Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1403/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja-protutuženika ŽĐ iz [adresa], sada na adresi [adresa], ABC, ..., OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice-protutuženice NĐ iz [adresa], ulaz ..., ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Drašku Šoću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1.tuženice-protutužiteljice JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tuženice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Zdravku Sesaru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i činidbe, rješavajući žalbe 1.tužitelja-protutuženika i 2.tužiteljice-protutužene te tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4873/2021-87 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tužitelja-protutuženika ŽĐ i 2.tužiteljice- protutuženice NĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4873/2021-87 od 25. travnja 2025. u točki I. izreke, točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika u preostalom dijelu, točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev 1.tužitelja- protutuženika i 2.tužiteljice-protutuženice kojim traže isplatu od 3.tuženice i točki VI. izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe 1.tužitelja-protutuženika ŽĐ i 2.tužiteljice-protutuženice NĐ preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4873/2021-87 od 25. travnja 2025. u točki V izreke i sudi:

Pravo suvlasništva 1.tužitelja-protutuženika ŽĐ i 2.tužiteljice- protutuženice NĐ svakog u 1/10 dijela nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na I (prvom) katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 m2, upisano u [broj poduloška]/zk. ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti ima se upisati u zemljišnu knjigu tako da će se brisati 2/10 dijela prava 1.tuženice-protutužiteljice, a upisati 1/10 dijela prava 1.tužitelja – protutuženika i 1/10 dijela 2.tužiteljice- protutuženice.

III Djelomičnim uvaženjem žalbe 1.tužitelja-protutuženika, 2.tužiteljice- protutuženice, 1.tuženice-protutužiteljice, 2.tuženice i 3. tuženice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4873/2021-87 od 25. travnja 2025. u točkama VII. i VIII. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim su 1.tužitelj –protutuženik (dalje: 1.tužitelj) i 2.tužiteljica-protutuženica (dalje: 2.tužiteljica) tražili da se utvrde suvlasnicima u daljnjih 1/10 dijela (preko 1/10 dijela do 1/5 dijela ostavinske imovine iza pok. ZĐ), a koju čini nekretnina pobliže označena u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je 1.tuženici-protutužiteljici (dalje: 1.tuženici), 2. tuženici i 3. tuženici predati 1.tužitelju i 2.tužiteljici u nesmetani suposjed nekretninu pobliže označenu u izreci te presude.

3. U točki III. izreke utvrđeno je da su tuženici zakonski nasljednici ostavitelja i oca pok. ZĐ i da im pripada pravo na nasljedstvo i to svakom u 1/10 dijela njegove ostavinske imovine koju sačinjavaju pokretnine – novčana sredstva na tekućem i deviznom računu pobliže označenim u izreci te presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

4. U točki IV. izreke naloženo je 1.tuženici, 2. tuženici isplatiti 1.tužitelju i 2. tužiteljici i to svakom 1/10 dijela novčanih sredstava iz točke III. izreke te presude u roku od 15 dana, dok je u dijelu kojim tužitelji traže isplatu od 3.tuženice zahtjev odbijen kao neosnovan.

5. U točki V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je pravo nasljedstva tužitelja na ostavinskoj imovini koju sačinjavaju nekretnine iz točke I. izreke ima upisati u zemljišnu knjigu tako da će se u zemljišnoknjižnom [broj poduloška], zk ul. k. o. [katastarska općina] brisati dosadašnje pravo tuženih, a upisati pravo tužitelja.

6. U točki VI. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev 1. tuženice kojim je tražila da se utvrdi da sva imovina iz rješenja o nasljeđivanju tog suda poslovni broj O- 5486/09 od 2. listopada 2009., ispravljenog rješenjem od 2. studenog 2010., predstavlja zajedničku imovinu 1. tuženice i da je 1.tuženica temeljem toga stekla pravo vlasništva ½ dijela te imovine, pobliže navedene u izreci te presude.

7. U točki VII. izreke naloženo je 1.tuženici, 2. tuženici i 3. tuženici naknaditi 1. tužitelju i 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.087,50 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

8. U točki VIII. izreke naloženo je 1. tužitelju i 2. tužiteljici naknaditi 1. tuženici, 2. tuženici i 3. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.775,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženica odbija kao neosnovan.

9. Protiv te presude žale se tužitelji i tuženice.

10. Tužitelji presudu pobijaju u točkama I., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalaze u tome što prvostupanjski sud nije primijenio odredbu o zabrani preinake tužbe, te je odlučivao o nepostojećem tužbenom zahtjevu. Navode da je 1. tuženica promijenila istovjetnost protutužbe na način da je umjesto prava temeljem bračne stečevine zahtijevala pravo na temelju zajedničke imovine, a kojoj preinaci su se tužitelji protivili. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a nalaze u tome što sud nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i rezultate cjelokupnog dokaznog postupka. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. i čl. 299. ZPP-a nalaze u tome što je sud povrijedio pravila o slobodnoj ocjeni dokaza. Tužitelji smatraju da predmetni stan predstavlja posebnu imovinu sada pok. ZĐ jer mu je sporni stan predan na korištenje Ugovorom o korištenju stana broj 48/84 sklopljenog 12. siječnja 1984. temeljem Ugovora Montmontaže Zagreb od 4. listopada 1983., a čiji je ostavitelj bio zaposlenik. Navode da dokumentacija u spisu o otkupu spornog stana je izravan dokaz da stan nije stečen radom 1. tuženice, brigom o obitelji, kuhanjem, pranjem, peglanjem, već dugogodišnjim radom ostavitelja temeljem kojeg mu dodijeljen i stekao je stanarsko pravo na stanu. Kako je pravo na otkup stana prethodilo stjecanje stanarskog prava na stanu po osnovi dugogodišnjeg rada ostavitelja zbog toga je stan njegova posebna imovina, a ne zajednička imovina 1. tuženice. Zbog toga smatraju neodlučnom tvrdnju 1. tuženice da je dala suglasnost za kupnju stana jer nije dala kao stanaru već kao član porodičnog domaćinstva što su bili i tužitelji, a osim toga sama suglasnost za kupnju stana nije valjana jer je dana na posebnoj ispravi na kojoj nije ovjeren potpis 1. tuženice, sukladno odredbi čl. 6. st. 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Navode da sud u ponovnom postupku nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koje je upozorio drugostupanjski sud uzimajući u obzir dokazne prijedloge stranaka niti je 1. tuženica na okolnosti da je sporni stan stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice sa ostaviteljem predložila relevantne dokaze. Navode da iz sadržaja isprava o kupnji stana proizlazi da je sporni stan kupio ostavitelj koji je plaćao i otkup spornog stana nakon što ga je kupio, a čemu su dokaz priznanice u spisu. Doprinos 1. tužiteljice u stjecanju spornog stana sud je utvrdio samo iz njezinog iskaza. Tvrde da udio u zajedničkoj imovini ostavitelja i 1. tuženice na spornom stanu ne samo da nije jednak, već je udio ostavitelja neusporedivo veći razmjerno radu ostavitelja kojim je stekao stanarsko pravo na stanu iz kojeg je proizašlo pravo na otkup spornog stana. Zbog svega navedenog tužitelji smatraju da im povrijeđeno pravo na pravično suđenje, načelo jednakosti u ostvarivanju procesnih prava i načelo jednakosti oružja. Neosnovanom smatraju i odluku o trošku kako glede osnove tako i visine.

12. Predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

13. Tuženice presudu pobijaju u točki VII. izreke iz svih žalbenih razloga.

14. Navode da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o tome zbog čega tuženicama ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na tužbeni zahtjev unatoč tome što su prema utvrđenju suda tužitelji s tim zahtjevom uspjeli s približno 50%, što znači da su i tuženice u odnosu na taj zahtjev uspjele s približno 50%. Štoviše, tuženice drže da su u odnosu na tužbeni zahtjev uspjele s više od 50% jer su u ponovljenom postupku u cijelosti uspjele u odnosu na glavni tužbeni zahtjev. Navode da je obrazloženje odluke o trošku nerazumljivo i proturječno uz navođenje pogrešnih datuma za pojedine radnje te su tužiteljima za pojedine radnje priznati bodovi protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) i to za sastav podneska od 11. veljače 2011., 7. srpnja 2016., 7. ožujka 2018., 17. listopada 2021., 15. kolovoza 2022. i 13. veljače 2025. te sastav žalbe od 26. studenog 2013. i 26. veljače 2020.

15. Predlažu u pobijanom dijelu odluku o trošku preinačiti sukladno navodima žalbe. Traže trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

16. Žalbe su djelomično osnovane.

17. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako i stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

18. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP- a jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

19. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba jer 1.tuženica time što je u tužbenom zahtjevu umjesto bračna stečevina navela zajednička imovina nije preinačila tužbeni zahtjev.

20. U odnosu na navode u žalbi da je tužiteljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravični postupak (načelo jednakosti oružja), ovaj sud ne vidi na koji način bi bilo povrijeđeno “načelo jednakosti oružja”. Naime, tužiteljima u prvostupanjskom postupku nije onemogućeno ravnopravno iznositi činjenice i predlagati dokaze, te sudjelovati u postupku prilikom izvođenja tako predloženih dokaza. Eventualno nezadovoljstvo tuženika činjenicom da je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, ne znači da im je onemogućeno nepristrano i objektivno suđenje i da se radi o povredi prava na pravično suđenje.

21. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

22. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Igora Martinovića iz Zagreba, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-5486/09, UPP/OS-79/09 od 2. listopada 2009., ispravljenog rješenjem od 2. studenog 2010., utvrđeno da ostavinsku imovinu pok. ZĐ čine nekretnine – odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na čestici broj 173/5 na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119 na I (prvom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 64,82 čm, upisano u [broj poduloška]/ z.k.ul. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, novčana sredstva na tekućem računu broj 3207433518 kod Raiffeisenbank Austria d.d., novčana sredstva na deviznom računu broj 3207546357 kod Hrvatske poštanske banke d.d. i novčana sredstva na deviznom računu broj 2427221241 kod Zagrebačke banke d.d. te njegovim nasljednicima na osnovi zakona i ustupa od strane BĐ proglašene su JĐ, supruga ostavitelja kojoj pripadaju nekretnine iz točke 1. izreke u cijelosti i novčana sredstva na tekućem računu kod Hrvatske poštanske banke i deviznom računu kod Zagrebačke banke d.d., te HĐ, kćer ostavitelja kojoj pripadaju novčana sredstva na tekućem računu kod Raiffeisenbank Austria d.d.,

- da su 1.tužitelj ŽĐ i 2.tužiteljica NĐ, 2.tuženica HĐ i 3.tuženica BĐ, djeca, a 1.tuženica supruga pok. ZĐ,

- da u ostavinskom postupku iza smrti pok. ZĐ rješenjem o nasljeđivanju kao njegovim nasljednicima utvrđena je samo njegova supruga 1.tuženica, te njegove kćerke 2.tuženica i 3-tuženica, svaka u 1/3 dijela, dok drugo dvoje ostaviteljeve djece, ovdje 1.tužitelj i 2.tužiteljica, nisu proglašeni njegovim zakonskim nasljednicima niti su uopće sudjelovali u tom ostavinskom postupku,

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđen i sastav (opseg) ostavine koju čine i predmetni stan i novčana sredstva na računima ostavitelja, a koji sastav (opseg) ostavine ni 1.tužitelj ni 2.tužiteljica tijekom postupka nisu osporili,

-da je čitanjem dokumentacije vezano za otkup stana utvrđeno da je ostavitelju pok. ZĐ na temelju ugovora Montmontaža Zagreb od 4. listopada 1983. predala sporni stan na korištenje te su u Ugovoru o korištenju stana navedeni članovi porodičnog domaćinstva ostavitelja i to supruga ostavitelja JĐ i djeca ostavitelja ĆĐ, SĐ, HĐ i ŽĐ; da je ostavitelj pok. ZĐ podnio zahtjev za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo te da je 1.tuženica JĐ dala suglasnost za kupnju stana te da je kao kupac naveden ZĐ,

-da činjenica da je stan otkupljen samo na ime ostavitelja ne znači da isti predstavlja posebnu imovinu ostavitelja jer u predmetnom stanu od 1983. sa njim je živjela i 1.tuženica, a ona je po sili zakona postala sunositeljica stanarskog prava u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93),

-da je 1.tuženica saslušana kao stranka iskazala da je sa pok. ZĐ bila u braku od 1977. pa sve do njegove smrti, da su nakon ulaska u brak i ubrzo dobivanja djece odlučili da ona prestane raditi, da bude kod kuće sa djecom i brine o obitelji, dok je pok. ZĐ za to vrijeme radio većinom na terenu i primao plaću; da je 1.tuženica sukladno dogovoru brinula o obitelji, između ostalog i na način da je kuhala, prala, peglala i slično, i da su stan stekli nakon zaključenja braka, odnosno nakon 1977.

23. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je predmetna imovina stečena isključivo radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u smislu čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ( "Narodne novine" br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 - službeni pročišćeni tekst, 59/90 i 25/94 dalje ZOBPO), te u smislu odredbe čl. 287. ZBPO zaključuje da je doprinos 1.tuženice i sada pok. ZĐ u stjecanju bračne stečevine podjednak.

24. Polazeći od utvrđenih činjenica, po ocjeni ovog suda navedeni pravni zaključci prvostupanjskog suda temelje se na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

25. Prema odredbi čl. 271. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina.

26. Prema odredbi čl. 287. ZBPO, kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud mora voditi računa ne samo o osobnom dohotku svakog bračnog druga, već o radu u domaćinstvu kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

27. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi zaključak suda prvog stupnja da je doprinos 1. tuženice i pok. ZĐ u stjecanju predmetne imovine jednak, bez obzira na to što je samo pok. ZĐ bio zaposlen, jer je 1. tuženica svojom brigom oko održavanja domaćinstva doprinijela tome da pok. ZĐ može ostvarivati primanja. Naime, sud je utvrdio da je pok. ZĐ tijekom bračne zajednice bio zaposlen u Montmontaži, s tim da je mu je radni odnos prestao 15. kolovoza 1991. zbog navršenih 40 godina mirovinskog staža.

28. Ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja o tome da je doprinos stranaka, sukladno odredbi čl. 287. ZBPO, u konkretnom slučaju podjednak i da 1. tuženica ima pravo na temelju svog doprinosa na ½ dijela sporne ostavinske imovine.

29. Neosnovano tužitelji prigovaraju da bi stan koji je otkupljen 1993., za trajanja bračne zajednice, na temelju Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo ("Narodne novine broj 27/91,43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 91/96, 11/97 i 68/98) predstavljao posebnu imovinu ostavitelja.

30. Naime, ostavitelj je stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu za vrijeme trajanja bračne zajednice s 1. tuženicom, i predmetni stan je otkupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno koja potječu iz rada ( mirovina ), tada činjenica tko je od bračnih drugova naveden kao kupac stana u ugovoru koji predstavlja pravnu osnovu za stjecanje vlasništva stana nije od značaja. To stoga što je stanarsko pravo po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svog nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem ima stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva, pa kako je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada to imovinsko pravo predstavlja zajednički stečenu imovinu. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja da bi predmetni stan bio vlastita imovina ostavitelja, već naprotiv predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu, a kod utvrđenja suvlasničkog dijela te udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme braka primjenjuje se odredba čl. 287. ZBPO.

31. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su 1. tužitelj i 2.tužiteljica, sin i kćerka pok, ZĐ, zakonski nasljednici prvog nasljednog reda. Stoga tužiteljima u smislu odredbe čl. 9. ZN-a pripada 1/5 dijela ostavinske imovine pok ZĐ, a koju čini 1/2 dijela nekretnina i 1/2 dijela novčanih iznosa na tekućem i deviznom računu.

32. Naime, ostavitelj pok. ZĐ, u trenutku smrti je bio upisan kao vlasnik cijele sporne nekretnine, tekućeg računa i devizne štedne knjižice, a 1.tuženica je tražila da se utvrdi da je ona suvlasnica u ½ dijela s osnova bračne stečevine, pa preostalih ½ dijela nekretnine i novčanih sredstava su ostavinska imovina pok ZĐ.

33. Odredbom članka 5. stavak 2. ZN, propisano je da smrću ostavitelja njegova ostavina prelazi na nasljednike i tim se trenutkom otvara njegovo nasljedstvo (članak 122. ZN). Kod činjenica da su tužitelji zakonski nasljednici ostavitelja ZĐ u 1/10 dijela svaki, dakle imaju valjanu pravnu osnovu za suposjed, pripada im pravo na suposjed predmetnog stana sukladno odredbi čl. 38. st.1. i čl. 46 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV).

34. Odredbom članka 17. stavka 1. ZV-a propisano je da ostaviteljevi posjedi, stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Nadalje, članak 128. st. 1. ZV-a određuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno, a stavkom 2. propisano je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

35. U konkretnom slučaju pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-75/2011-53 od 20. studenog 2018. utvrđeno je da su 1. tužitelj i 2.tužiteljica suvlasnici svaki u daljnjih 1/10 dijela ostavinske imovine iza pok. ZĐ, a koji sačinjava odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na čestici broj 173/5, na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana broj 119, na prvom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, površine 64,82 čm, upisana u [broj poduloška], zk.ul. k. o. [katastarska općina], pa su ovlašteni ishoditi upis prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi.

36. Prema shvaćanju ovoga suda, u ovom slučaju pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, trebalo je odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

37. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici da sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Dakle navedena odredba daje mogućnost sudu da, sagledavajući sve okolnosti konkretnog slučaja i vodeći računa o pravičnosti suđenja, ali i o tome da se tom odlukom ne ograniči pravo na pristup sudu i pravo vlasništva donese pravilna odluka o naknadi troškova parničnog postupka.

38. U konkretnom slučaju tužitelji su istakli u tužbi više zahtjeva od kojih su dva na utvrđenje, po jedan na predaju u suposjed , isplatu i upis u zemljišnu knjigu, dok je 1.tuženica u protutužbi istakla zahtjev za utvrđenje da ostavinska imovina u 1/2 dijela predstavlja zajedničku imovinu 1.tuženice i pok. ZĐ u 1/2 dijela. Većina radnji suda, pa tako i provedenih dokaza u ovom postupku bila je provedena radi odlučivanja o zahtjevima za utvrđenje tužitelja i protutuženice. Stoga sagledavajući sve okolnosti konkretnog slučaja i vodeći računa o pravičnosti suđenja, ovaj sud je odredio da tužitelji i tuženice snose svako svoje troškove.

39. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je uvaženjem žalbe tužitelja i tuženica presuda suda prvog stupnja preinačena u točkama V, VII i VIII izreke na način naveden u točkama II i III izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373.toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan