Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1739/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Kneževiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženih: 1. GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonske nasljednice pokojne ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću i 2. LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica u Dubrovniku, radi brisanja upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, i radi naknade štete rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-869/2023 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-869/2023. od 4. siječnja 2024. u točkama I., II. i VI. izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida citirana presuda u dijelu točke II izreke u stavku 2. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženi nadoknadi troškove parničnog postupka, zatim u točki III, IV i V izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, da izvrši brisanje upisa prava suvlasništva na ime tuženika LČ provedenog u zemljišnoknjižnom postupku Općinskog suda u Dubrovniku Z-8023/2021 od 02.08.2021.g., a osnovom ugovora o kupoprodaji nekretnina br. OV-3036/2021, javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz [adresa] od 22.07.2021.g., kao i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa odnosno nalaže se upis prava suvlasništva na ime tuženice ZČ slijedećih nekretnina:

- zgr. 1 , zgr. 266 i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 165/224 dijela vlasništva;

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 3/32 dijela vlasništva;

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 3/64 dijela vlasništva;

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 81/112 dijela vlasništva.

Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve u roku od 15 dana.”

II. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, da izvrši brisanje upisa prava suvlasništva na ime tuženika LČ provedenog u zemljišnoknjižnom postupku Općinskog suda u Dubrovniku Z-2594/2021 od 12.03.2021.g., a osnovom Ugovora o darovanju nekretnina, javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz [adresa] broj: Ov3075/2020 od 28.09.2020 i Dodatka ugovora o darovanju nekretnina, sklopljenog 28. 09.2020. g., javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz [adresa] broj: OV-735/2021 01.03.2021, kao i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa odnosno upis suvlasničkog udjela od 165/224 dijela vlasništva na nekretninama katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], na ime tuženice ZČ.

Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve u roku od 15 dana.”

III. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi (P-869/2021):

"Dužna je tuženica ZČ nadoknaditi tužiteljici MČ štetu koja joj je nastala zbog otuđenja i upisa prava suvlasništva u korist LČ zgr. 1 , zgr. 266 i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 165/224 dijela vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 3/32 dijela vlasništva, čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 3/64 dijela vlasništva i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za udjel od 81/112 dijela vlasništva, sve u k. o. [katastarska općina], a koja se šteta sastoji od vrijednosti istih suvlasničkih dijelova na navedenim nekretninama, do koje će se doći provođenjem odgovarajućeg vještačenja."

IV. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi (P-873/2021):

“Dužna je tuženica ZČ nadoknaditi tužiteljici MČ štetu koja joj je nastala zbog otuđenja i upisa suvlasničkog udjela od 165/224 dijela vlasništva u korist LČ na nekretninama katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], a koja se šteta sastoji od vrijednosti istog suvlasničkog dijela na istim nekretninama, do koje će se doći provođenjem odgovarajućeg vještačenja.“

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici ad 1. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku ad 2. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.910,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. U bitnome tužiteljica navodi da je sporna parnična sposobnost 1.tužene koju nije otklonio niti nalaz i mišljenje psihijatra Hrvoja Matkovića jer da je 1.tužena u vrijeme otuđenja nekretnina 2.tuženiku imala više od 80 godina, bolovala je od brojnih bolesti te da nije životno da traži raskid ugovora kada je imala jedinu osobu koja joj je pomagala, a to je tužiteljica.

4. Tužiteljica se nadalje poziva na odredbe članka 82. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), jer smatra da je sud po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka pazi da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kada je ono potrebno.

5. Stoga smatra da sud prvog stupnja nije utvrdio da li postoji parnična sposobnost 1.tužene i da je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a.

6. Sve navedeno tužiteljica navodi iz razloga što je prvostupanjski sud prema njezinom mišljenju utvrdio da postoji u konkretnom slučaju višestruko otuđenje te da je u tom postupku odlučno pitanje poštenja i savjesnosti 2.tuženika kao stjecatelja ali da je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev samo iz razloga što je do zaključenja glavne rasprave ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-321/2023 od 6. srpnja 2023. kojom je preinačena ranija odbijajuća presuda Općinskog suda u Metkoviću.

7. U odgovoru na žalbu tuženi u cijelosti osporavaju navode iz žalbe tužiteljice predlažući da se ista odbije kao neosnovana i traže troškove odgovora na žalbu.

8. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za brisanje upisa prava suvlasništva na ime 2.tuženika temeljem provedenih ugovora o kupoprodaji od 22. srpnja 2021. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime 1.tužene, odnosno uspostava stanja kakvo je bilo prije sklapanja ugovora o kupoprodaji i ugovora o darovanju kao i dodatka tom ugovoru između 1.tužene i 2.tuženika te eventualni tužbeni zahtjev radi naknade štete u visini tržišne vrijednosti utuženih nekretnina koju tužiteljica zahtjeva od 1.tužene.

10. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za brisanje upisa prava suvlasništva na ime 2.tuženika temeljem ugovora o darovanju od 28. rujna 2020. te dodatka ugovora o darovanju od 1. ožujka 2020. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ime 1.tužene te eventualni tužbeni zahtjev kojim od 1.tužene traži naknadu štete u visini tržišne vrijednosti zbog otuđenih nekretnina.

11. Sporno je tijekom postupka da li su ispunjeni uvjeti za brisanje upisa 2.tuženika kao vlasnika predmetnih nekretnina temeljem navedenih ugovora o darovanju i kupoprodaji i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

12. Sud prvog stupnja smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) jer da kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove stjecanja vlasništva iste nekrentine vlasništvo će steći ona koja u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemjljšnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale prepostavke za stjecanje vlasništva, da je odredbom stavka 2. istog članka propisano da brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. tog članka i uknjižbu u svoju korist može zahtjevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kada je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalni posjed te da se zahtjev za brisanjem može podnijeti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjev.

13. Zaključuje sud prvog stupnja da je za primjenu pravila višestrukog otuđenja iste nekretnine potrebno da se ispuni prva pretpostavka da postoje dva valjana pravna posla neovisno o tome radi li se o naplatnim ili besplatnim poslovima, da su u trenutkuk podnošenja tužbe postojali valjani ugovor o kupoprodaji i ugovori o darovanju kao i ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je odlučno pitanje savjesnosti i poštenja ali da je tijekom postupka Županijski sud u Bjelovaru donio odluku pod poslovnim brojem Gž- 321/2023 kojom je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju između 1.tužene kao primateljice uzdržavanja i tužiteljice kao davateljice uzdržavanja te da je takvom odlukom tužiteljica izgubila valjanu pravnu osnovu ugovor o doživotnom uzdržavanju za stjecanje predmetnih nekretnina a time i aktivnu legitimaciju za isticanje zahtjeva za brisanje upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Sslijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio glavni tužbeni zahtjev radi nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice.

14. U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev koji je postavljen u odnosu na 1.tuženu radi naknade štete koja se sastoji u nadoknadi vrijednosti suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina s time da će visina odrediti provođenjem odgovarajućeg vještačenja sud prvog stupnja utvrđuje da se više ne radi o dvostrukom otuđenju nekretnina jer da je raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljica izgubila pravo ne samo zahtijevati brisanje provedenog upisa na ime 2.tuženika i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Stoga utvrđuje da više ne postoji eventualna štetna radnja 1.tužene jer da je osnov za naknadu štete otpao nakon što je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju.

15. U odnosu na zahtjev tužiteljice koji je istakla na glavnoj raspravi da joj se prizna na povrat svih novčanih sredstava i vrijednosti uloženog rada i kupljenih stvari temeljem odredbe članka 584. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) u vezi s člankom 368. i 369. ZOO-a sud prvog stupnja utvrđuje da takav zahtjev procesno nije dopušten jer da je takav zahtjev se mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka.

16. U odnosu na prigovor tužiteljice da 1.tužena nema parničnu sposobnost odnosno da ju je izgubila tijekom ovog postupka sud prvog stupnja navodi da je 1.tužena bila parnično i poslovno sposobna u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2017. i u trenutku davanja punomoći i pokretanja postupka za raskid tog ugovora o doživotnom uzdržavanju u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Metkoviću, te da iz nalaza i mišljenja HČ iz lipnja 2022. proizlazi da je 1.tužena bila sposobna shvatiti vlastito postupanje i upravljati svojom voljom i da je sposobna za rasuđivanje te da tužiteljica nije niti dokazala u kojem trenutku je 1.tužena prestala biti sposobna za rasuđivanje i da li je uopće prestala biti sposobna za rasuđivanje bez obzira što iz spisa proizlazi da je zdravstveno stanje bitno pogoršano u drugoj polovici 2023. Također se sud prvog stupnja poziva i na odredbu članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a te navodi da je u toj odredbi propisano da je smisao te odredbe zaštiti onu stranku koja nije valjano zastupana, a ne omogućiti njezinom protivniku konkretno tužiteljici koja u cijelosti izgubila parnicu da pozivom na tu odredbu otežava procesni položaj 1.tužene. Stoga sud prvog stupnja odbija i eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice pa budući da su tuženi uspjeli u postupku sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a nalaže tužiteljici da 1.tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 eura, a 2.tuženiku 1.910,00 eura u roku od 15 dana.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a kada navodi da je tuženici tijekom postupka izgubila parničnu sposobnost jer da nije mogla shvatiti značenje svojih djela zbog bolesti jer je sud prvog stupnja pravilno navodi da se na taj nedostatak može pozivati stranka koje se ti nedostaci tiču, a iz dokaznog postupka pravilno utvrđeno da tužiteljica nije dokazala postupkom da bi prednica 1.tužene bila parnično nesposobna.

18. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke u odnosu na odluku suda prvog stupnja navedenu u točki I i II izreke koja se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

19. U odnosu na pravilnost primijenjenog materijalnog prava prilikom odlučivanja kao u točki I i II izreke prvostupanjska odluke kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev da se izvrši brisanje prava suvlasništva na nekretninama koje su predmetnom postupka u odnosu na 2.tuženika temeljem provedenog kupoprodajnog ugovora i ugovora o darovanju navodi se da u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji aktivna legitimacija tužiteljice iz razloga što je tijekom postupka ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut i iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o dvostrukom otuđenju nekretnine jer prema članku 579. stavak 1. ZOO-a ugovorom o doživotnom uzdržavanju obavezuje se davatelj uzdržavanja da će drugu stranu uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine s time što je stjecanje prava vlasništva odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

20. Stoga je stjecanje nekretnina temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja što do zaključenja glavne rasprave nije ispunjeno te predmetne nekretnine nisu bile otuđene tužiteljici kao davateljici uzdržavanja, pa iz tih razloga tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u smislu članka 125. ZV-a, za brisanje upisa temeljem ugovora o darovanju i dodatka ugovora kao i temeljem ugovora o kupoprodaji. Međutim, u odnosu na donošenje odluke iz točke III i IV izreke u kojoj tužiteljica traži od 1.tužene naknadu štete zbog otuđenja i upisa prava suvlasništva u korist 2.tuženika na spornim nekretninama počinjena bitna povreda odredbe članka 186. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a utjecala na zakonitost donesene odluke.

21. Naime, prema odredbi članka 186. stavak 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak.

22. Iz sadržaja spisa proizlazi da eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice ne sadrži sve što je potrebno za postupanje jer nije naveden koji iznos štete tužiteljice traži na ime otuđenja navedenih nekretnina u korist 2.tuženika već je samo navedeno da će se visina vrijednosti utvrditi provođenjem odgovarajućeg vještačenja.

23. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će pozvati tužiteljicu da točno označi koji iznos naknade štete traži, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te će ponovno odlučiti o eventualno tužbenom zahtjevu tužiteljice u odnosu na 1.tuženu time da će odlučiti o dopuštenju preinake tužbe radi naknade štete u okviru članka 190. stavak 2., 3.i 4. ZPP-a.

24. Budući da je ukinuta odluka u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na 1.tuženu u točki III i IV prvostupanjske odluke ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka u točki V izreke kojom je naloženo tužiteljici da 1.tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka dok je odluka pod točkom VI izreke u odnosu na 2.tuženika potvrđena jer se odluka temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava u okviru odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a jer tužiteljica koja je odbijena sa glavnim tužbenim zahtjevom u odnosu na 2.tuženika dužna je 2.tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka koji su pravilno odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

25. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točki I, II i VI izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučeno kao u izreci ove presude.

26. Žalbu tužiteljice je trebalo djelomično uvažiti te presudu suda prvog stupnja ukinuti u odnosu na točku III, IV i V izreke pa je stoga primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

27. Također o troškovima žalbenog postupka tuženih koji su tražili troškove odgovora na žalbu odlučiti će se u konačnoj odluci pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Kristina Vukelić Aničić