za 1 m² iznosio 0,50 € / godišnje, što znači za površinu od 530 m² iznosi – 265,00 € godišnje.

Na okolnosti mogućnosti ostvarivanja prihoda i visine mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu, vještak je mišljenja da se može saditi salata i to u periodu od 01.03.2015.god., do 2025.god. Ciklus salate traje 3 mjeseca, po tri turnusa godišnje. Računat će se na površinu od 450 m² kada odbijemo puteve radi prolaska do kulture.

Vještak je potom sačinio tabelu za razdoblje od 01. 03. 2015. god., do zaključno 2024. god., imajući u vidu površinu od 450 m2, prinos po m2/kg/kom od 1,5 kg – ukupno 675, troškove od 20%, i cijenu u rasponu od 0,60 do 1,15 Eur, iz koje je razvidno da bi prihodi u navedenom razdoblju iznosili od 324,00 Eur do 621,00 Eur godišnje, a ukupno 5.086,80 Eur.

Nadalje navodi da mogućnosti ostvarivanja prihoda i visine mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu u površini od 450 m² (kada se odbije površina za puteve) uz pretpostavku da se sadi salata u tri turnusa godišnje sa prosječnom cijenom i umanjenjem troškova proizvodnje, za navedeni period iznose 5.086,80 €.

Slijedom navedenog, mišljenje vještaka na okolnosti obradivosti/neobradivosti predmetnog zemljišta je da je predmetno zemljište obradivo, u naravi predstavlja vrt. Osim toga, zatečene su i kulture koje su evidentirane kao činjenice u zapisniku o očevidu, što potvrđuje da je zemljište obradivo.

Potom navodi Izvor podataka: i to za cijenu TISUP Ministarstvo poljoprivrede, a za ostale cijene Državni zavod za statistiku Zagreb, index potrošačkih cijena na malo.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 20. ožujka 2025. god., navodi da nema primjedbi na vještvo od 21. studenog 2024.g., koje je izradio Petar Ćorić, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, pa predlaže da pisano vještvo sud pročita u dokaznom postupku na glavnoj raspravi.

Jednako tako, nema primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za poljoprivredu mr. sc. Stipe Ivića, dipl. ing. agr., pa se također predlaže da se ovaj nalaz i mišljenje kao dokaz pročita na glavnoj raspravi.

Polazeći od činjenice da je glede nekretnina koje su bile predmet prethodno citiranih vještačenja, a radi se o nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], predložen i dokaz utvrđivanjem vrijednosti najamnine za građevinski objekt, a da je istodobno takav prijedlog postavljen i za nekretninu u suvlasništvu stranaka označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću s okućnicom i garažom na adresi [adresa], za koju je dodatno postavljen i prijedlog za utvrđivanje visine zakupnine za garažu, a kako je predmet tužbe i zahtjev za vraćanje temeljem stjecanja bez valjane pravne osnove, predlaže se da u daljnjem tijeku postupka sud: pribavi obavijesti o visini najamnine za stambene objekte na obje lokacije i zakupnine garaže na adresi [adresa]; na iste okolnosti provede dokaz kombiniranim vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina na okolnosti stanja i mogućnosti najma i zakupa u objektima, te financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku za financije i knjigovodstvo na okolnosti visine najma za stambene objekte i zakupa za garažni objekt. Po provedbi tih dokaza tužiteljica će precizirati tužbeni zahtjev sukladno vještačkim nalazima.

U podnesku od 28. ožujka 2025. god., tuženik-protutužitelj navodi da je zaprimio je Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za geodeziju Petra Ćorića od 21.studenoga 2024., te izjavljuje da na isto nema primjedbi.

U odnosu na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za poljoprivredu Stipe Ivića, navodi se slijedeće: Prema Nalazu i mišljenju vještaka Petra Čorića na terenu je pronašao i prostorno evidentirao 9 stabala breskvi, 3 stabla masline i vinove loze. To utvrđeno stanje razlikuje se od opisa lica mjesta vještaka Stipe Ivića koji je naveo pored ostaloga dvanaest stabala breskvi, jedno stablo marelice i tri masline kao i vinovu lozu uz sami suhozid. Brojčano po stablima ne odgovaraju vještva predmetnih vještaka.

Vještak Stipe Ivić je u svom Nalazu i mišljenju kao pripadne predmetnom zemljištu uvrstio jednu maslinu i 3 breskve koje se ne nalaze na istom zemljištu već na istočnom zemljištu koje se nalazi u zakupu tuženika-protutužitelja preko 50 godina. Isto tako na tom drugom zemljištu koje je u zakupu se nalaze i dva stabla smokve kao i jedan trs vinove loze, što zaključno znači da je vještak u sastav nasada uvrstio one koje se nalaze na drugoj nekretnini koja nije predmetom ovoga spora.

Nadalje prigovara mišljenju vještaka Ivića na str.14. točka 2. Nalaza i mišljenja, da se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je obradivo iz razloga jer je to građevinsko zemljište i to prema Prostornom planu Grada Splita, da nije namijenjeno za poljoprivrednu proizvodnju kao djelatnost jer se tuženik-protutužitelj ne bavi djelatnošću poljoprivrede, a što je razvidno iz zapuštenog i obraslog travom zemljišta. Nadalje, što se tiče stabala breskvi, navodi se kako se radi o samoniklim stablima koja ne donose nikakav plod i nemaju tržišnu vrijednost. Tužnik predlaže da se vještak Stipe Ivić izjasni na gore navedene prigovore.

Sudski vještak mr.sc. Stipe Ivić dipl. ing. agr., u dopuni Nalaz i mišljenja od 10. rujna 2025. god., navodi da na temelju zahtjeva suda podnosi dopunu i dodatno obrazloženje ranije izrađenog nalaza i mišljenja. Svjestan je da se njegov nalaz razlikuje od nalaza vještaka geodetske struke, što proizlazi iz različitih metodologija i predmeta vještačenja. Kao vještak poljoprivredne struke, utvrđivao je stanje nasada, njihovu vrstu, starost te raspored na terenu.

Njegovo evidentiranje nasada nije imalo za svrhu određivanje granica zemljišta niti utvrđivanje vlasničko-pravnih odnosa, već prikaz stvarnog stanja na poljoprivrednoj površini u trenutku pregleda.

Na lice mjesta izišao je prije nego što je primio skicu parcele, te je sve biljke prostorno evidentirao prema stvarnom stanju na terenu. Skicu parcele naknadno je koristio isključivo kao pomoćni materijal za vizualizaciju i potvrdu rasporeda nasada, bez utjecaja na osnovni nalaz.

Naknadnim razgraničenjem utvrdio je da se jedno stablo masline, tri stabla breskve, dva stabla smokve i jedan trs vinove loze nalaze na susjednom zemljištu istočno od predmetne čestice, koje je u dugogodišnjem zakupu tuženika-protutužitelja.

Ovi nasadi nisu sastavni dio predmetne nekretnine i ne ulaze u obuhvat spora. Njihovo evidentiranje u izvornom nalazu imalo je isključivo svrhu potpune prostorne evidencije zatečenog stanja na terenu. S obzirom na izgled nasada i njihovu funkcionalnu povezanost s predmetnom nekretninom, smatra opravdanim njihovo evidentiranje. Uvrštavanje nasada smještenih u neposrednoj blizini susjedne čestice u njegovom izvornom nalazu nije utjecalo na procjenu stanja i rasporeda nasada unutar predmetne nekretnine.

