REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-130/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Patricii Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Mateu Mandiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja odvjetnice Patricie Đurić i punomoćnice tuženika OB, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., dana 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba kojim je ugovorena naknada sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 069-50-3226619 od 14. siječnja 2006. godine potvrđenom od javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl. br. OU-100/2006 od 24. siječnja 2006. sklopljenom između tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije na adresi: [adresa]) kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB:53056966535, kao banke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 876,05 eura sa zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2006., do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu broj:

069-50-3226619 od 14. siječnja 2006. godine potvrđenom od javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl. br. OU-100/2006 od 24. siječnja 2006. sklopljenom između tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije na adresi: [adresa]), kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB:53056966535, kao kreditora.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.798,58 eura sa zateznom kamatom tekućom od 07. ožujka 2012. ,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.124,80 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. siječnja 2025. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 069-50-3226619 dana 14. siječnja 2006. u iznosu od 139.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita te su ugovorene naknade za trošak obrade kredita te naknade za prijevremenu otplatu istog. Kredit je prijevremeno otplaćen 06. ožujka 2012. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu o tzv. ulaznoj naknadi i članka 10. za naknadu za prijevremenu otplatu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnom i bez pravnog učinka odredba kojim je ugovorena naknada sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 069-50-3226619 od 14. siječnja 2006. godine potvrđenom od javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl. br. OU-100/2006 od 24. siječnja 2006. sklopljenom između tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije na adresi: [adresa]) kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB:53056966535, kao banke i dio dio odredbe kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 069-50-3226619 od 14. siječnja 2006. godine potvrđenom od javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod posl. br. OU- 100/2006 od 24. siječnja 2006. sklopljenom između tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije na adresi: [adresa]), kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB:53056966535, kao kreditora, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 876,05 eura na ime tzv. ulazne naknade zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 07. veljače 2006. do isplate i iznos od 2.798,58 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom tekućom od 07. ožujka 2012. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je u bitnom istaknuo da su ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita valjano ugovorene, te da su jasno razumljive i lako uočljive. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o njegovoj obvezi na plaćanje navedenih naknada i o istima je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su mu informacije o istima bile dostupne. Navodi da navedene ugovorne odredbe ne uzrokuje značajne neravnoteže u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 069-50-3226619 od 14. siječnja 2006. (list 11-14), presliku Potvrde tuženika od 22. studenog 2024. (list 15), presliku Naknada u poslovima kreditiranja građana tuženika (list 79-80). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 114-115).

4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da je tužitelj od navedenog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 08. svibnja 2025.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 069-50-3226619 dana 14. siječnja 2006. na iznos od 139.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 240 mjeseci (članak 4. Ugovora), te činjenicu da je od tužitelja dana 06. veljače 2006. naplaćen iznos od strane tuženika od 6.600,62 kune (876,05 eura) na ime tzv. ulazne naknade i iznos od 21.085,92 kuna (2.798,58 eura) na ime naknade za prijevremeno zatvaranje kredita dana 06. ožujka 2012., pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je, jesu li odredbe članka 3. i 10. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj mora platiti naknadu od 1,00% od iznosa kredita, jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, te da može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, nepoštene i ništetne te jesu li tužitelju neosnovano naplaćena tzv. ulazna naknada u iznosu od 6.600,62 kune (876,05 eura) te naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 21.085,92 kuna (2.798,58 eura), kao i pitanje zastare.

8. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 3. i 10. predmetnog ugovora koje se odnose na tzv. ulaznu naknadu i na činjenicu da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbama čl. 3. i 10. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o tim spornim odredbama, te da su odredbe bile točno određene, odnosno odredive.

12. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbe koja se odnose na tzv. ulaznu naknadu i na činjenicu da tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor međutim u ugovoru nije navedeno od čega se isti sastoje. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

13. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio predočen gotov formiran ugovor o kojem nije mogao pojedinačno pregovarati, niti o spornim odredbama o tzv. ulaznim i izlaznim naknadama, niti su mu djelatnici tuženika objasnili o čemu se radi, već su mu samo rekli da su to troškovi koji se moraju platiti. Kredit je u cijelosti prijevremeno otplatio.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da su sporne odredbe članka 3. i 10. predmetnog Ugovora o kreditu nisu određene, a niti odredive, niti je o istima tužitelj mogao pregovarati s tuženikom, to su iste u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporne ugovorne odredbe su zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te su kao takve nepoštene, a time i ništave i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbi u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakvih tzv. ulaznih i izlaznih naknada tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkama I. i III. izreke presude i utvrdio ništetnim odredbe članka 3. i 10. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koje se odnose na tzv. ulaznu naknadu i na činjenicu da tužitelj može realizirati kredit i izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, odnosno uz plaćanje tzv. ulaznih i izlaznih naknada. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ 16. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u Potvrdu tuženika od 22. studenog 2024. (list 15) u kojoj je navedeno da je od tužitelja dana 06. veljače 2006. naplaćena tzv. ulazna naknada u iznosu od 6.600,62 kune (876,05 eura) te dana 06. ožujka 2012. naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 21.085,92 kuna (2.798,58 eura), a koje činjenice je tuženik učinio nespornom na ročištu od 08. svibnja 2025., pa je stoga i sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio u navedenom iznosu.

18. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja tzv. ulazne naknade i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju na ime plaćenih naknada u iznosima od 876,05 eura i 2.798,58 eura zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115.

ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime plaćene tzv. ulazne naknade isplati iznos od 876,05 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon dana plaćanja iste, dakle od 07. veljače 2006. do isplate, te na ime naknade za prijevremeno zatvaranje kredita isplati iznos od 2.798,58 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon dana plaćanja iste, odnosno od 07. ožujka 2012. do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO- a odlučeno kao pod točkama II. i IV. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 10. siječnja 2025. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 23. travnja 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 08. svibnja 2025. i 14. siječnja 2026. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,60 eura te na presudu u iznosu od 83,20 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.124,80 eura, kako je i odlučeno pod točkom V. izreke ove presude.

21. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 83,20 eura

2. Tuženiku po pun.