REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj:Pn-64/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovog suda Meliti Novak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, OIB: 84397956623, zastupan po generalnom pun. ĐR, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku NR mag. iur, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 27.siječnja 2026. u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja, a u nenazočnosti punomoćnice tuženika, 30.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.119,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 5.rujna 2025. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03458251865), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. P-324/02 od 21.01.2003. i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slav. Brodu br. P-174/2018 od 16.12.2019. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja MR, budući je imenovani zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika DR. Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja MR vrši i poslije 31.08.2022. do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Šteta iznosi 4.119,04 € a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu osiguraniku MR u razdoblju od 01.09.2022. do 31.08.2025. Napominje se da je najprije uzeto 50% punog iznosa isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada uzrokom invalidnosti 50%, da bi se onda od toga iznosa uzelo 70% jer je osiguranik KR po presudi doprinio sa 30% nastanku štete. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji pravni propis primijeniti u ovakvim predmetima, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), te upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN br. 96/2025 i njegove članke 156. do 165. u kojima zakonodavac navodi da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju NN. br. 96/2025. izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Budući tužitelj smatra da iznos od 4.119,04 € predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO (N.N. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr.,) odgovara tuženik, predlaže da sud donese presudu da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.119,04 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelj vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode dana 14.lipnja 2000. godine, kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja KR, u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao u svojstvu vozača te da je isti pretrpio tjelesne ozljede. Također je nesporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomične radne nesposobnosti, koja je djelomično, u omjeru od 50% uzrokovana ozljedama iz predmetne prometne nezgode, dok je za preostalih 50% djelomične radne nesposobnosti tužitelja uzrok njegova bolest, nevezano uz ozljede iz prometne nezgode. Nadalje, nesporna je i djelomična odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i prouzrokovanje prometne nezgode i to u omjeru od 70%, dok je suodgovornost osiguranika tužitelja utvrđena u omjeru od 30% cjelokupne štete. Također, nesporno je da je tužitelj već podnosio zahtjeve za isplaćene iznose invalidske mirovine za ranija razdoblja, a za posljednje razdoblje je parnični postupak još u tijeku pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pn- 30/2024, dok je u postupku pred ovim sudom, poslovni broj Pn-79/2023 tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

2.1. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti. Prvenstveno, tuženik prigovara neurednosti tužbe ističući da tužitelj u svojoj tužbi, odnosno dokaznom materijalu priloženom uz tužbu i tužbeni zahtjev nije dostavio niti jedan dokaz u prilog visine svoje ovdje utužene tražbine. Naime, tužitelj uz tužbu prilaže obračune svoje službe za isplatu invalidske mirovine, ali iz navedenih dokumenata tužitelja nisu vidljivi mjesečni iznosi isplaćene mirovine, već je to samo prikaz - rekapitulacija predmetnih isplata. Kako je tužitelj došao do iznosa štete u vidu isplaćenih iznosa mirovine, u predmetnom razdoblju u utuženom iznosu, iz dokaza priloženih uz tužbu tužitelja nije razvidno. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare za isplate izvršene prije 05.09.2022. godine budući daje od isplate iznosa invalidske mirovine do podnošenja tužbe sudu protekao trogodišnji rok zastare.

2.2. Postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim se potražuje 70% punih iznosa isplaćene invalidske mirovine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju je u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju.

Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je slijedeće:

„ (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

Tuženik smatra da je uvažavajući navedenu odredbu, evidentno da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine, a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

3. Podneskom od 4.veljače 2024. tuženik dodaje da Osiguravajuće društvo u ovome slučaju tuženik, nije štetnik iz konkretnog štetnog događaja od 25. studenoga 1990. godine, već je u ovome predmetu tuženik utužen temeljem zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga tuženik, kao osiguravatelj može odgovarati samu u okviru obveza koje je preuzeo sklapanjem konkretnog ugovora, to jest police osiguranja. Ističe da je Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i sve izmjene istoga koje su donijete, stupio na snagu po proteku više desetljeća nakon štetnog događaja, a Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 ) u svojim prelaznim i završnim odredbama nema normu koja bi određivala retroaktivnu primjenu i na naknade štete prouzročene štetnim događajima koji su se dogodili prije stupanja na snagu tih izmjena. Također ističe da je u vrijeme štetnog događaja 25. studenoga 1990. godine visina osigurane svote za osobna vozila bila tadašnjih 120.000,00 dinara, odnosno 120,00 Kn, to jest današnjih 15,92 EUR ( Odluka SIV-a objavljena u Sl. Listu 18/90 od 30.03.1990. ) pa stoga ističe prigovor iscrpljenosti svote osiguranja po polici osiguranja vozila reg. oz. [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja 25. studenoga 1990. godine, a koja je temelj pasivne legitimacije tuženika. Navodi da već sam iznos tužbenog zahtjeva od 5.925,65 EUR/44.646,80 Kn evidentno mnogostruko prelazi svotu osiguranja od 120,00 Kn/15,92 EUR, dakle od jednog cijelog limita.

3.1. Tužitelj u svom podnesku od 6-listopada 2025. ističe da je njegov obračun visine utužene tražbine odnosno isplaćene invalidske mirovine osiguraniku MR, koji je izradio ovlašteni aktuar Odjela za pravne poslove Središnje službe, javna isprava u smislu čl. 140 a. ZOMO i čl. 230 ZPP pa da je stoga bitno je da je tužitelj kao pravna osoba sa javnim ovlastima izdao obračun odnosno potvrdu kojom potvrđuje činjenicu isplate svom osiguraniku u određenom iznosu i da je taj dokument ovjeren pečatom tužitelja. Što se tiče visine potraživanja koje se potražuje tužbom, tužitelj ističe da je on u spis uz tužbu dostavio obračun svoje službe za isplatu mirovina koji predstavlja javnu ispravu o isplaćenoj visini mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) koju potražuje tužbom i koji zakon treba primijeniti kao lex specialis, te stoga tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj ističe da tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz prometne nezgode, već je štetu pretrpio osiguranik tužitelja KR, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, a na što je obvezan po samim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (ex lege), a koja davanja sada (regresno) potražuje od tuženika, kao osiguravatelja. Kako Zakon o obveznim odnosima ne propisuje poseban zastarni rok za regresnu tražbinu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje HZMO PU u Požegi broj 17091 od 18.veljače 2004., u Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 30.listopada 2003., mišljenje povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja invalidnosti od 11.studenog 2003., obračun službe za isplatu mirovina od 1.rujna 2025., presudu Općinskog suda u Požegi P-324/02 od 21.siječnja 2023., presudu Trgovačkog suda u Osijeku Stalna služba u Slav.Brodu broj P-174/2018 od 16.prosinca 2019. presudu VTRS broj Pž- 473/2020 od 29.lipnja 2021., u nalaz i mišljenje financ.vještaka Dajane Hart od 5.prosinca 2025., te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja jer se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.

7. Nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik DR osiguranik tužitelja KR zadobio teške tjelesne ozljede te tuženik ne osporava svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oz. [registarska oznaka], nastanak prometne nesreće od 14.lipnja 2000. kao i činjenica da je osiguranik tužitelja KR, u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao u svojstvu vozača te da je isti pretrpio tjelesne ozljede. Također je nesporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomične radne nesposobnosti, koja je djelomično, u omjeru od 50% uzrokovana ozljedama iz predmetne prometne nezgode, dok je za preostalih 50% djelomične radne nesposobnosti tužitelja uzrok njegova bolest, nevezano uz ozljede iz prometne nezgode. Nadalje, nesporna je i djelomična odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i prouzrokovanje prometne nezgode i to u omjeru od 70%, dok je suodgovornost osiguranika tužitelja utvrđena u omjeru od 30% cjelokupne štete.

8. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a), a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP- a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja te se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Isplatom mirovine svom osiguraniku nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih mirovina je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

10. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja i u ovom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju odnosno ZOOP.

11. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

12. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Zbog navedenoga sud je odluku donio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.

13. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćena osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja je utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Provedenim vještačenjem po financijskom vještaku Dajani Hart vještakinja je izračunala razliku između mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja KR za slučaj ozljede na radu i isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 01.09.2022.. do 31.08.2025. godine te je utvrdila da je tužitelj svom osiguraniku KR, u navedenom razdoblju isplatio na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 11.768,70 EUR, a da bi pretpostavljena invalidska mirovina za slučaj ozljede na radu za osiguranika tužitelja KR iznosila 18.052,80 EUR, odnosno 6.284,10 EUR više od invalidske mirovine koju mu je tužitelj isplatio.

15. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka, a i po mišljenju suda isti je dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je stoga sud na istome utemeljio svoju odliku.

16. Budući iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi da je invalidska mirovina koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine u utuženom razdoblju niža od mirovine koju bi mu isplatio u slučaju ozljede na radu sud je tužitelja, na temelju odredbe članak 27. ZOOP odbio s tužbenim zahtjevom.

17. Budući je sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom, na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19.,80/22 dalje: ZPP), naložio je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR koji trošak vještačenja.

18. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 30.siječnja 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovome sudu a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. HZMO, Područni ured Požega

2. Croatia osiguranje d.d.