Nadalje navodi da iako je zemljište po prostornom planu Grada Splita svrstano u građevinsko područje, ono se može koristiti i za poljoprivrednu proizvodnju. Sukladno svom zadatku, očitovao se je isključivo o obradivosti zemljišta u agronomskom smislu, tj. o mogućnosti obrade, sadnje i uzgoja poljoprivrednih kultura, a ne o njegovoj pravnoj namjeni.

Stanje zapuštenosti (obraslost travom) ne predstavlja trajnu prepreku za obradu; zemljište se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji primjenom odgovarajućih agrotehničkih mjera. Zapuštenost nije dokaz neobradivosti, već privremeno stanje koje se može sanirati.

Tvrdnja da se radi o „samoniklim stablima koja ne donose plod i nemaju tržišnu vrijednost“ nije potvrđena tijekom pregleda lica mjesta, te takva ocjena nije uključena u njegov nalaz i mišljenje.

Na raspravnom ročištu dna 10. listopada 2025. god., tuženik –protutužitle navodi da nema primjedbi na dopunu Nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr.sc. Stipe Ivić dipl. ing. agr., od 10. rujna 2025. godine.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 31. listopada 2025. god., navodi da nema primjedbi ni prigovora na navedenu dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu mr. sc. Stipe Ivića, dipl. ing. agr. od 10. rujna 2025.g.

Navodi da joj je dana 13. listopada 2025.g., uručen dopis Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda – Ispostave Split Klasa: 410-23/23-12/045, Ur.broj: 513-007-17-01/23-02 od 03. travnja 2023.g., kojim su dostavljeni podaci iz baze podataka Informacijskog sustava Porezne uprave o prijavama najma, odnosno zakupa na pojedinim lokacijama koje su usporedne lokacijama koje su predmet ovog postupka.

Tako su prema podacima kojima raspolaže Porezna uprava:

a) na lokaciji u Zajčevoj ulici u Splitu evidentirane mjesečne najamnine:

- za stambeni prostor površine 75,77 m2 u iznosu od 400,00 EUR, odnosno 5,28 EUR/m2 te,

- za stambeni prostor površine 40,00 m2 u iznosu od 750,00 EUR, odnosno 18,75 EUR/m2;

b) na lokaciji u Šoltanskoj ulici u Splitu evidentirane mjesečne najamnine:

- za stambeni prostor površine 52,68 m2 u iznosu od 400,00 EUR, odnosno 7,59 EUR/m2 te,

- za stambeni prostor površine 42,00 m2 u iznosu od 454,00 EUR, odnosno 10,81 EUR/m2;

c) na lokaciji u Papandopulovoj ulici u Splitu evidentirane mjesečne najamnine:

- za stambeni prostor površine 42,21 m2 u iznosu od 1.000,00 EUR, odnosno 23,69 EUR/m2,

- za stambeni prostor površine 60,95 m2 u iznosu od 447,40 EUR, odnosno 7,34 EUR/m2 te,

- za stambeni prostor površine 65,87 m2 u iznosu od 500,00 EUR, odnosno 7,59 EUR/m2;

d) na lokaciji u Ljubićevoj ulici u Splitu evidentirana mjesečna najamnina za stambeni prostor površine 22,00 m2 u iznosu od 371,62 EUR, odnosno 16,89 EUR/m2.

Nadalje, prema podacima kojima raspolaže Porezna uprava:

a) na lokaciji u Šoltanskoj ulici u Splitu evidentirana je mjesečna zakupnina za poslovni prostor površine 83,07 m2 u iznosu od 2.090,00 EUR, odnosno 25,16 EUR/m2;

b) na lokaciji u Poljičkoj ulici u Splitu evidentirana je mjesečna zakupnina:

- za poslovni prostor površine 63,08 m2 u iznosu od 265,44 EUR, odnosno 4,21 EUR/m2 te,

- za poslovni prostor površine 60,00 m2 u iznosu od 680,05 EUR, odnosno 11,33 EUR/m2;

c) na lokaciji u Ljubićevoj ulici u Splitu evidentirana je mjesečna zakupnina:

- za poslovni prostor površine 50,00 m2 u iznosu od 371,63 EUR, odnosno 7,43 EUR/m2 te,

- za poslovni prostor površine 215,00 m2 u iznosu od 621,27 EUR, odnosno 2,89 EUR/m2;

d) na lokaciji u ulici Moliških Hrvata u Splitu evidentirana je mjesečna zakupnina:

- za poslovni prostor površine 85,04 m2 u iznosu od 1.725,40 EUR, odnosno 20,29 EUR/m2 te,

- za poslovni prostor površine 65,89 m2 u iznosu od 556,77 EUR, odnosno 8,45 EUR/m2.

Dakle, prema dostavljenim podacima Porezne uprave prosječni iznos mjesečne najamnine za stambene prostore na lokacijama koje su usporedne lokaciji koja je predmet ovog postupka smještene na adresi [adresa] je 12,24 EUR/m2, a prosječni iznos mjesečne zakupnine za poslovne prostore na lokacijama koje su usporedne lokaciji koja je predmet ovog postupka smještene na adresi [adresa] je 11,39 EUR/m2.

Tužiteljica-protutužena je u ovom predmetu predložila dokaz kombiniranim vještačenjem po vještaku za građevinu na okolnosti stanja i mogućnosti najma i zakupa u objektima koji su predmet ovog postupka i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku za financije i knjigovodstvo na okolnosti visine najma za stambeni objekt i zakup za garažni objekt, te u ovom prijedlogu i dalje ustraje.

Međutim, opreza radi, ovim podneskom precizira tužbeni zahtjev sukladno ispravama priloženima u spis predmeta te dokazima koji su do sada izvedeni u ovom postupku te zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon što sud izvede sve predložene dokaze, a osobito dokaz kombiniranog vještačenja po vještaku građevinske struke i financijsko-knjigovodstvene struke.

Garažni prostori koje je tuženik-protutužitelj neovlašteno i protivno njenoj volji koristio kao zakupodavac, te na taj način na teret njene imovine stekao nepripadajuću korist smješteni su u prizemlju stambene kuće anagrafske oznake [adresa] koja, kako to proizlazi iz posjedovnog lista 9930 K. O. [katastarska općina], ima tlocrtnu površinu 150 m2. Uzimajući u obzir prosječni iznos mjesečne zakupnine za poslovne prostore od 11,39 EUR/m2, kao i površinu predmetnih garažnih prostora, proizlazi da je mjesečna zakupnina za ovakav prostor 1.708,50 EUR. Budući da je tužiteljica- protutužena suvlasnica predmetne nekretnine za 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 1.423,75 EUR mjesečno.

Kuća anagrafske oznake [adresa], koju tuženik-protutužitelj koristi u cijelosti i onemogućava joj pristup, te joj na taj način uskraćuje vlasnička prava, kako to proizlazi iz posjedovnog lista 3407 K. O. [katastarska općina], ima tlocrtnu površinu od cca. 95 m2. Uzimajući u obzir prosječni iznos najamnine za stambene prostore od 12,24 EUR/m2, kao i površinu ovog stambenog objekta, proizlazi da je mjesečna najamnina za ovakav stambeni objekt 1.162,80 EUR. Budući da je tužiteljica-protutužena suvlasnica predmetne nekretnine za 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 969,00 EUR mjesečno.

Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za poljoprivredu mr. sc. Stipe Ivića, dipl. ing. agr., tržišna visina zakupa poljoprivrednog zemljišta za razdoblje od 01. ožujka 2015.g., pa nadalje za 1 m2 iznosi 0,50 EUR/godišnje, što bi za površinu od 530 m2 koja je predmet ovog postupka iznosilo 265,00 EUR/godišnje. Budući da je tužiteljica-protutužena suvlasnica predmetne nekretnine za 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 220,80 EUR/godišnje, odnosno 18,40 EUR mjesečno.

Nadalje, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za poljoprivredu mr. sc. Stipe Ivića, dipl. ing. agr., mogućnost ostvarenja prihoda, odnosno visina mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu u površini od 450 m2 za razdoblje od 2015.g. do 2024.g. bi iznosila ukupno 5.086,80 EUR, što bi u prosjeku iznosilo 42,39 EUR mjesečno. Uzimajući u obzir suvlasnički udio tužiteljice- protutužene od 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 35,33 EUR mjesečno.

Dakle, za korištenje stambenog objekta i poljoprivrednog zemljišta položenih na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], tužiteljici-protutuženoj sukladno njenom suvlasničkom udjelu iz osnove najamnine i zakupnine pripada 1.022,73 EUR mjesečno (969,00 EUR + 18,40 EUR +35,33 EUR), a za korištenje garažnih objekata na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], tužiteljici- protutuženoj, sukladno njenom suvlasničkom udjelu iz osnove zakupnine pripada 1.423,75 EUR mjesečno. Ukupno, iz ovih osnova, pripada joj 2.446,48 EUR mjesečno, odnosno 146.788,80 EUR za razdoblje od 01. ožujka 2015.g. pa do 01. ožujka 2020.g., sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Radi navedenog, ustrajući u prijedlogu za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku za građevinu na okolnosti stanja i mogućnosti najma i zakupa u objektima koji su predmet ovog postupka i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti visine najma i zakupa za predmetne objekte, te zadržavajući pravo da nakon izvođenja tih dokaza uredi tužbeni zahtjev sukladno nalazima i mišljenjima vještaka, tužiteljica- protutužena navodi da opreza radi precizira tužbeni zahtjev sukladno dokazima koji su izvedeni u dosadašnjem tijeku postupka, te je preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva radi isplate, te konačno postavila tužbeni zahtjev na način kako glasi;

"I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici preda u suposjed cjelinu posebnih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji u naravi predstavljaju kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta koji je u skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, koja skica je sastavni dio ove presude, označen kao lik prikazan slovima A-BC-D-E-A , površine 530 m2, koji je u suvlasništvu stranaka. 4

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici isplati iznos od 146.788,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 2.446,48 EUR u razdoblju od 1.ožujka 2015.g. do 1.ožujka 2020.g. teče od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, sve do isplate, po stopi koja se do 31.07.2015.g određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena., od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju utvrdi Hrvatska narodna banka na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici isplaćuje iznos od po 1.022,73 EUR mjesečno počevši od 1.ožujka 2020.g. do dana predaje suposjeda cjeline posebnih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta koji je u skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, koja skica je sastavni dio ove presude, označen kao lik prikazan slovima A-B-C-D-E-A , površine 530 m2, s tim što će dospjele iznose do pravomoćnosti ove presude platiti odjednom, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a iznose koji budu dospijevali nakon pravomoćnosti ove presude svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesece, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 1.022,73 EUR teče od dospijeća do konačne isplate po stopi koja se od 1.03.2020.g. do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju utvrdi Hrvatska narodna banka na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Tuženik-protutužitelj u podnesku od 14. studenog 2025. god., navodi da se opreza radi protivi ovako preciziranom tužbenom zahtjevu iz svih razloga navedenom u odgovoru na tužbu i tijekom dosadašnjeg raspravljanja.

Što se tiče Prijedloga tužiteljice-protutužene da se provede kombinirano vještačenje po vještaku za građevinu na okolnosti stanja i mogućnosti najma i zakupa te financijsko knjigovodstvenog vještačenja, nema primjedbi na prijedlog da se provede građevinsko vještačenje, ali smatra s obzirom na stanje dokaznog materijala u spisu da nema potrebe za financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Rješenje o nasljeđivanju ex. Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-68/82 od 15. travnja 1982. god., Rješenje ex. Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-265/11 od 09. siječnja 2012. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dana 21.10. 2018. god., Prijepis posjedovnog lista – neslužbena kopija Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 21.10. 2018. god., Dopis tuženika-protutužitelja bez naznake datume, Dopis tužiteljice-protutužene od 22. listopada 2018. god., Zahtjev za iseljenje i predaju suposjeda nekretnine tužiteljice-protutužene od 14. veljače 2020. god., Dopis tužiteljice-protutužene od 28. rujna 2018. god., 31. kolovoza 2018. god., i 11. srpnja 2018. god., Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1499/2015 od 27. kolovoza 2015. god., Presudu ovog suda posl. br. Po-81/14 od 31. ožujka 2015. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda sa stanjem na dan 27.03. 2017. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 13.02. 2020. god., Prijepis posjedovnog lista – neslužbena kopija Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 21.10. 2018. god., Potvrdu tužiteljice-protutužene od 26. veljače 2020. god., Izvod i katastarskog plana Državne geodetske uprave – neslužbena verzija od 22.10. 2018. god., Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske isprave, Područni ured za katastar Split od 26.07.2016. god., Sporazum od 23. svibnja 1991.god., Rješenje o izvedenom stanju, Grad Split, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje Kl. UP/I361/03/12- 04/01083, Ur.br. br. 2181/01-03-01/10-15-0007 od 28. siječnja 2015.god., Preslik zemljišne knjige br. 4269 od 24. studenoga 2009. god., Dopis Županija Splitsko- dalmatinska, Ured za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Splitu od 07.kolovoza 1996.god., Uvjerenje Državna geodetska uprava, Središnji ured, Sektor za geoinformacijske sustave, Služba prostornih podataka, servisa i arhiva, Odjel prostornih podataka i servisa od 10. lipnja 2013.god., Rješenje Splitsko-dalmatinska Županija, Grad Split, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo Kl. UP/I-361-03/17-05/000265, Ur.br. 2181/01-11/03/05-17- 02 od 11. svibnja 2017.god. Prijepis posjedovnog lista - neslužbena kopija sa stanjem na dan 17. kolovoza 2020.god., Dopis–upozorenje tuženika-protutužitelja bez naznake datuma, Spise predmeta ovog suda posl. br. R1-691/18, Po-81/14, I P-380/94, psp- 96/20, Spise predmeta Općinskog sud u Makarskoj, Stalna služba Imotski posl. br. O- 232/12 (ex. br. O-68/82 i O-265/11), Pu O-84/2020, Dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split, Kl.410-23/23-12/045, Ur. br. 513-007-17-01/23-02 od 03. travnja 2023. god., Prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 03.03. 2024. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 29.02. 2024. god., Izveo doka očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka Petar Ćorić dipl. ing. geodezije i Stipe Ivić dipl. ing. agronomije dana 11. listopada 2024. god., pregledao Vještvo stalnog sudskog vještaka Petar Čorić dipl. ing. geodezije od 21. studenog 2024. god., Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu mr.sc. Stipe Ivić dipl. ing. agr. od 26. veljače 2025. god., te Dopunu Nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu i procjenu mr.sc. Stipe Ivić dipl. ing. agr. od 10. rujna 2025. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Protutužbeni zahtjev je djelom nedopušten i dijelom neosnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U tim granicama, vlasnik ima među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

U odredbi čl. 36 st. 1. ZV-a, propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, a u odredbi čl. 38 st. 1 ZV-a, propisuje da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika

U odredbi čl. 42 st. 1 ZV-a, propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

Konačno, u odredbi čl. 47 st. 1 ZV-a, propisno je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

Pregledom spisa predmeta Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom posl. br. O-232/2012 u ostavinskom postupku iza smrti pravnog prednika i oca stranaka pok. ŠO pok. Đ, utvrđeno je da su na nasljeđivanje pozvani ŽO ud. H, kao supruga, tuženik-protutužitelj kao sin, tužiteljica-protutužena kao kćer, i GO kao kćer.

Na raspravi dana 02. 02. ožujka 1982. god., nasljednici su izvijestili suda da je ostavitelj sačinio sudsku oporuku kod ovog suda br. II R-783/81, odnosno pod br. Pi- 259/81, te je nasljednica GO neovisno o tome što joj nije poznat sadržaj ostaviteljeve oporuke dala nasljedničku izjavu kojom poštiva oporuku ostavitelja, te svoj nasljedni dio ustupa sestri tužiteljici-protutuženoj RO.

Oporuka ostavitelja proglašena je dana 08. rujna 1981. god., te je utvrđeno da u oporuci ostavitelj izjavljuje da je slobodnom voljom odlučio razrediti svojom imovinom za slučaj smrti, te da je iz razgovora sa oporučiteljem sud stekao uvjerenje da je sposoban za rasuđivanje.

Oporučitelj je poučen po zakonu nakon toga izjavio kako želi oporučiti, te je na osnovu njegovog kazivanja sačinjena oporuka u kojoj oporučitelj izjavljuje da ima sina, DO, kćeri IO i GO, te suprugu CO. Njegova imovina se nalazi u Biokovskom selu, Splitu i na Kili. Za slučaj smrti želi da rasporedi svojom imovinom na slijedeći način: Svojoj supruzi CO ostavlja 1/2 (jednu polovinu) svoje imovine, dok drugu polovicu ostavlja na jednake dijelove svojoj djeci.

Oporuka je pročitana u prisutnosti oporučnih svjedoka, CO i VO, te je oporučitelj izjavio da je njegova posljednja volja u svemu vjerno zabilježena, pa je stavio svoj rukoznak.

Na raspravi dana 06. travnja 1982. god., oporuka je pročitana prisutnim nasljednicima koji su dali nasljedničke izjave. Tužiteljica-protutužena RO je izjavila da poštiva oporuku i prihvaća se dijela koji je po istoj pripada, kao i utupljene joj dijelove, SO ud. H je izjavila da poštiva oporuku i prihvaća se dijela koji je po istoj pripada, te istoga ustupau vlasništvo svojoj kćeri Tužitlejici-protutuženoij IO, tuženik-protutužitelj ĐO je izjavio da poštiva oporuku i prihvaća se dijela koji mu po istoj pripada.

Pravomoćnim Rješenjem o Nasljeđivanju ex. Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-68/82 od 15. travnja 1982. god., na temelju oporuke ostavitelja od 08.09. 1981. god., i ustupa nasljednih dijelova Bakota EO i UO tužiteljici-protutuženoj IO, kao nasljednici pok. KO. Đ, proglašeni su tužiteljica- protutužena MO, kći za 5/6 dijela, i tuženik-protutužitelj DO pok. KO, sin za 1/6 dijela ostavina.

Prema tome, nema nikakve dvojbe da je pravni prednik stranaka pok. ŠO pok. Đ oporučno raspolagao sa cjelokupnom svojom imovinom u Splitu, na Kili i Biokovskom selu K. O. [katastarska općina], da je stoga predmetom nasljeđivanja u ostavinskom postupku iza njegove smrti, bila njegova cjelokupna imovina kojom je oporučno raspolagao, pa tako i predmetne nekretnine označene kao čest zem. 56/1, 56/2, i 56/3, Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], te da pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ex. Općinskog suda u Imotskom posl. br. O- 68/82 od 15. travnja 1982. god., stoga obvezuje tuženika-protutužitelja kao zakonskog nasljednika i sudionika ostavinskog postupka vođenog iza smrti pravnog prednika stranaka pok. KO. Đ pred ex. Općinskim sudom u Imotskom pod posl. br. O-232/12 (ex. br. O-68/82 i O-265/11).

Tužiteljica-protutužena je potom, zacijelo iz razloga što je naknadno na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], od strane tuženika- protutužitelja sagrađena stambena zgrada, dana 04. srpnja 2011. god., podnijela ex. Općinskom sudu u Imotskom, prijedlog da se rasporedi i naknadno pronađena imovina pravnog prednika pok. KO pok. Đ, i to predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], iako je predmetom nasljeđivanja temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju ex. Općinskog suda u Imotskom posl. br. O- 68/82 od 15. travnja 1982. god., bila i njegova imovina koja se nalazi na Kili (zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]).

Ex. Općinski sud u Imotskom je prihvatio podneseni prijedlog tužiteljice- protutužene, te donio dopunsko Rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-265/11-10 od 09. siječnja 1982. god., protiv kojega je tuženik-protutužitelj izjavio žalbu od 26. siječnja 2012. god., navodeći između ostaloga, kako nije sporno da je ostavitelj u momentu smrti bio suvlasnik za 1/3 dijela i kao takav upisan u Z. U. [broj ZK uloška], ali samo na zemljama, te da se na odnosnim nekretninama nakon njegove smrti izgrađene dvije kuće, što je vidljivo iz priloženog Izvatka iz zemljišnih knjiga, pa bi u slučaju kada bi pobijano rješenje ostalo na snazi proizlazilo da je ostavitelj suvlasnik dviju kuća koje u času njegove smrti nisu ni postojale. Dodatno ističe da se zbog vlasništva nad zgradom vodi već dugi niz godina spor kod ovog suda pod br. Po-138/11.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžo-116/12 od 29. ožujka 2012. god., prihvaćena je žalba tuženika-protutužitelja kao nasljednika, i ukinuto Rješenje Općinskog suda u Imotskom br. O-265/11 09. siječnja 2012. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

Pravomoćnim Rješenjem ex. Općinskog suda u Imotskom br. O-232/2012 od 30. ožujka 2015. god., odbijen je prijedlog tužiteljice-protutužene kao predlagateljice za raspored naknadno pronađene ostavinske imovine ostavitelja pok. FO. Đ iz [adresa], u obrazloženju kojega se između ostaloga, navodi da prema ustaljenoj sudskoj praksi, ako je među nasljednicima sporno spada li naknadno pronađena imovina u ostavinu, sud odbija prijedlog da se naknadno pronađena imovina rasporedi na nasljednika, a istodobno se predlagatelji za raspored naknadno pronađene ostavinske imovine upućuju da u parnici ostvaruju svoja prava.

Pregledom priloženog Sporazuma sklopljenog među strankama dana 23. svibnja 1991. god., utvrđeno je da se stranke složne da su temeljem rješenja Općinskog suda u Imotskom br. O-68/82, naslijedile svog pokojno oca KO, i to DO za 1/6 dijela i Bakota IO za 5/6 dijela, da je predmet nasljeđivanja iza pok. FO I imovina položena u K. O. [katastarska općina], a koja se sastoji od zemljišta sa zgradom u predjelu [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica], te zemljišta u predjelu "Kila" označenog sa čest. zem. [katastarska čestica], te nekretnine položene u rodnom mjestu oca stranaka Biokovsko selo. Stranke su složne da su ove nekretnine temeljem rješenja Općinskog suda u Imotskom naslijedili, i to FO DO za 1/6 dijela, a FO IO za 5/6 dijela. (toč. I Sporazuma).

Stranke navode da će se na čest. zem. u predjelu "Kila" označen sa br. 2599 izgraditi obiteljska stambena zgrada. Navedena zgrada imat će podrum i kat, s tim što se predviđa izgradnja još dvaju katova. Ovu kuću i naprijed navedene radove izgradit će isključivo svojim sredstvima Bakota DO. Bakota DO izvršit će grube građevinske radove na podrumu i katu istoga najkasnije do 30. VIII 1991. godine. Preostalu gradnju katova iznad izvršit će prema svom nahođenju i mogućnostima. Kat iznad podruma pripada u isključivu vlasnost i posjed IO, s tim što je DO dužan izvesti na ovom stanu sljedeće radove: na stanu koji pripada u isključivu vlasnost IO, Bakota DO mora postaviti sve vanjske zatvore i ulazna vrata, ima ugraditi 3 unutarnja vrata, pregraditi i ožbukati jednu sobu i to baš onu uz kupatilo, postaviti vodovodnu i kanalizacionu instalaciju u kupatilu i kuhinji kao i el. instalaciju u sobi, kupatilu kuhinji sa blagovaonom, ožbukati kupatilo, te ujedno ožbukati kuhinju i blagovaonu, te prezidati kuhinju i blagovaonu. Ovi radovi imaju se izvršiti do 1. X 1991. (toč. III Sporazuma).

Stranke su složne da je izgradnjom stana i uređenjem dijela stana za MO, a što o svom trošku ima izvršiti DO, MO u cijelosti namirena u svom dijelu ostavine iza pok. oca. Sve ostale nekretnine tj. preostali dio ove zgrade, zgrada i zemljište, u Splitu na [adresa], kao i imovina u Selu Biokovskom pripadaju u isključivu vlasnost i posjed DO. Stranke su složne da su ovim ugovorom riješile sve svoje međusobne odnose, te se MO obvezuje povući tužbu u postupku IP-395/83 (toč. IV Sporazuma).

Stranke ujedno dijele vrt koji će ostati nakon izgradnje daljnje kuće. Oko čitave kuće ostavlja se pločnik širine 1m i ovaj je zajednički. Zemljište s istoka dijeli se na 2 jednake polovine tako da DO pripada južna, IO sjeverna, kao i čitav pojas zemljišta uz sjevernu granicu istoga (toč. V Sporazuma).

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Po-81/14 (ex. I P-1918/01, Po- 138/11) kojem je pripojen i predmet posl. br. I P-380/94, utvrđeno je da je pravomoćnom presudom posl. br. Po-81/14 od 31. ožujka 2015. god., odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene RO koji glasi "Raskida se Sporazum među strankama sklopljen danas 23. svibnja 1991. god., zbog neispunjenja ugovornih obveza među strankama od strane ĐO." (toč. I izreke), te odbijen i tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ĐO koji glasi; "Utvrđuje se prema tuženoj RO da je tužitelj ĐO vlasnik 5/18 dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], uknjiženih na ime tužene, pa je tužena dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu njegovog prava jer je u protivnom slučaju tužitelj ovlašten zatražiti i postići uknjižbu na temelju ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tužene." (toč. II izreke).

U obrazloženju Presude se između ostalog navodi da bi u konkretnom slučaju proizlazilo da je s obzirom na dužnikovo zakašnjenje zaključeni Sporazum raskinut ex. lege, dakle istekom naknadnog objektivno primjerenog roka koji je dogovoren među strankama, pa s toga tužiteljica-protutužena nema pravo zahtijevati raskid Sporazuma zbog neispunjenja ugovornih obveza jer je taj isti Sporazum očito već raskinut po samom Zakonu, pa i ne postoji, pa s toga ne može ni stvarati obveze, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene valjalo odbiti kao neosnovan.

U odnosu na tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi na priznavanje prava vlasništva i na izdavanje tabularne isprave u odnosu na tuženu za 5/18 dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] i upisana je u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], isti sud smatra neosnovanim i to s toga što je u konkretnom slučaju ex lege došlo do raskida Sporazuma zaključenog među strankama dana 23. svibnja 1991. godine.

Presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1499/2015 od 27. kolovoza 2015. god., odbijene su žalba tužiteljice-protutužene RO, te žalba tuženika- protutužitelja ĐO kao neosnovane i potvrđena presuda ovog suda posl. br. Po-81/14 od 31. ožujka 2015. godine.

U obrazloženju Presude suda drugog stupnja se između ostalog, navodi da je u ispravno provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio sljedeće: da su stranke dana 23. svibnja 1991. god., zaključile Sporazum prema kojem je tuženik-protutužitelj imao obvezu na čest. zem. u predjelu "Kila" izgraditi stan za tužiteljicu-protutuženicu te joj ga predati najkasnije do 1. listopada 1991. godine; da je ovaj ugovoreni rok prema zajedničkoj namjeri ugovaratelja bio bitan sastojak ugovora iako u samom ugovoru nije izrijekom naznačeno da će raskid biti posljedica neispunjenja u ugovorenom roku; da tuženik-protutužitelj svoju obvezu nije ispunio u tom točno ugovorenom roku, pa je posljedica tog neispunjena raskid ugovora po samom zakonu u trenutku kad je istekao rok za ispunjenje; da tužiteljica-protutuženica inače zahtjevom za ispunjenje nije održala ugovor na snazi nakon isteka fiksnog roka, definirajući njime tuženiku- protutužitelju kao dužniku fiksne obveze naknadni rok za ispunjenje; da u navedenim okolnostima kada je do raskida ugovora došlo na osnovi zakona, tužiteljica- protutuženica ne može tražiti sudski raskid ugovora; da su raskidom ugovora nastupili učinci raskida, dakle oslobođenje ugovornih strana kod obveza koje su imale na temelju ugovora koji je raskinut.

Kod raskida Ugovora po samom Zakonu, kao što je ovdje slučaj, vjerovnik ne treba poduzeti nikakvu radnju kako bi Ugovor bio raskinut, nego sam bezuspješni istek roka kao bitnog sastojka djeluje tako da je Ugovor raskinut, odnosno taj istek ima konstitutivni učinak. To znači da je na temelju samog Zakona nastalo novo pravno stanje, što isključuje mogućnost da ono nastane na temelju Presude, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja kada odbija konstitutivni tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice.

Nadalje, kako je ovaj Ugovor raskinut, isti više ne postoji, i ne može stvarati prava odnosno obveze, pa je pravilna ocjena suda prvog stupnja kako tuženik- protutužitelj više ne može zahtijevati ispunjenje obveza koje su proizlazile iz Ugovora dok je postojao. Stoga je materijalno pravo ispravno primijenjeno kada je odbijen i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ĐO.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 2 st. 1, da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Dakle, sud u parničnom postupku ne smije odlučivati o nečemu što nije bilo predmet tužbenog zahtjeva, dakle ne smije dosuditi ili odbiti dosuditi više od zatraženog ili nešto drugo osim zatraženog, već može dosuditi ili odbiti dosuditi samo ono što je zatraženo tužbom.

