Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-5/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, sutkinja Milena Vukelić Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb OIB:61817894937, zastupanog po punomoćnici Korneliji Đuratović, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenika UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po Zoranu Baueru, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-892/2023-11 od 1. listopada 2025.,godine, 30. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-892/2023-11 od 1. listopada 2025. u točki II izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja, u točki I izreke, je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.887,25 eura, u roku od 8 dana, dok je u točki II izreke odbijen zahtjev za naknadu troška u iznosu od 2.260,67 eura.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovrhovoditelj pobijajući rješenje u točki II izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio mjerodavne odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje OZ) te odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) o troškovima postupka. Pored toga navodi su razlozi pobijanog rješenja proturječni glede troškova deložacije od 12. lipnja 2023., jer se na jednom mjestu navodi da je taj trošak priznat, da bi na drugom mjestu bilo navedeno suprotno, uz obrazloženje da tog dana deložacija nije bila ni zakazana. Također navodi da je sud prvog stupnja odbio trošak deložacija koje su odgođene, a trebale su biti provedene 30. listopada 2012., 11. rujna 2012., 31. kolovoza 2021. i 4. listopada 2022., pri čemu da se ne obrazlaže zbog čega troškovi nisu priznati. Glede deložacije od 5. srpnja 2023., ovrhovoditelj osporava da ne bi imao pravo na naknadu troška u iznosu od 1.936,93 eura, jer da je visinu troškova dokazao priloženim računima koji su podmireni te su bili nužni za provođenje ovrhe protiv ovršenika.
4. Predlaže u pobijanom dijelu rješenje preinačiti i priznati ovrhovoditelju sav zatraženi trošak prema zahtjevu od 20. rujna 2023., kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 eura.
5. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
6. Ovrhovoditelj je nakon provedbe ovrhe iseljenjem ovršenika iz stana u [adresa], stan broj 46, zatražio naknadu troškova ovršnog postupka, o kojem zahtjevu je sud prvog stupnja odlučio primjenom članka 14. stavak 4. OZ-a. Ovrhovoditelj osporava dio rješenja u kojemu mu nije priznat trošak postupka, pri čemu pogrešno navodi da u tom dijelu pobijano rješenje nema razloga. Suprotno tome, sud prvog stupnja je naveo razloge zbog kojih nije priznat trošak koji se odnosi na isplatu predujma za izlazak sudskog dostavljača prema zaključku od 30. listopada 2012., zatim trošak odgođene deložacije od 11. rujna 2012. te trošak deložacije od 31. kolovoza 2021., kao što su obrazloženi i razlozi zbog kojih nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova za uredovanje od 12. lipnja 2023. te zbog kojih nije u cijelosti priznat trošak za deložaciju koja je u konačnici provedena 5. srpnja 2023.
7. Iz isprava u spisu bi tako proizlazilo da je sud prvog stupnja zaključkom od 29. svibnja 2012. odredio provedbu rješenja o ovrsi iseljenjem ovršenika iz narečenog stana za dan 11. rujna 2012., međutim, kako zaključak nije uredno uručen ovršenicima, pozvan je ovrhovoditelj zaključkom od 14. rujna 2012. uplatiti predujam za izlazak sudskog dostavljača radi uručenja narečene odluke, a ovrhovoditelj je zatražio produljenje roka, uz obrazloženje da nije u mogućnosti postupiti po nalogu suda zbog organizacijskih razloga. U spisu nema podataka o eventualnom uredovanju, niti zapisnika o tome pa valja zaključiti da je u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja pravilno odbijen. Glede zahtjeva za naknadu troškova sudskog ovršitelja za dan 30. listopada 2012., treba navesti da u spisu nema podataka da bi za taj dan uopće bila zakazana deložacija a glede zahtjeva koji se odnosi na uredovanje zakazano za dan 31. kolovoza 2021., treba reći da provedba rješenja o ovrsi nije bila moguća zbog bolesti ovršenika UK, o čemu je priložio odgovarajuću liječničku potvrdu. Glede uredovanja koje je zakazano za 4. listopada 2022. treba navesti da ovrha nije provedena iz razloga koji su navedeni u pobijanom rješenju, a odnose se na osiguranje svega što je bilo potrebno za prinudno iseljenje, s obzirom na činjenicu da ovršenik nije htio dobrovoljno izaći iz stana. U odnosu na zahtjev za naknadu troška navodno odgođene deložacije 12. lipnja 2023., treba navesti da je doista provedba rješenja o ovrsi za taj dan određena zaključkom od 15. svibnja 2023., međutim , u spisu nema podataka o eventualnim radnjama koje su tog dana provedene, niti je priložen zapisnik o uredovanju. Nakon toga je uslijedio zaključak od 12. lipnja 2023. kojim je provedba rješenja o ovrsi određena za dan 5. srpnja 2023. te je priložen zapisnik sastavljen na licu mjesta, iz kojeg bi proizlazilo da je ovršenik istog dana preuzeo svoje stvari i iselio iz stana, da je bravar promijenio bravu na ulaznim vratima te je sudski ovršitelj predao predmetni stan ovrhovoditelju na korištenje, čime je ovrha povedena. U odnosu na troškove koji su zatraženi, a odnose se na deložaciju provedenu 5. srpnja 2023., sud prvog stupnja je osnovano zaključio da je zahtjev za naknadu troška u neskladu sa sadržajem zapisnika o uredovanju, budući da iz zapisnika ne bi proizlazilo da su izvršeni radovi koji se odnose na demontažu vodovodnih, električnih i plinskih instalacija te priključaka i klima uređaja, za koje je ovrhovoditelj također zahtijevao naknadu.
8. Na žalbene navode ovrhovoditelja u tom dijelu, treba odgovoriti da okolnost što je ovrhovoditelj izvršio isplatu trećoj osobi u iznosu koji je zatražen, ne podrazumijeva da su svi troškovi bili opravdani. Kako je uvodno navedeno, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu, kako je propisano člankom 14. stavak 4. OZ. -a pa je odluka i u tom dijelu donesena pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi OZ-a.
9. Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koji propis se u ovršnom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju članka 19. stavak 1. OZ-a, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki II izreke potvrditi primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki I izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.
U Rijeci 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
