REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2282/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu 1. tužiteljice GM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja IM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Kelemenu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 16. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika Anđe Karlović, zamjenice općinske državne odvjetnice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim postupak osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određen na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj Ovr-279/2014 od 7. veljače 2014. za iznos od 2.570,93 eura na ime glavnice te za iznos od 20.737,37 eura (preračunati iznos od 156.245,71 kuna prema fiksnom tečaju konverzije za 1 euro=7,53450 kn) dok se u preostalom dijelu zahtjev za proglašenjem nedopuštenim postupka osiguranja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

'' Određuje se brisanje prava zaloga uknjiženog na temelju rješenja o osiguranju posl.br. Ovr-279/14-2 od 7. veljače 2014 Općinskog građanskog suda u Zagrebu i ovršivosti tražbine, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 357.919,39 kuna (i to na ime glavnice iznos od 201.673,68 kuna i kamata iznos od 156.245,71 kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2013. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postonih poena – za korist REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, pod brojem Z-6681/14 prenesenog temeljem zapisnika broj Z-59889/2022/14082 i to na suvlasničkom dijelu 1. (3115/10000), suvlasničkom dijelu 2. (1391/10000), suvlasničkom dijelu 3. (2755/10000) i na suvlasničkom dijelu 4. (2739/10000), upisano u listu C Teretovnica, a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 268 STUBIČKA ULICA površine 722 m2 (KUĆA, ZAGREB, STUBIČKA ULICA 8 površine 235 m2, DVORIŠTE površine 487 m2) ukupne površine 722 m2.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba ove presude po njezinoj pravomoćnosti.'' kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 naknaditi tužiteljima GM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i IM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 9.127,13 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za prekidom ovog postupka dok se pravomoćno ne utvrdi iznos predmetnog poreznog duga odnosno postoji li uopće porezni dug kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužitelja PM u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-279/14 od 6. listopada 2014. upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim. Tužbu podnosi iz razloga što je za tražbine iz ovršne isprave tuženika, tj. poreznog rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-415-02/11-001/400 od 10. prosinca 2013. nastupila zastara, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Predmetnim rješenjem utvrđene su s osnova poreznog duga tražbine za:

- PDV za 2011. godinu – glavnica u iznosu od 31,74 kn i kamate 7,09 kn, ukupno 38,83 kn,

- porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi za 2002., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godinu – glavnica 9.036,38 kn i kamate 9.862,71 kn, ukupno 18.899,09 kn,

- porez na tvrtku za 2009., 2010. i 2011. godinu- glavnica 1.040,00 kn, kamate 649,50 kn, ukupno 1.689,50 kn,

- članarinu turističkim zajednicama-glavnica 148,35 kn, kamate 83,91 kn, ukupno 232,26 kn,

- paušal za doprinose H.O.K. -a –glavnica 5.829,00 kn, kamate 3.079,14 kn, ukupno 8.908,14 kn,

-doprinose za mirovinsko osiguranje od 2003. do 2012. godine-glavnica 102.249,83 kn, kamate 75.438,35 kn, ukupno 177.688,18 kn,

- doprinose za zdravstveno osiguranje od 2003. do 2012. godine, glavnica 82.712,72 kn, kamata 66.869,45 kn, ukupno 149.582,17 kn,

- doprinose za zapošljavanje- glavnica 465,71 kn, kamate 255,56 kn, ukupno 721,27 kn,

- doprinose iz dohotka H.O.K. - glavnica 159,95 kn, kamate 0,00 kn, ukupno 159,95 kn, odnosno 201.673,68 kn s osnova glavnice, 156.245,71 kn s osnova kamata, sveukupno 357.919,39 kn. Ističe kako sukladno odredbama čl. 94. -96. Općeg poreznog zakona zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze nastupa protekom roka od tri godine, a obveze plaćanja obveznih doprinosa protekom roka od pet godina, što znači da je u konkretnom slučaju u odnosu na najveći dio potraživanja tuženika nastupila zastara prije donošenja poreznog rješenja od 10. prosinca 2013. na temelju kojeg je tuženik pokrenuo postupak osiguranja, što znači da ovršna isprava nije pravilna niti zakonita. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenim postupak osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određena na temelju rješenja ovoga suda poslovni broj Ovr-279/2014 od 7. veljače 2014. Traži naknadu parničnog troška.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-6549/14 od 30. rujna 2015. utvrđen je prekid postupka jer je tužitelj PM preminuo.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-6549/14 od 2. siječnja 2020. pozvani su GM i IM kao zakonski nasljednici (dalje u tekstu: tužitelji) iza pokojnog PM preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari te je isti nastavljen. Navedeno rješenje pravomoćno je s danom 24. siječnja 2020.

4. Tuženik Republika Hrvatska (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužbe. Osporava da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Naime, nadležna Porezna uprava Zagreb, Ispostava Zagreb Medveščak provela je temeljem zahtjeva za zastaru prava na naplatu dugova poreza, kamata i troškova obveznika postupak rješavanja o zastari obuhvaćajući sve dužne iznose poreza, doprinosa i drugih javnih davanja i donijela o istom dva rješenja – klasa: UP7I-416-02/12-01/13, Urbroj: 513-07-01- 65/13-02 od 7. studenoga 2013. i klasa: UP/I-416-02/12-01/13, Urbroj: 513-07-01-65/2013- 02 od 7. studenoga 2013. Ni na jedno rješenje nije izjavljena žalba od strane poreznog obveznika, sada pok. PM te su oba pravomoćna 13. prosinca 2013. Tim rješenjima pok. PM je zahtjev za otpis djelomično uvažen za sve dugove poreza i doprinosa i za sve godine za koje je nastala zastara. Tek poslije zakonito provedenog postupka zastare i isknjiženja djelomično priznatih dugova u zastari Porezna uprava Zagreb, Ispostava Zagreb Medveščak izdala je novo rješenje klasa: UP7I-415-02/11-01/400, Urbroj: 513-067-0165/13- 10 od 10. prosinca 2013. o utvrđivanju dugova na dan 10. prosinca 2013. u ukupnom iznosu od 357.919,39 kn na koje također pok. PM nije izjavio žalbu i rješenje je postalo ovršno 27. prosinca 2013. Temeljem tog rješenja tužena je podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u roku predviđenom odredbom čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odnosno odredbom čl. 233. st. 1. ZOO. S obzirom na to da je navedeno rješenje Porezne uprave ovršno s danom 27. prosinca 2013., a prijedlog za osiguranje podnesen 27. siječnja 2014., to je prijedlog za osiguranje podnesen u roku i nije zastario. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti te traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate.

5. Podneskom od 22. rujna 2020. tužitelji predlažu odrediti prekid postupka dok se pravomoćno ne utvrdi iznos predmetnog poreznog duga odnosno postoji li uopće porezni dug. Navedeni prijedlog ponavljaju i u podnesku od 29. lipnja 2023. jer je tuženik dostavio nepravomoćno rješenje Klasa: UP7I-410-20/15-01/09 od 26. studenoga 2020. Podredno ističe da rješenje Porezne uprave od 10. prosinca 2013. koje je bilo predmetom rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-279/14 u iznosu od 357.919,39 kn više ne egzistira odnosno stavljeno je izvan snage. Stoga predlaže proglasiti nedopuštenim postupak osiguranja, odrediti brisanje uknjižbe založnog prava na temelju rješenja o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-279/14-2 od 7. veljače 2014. te naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provedbu presude po njezinoj pravomoćnosti.

6. Podneskom do 12. prosinca 2023. tužena navodi da nisu točni navodi tužitelja da je rješenje Porezne uprave od 10. prosinca 2013. stavljeno izvan snage jer je rješenjem Ministarstva financija Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa:

UP/II-415-02/15-01/1263, Urbroj: 513-04-19-2 od 16. prosinca 2019. odbijena žalba te je u istom navedeno da nije nastupila zastara prava na naplatu s danom donošenja rješenja.

7. Podneskom od 13. siječnja 2025. tužitelji ističu da je nakon smrti HM Porezna uprava za isti porezni dug donijela novo porezno rješenje Klasa: UP7I-410-20/15- 001/09 od 18. siječnja 2016. i to u odnosu na poreznog dužnika GM. Nakon što je to rješenje dvaput ukinuto, doneseno je konačno porezno rješenje Klasa: UP/I-410-20/15- 001/09 u odnosu na poreznog dužnika GM i to u iznosu poreznog duga od 201.673,68 kn. Dakle, porezni dug je smanjen za 156.245,17 kn s obzirom da je za taj iznos nastupila zastara zbog koje su tužitelji tražili proglašenje nedopuštenosti u odnosu na predmetni postupak osiguranja. Iz navedenog je očito da je predmetni postupak osiguranja nedopušten barem u iznosu od 156.245,17 kn. Nadalje, kako je porezno rješenje Klasa:

UP/I-410-20/15-001/09 od 26. studenoga 2020. doneseno za porezni dug pok. PM u odnosu na GM, razvidno je da je porezno rješenje od 10. prosinca 2013. stavljeno izvan snage te je za predmetni porezno-dužnički odnos jedino relevantno porezno rješenje Klasa: UP/I-410-20/15-001/09 od 26. studenoga 2020. S obzirom na to da Porezno rješenje UP7I-415-02/11-01/400 od 10. prosinca 2013. više ne proizvodi pravne učinke, vođenje postupka osiguranja temeljem poreznog rješenja koje je izvan snage nije dopušteno pa je zbog toga potrebno brisati zabilježbu u zemljišnim knjigama temeljem takvog nedopuštenog rješenja. U odnosu na rješenje Ministarstva financija Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-415-02/15-01/1263, Urbroj: 513-04-19-2 od 16. prosinca 2019. ističu da je isto nezakonito jer je doneseno 4 godine nakon smrti pok. PM te se u tom postupku trebao utvrditi prekid. Zaključno, ostaju u cijelosti pri prigovoru zastare u odnosu na cjelokupni predmetni porezni dug.

8. Nije prihvaćen prijedlog tužitelja od 22. rujna 2020. za prekidom ovog postupka dok se pravomoćno ne utvrdi iznos predmetnog poreznog duga odnosno postoji li uopće porezni dug jer odluka u poreznom postupku u odnosu na provotužiteljicu GM nema utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-279/14-2 od 7. veljače 2014. (list 4-6 spisa) te rješenje poslovni broj Ovr-279/14-10 od 6. listopada 2014. (list 7 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-415-02/11-001/400, Urbroj: 513-07-01- 65/13-10 od 10. prosinca 2013. (list 8-14 spisa), spis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-415-02/11-001/400 (list 41-129 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir, Klasa: UP/I-410-20/15-01/09 od 18. siječnja 2016. (list 143-145 spisa), rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupka Klasa: UP7II- 410-16/16-01/29 od 7. veljače 2019. (list 146-148 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-410-20/15-01/09 od 17. travnja 2019. (list 149-151 spisa), rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP7II-410-16/19-01/58 od 30. travnja 2020. (list 152-154 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-410-20/15-01/09 od 26. studenoga 2020. (list 162-166 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 203-209 spisa), rješenje Ministarstva financija klasa: UP/II-415-02/15-01/1263 od 19. prosinca 2019. (list 181-1825 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Služba za naplatu i ovrhu, Klasa: 415-02/2014-01/84 od 28. siječnja 2025. (list 214-215 spisa) te dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Služba za naplatu i ovrhu, Klasa: 415-02/2014-01/84 od 17. studenoga 2025. sa službenom bilješkom (list 228-237 spisa) te spis ovoga suda poslovni broj Ovr-279/2014, koji je priklopljen ovom spisu.

10. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim postupak osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određene na temelju rješenja o o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-279/2014 od 7. veljače 2014. te ukinuti sve provedene radnje, brisanje prava zaloga uknjiženog temeljem navedenog rješenja uz nalaganje Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provedbe ove presude ovrhe.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr – 279/14-10 od 6. listopada 2014. utvrđeno je da je tužitelj navedenim rješenjem upućen pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti radi proglašenja nedopuštenim postupka osiguranja određenog rješenjem poslovni broj Ovr-279/2014 od 7. veljače 2014. iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12) odnosno zastare tražbine.

13. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-279/14 utvrđeno je da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr – 1930/14-2 od 13. siječnja 2015. odbijena kao neosnovana žalba ovdje tužitelja kao protivnika osiguranja te je potvrđeno rješenje o ovoga suda poslovni broj poslovni broj Ovr-279/2014 od 7. veljače 2014.

14. Odredbom čl. 290. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) propisano je da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

15. Člankom 55. st. 3. OZ u vezi s čl. 52. st. 5. OZ propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

16. U konkretnom slučaju tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. i 11. OZ. S obzirom na navedeno, svi ostali navodi tužitelja, a koji se ne odnose na razloge iz čl. 50. st. 1.. i 11. OZ, nisu i ne mogu biti predmet u ovoj parnici (tako i VSRH u Rev – 3213/14 – 2, Rev-1901/2017-3 od 17. rujna 2019., Rev-610/2023-2 od 19. prosinca 2023.).

17. Čitanjem dostavljenih rješenja Porezne uprave, upravnog spisa, dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Služba za naplatu i ovrhu, Klasa: 415-02/2014-01/84 od 28. siječnja 2025. te dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Služba za naplatu i ovrhu, Klasa: 415-02/2014-01/84 od 17. studenoga 2025. sa službenom bilješkom utvrđeno je:

-da je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-415-02/11-001/400, Urbroj: 513-07-01-65/13-10 od 10. prosinca 2013. postalo ovršno 27. prosinca 2013., kako je vidljivo iz ovršnog spisa ovoga suda poslovni broj Ovr-279/2014 (list 4 spisa),

- da je prijedlog za poništenje ili ukidanje navedenog rješenja od 10. prosinca 2013. rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 16. prosinca 2019. odbijen (list 181-182 spisa),

- da je nakon smrti PM rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-410-20/15-01/09 od 26. studenoga 2020. u ponovnom postupku kao pravni sljednik poreznog obveznika PM utvrđena GM koja na dan 31. kolovoza 2015. (na dan smrti PM) duguje iznos od 201.673,68 kn,

- da iz dopisa od 28. siječnja 2025. (list 214-215 spisa) proizlazi da rješenje od 10. prosinca 2013. nije stavljeno izvan snage te da je žalba na navedeno rješenje odbijena,

- da iz dopisa od 17. studenoga 2025. (list 228-237 spisa) proizlazi da iznos od 24.195,76 EUR po rješenju od 10. prosinca 2013. nije plaćen, kao i da je temeljem čl. 109. st. 10. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22 i 152/24, dalje u tekstu: OPZ) otpisana kamata u iznosu od 20.737,36 eura kao i dio glavnice u iznosu od 2.570,93 eura.

18. Navodi tužitelja da rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 16. prosinca 2019. kojim je odbijena žalba na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa:

UP/I-415-02/11-001/400, Urbroj: 513-07-01-65/13-10 od 10. prosinca 2013. nije zakonito ne mogu se preispitivati u ovom postupku. Naime, parnični sud nije ovlašten ispitivati zakonitost niti mijenjati odluku drugog suda odnosno tijela, već se ista može mijenjati samo u zakonom propisanom postupku. U konkretnom slučaju, u upravnom postupku temeljem zakonom propisane procedure. Stoga je u ovom postupku jedino mjerodavno da je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa:

UP/I-415-02/11-001/400, Urbroj: 513-07-01-65/13-10 od 10. prosinca 2013. postalo ovršno 27. prosinca 2013., a tužitelji nisu dokazali niti su tvrdili da su podnosili prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti navedenog rješenja u smislu odredbe čl. 36. st. 3. OZ-a.

19. Također, u odnosu na tvrdnju tužitelja da je navedeno rješenje od 10. prosinca 2013. stavljeno izvan snage donošenjem kasnijih rješenja u odnosu na prvotužiteljicu GM, navodi se da isto nije točno. Naime, čitanjem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak, Klasa: UP/I-410-20/15-01/09 od 26. studenoga 2020. navedeno ne proizlazi, već proizlazi da je navedeno rješenje doneseno sukladno čl. 22. Općeg poreznog zakona odnosno sada čl. 24. (''Narodne novine'', broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, 151/2025) u odnosu na sada prvotužiteljicu GM kao univerzalnog pravnog sljednika poreznog dužnika pok. PM. Stoga, kako niti iz jednog dostavljenog rješenja i upravnog spisa ne proizlazi da bi rješenje od 10. prosinca 2013. na temelju kojeg je prisilno zasnovano založno pravo bilo stavljeno izvan snage, to se takva tvrdnja tužitelja tijekom ovog postupka ukazuje neosnovanom.

20. Osim toga, čak i da je navedeno točno, isto nije razlog za proglašenje nedopuštenim postupka osiguranja (niti je zbog istog tužitelj upućen pokrenuti ovaj postuapk), već bi na temelju toga tužitelji bili ovlaštenu u postupku osiguranja (dakle, u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovr-279/2014) predložiti obustavu postupka temeljem čl. 72. st. 1. OZ u vezi s čl. 290. st. 1. OZ-a.

21. Stoga, ono što je ostalo za utvrditi u ovom postupku i zbog čega je pravni prednik tužitelja, a sada tužitelji upućeni pokrenuti ovaj parnični postupak jest je li u smislu odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

22. Temeljem rješenja o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-279/14-2 od 7. veljače 2014. upisano je založno pravo u iznosu od 47.504,07 eura (preračunati iznos od 357.919,39 kn prema fiksnom tečaju konverzije za 1 euro=7,53450 kn) i to na ime glavnice iznos od 26.766,70 eura (preračunati iznos od 201.673,68 kuna prema fiksnom tečaju konverzije za 1 euro=7,53450 kn) te na ime kamata 20.737,37 eura (preračunati iznos od 156.245,71 kuna prema fiksnom tečaju konverzije za 1 euro=7,53450 kn).

23. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Služba za naplatu i ovrhu, Klasa: 415-02/2014-01/84 od 17. studenoga 2025. proizlazi da je temeljem članka 109. stavka 10. OPZ-a otpisana kamata u iznosu od 20.737,36 eura jer se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari. Ujedno su napomenuli da je otpisan i dio glavnice i to u iznosu od 2.570,93 eura budući da je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga prije zasnivanja založnog prava, a Porezna uprava je dužna paziti na zastaru po službenog dužnosti.

24. Slijedom navedenog, a imajući u vidu navode iz dopisa od 17. studenoga 2025. utvrđeno je da je potraživanje na ime kamata otpisano u cijelosti (ispravan iznos zaokružen na dvije decimale 20.737,37 eura, a ne 20.737,36 eura) te da je otpisan i dio glavnice zbog nastupanja zastare potraživanja prije zasnivanja založnog prava temeljem rješenja ovoga suda od 7. veljače 2014. u iznosu od 2.570,93 eura.

25. Prema odredbi čl. 109. st. 9. OPZ-a propisano je da se porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje iz poreznih evidencija, a st. 10. istog članka da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Na nastup zastare prava na povrat porezno tijelo pazi po službenoj dužnosti (st. 12.).

26. S obzirom da je predmetno dugovanje pravnog prednika tužitelja osigurano založnim pravom koje je upisano u zemljišne knjige na nekretninama sada drugotužitelja porezno tijelo može se namiriti iz predmetnih nekretnina i nakon nastupa zastare, a sukladno odredbi članka 109. stavka 10. OPZ-a. Kada se radi o dugu koji je osiguran založnim pravom na nekretninama poreznog dužnika više se ne može s uspjehom isticati prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare, osim ako zastara nije nastupila prije zasnivanja založnog prava jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine poreznog dužnika, s tim da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u Usž-4247/2024-2 od 5. veljače 2025.)

27. Imajući u vidu odredbu čl. 109. st. 9. i 10. OPZ-a te dopis od 17. studenoga 2025., tužbeni zahtjev je djelomično usvojen te je proglašen nedopuštenim postupak osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretninama sada upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 2.570,93 eura na ime glavnice te za cjelokupni iznos kamate odnosno iznos od 20.737,37 eura (preračunati iznos od 156.245,71 kuna prema fiksnom tečaju konverzije za 1 euro=7,53450 kn), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan jer je utvrđeno da nije nastupila zastara niti u smislu odredbe čl. 109. st. 10. OPZ-a niti u smislu odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO). Naime, kako je rješenje od 10. prosinca 2013. postalo ovršno 27. prosinca 2013., a prijedlog za osiguranje je podnesen 28. siječnja 2014., to nije protekao rok od deset godina kako to propisuje čl. 233. st. 1. OZ-a.

28. Također, odbijen je i zahtjev za brisanje prava zaloga u ovom postupku te za provedbu ove presude u Zemljišnoknjižnom odjelu jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. To iz razloga što će tužitelji biti ovlašteni po pravomoćnosti ove presude brisanje upisa zaloga za proglašeni dio nedopuštenim postupka osiguranja zatražiti u okviru ovršnog postupka, u kojem se jedino o tome može odlučivati, a u skladu s čl. 72. st. 2. OZ- a u vezi s čl. 290. st. 1. OZ-a.

29. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (34.231,79 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

30. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

31. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se smatra da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).

32. U konkretnom slučaju tužitelji su djelomično uspjeli u odnosu na osnovu pa se smatra da su glede osnove uspjeli u omjeru od 100%, dok su u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjeli u omjeru od 68,09 %, a aritmetičkom sredinom, isti su uspjeli u omjeru od 84,05%. Tuženik je pak aritmetičkom sredinom između osnove i visine uspio u omjeru od ( 0+31,91 %/2=15,95 %).

33. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se 68,10 % u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužitelju.

34. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 500 bodova), zastupanje na ročištima 07.07.2015., 28.01.2025., 30.09.2025. i 16.12.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT - 500 bodova svako), zastupanje na ročištima 30.09.2015. i 23.09.2020. (Tbr. 9. toč. 2. OT- 250 bodova svako), sastav podnesaka od 21.07.2015., 22.09.2020., 28.07.2023. i 13.01.2025. (Tbr. 8. toč. 1 OT - 500 bodova svaki), sastav podneska od 05.11.2014. i 24.09.2015. (Tbr. 8. toč. 4. OT – 25 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 2.525,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu svako u iznosu od 388,77 EUR, ukupno 13.402,54 EUR, sukladno čl. 155. ZPP – a te odmjereno u omjeru od 68,10 % iznosi 9.127,13 EUR.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.