U odredbi čl. 186 st. 3 ZPP-a, propisno je da će sud po službenoj dužnosti postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

Prema tome, sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dakle, sud smije dosuditi ili odbiti dosuditi samo ono što je zatraženo tužbom, ali je pritom tijekom dokaznog postupka radi donošenja odluke ovlašten utvrđivati i činjenice u svrhu primijene i neke druge pravne osnove, a ne isključivo one na koju se tužitelj poziva u tužbi.

Tako je tijekom parničnog postupka vođenog među strankama pred ovim sudom u predmetu pod posl. br. Po-81/14 (ex. I P-1918/01, Po-138/11), a kojem je pripojen i predmet posl. br. I P-380/94, između ostaloga pravomoćno odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitleja koji glasi; "Utvrđuje se prema tuženoj RO da je tužitelj ĐO vlasnik 5/18 dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], uknjiženih na ime tužene, pa je tužena dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu njegovog prava jer je u protivnom slučaju tužitelj ovlašten zatražiti i postići uknjižbu na temelju ove presude, bez daljnjeg sudjelovanja tužene."

Pri tome su dakle, ovaj sud kao prvostupanjski i Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, donijeli odluku o protutužbenom zahtjevu tuženika protutužitelja odlučujući u okviru postavljenog protutužbenog zahtjeva, ali pri tome nisu bili vezani isključivo pravnom osnovnom protutužbenog zahtjeva na koju se tijekom postupka pozvao tuženik-protutužitelj (toč. IV Sporazuma među strankama sklopljenog dana 23. svibnja 1991. godine), već su tijekom dokaznog postupka radi donošenja odluke bili ovlašteni utvrđivati i činjenice u svrhu primjene i neke druge pravne osnove stjecanja prava vlasništva tuženika-protutužitelja, odnosno u konkretnom slučaju primjene instituta građenja na tuđem zemljištu.

Naime, odredba čl. 186 st. 3 ZPP-a, zacijelo je propisana u svrhu sprječavanja zlouporaba procesnih ovlaštenja od strane tužitelja, na način da se protiv istog tuženika tijekom određenog vremena podnosi veći broj tužbi sa identičnim tužbenim zahtjevom na način da se u svakoj podnesenoj tužbi pozove na neku drugu pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ukoliko prethodno podneseni tužbeni zahtjev od strane suda bude odbijen kao neosnovan.

Dakle, razvidno je da ovaj sud kao prvostupanjski i Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, tijekom parničnog postupka vođenog među strankama pred ovim sudom u predmetu pod posl. br. Po-81/14 (ex. I P-1918/01, Po-138/11), a kojem je pripojen i predmet posl. br. I P-380/94, nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka nisu utvrdili da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] od strane tuženika temeljem pravnog instituta građenja na tuđem zemljištu, ali su zato nedvojbeno utvrdili da je Sporazum među strankama sklopljen dana 23. svibnja 1991. god., raskinut po samom zakonu uslijed neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika-protutužitelja u ugovorenom roku.

U odredbama čl. 333 st. 1 i st. 2, ZPP-a, propisno je da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Kako je u konkretnom slučaju među istim strankama pokrenuta parnica sa identičnim protutužbenim zahtjevom o kojemu je pred ovim sudom već pravomoćno odlučeno presudom ovog suda posl. br. Po-81/14 od 31. ožujka 2015. god., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1499/2015 od 27. kolovoza 2015. god., valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odbaciti protutužbu kao nedopuštenu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tuženik-protutužitelj vlasnik sa 5/18 dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], (ex. 56), Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i ispravak uknjižbe prava vlasništva u navedenom suvlasničkom dijelu na ime tuženika-protutužitelja uz istovremeni izbris tog prava sa imena tužiteljice- protutužene, i to zbog navedene pravomoćne odluke ovog suda kao negativne procesne pretpostavke koja sprječava daljnje vođenje ovog postupka o ovom dijelu protutužbenog zahtjeva, a sve pozivom na odredbu čl. 333 st. 2 ZPP-a, te donijeti odluku kao u izreci rješenja.

Među parničnim strankama je nesporno da su predmetne nekretnine sada označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta koje su u skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, prikazane slovima A-B-C-D-E-A , površine 530 m2, u suvlasništvu stranaka, ali u isključivom posjedu tuženika- protutužitelja koji tužiteljici-protutuženoj brani suposjed ovih nekretnina.

Nema nikakve dvojbe da na ovakav način tuženik-protutužitelj vrijeđa pravo tužiteljice-protutužene kao suvlasnika u smislu citirane odredbe čl. 38 st. 1 ZV-a, koja propisuje da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, pa je prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nalog tuženiku-protutužitelju da preda u suposjed tužiteljici-protutuženoj cjelinu posebnih dijelova predmetnih nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji u naravi predstavljaju kuću anagrafske oznake [adresa] s okućnicom i posebnim dijelom zemljišta koji je u skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, označen kao lik prikazan slovima A-B-C-D-E-A , površine 530 m2, koji je u suvlasništvu stranaka, a radi čega je donijeta odluka kao u toč. I izreke presude.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Prema priloženim Izvatcima iz zemljišne knjige ovog suda i prijepisima posjedovnih listova Državne geodetske uprave, kao i priloženoj skici vještva „Split, 21.11.2024.god.“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića, dvije kuće anagrafske oznake [adresa], položene na predmetnim nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), imaju površinu od 175 m2, dok se dio površine 9 m2 položen na čest. zem. [katastarska čestica], te dio površine 6 m2 položen na čest. zem. [katastarska čestica], odnosi na nadstrešnicu.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 31. listopada 2025. god., navodi da predmetna kuća anagrafske oznake [adresa], koju tuženik koristi u cijelosti i onemogućava joj pristup, te joj na taj način uskraćuje vlasnička prava, kako to proizlazi iz posjedovnog lista 3407 K. O. [katastarska općina], ima tlocrtnu površinu od cca. 95 m2, a što tuženik-protutužitelj tijekom postupka nije osporio.

Na prijedlog tužiteljice-protutužene, sa kojim se je suglasio i tuženik- protutužitelj, od Porezne uprave, Područni ured Split je na temelju raspoloživih usporednih podataka zatražena obavijest od visini tržišne zakupnine poljoprivrednog zemljišta na području [adresa], tržišne najamnine za stambeni prostor na području [adresa], te tržišne zakupnine za poslovni prostor-garažu na području Kile.

U zaprimljenom Dopisu Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split, Kl.410-23/23-12/045, Ur. br. 513-007-17-01/23-02 od 03. travnja 2023. god., između ostalog se navodi da su u bazama podataka Informacijskog sustava Porezne uprave dostupni podaci prema kriteriju namjene nekretnine (poslovni prostor, stambeni prostor, skladišni prostor, zemljište).

Slijedom navedenog, 03.04.2023. godine, izvršene su pretrage baza podataka Informacijskog sustava Porezne uprave, te je utvrđeno da su na zatraženoj lokaciji, evidentirane prijave najma/zakupa kako slijedi:

1. podaci o visini tržišne zakupnine poljoprivrednog zemljišta na području, [adresa] u [adresa], Porezna uprava ne raspolaže tim podacima

2. stambeni prostor na lokaciji u [adresa] površine 75,77 m2 mjesečna najamnina iznosi 400,00 EUR,

- stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Zajčeva ulica, površine 40,00 rn2 mjesečna najamnina iznosi 750,00 EUR,

-stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Šoltanska ulica,površine 52,68 m2 mjesečna najamnina iznosi 400,00 EUR,

-Stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Šoltanska ulica, površine 42,00 m2 mjesečna najamnina iznosi 454,00 EUR,

-Stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Papandopulova ulica, površine 42,21 m2 mjesečna najamnina iznosi 1.000,00 EUR,

-stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Papandopulova ulica, površine 60,95 m2 mjesečna najamnina iznosi 447,40 EUR,

- stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Ljubićeva ulica, površine 22,00 m2 mjesečna najamnina iznosi 371,62 EUR,

-stambeni prostor na lokaciji u Splitu, Papandopulova ulica, površine 65,87 m2 mjesečna najamnina iznosi 500,00 EUR.

3. Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, Šoltanska ulica, površine 83,07 m2 mjesečna najamnina iznosi 2.090,00 EUR,

-Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, ulica Poljička cesta, površine 63,08 m2 mjesečna najamnina iznosi 265,44 EUR,

-Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, ulica Poljička cesta , površine 60,00 m2 mjesečna najamnina iznosi 680,05 EUR,

- Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, ulica Ljubićeva površine 50,00 m2 mjesečna najamnina iznosi 371 EUR,

-Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, ulica Ljubićeva, površine 215,00 rn2 mjesečna najamnina iznosi 621,27 EUR

-Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, ulica Moliških Hrvata, površine 85,04 rn2 mjesečna najamnina iznosi 1.725,40 EUR,

-Poslovni prostor na lokaciji u Splitu, ulica Moliških Hrvata, površine 65,89 m2 mjesečna najamnina iznosi 556,77 EUR.

Ovaj sud cijeni da zaprimljeni podaci o visini tržišne najamnine za stambeni prostor na lokaciji u [adresa] površine 75,77 m2 u visini mjesečne najamnine u iznosu od 400,00 EUR, odnosno 5,28 Eur po m2 površine, odgovaraju predmetnom stambenom prostoru površine cca. 95 m2, dok se ostali zaprimljeni podaci Porezne uprave odnose na stambene prostore manje površine za koje je općepoznato da se daju u najam po većoj tržišnoj najamnini za 1 m2 površine.

Kada se ima u vidu iznos najamnine za ovaj stambeni prostor od 5,28 Eur/m2, kao i površinu ovog stambenog objekta od cca. 95 m2, proizlazi da mjesečna najamnina za ovakav stambeni objekt iznosi 501,60 EUR., a obzirom da je tužiteljica- protutužena suvlasnica predmetne nekretnine za 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 418,00 Eur mjesečno.

Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka mr.sc. Stipe Ivić dipl. ing. agr., mogućnosti ostvarivanja prihoda i visine mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu u površini od 450 m² (kada se odbije površina za puteve) uz pretpostavku da se sadi salata u tri turnusa godišnje sa prosječnom cijenom i umanjenjem troškova proizvodnje, za navedeni period (sporno razdoblje od 01.03.2015. do 01.03. 2025. god.) iznose 5.086,80 Eur, što bi u prosjeku iznosilo 42,39 Eur mjesečno (5.086.80 Eur/120 mjeseci). Uzimajući u obzir suvlasnički udio tužiteljice-protutužene od 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 35,33 Eur mjesečno.

Tužiteljica-protutužena nije u mogućnosti iz osnova naknade štete na ime izmakle koristi istodobno potraživati od tuženika-protutužitelja naknadu u visini zakupa i u visini mogućih prihoda od poljoprivredne proizvodnje na predmetnom zemljištu površine 450 m2, dok pripadajuću površinu puteva od 80 m2 (530 m2-450 m2) nije moguće niti obrađivati, niti davati u zakup, a sve tijekom spornog razdoblja od 01.03.2015. god., do 01. 03. 2025. godine.

Prema tome, za korištenje stambenog objekta i pripadajućeg zemljišta položenih na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tužiteljici-protutuženoj sukladno njenom suvlasničkom udjelu od 5/6 dijela, iz osnove najamnine (stambeni objekt) i prihoda od poljoprivredne proizvodnje (pripadajuće zemljište) pripada 453,33 Eur mjesečno (418,00 Eur + 35,33 Eur), odnosno ukupno 453,33 Eur mjesečno, a što za sporno razdoblje od 01. ožujka 2015.g., pa do 01. ožujka 2020.g., (60 mjeseci) iznosi 27.199,80 Eur, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate.

Tužiteljica-protutužena u podnesku od 31. listopada 2025. god., navodi da su garažni prostori koje je tuženik neovlašteno i protivno njenoj volji koristio kao zakupodavac, te na taj način na teret njene imovine stekao nepripadajuću korist, smješteni u prizemlju stambene kuće anagrafske oznake [adresa], koja kako to proizlazi iz posjedovnog lista 9930 K. O. [katastarska općina], ima tlocrtnu površinu 150 m2. Uzimajući u obzir prosječni iznos mjesečne zakupnine za poslovne prostore od 11,39 EUR/m2, kao i površinu predmetnih garažnih prostora, proizlazi da je mjesečna zakupnina za ovakav prostor 1.708,50 EUR. Budući da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine za 5/6 dijela, udio koji joj iz ove osnove pripada iznosi 1.423,75 EUR mjesečno.

Tužiteljica-protutužena stoga za korištenje garažnih objekata položenih u prizemlju zgrade na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sukladno njenom suvlasničkom udjelu od 5/6 dijela, iz osnove zakupnine potražuje od tuženika iznos od 1.423,75 Eur mjesečno, odnosno ukupno 85.425,00 Eur za sporno razdoblje od 01.03.2015. god., do 01. 03. 2020. godine.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1509/2017-2 od 10. studenog 2020. god., koja je donijeta u istom predmetu povodom podnesene revizije, prihvaćena je revizija tuženika u tom sporu glede pitanja: “može li suvlasnik a neposjednik nekretnine sa uspjehom od posjednika i ujedno drugog suvlasnika te nekretnine potraživati naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, ako kao tužitelj uz zahtjev za isplatu postignute koristi, nije postavio i tužbeni zahtjev na predaju nekretnine u posjed ili suposjed?”, te je preinačena drugostupanjska odluka, prihvaćena žalba tuženika i preinačena odluka prvostupanjskog suda, na način da je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na obvezivanje tuženika isplatiti joj utuženi iznos naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela sa zatraženim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

Revizijski sud pritom samo primjećuje da je isto shvaćanje izrazio i u svojim ranijim odlukama, primjerice u odlukama posl. br. Rev 3299/2014-2 od 21. studenoga 2018. i Rev 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019., pa postupanje po takvome već izraženom shvaćanju predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

Ovaj sud u potpunosti prihvaća pravno stajalište sadržano u obrazloženju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1509/2017-2 od 10. studenog 2020. god., kao i njegovim odlukama na koje se Vrhovni sud RH poziva u obrazloženju iste presude (posl. br. Rev 3299/2014-2 od 21. studenoga 2018. god., i posl. br. Rev 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.godine), a koje pravno stajalište valja primijeniti i u konkretnom slučaju, i to neovisno o tome što je predmet spora vođenog pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod posl. br. Rev-1509/2017, bila obiteljska kuća, dok su u konkretnom slučaju predmet spora garažni prostori položeni u prizemlju kuće sa pratećim objektima izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa].

Prema tome, tužiteljica-protutužena u predmetnom sporu može s uspjehom zahtijevati naknadu koristi ostvarene od zakupa predmetnih garažnih prostora od strane tuženika-protutužitelja, isključivo u slučaju da je prema tuženiku-protutužitelju postavila i tužbeni zahtjev na predaju u suposjed predmetnih garažnih prostora, a budući da takav tužbeni zahtjev tužiteljica-protutužena prema tuženiku-protutužitelju postavila, već je postavila isključivo tužbeni zahtjev radi naknade štete na ime izmakle koristi, u konkretnom slučaju nema osnove sa uspjehom zahtijevati od tuženika- protutužitelja isplatu utuženog iznosa iz ovog osnova.

Naime, da tužiteljica-protutužena nije u posjedu spornih garažnih prostora, nedvojbeno proizlazi iz tužbenih navoda, gdje tužiteljica-protutužena, između ostaloga navodi se zgrada položena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], koristi na način da ona stanuje u jednom stanu, a drugi stan je koristio tuženikov sin do razvoda braka s ĆO, koja sada koristi drugi stan u toj zgradi.

Osim toga, i tuženik protutužitelj u podnesku od 23. rujna 2020. god., između ostaloga navodi da je u vremenu trajanja Sporazuma od 23. svibnja 1991. god., u potpunosti na zajedničkoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sagradio zgradu u kojoj danas stanuje tužiteljica-protutužena, a zajednički je posjeduju stranke, te da je nakon ispunjenja njegove ugovorne obaveze po tom Sporazumu, tužiteljica- protutužena uselila u uređeni dio zgrade – stan sa dvije spavaće sobe kojeg je on uredio kompletno za stanovanje i svoju ugovornu obavezu time ispunio u cijelosti.

Radi navedenog, tužiteljici-protutuženoj je za korištenje stambenog objekta i pripadajućeg zemljišta položenih na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sukladno njenom suvlasničkom udjelu, iz osnove najamnine (stambeni objekt) i prihoda od poljoprivredne proizvodnje (pripadajuće zemljište) dosuđen iznos od 453,33 Eur mjesečno (418,00 Eur + 35,33 Eur), odnosno ukupno za sporno razdoblje od 01. ožujka 2015.g., pa do 01. ožujka 2020.g., (60 mjeseci) iznos od 27.199,80 Eur, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose teče od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, dok je u donosu na više zatraženi iznos naknade u visini od 119.589,00 Eur, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen, te je donijeta odluka kao u toč. II izreke presude.

Slijedom navedenog, tuženik-protutužitelj je obvezan da tužiteljici-protutuženoj isplaćuje iznos od po 453,33 Eur mjesečno, počevši od 1.ožujka 2020.g., do dana predaje suposjeda cjeline posebnih dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], s tim što će dospjele iznose do pravomoćnosti ove presude platiti odjednom, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a iznose koji budu dospijevali nakon pravomoćnosti ove presude svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za prethodni mjesece, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od po 453,33 Eur, teče od dospijeća do konačne isplate, dok je u donosu na više zatraženi mjesečni iznos naknade u visini od 569,40 Eur, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen, te je donijeta odluka kao u toč. III izreke presude.

Tužiteljica se je sklapajući Sporazum od 23. svibnja 1991. god., u toč. I Sporazuma, suglasila sa činjenicom da je predmet nasljeđivanja iza smrti oca stranaka pok. KO, bilo zemljište sa zgradom na predjelu [adresa], (čest. zem. [katastarska čestica]), te isključivo zemljište na predjelu Kila (čest. zem. [katastarska čestica]), sve K. O. [katastarska općina].

Nema stoga nikakve dvojbe da je stambenu zgradu na predjelu Kila, anagrafske oznake [adresa], izgradio isključivo svojim sredstvima tuženik-protutužitelj, koji je u početku izgradnje nesumnjivo imao suglasnost i odobrenje tužiteljice- protutužene kao većinskog suvlasnika zemljišta na temelju sklopljenog Sporazuma od 23. svibnja 1991. god., a koji je međutim prestao proizvoditi svoje pravne učinke uslijed neispunjenja ugovornih obveza u ugovorenim rokovima izgradnje od strane tuženika- protutužitelja, budući da tužiteljica-protutužena kao većinski suvlasnik zemljišta nije pristala na prolongiranja ugovorenih rokova izgradnje.

Međutim, valja primijetiti da usprkos činjenici što je raskinut Sporazum između stranaka sklopljen dana 23.svibnja 1991. god., tužiteljica-protutužena živi u stanu položenom na katu stambene zgrade sagrađenoj na čest zem. 2599/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica]), na predjelu Kila, anagrafske oznake [adresa], dok je tuženik-protutužitelj u isključivom posjedu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa] i zemljišta označenog kao čest zem. 56/1, 56/2 i 56/3, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

Ovaj sud cijeni da se stoga u konkretnom slučaju ne može govoriti o poštenju ili nepoštenju tuženika-protutužiteja kao manjinskog suvlasnika zemljišta i graditelja, te poštenju ili nepoštenju tužiteljice-protutužene kao većinskog suvlasnika zemljišta, a sve u smislu odredbi članka 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92, i 77/92 dalje: ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme početka izgradnje, odnosno odredbi 152.-154. danas važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV).

Slijedom naprijed navedenog, izgradnjom stambene zgrade na čest zem. 2599/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica]), na predjelu Kila, anagrafske oznake [adresa], od strane tuženika-protutužitelja kao manjinskog suvlasnika zemljišta (1/6 idealnog dijela), dakle na zemljištu u većinskom suvlasništvu tužiteljice- protutužene (5/6 idealnog dijela), nastala je među strankama nova suvlasnička zajednica, tj. nekretnina koja se sastoji od stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], sa pripadajućim zemljištem (dvor) označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica]), ukupne površine 601 m2, i to sada u novim neutvrđenim idealnim suvlasničkim udjelima parničnih stranaka kao suvlasnika, a koji suvlasnički dijelovi stranaka nisu predmet ovog spora.

Tužiteljica-protutužena je stoga kao suvlasnik stambene zgrade sagrađene na čest zem. 2599/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica]), na predjelu Kila, anagrafske oznake [adresa], sukladno citiranim odredbama čl. 30 st. 2. i čl. 38 st. 1 ZV- a, ovlaštena posjedovati, upotrebljavati, koristiti i raspolagati ovom nekretninom bez suglasnosti tuženika-protutužitelja kao ostalog suvlasnika.

Stoga je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji se odnosi na predaju na slobodno raspolaganje tuženiku-protutužitelju predmetne nekretnine tj. zgrade sa svim pratećim objektima izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], te u dijelu radi naknade štete na ime izmakle koristi za korištenje zgrade za razdoblje od 01.07.2015. – 01.07.2020. god., i ubuduće do predaje zgrade u posjed tuženiku –protutužitelju, te je donijeta odluka kao u toč. IV izreke presude.

Slijedom svega navedenog, valjalo je bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih, donijeti odluku kao u izreci rješenja i presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 2 i čl. 155 ZPP-a. Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka koji su bili potrebni u svrhu vođenja parnice, a imajući u vidu zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškove sudskih pristojbi sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi i troškove provedenog vještačenja. Obzirom na približno jednak uspjeh stranaka u parnici, a imajući u vidu pravni osnov i visinu kondemnatornog tužbenog zahtjeva, te pravni osnov i visinu kumuliranog deklaratornog i kondemnatornog protutužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 30. siječnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja