Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-389/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika AL, [adresa], sada nepoznata boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužiteljica i njihova punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog privremenog zastupnika tuženika, dana 30. siječnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužiteljice ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ZK odjela Općinskog suda u Đakovu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dv., površine 539 m2, šuma, površine 4316 m2, vinograd, površine 899 m2, oranica, površine 23378 m2, voćnjak, površine 719 m2, Ovčara, ukupne površine 29851 m2, svaka u ½ dijela, što je tuženik Đ (Antun) Čuljak, Stjepanovci, zastupan po privremenom zastupniku, dužan priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužiteljica, svake u ½ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su dana 14. studenoga 2024. podnijele ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine. U tužbi su navele kako je utužena nekretnina, pobliže opisana u izreci ove presude, upisana kao vlasništvo tuženika, no zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom vlasničkopravnom statusu nekretnine, jer da su tužiteljice pravo vlasništva stekle dosjelošću. Naime, tužiteljice navode kako osobno i putem svojih pravnih prednika uživaju i iskorištavaju navedenu nekretninu i to stotinjak godina bez ičijeg smetanja i osporavanja njihova isključiva vlasništva, da je predmetnu nekretninu uživao još njihov pradjed ŠL, zatim djed LL, a nakon djedove smrti, njegovi sinovi K, zvani HL i GL, a nakon njihove smrti sve do danas tužiteljice, koje nekretninu održavaju i jedine posjeduju ključ kojim ostvaruju svoj samostalan i neposredan posjed. Pokojni otac tužiteljica K upisan je kao posjednik ove nekretnine u katastru zajedno s pok. bratom GL. Stric GL je preminuo 1997. godine, a otac K 2007. godine, s time da je otac tužiteljica u posjedovnom listu upisan kao HL, a iz razloga što su ga mještani Ovčare i njegova rodbina oduvijek zvali tim imenom. Da se radi o istoj osobi, tužiteljice ističu kako se to može zaključiti iz obrazloženja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku broj O-376/07-4 od 23. ožujka 2007. godine u kojem se navodi da se radi o istoj osobi. Njegovi nasljednici su tužiteljice i supruga ĆL, a koja je javnobilježnički ovjerovljenom izjavom priznala isključivo pravo tužiteljica na utuženu nekretninu. GL nije imao djece, a njegova supruga OL, rođ. A, se nakon njegove smrti odselila iz Ovčare i napustila posjed, nije se više vraćala, niti je što tražila od pok. oca tužiteljica ili njih samih, čak štoviše, pok. ocu tužiteljica je izdala javnobilježnički ovjerovljenu izjavu kojom priznaje njegovo isključivo pravo na ovoj nekretnini, ali tužiteljice njome zbog proteka vremena ne raspolažu. Tužiteljice u tužbi još navode kako im je upisani gruntovni vlasnik nepoznat, da prema njihovim saznanjima on nikada nije uživao ovu česticu, nego je samo formalno upisan kao vlasnik, a naraštajima je isključivo u faktičnom posjedu obitelji OL. S obzirom na izneseno, tužiteljice su predložile donošenje presude kao u izreci.

2. Obzirom da tuženiku nije poznato boravište te da nije dostupan (čl. 244. st. 1. Obiteljskog zakona), a da bi redovan postupak oko postavljanja posebnog skrbnika mogao trajati dugo, zbog čega bi za stranke mogle nastati štetne posljedice, sud je rješenjem od 11. lipnja 2025. godine, a po prijedlogu tužiteljica, tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi Marina Brajka, odvjetnika u Đakovu, sukladno članku 84. stavku 1. i 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) kako bi štitio njegova prava i interese u ovom postupku. O postavljanju privremenog zastupnika izdan je Oglas koji je objavljen u Narodnim novinama te na e-Oglasnoj ploči suda.

3. Privremeni zastupnik tuženika se u odgovoru na tužbu, opreza radi, protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, nije imao dokaznih prijedloga, a bio je suglasan s dokaznim prijedlozima tužiteljica.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 14. studenoga 2024. (str. 6 spisa), ovjerenu izjavu ĆL od 21. listopada 2024. (str. 7 i 8 spisa), izvod iz posjedovnog lista P.L. 182 k. o. [katastarska općina] od 14. studenoga 2024. (str. 9 spisa), izvadak iz Matice umrlih za GL (str. 10 i 11 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. RL broj O-376/07-4 od 23. ožujka 2007. (str. 12 i 13 spisa), Izjavu o suglasnosti za privremeno zastupanje od 14. studenoga 2024. (str. 14 spisa), zemljišnoknjižno rješenje broj Z-7930/2024 od 19. studenoga 2024. (str. 15 i 16 spisa), Izvadak iz Baze zemljišnih podataka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 4. studenoga 2025. (str. 40 spisa),izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 4. studenoga 2025. (str. 41 spisa), te saslušao svjedoke ŽL i ČL te tužiteljice kao stranke. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. Iz materijalnih dokaza u spisu najprije je utvrđeno da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dv., šuma, vinograd, oranica, voćnjak, ukupne površine 29851 m2, (sada) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti upisana kao vlasništvo tuženika AL (Š), [adresa], 1/1 dijela, a da je ista u katastru u posjedovnom listu broj PL 182 k. o. [katastarska općina], upisana kao posjed HL (Nikolin) Vuletića i GL (Nikolin) Vuletića, oboje Ovčara kbr. 30, u ½ dijela svakog. Dalje, iz izvatka iz Matice umrlih proizlazi da je GL, umro **.**.1997., a iz priloženog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je RL umro **.**.2007. a da su ga naslijedile supruga ĆL i kćeri ZL i CL, ovdje tužiteljice. Konačno, ĆL, ovjerenom izjavom od 21. listopada 2024. godine, priznaje isključivo pravo tužiteljica na predmetnoj nekretnini.

6. Svjedokinja ŽL je u svom iskazu navodila da zna da je predmet ovog postupka nekretnina na Ovčari koja je u naravi kuća s većom površinom oranice, a na koju je znala dolaziti još kao mala. Naime, djed tužiteljica je brat njene majke. Navela je da zna da ove nekretnine sada u posjedu drže tužiteljice, a da je prije njih nekretninu koristio njihov otac K te stric GL, zvani Š, a prije njih da ju je koristio njihov otac LL i njen djed ŠL, a koji je ujedno pradjed tužiteljica. Tvrdila je da nitko nikada L nije sporio pravo posjedovanja ove nekretnine, niti im je posjed pokušan oduzet od strane nekoga. Za tuženika AL nije nikada čula i ne zna tko je to.

7. Svjedok ČL je u svom iskazu navodio da zna koja nekretnina je predmet ovog postupka, da se ista nalazi u Ovčari, nekih 50 metara od crkve s desne strane, a da je u naravi kuća s oranicom i dio šume. Tvrdio je da tu nekretninu koriste tužiteljice, a da su prije njih koristili njihov otac K i stric GL. Opisivao je da je to njihova roditeljska kuća, a iz priče svog oca, zna da su H ovu nekretninu kupili još prije 40-ih godina prošlog stoljeća. Nije znao tko je tuženik, a s L je povezan kumstvom, stoga su mu predmetne činjenice poznate. Konačno, naveo je kako nitko tužiteljicama nije sporio pravo na ove nekretnine, kao ni njihovim prednicima, niti im pokušavao smetati ili oduzeti posjed.

8. Tužiteljica KL je u svom iskazu navodila da je predmetna nekretnina u naravi kuća i dvorište s vinogradom, voćnjakom i oranicom, a koju posjeduje zajedno sa sestrom ĐL, da su ovu nekretninu prethodno koristili njihov otac K i stric GL, do svoje smrti, a prethodno njihovi roditelji G i LL, koja je bila njihova roditeljska kuća. Navela je kako predmetne nekretnine sada nesmetano koriste ona i sestra, kao što su ju nesmetano koristili njihovi navedeni preci. Nitko im nikada nije sporio pravo na ove nekretnine, niti ih pokušao oduzeti. U katastru su kao posjednici upisani otac i stric, s time da se otac upisao kao HL, iako mu je pravo ime bilo K. Tuženika ne poznaje i nikada nije čula za njega. Da predmetna nekretnina nije upisana u njihovom vlasništvu tj. njihovih predaka, tužiteljice su doznale u trenutku kada su istu htjele legalizirati.

9. Tužiteljica ĐL je u svom iskazu navela da se u cijelosti pridružuje navodima svoje sestre, a također, da za tuženika nikad nije čula, niti ga vidjela.

10. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Naime, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužiteljica, koji su međusobno suglasni i uvjerljivi, te sukladni materijalnim dokazima u spisu, a temeljem istih, sud je utvrdio da su tužiteljice u nesmetanom posjedu utužene nekretnine, u posjed koje su došle putem svojih pravnih prednika, najprije oca K, zvanog HL i strica GL, a koji su, pak, imali posjed nekretnine iza svojih roditelja. Nema dokaza da je tužiteljice i njihove prednike itko ikada smetao u posjedovanju predmetne nekretnine, ili ju pokušao oduzeti ili osporiti pravo na nju. Također, za tuženika, upisanog zemljišnoknjižne vlasnika predmetne nekretnine, nitko nije čuo, niti ima podataka da bi tuženik svojatao predmetnu nekretninu ili polagao kakva prava na nju.

12. Slijedom utvrđenog, sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti da se temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje ZV) tužiteljicama utvrdi pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti, jer su u njenom neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu preko 20 godina. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

13. Sud nije odlučivao o parničnom trošku, jer nitko od stranaka nije stavio zahtjev za naknadu troška.

U Đakovu 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljicama po punomoćniku

2. Tuženiku po privremenom zastupniku

Nakon pravomoćnosti:

3. Nadležni ured Porezne uprave (čl. 18. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina)