Poslovni broj: P-510/2024-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Draženu Štiviću odvjetniku u Županji, protiv tužene IE, ranije HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe na način da tužitelj pored tužbenog zahtjeva za proglašenje nedopuštenom izvan sudske ovrhe koju provodi Financijska agencija pod brojem IZ.NA-P-166/13 potražuje i isplatu iznosa od 1.430,72 eura sa zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I. Izvansudska ovrha koju protiv tužitelja HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] provodi Financijska agencija pod brojem IZ.NA-P- 166/13, a na temelju zahtjeva za izvansudsku ovrhu od 5. lipnja 2015. tužene IE, ranije HE, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesenog protiv tužitelja na temelju presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-166/13 od 17. listopada 2014., proglašava se od 2. siječnja 2025. nedopuštenom, što je tuženik dužan priznati.

II. Nalaže se tuženoj IE, ranije HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 1.430,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, a referentna stopa označava kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 6,42 eura od 2. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 18,37 eura od 7. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 210,25 eura od 3. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 18,37 eura od 7. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 210,26 eura od 3. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 18,37 eura od 7. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 229,41 eura od 1. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 18,37 eura od 8. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 216,24 eura od 2. svibnja 2025. do isplate,

- na iznos od 24,88 eura od 7. svibnja 2025. do isplate,

- na iznos od 216,64 eura od 2. lipnja 2025. do isplate,

- na iznos od 20,00 eura od 6. lipnja 2025. do isplate,

- na iznos od 223,14 eura od 1. kolovoza 2025. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj IE, ranije HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 575,77 eura (petstosedamdesetpeteuraisedamdesetsedamcenti) sa zateznom kamatom koja teče od 30. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se u cijelosti proglasi nedopuštenom izvansudska ovrha koju protiv tužitelja HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] provodi Financijska agencija pod brojem IZ.NA-P-166/13, a na temelju zahtjeva za izvansudsku ovrhu od 5. lipnja 2015. tužene IE, ranije HE, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesenog protiv tužitelja na temelju presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-166/13 od 17. listopada 2014., te se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa od 575,77 eura do zatraženog iznosa od 1.744,45 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da izvansudsku ovrhu protiv tužitelja provodi Financijska agencija pod brojem IZ.NA-P-166/13, prema zahtjevu tužene od 5. lipnja 2015. što je pokrenula tužena, a iz kojeg postupka je tužitelj zaključkom ovoga suda posl. broj Ovr-613/2024-6 od 27. rujna 2024. upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava na računima tužitelja kao ovršenika, a koja pljenidba i prijenos se provode po osnovi tuženikovog kao ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 5. lipnja 2015. na temelju ovršne isprave koju čini presuda Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-166/2013 od 17. listopada 2014., iz razloga da je tražbina tužene kao ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potiče predmetna ovršna isprava.

1.1. Također tužitelj navodi da pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Vukovaru, broj P Ob-79/2023-6 od 1. ožujka 2024. utvrđeno je da sa 6. travnja 2023. prestaje obveza uzdržavanja koju tužitelj ima prema tuženoj na temelju presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-166/13 od 17. listopada 2014., a unatoč navedenom ustega (zapljena) novčanih primanja tužitelja provodi se i nadalje, slijedom čega tužena prima bez osnove uzdržavanje, slijedom čega su ispunjeni uvjeti iz članka 72. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje OZ) da ovrha koja se provodi na temelju tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu bude obustavljena, odnosno proglašena nedopuštenom, obzirom da je obveza tužitelja prestala ispunjenjem.

1.2. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom gore navedenu ovrhu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, pri tom čini nespornim da je na temelju presude Općinskog suda u Županji, posl. broj: P-166/13 od 17. listopada 2014. pokrenula ovrhu radi naplate potraživanja koju provodi FINA, kao i da je kod Općinskog suda u Vukovaru donesena presuda P Ob-79/2023-6 od 1. ožujka 2024., temeljem koje prestaje obveza uzdržavanja s 6. travnja 2023., te da se i nadalje vrši ustega novčanih primanja tužitelja, ali da se radi o obvezi koju tužitelj nije ispunio po presudi P-166/2013 od 17. listopada 2014., pri tom se tuženica poziva na izvadak iz FINA-e iz kojeg je vidljivo koliko je novčanih sredstava ustegnuto i koliko je ostalo nepodmireno, temeljem presude ovog suda posl. br. P-166/13 od 17. listopada 2014. iz kojeg dokumenta proizilazi da preostali dug iznosi 3.499,01 Euro.

3. Proveden je dokaz uvidom u zaključak ovog suda posl. br. Ovr-613/2024-6 od 27. rujna 2024. sa stranice 6-8 sudskog spisa, uvidom u presudu Općinskog suda u Županji posl. br. 12 P-166/13 od 17. listopada 2014. s stranice 9-14 sudskog spisa, uvidom u presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Vukovaru s stranice 15-17 sudskog spisa, uvidom u zahtjev za izravnu naplatu FINI od 5. lipnja 2015. s stranice 18-21 sudskog spisa, uvidom u podatke FINE od 8. svibnja 2024. – očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate na ime tužitelja s stranice 28-60 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Šnajdera od 10. kolovoza 2025. što je zaprimljeno u sudu 11. kolovoza 2025. sa stranice 68-85 sudskog spisa (uključujući i priloge nalazu i mišljenju), uvidom u karticu računa komitenta HE kod Croatia banke d.d. sa stranice 88-94 sudskog spisa, uvidom u podatke FINE od 20. ožujka 2024. – očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za tužitelja s stranice 102-149 sudskog spisa, uvidom u s očitovanje sudskog vještaka Ivana Šnajdera s prilozima od 6. rujna 2025. s stranice 152-161 sudskog spisa, uvidom u podatke FINE od 2. listopada 2025. – očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate s stranice 168-173 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka Ivana Šnajdera od 31. listopada 2025. s stranice 174 sudskog spisa, uvidom u podatke FINE – izravna naplata – presuda:

IZ.NA-P-166/13-R-10/25 sa stranice 181-182 sudskog spisa, uvidom u podatke FINE od 15. prosinca 2025. – očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate s stranice 183-184 sudskog spisa, i saslušanjem sudskog vještaka Ivana Šnajdera.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Nesporno je:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Županji posl. br. 12 P- 166/13 od 17. listopada 2014. naloženo HE da za uzdržavanje RE sada IE plaća iznos od 500,00 kn mjesečno od 2. svibnja 2013. na dalje s kamatom počevši od kraja mjeseca za koje uzdržavanje treba dati, te je naloženo HE da RE sada H nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 kn,

- da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Vukovaru, broj P Ob-79/2023-6 od 1. ožujka 2024. utvrđeno da sa 6. travnja 2023. prestaje obveza uzdržavanja koju HE ima prema RE sada IE na temelju presude Općinskog suda u Županji poslovni broj P-166/13 od 17. listopada 2014.,

- da je tužena podnijela Fini zahtjev za izravnu naplatu 5. lipnja 2015. kojom specificira svoje potraživanje po presudi Općinskog suda u Županji posl. br. 12 P-166/13 od 17. listopada 2014. potražujući mjesečno uzdržavanje u iznosu od 500,00 kn počev od 2. svibnja 2013. s zateznim kamatama uz izričit navod da ne potražuje da se izravnom naplatom namiri trošak parničnog postupka iz predmetne ovršne isprave, da se i nadalje vrši ustega (zapljena) novčanih primanja tužitelja povodom zahtjeva za izravnu naplatu tužene koju je podnijela kod FINE,

- da je tužitelj zaključkom ovoga suda posl. broj Ovr-613/2024-6 od 27. rujna 2024. na temelju odredbi čl. 210. st. 2. te čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava na njegovim računima, kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-166/2013 od 17. listopada 2014., iz razloga da je tražbina tužene kao ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potiče predmetna ovršna isprava.

6. Sporno je je li tražbina tužene kao ovrhovoditelja u predmetnom postupku izravne naplate kod FINE prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potiče predmetna ovršna isprava.

7. Sudski vještak knjigovodstvene struke Ivan Šnajder u nalazu i mišljenju navodi da je predmetnom ovršnom ispravom naloženo HE da RE sada IE plaća za uzdržavanje iznos od 500,00 HRK, počev od 2. svibnja 2013. godine dok za to postoje zakonski uvjeti, uz obvezu da plati i zakonsku zateznu kamatu na kašnjenje u plaćanju.

7.1. Nadalje sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da iznos od 500,00 HRK mjesečno sada iznosi 66,36 EUR mjesečno, dalje navodi da je sa 6. travnja 2023. godine prestala obveza plaćanja predmetnog uzdržavanja, tako da je HE imao obvezu platiti 119 obroka od po 66,36 eura, te da ukupna obveza po glavnici iznosila je 7.896,84 EUR, a tužitelj nije redovito plaćao uzdržavanje, te nije ispoštovao obvezu plaćanja dospjelog iznosa (od 2013. do 2015. godine) jednokratno odmah, a od 2015. godine do 2022. godine tužitelj je neredovito plaćao obroke (od obveze za 76 obroka izvršio je tek četiri uplate), od početka 2022. godine ustege su redovite – svaki mjesec.

7.2. Nadalje sudski vještak navodi da je u izračunu i pri svakoj uplati, prvo podmirivao izračunatu zakonsku zateznu kamatu, te ukoliko je preostalo, smanjivao glavni dug, što je prikazao u: privitku 1. ustege do 31. prosinca 2022. godine, privitku 2. ustege od 1. siječnja 2023 – 1. kolovoza 2025. godine i privitak 3. stanje dugovanja sa 10. kolovozom 2025. godine, tako da je utvrdio da je u periodu od 2015. godine do 1. kolovoza 2025. godine tuženoj isplaćeno ukupno: 8.977,89 EUR, dok je tužiteljeva obveza iznosila ukupno 7.896,84 EUR glavnice.

7.3. Nadalje sudski vještak navodi da je cjelokupni izračun obveza za glavnicu, svih pojedinačnih iznosa ustegnutih od strane FINE, kao i obračun zakonskih zateznih kamata sa prikazanim iznosom ostatka duga na dan 10. kolovoza 2025. godine prikazao u privitku 3. te je na dan 10. kolovoza tužitelj dužan isplatiti tuženoj iznos od 1.290,97 EUR.

7.4. U završnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak navodi da sa 26. travnja 2023. godine, a prema presudi Općinskog suda u Vukovaru, prestala je obveza daljnjeg obračunavanja obroka za uzdržavanje, dok je na dan 30. travnja 2023. godine dugovanje tužitelja po presudi broj P-166/13 iznosilo 6.258,85 EUR, tako da na dan 10. lipnja 2025. godine dugovanje tužitelja prema tuženoj iznosi: 1.296,39 EUR, dok na dan 10. kolovoza 2025. godine, kao dana izrade nalaza i mišljenja, dugovanje tužitelja prema tuženoj iznosi: glavnica 1.284,61 EUR i kamata 6,36 EUR ili ukupno: 1.290,97 EUR.

8. Tužitelj u podnesku od 3. rujna 2025. navodi da osporava nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti zato što vještak nije uračunao sve iznose koji su tužitelju „skinuti” sa računa, niti je pravilno izvršio uračunavanje uplaćenih iznosa sukladno čl. 172. ZOO, navodeći da dostavlja izračun potraživanja tužene, te svih uplaćenih iznosa, iz kojih proizlazi da je sa danom 7. siječnja 2025. cjelokupna tražbina namirena, pa je sa danom 01.08.2025. tužitelj u preplati 1.806,43 eura.

9. Obrazlažući primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj navodi da je došlo do propusta vještaka u izračunu na način da je sudski vještak evidentirao u 2015. uplate u iznosu od 432,54 eura, dok je stvarno uplaćeno 1.039,92 eura, evidentirao u 2016. uplate u iznosu od 6,90 eura, dok je stvarno uplaćeno 1.135,08 eura, i evidentirao u 2017. uplate u iznosu od 458,45 eura, dok je stvarno uplaćeno 468,26 eura, što je vidljivo iz ispisa FINE koji je tužitelj dostavio u prilogu očitovanja.

10. Sudski vještak Ivan Šnajder u očitovanju od 6. rujna 2025. navodi da je proučio primjedbe tužitelja kao i privijene dokumente Fine, da je usklađivanjem privijenih dokumenata Fine i dokumenata koje je on zaprimio od Fine, utvrdio je da mu neki dokumenti nisu bili dostavljeni, a radi se o ustegama u 2015., 2016. i 2017. godini, tako da je iste uzeo u obzir kod ponovnog izračuna dugovanja, tako da djelomično prihvaća primjedbu tužitelja, te vrši ponovno izračun tako da je iznose koje je naveo tužitelj u primjedbama na nalaz i mišljenje umanjio za iznose naknada koje je Fina ustegnula tužitelju (te isti iznosi nisu isplaćeni tuženici), tako da uzimajući u obzir navedene iznose ustega nalazi da je sa danom 1. rujna 2025. godine tužitelj preplatio iznos od: 1.587,52 EUR, te da je uplatom od 2. siječnja 2025. godine u iznosu 210,26 EUR tužitelj podmirio stanje dugovanja od 203,84 EUR te je na taj dan preplata iznosila 6,42 EUR.

11. Tužitelj u podnesku od 23. rujna 2025. daje očitovanje u kojem navodi da nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 6.09.2025., te pozivajući se na odredbu čl. 190. st. 1. i 2. i čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) preinačava tužbu na način da ističe drugi zahtjev uz već postojeći, navodeći da bez svoje krivnje takvu preinaku nije mogao napraviti prije nego je vještak napravio nalaz i mišljenje, te stoga što u ovršnom postupku, iz kojega je tužitelj upućen na parnicu, ne može podnijeti zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zato što se radi o izvansudskoj ovrsi koju provodi neposredno FINA.

11.1. Slijedom navedenoga tužitelj dodaje novi tužbeni zahtjev tako da tužitelj predlaže sudu da obveže tuženu da mu isplati sve više uplaćene iznose bez uračunatih zateznih kamata, odnosno da mu tužena isplati iznos od ukupno 1.430,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog iznosa do isplate i to na iznos od na iznos od 6,42 eura od 2. siječnja 2025., na iznos od 18,37 eura od 7. siječnja 2025., na iznos od 210,25 eura od 3. veljače 2025., na iznos od 18,37 eura od 7. veljače 2025., na iznos od 210,26 eura od 3. ožujka 2025., na iznos od 18,37 eura od 7. ožujka 2025., na iznos od 229,41 eura od 1. travnja 2025., na iznos od 18,37 eura od 8. travnja 2025., na iznos od 216,24 eura od 2. svibnja 2025., na iznos od 24,88 eura od 7. svibnja 2025., na iznos od 216,64 eura od 2. lipnja 2025., na iznos od 20,00 eura od 6. lipnja 2025. i na iznos od 223,14 eura od 1. kolovoza do isplate.

12. Tužena očitujući se na dopunu nalaza i mišljenja od 6. rujna 2025. navodi da ima primjedbe s obzirom da je ona 2. listopada 2025. u FINI dobila dokumentaciju iz koje proizilazi da postoji dug tužitelja prema njoj i to glavnica od 799,74 eura i kamata u iznosu od 21,18 eura.

13. Temeljem odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, s tim da temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, te temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

14. Na ročištu 28. listopada 2025. dopuštena je preinaka tužbe temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a budući da tužitelj koji ne raspolaže sa stručnim znanjem sve do provođenja financijskog vještačenja, iako je znao da je ovrha nedopuštena nije znao koliko je više naplaćeno po predmetnoj ovrsi nego što je njegova obveza.

15. Sudski vještak Ivan Šnajder u očitovanju od 31. listopada 2025. navodi da je vezano za primjedbe tužene 28. listopada 2025. godine poslao e-mail Fine sa upitom i zahtjevom za očitovanje, uz dostavu njegovog izračuna dugovanja i očevidnika privijenog od strane tužene, nakon čega je 30. listopada 2025. godine kontaktiran od strane Fine, o čemu prepisku dostavlja u sudski spis, navodeći da se sve svodi na činjenicu, da tužena kao ovrhovoditelj nije Fini dostavila presudu kojom je prestala obveze plaćanja uzdržavanja sa danom 6. travnja 2023. godine, te da Fina još uvijek zaračunava i usteže iznose za uzdržavanje, a očito je i prema izjavi Fine, da je obveza uzdržavanja preplaćena, što je vidljivo i iz očevidnika koji je tužena dostavila sudu, iz kojih je vidljivo da se isti odnose na obvezu plaćanja za rujan i listopad 2024. godine.

15.1. Nadalje sudski vještak Ivan Šnajder navodi da u cijelosti ostaje kod svojega nalaza i mišljenja od 10. kolovoza 2025. godine i očitovanja od 6. rujna 2025., uz napomenu, da je u svojemu vještačenju imao uvid u uplate – ustege do zaključno sa uplatom od 1. kolovoza 2025. godine, a prema izjavi Fine, ustege su nastavljene poslije toga datuma, to jest, do 6. listopada 2025. godine, te za te eventualne ustege treba korigirati ukupan izračun preplate.

16. Tužena očitujući se na gore navedeno očitovanje sudskog vještaka navodi da i nadalje postoji dug te da prema podacima Fine koje je priložila u sudski spis na ročištu 18. prosinca 2025. još uvijek postoji dug u iznosu od 425,63 eura.

17. Sudski vještak Ivan Šnajder prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja navodi da je naknadno utvrđeno da on prilikom izrade nalaza i mišljenja nije dobio od Fine svu potrebnu dokumentaciju te da iste nije niti uzeo u izračun dugovanja kod vještačenja od 10. kolovoza 2025., s tim da je nakon primjedbi tužitelja na nalaz i mišljenje ponovno od FINE zatražio dokumente na osnovu čega je zaključio da uistinu nije uzeo u obzir sve uskrate u izračunu, tako da je prema naknadno zaprimljenoj dokumentaciji sačinio ispravljeni izračun i privio ga uz očitovanje po podnesku od 6. rujna 2025. Što se tiče primjedbe tužene da i sada prema podacima FINE postoji dug od 425,63 eura, sudski vještak je naveo da bi taj podatak bio točan da nije donesena presuda o prestanku uzdržavanja te pretpostavlja da FINI nikad nije dostavljen podatak do kada postoje zakonski uvjeti za plaćanje uzdržavanja.

18. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstvene struke Ivana Šnajdera kojeg je nadopunio nakon zaprimanja dodatne dokumentacije iz kojeg proizilazi da je bilo kašnjenja u izvršavanju obveze tužitelja po presudi Općinskog suda u Županji posl. br. P-166/13 od 17. listopada 2014., s tim da je uplatom od 2. siječnja 2025. došlo do namirenja predmetnog potraživanja te se tada pojavila i preplata u iznosu od 6,42 eura, te da sa svakom daljnjom ustegom na računu tužitelja povećavao preplaćeni iznos koji je 1. rujna 2025. iznosio 1.587,52 eura. Nadalje prihvaćeno je utvrđenje ovog sudskog vještaka a što tužena niti ne osporava, da Fini nije dostavljena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-79/2023-6 od 1. ožujka 2024. kojom je sa 6. travnja 2023. prestala obveza tužitelja prema tuženoj iz presude Općinskog suda u Županji posl. br. P-166/13 od 17. listopada 2014. te je to razlog zbog kojeg je tužena od Fine tijekom postupka 2. listopada 2025. dobila podatke da i nadalje postoji dug radi kojeg je pokrenula postupak izravne naplate u iznosu od 799,74 eura glavnice i u iznosu od 21,18 eura kamata.

19. S obzirom na gore navedeno proizilazi utvrđenim da je tražbina tužene kao ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potiče predmetna ovršna isprava, radi čega je tužbeni zahtjev za proglašenje predmetnog postupka izravne naplate kod Fine osnovan od 2. siječnja 2025. kada je dug namiren, radi čega je presuđeno kao u točki I. izreke presude temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

20. Budući da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstvene struke prvi preplaćeni iznos po predmetnoj ovršnoj ispravi pojavio se u siječnju 2025. u iznosu od 6,42 eura, te da se svakom daljnjom ustegom na računu tužitelja povećavao preplaćeni iznos koji je 1. rujna 2025. iznosio 1.587,52 eura, udovoljeno je i dijelu tužbenog zahtjeva po kojem tužitelj traži od tužene da mu isplati više plaćeni iznos od 1.430,72 eura s zateznom kamatom od datuma uplate svakog pojedinog više uplaćenog iznosa temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05) u kojem stoji da dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakoni, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Temeljem odredbe čl. 1115. ZOO/05 tužena se ima smatrati nepoštenim stjecateljem iz razloga što Finu nije obavijestila s kojim datumom je prestala obveza tužitelja da joj plaća uzdržavanje radi čega je dužna tužitelju na preplaćeni iznos koji je dužna vratiti isplatiti i zatezne kamate od datuma njezinog stjecanja navedenog iznosa.

22. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

23. O parničnom trošku odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa) uvažavajući vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi u iznosu od 265,44 eura, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, za što mu se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima od 10. lipnja 2025., od 28. listopada 2025. i 18. prosinca 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarifa mogao priznati iznos od 25 bodova za svako ročište, i trošak sastava obrazloženog podneska od 23. rujna 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova, što s obzirom na vrijednost boda iznosi 312,50 eura s uključenim PDV-om.

23.1. Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura temeljem Tbr. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23 u daljem tekstu Uredba) a u svezi s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23 u daljem tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 6,64 eura temeljem Tar. br. 2. Uredbe a u svezi s čl. 7. toč. 3. ZSP-a, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, što daje ukupni trošak u iznosu od 575,77 eura.

23.2. Tužitelju se temeljem gore navedenih odredbi Uredbe i ZSP-a nije mogao priznati zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu preko gore navedenog iznosa, stoga je temeljem gore navedenog tužitelj odbijen sa zahtjevom parničnog troška preko iznosa od 575,77 eura do zatraženog iznosa od 1.744,45 eura.

24. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 30. siječnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Dražen Štivić, odvjetnik u Županji,

2. IE, iz [adresa].