Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Poslovni broj Gž -795/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB.29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-144/2025-2 od 11. ožujka 2025., 30. siječnja 2026.

r i je š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-144/2025-2 od 11. ožujka 2025., te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Prema podacima u spisu predmeta i iz obrazloženja rješenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na ime naplate novčane tražbine pruženih telekomunikacijskih usluga za razdoblje od 15. lipnja 2023. do 16. listopada 2023., da je tuženik prema podacima MUP-a imao prijavljeno boravište u [adresa] u razdoblju od 2. listopada 2017. do 2. listopada 2022. kada je odjavljeno te da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, pa se ima smatrati da je ovdje riječ o prijedlogu za izdavanje platnog naloga u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak (čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20, 114/22, 6/24).

5. Prvostupanjski sud je cijeneći da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj utvrdio da tužitelj prema čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.- dalje:Uredba.) i čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17, 67/23-dalje: ZMPP) te čl. 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine, nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska te je stoga odbacio predmetnu tužbu.

6. Predmetni ugovorni odnos predstavlja potrošački ugovor u smislu čl. 4. toč. 38. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22 i 59/23) jer se radi o ugovoru o usluzi tužitelja kao trgovca koju isti pruža u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti. U konkretnom slučaju treba poći od činjenice da tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, što sukladno čl. 46. ZMPP-a upućuje na primjenu Uredbe.

7. Prema odredbi čl. 46. st. 2. ZMPP-a nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

8. Odredba čl. 7. st. 1. (sadržana u poglavlju II odjeljku 2.) Uredbe propisuje posebnu nadležnost za osobe s domicilom u državi članici koja može biti tužena u drugoj državi članici i to prema točki 1.a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze i određuje da se za potrebe te odredbe te ako nije drukčije dogovoreno, mjestom izvršenja konkretne obveze smatra 1. b) u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru, a u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru. Nadalje u točki 1.c) propisuje da ako se ne primjenjuje točka 1. b) da se primjenjuje točka 1. a).

9. S obzirom da je usluga tuženiku pružana i trebala biti pružana u Republici Hrvatskoj, te da se mjesto izvršenja konkretne obveze nalazi u Republici Hrvatskoj, to postoji nadležnost suda Republike Hrvatske na temelju odredbi čl. 7.st.1. t. 1. (a)i (b) odjeljka 2. Uredbe.

10. Iz navedenih razloga je rješenje suda prvog stupnja ukinuto i predmet vraćen sudu prvog stupnja na daljnje postupanje na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner