REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-186/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice ŽC, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 2.050,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. prosinca 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.650,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.200,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. prosinca 2024. do dana isplate 23. prosinca 2024., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.061,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 30. svibnja 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Vladimir Nazor, Zagreb, Maksimirska 51, prilikom popravljanja kliznih vrata restorana u [adresa], kada su se ista zatvorila i priklještila tužitelju srednji prst lijeve ruke. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 17. prosinca 2024., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete dana 23. prosinca 2024. iznos od 2.200,00 eura, a koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete.

Tužitelj je vozilom HMP prevezen u Klinički bolnički centar Rijeka gdje su mu dijagnosticirali ozljedu, i to otvorena rana prstiju s oštećenjem nokta. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer su mu klizna vrata priklještila prst i amputirala vršak III. prsta uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je rana kirurški obrađena, učinjena mu je Wolf plastika (davajuća regija lijeva podlaktica) te je morao mirovati, držati ruku na povišenom i uzimati analgetike i antibiotike. Tužitelj je morao odlaziti svaka dva dana na previjanje rane liječniku obiteljske medicine koji mu je i skinuo šavove s podlaktice, dok su mu šavove s rane na prstu skinuli u bolnici. Zbog amputacije vrška III prsta lijeve ruke tužitelju je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu rane na podlaktici i rane na vršku prsta zaostalo je naruženje zbog čega tužitelj trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je bio na bolovanju, a tijekom liječenja trebala mu je tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 2.000,00 eura, za tuđu pomoć 200,00 eura, tj. ukupno 5.900,00 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 2.200,00 eura, iznos od 3.700,00 eura. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. listopada 2025. potražuje ukupno iznos od 2.850,00 eura i to s osnova pretrpljenih boli 2.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.750,00, za duševne boli zbog naruženosti 1.000,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 100,00 eura odnosno 5.050,00 eura a koji ukupan iznos umanjen za nesporno isplaćenih 2.200,00 eura iznosi gore naznačenih 2.850,00 eura, a sve to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2024. do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužitelj također potražuje i isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.200,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.12.2024. do dana isplate 23.12.2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetni događaj, no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i potraživanu zakonsku zateznu kamatu. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, te je tuženik temeljem dostavljene medicinske dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti, utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura, koji iznos je u cijelosti isplatio.

Utvrđeni i isplaćeni iznos od 2.200,00,00 eura se odnosi na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti 2.080,00 eura, imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege 120,00 eura. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u vezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom naknade štete u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije pao ni u zakašnjenje. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, ali predlaže da sud obveže tužitelja da, prije provođenja vještačenja, dostavi presliku zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite, a sve radi razgraničenja eventualnih prijašnjih ozljeda od posljedica predmetnog štetnog događaja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a od 10.10.2024., Izjavu od 30.05.2024., odštetni zahtjev od 13.12.2024., dopis tuženika od 20.12.2024., medicinsku dokumentaciju, fotografije (str. 5-22 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 24.09.2025. (str. 38-39 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja.

Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato.

Iz osobnog zdravstvenog kartona vidljivo praćenje do 13. rujna 2024., te je vidljivo i da je bio na bolovanju do 30. rujna 2024., kao što se žalio na bolnu osjetljivost na dodir vrška prsta.

Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje, i to za trajne posljedice, a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede, posebice za ishod liječenja i naknadnu radnu sposobnost oko 28 dana.

Fizička bol jakog intenziteta trajala je 2 dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 65 dana.

Tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 20 dana.

Naruženje je manjega stupnja obzirom da je defekt vrška prsta vidljiv drugim osobama stalno, dok je ožiljak davajuće regije vidljiv tek povremeno.

9. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.950,00 eura.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.200,00 eura, koliko je i tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

15. S obzirom na utvrđenu naruženost manjeg stupnja obzirom da je defekt vrška prsta vidljiv drugim osobama stalno, dok je ožiljak davajuće regije vidljiv tek povremeno, sud je ocijenio da tužitelju s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1000,00 eura.

16. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.150,00 eura.

17. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 20 sati. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu, a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani.

18. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 4.250,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.200,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 2.050 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

19. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 17. prosinca 2024. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 2.200,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. prosinca 2024. do dana isplate 23. prosinca 2024. (čl. 1103. ZOO-a).

20. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 24. listopada 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno iznos od 3.700,00 eura te isti smanjio na iznos od 2.850,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 3.700,00 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tuženi zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 4.150,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 100,00 eura, što ukupno iznosi 4.250,00 eura. Kada se od toga iznosa odbije nesporno isplaćen ukupan iznos od 2.200,00 eura, tužitelju sveukupno pripada iznos od 2050,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi i o kojem je sud odlučivao u ovom postupku.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 55,40 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 44,60%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 55,40% = 155,40% / 2 = 77,70%, a za tuženika: 0% + 44,60% = 44,60% / 2 = 22,30%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 55,40% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

23. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

24. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 13.12.2024. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 29.01.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.06.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 24.10.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 09.01.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 30.01.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1100,00 eura, odnosno iznos od 609,40 eura za omjer uspjeha od 55,40%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u ukupnom iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.061,75 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 06.06.2025. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

25. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

26. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 30. siječnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku